Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-739/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja FL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Milošević, odvjetnik u Zagrebu, kao nasljednice iza ranijeg tužitelja pok. RL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta odvjetnik iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 6923/2021 od 13. srpnja 2023., na sjednici održanoj 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6923/2021 od 13. srpnja 2023. u točki I. izreke, te u točki II. izreke u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos od 1.861,99 eura sa zateznim kamatama kako slijedi:

- 2,94 EUR od 15.11.2008. do isplate,

- 6,33 EUR od 17.01.2009. do isplate,

- 8,76 EUR od 17.02.2009. do isplate,

- 9,87 EUR od 17.03.2009. do isplate,

- 6,95 EUR od 18.04.2009. do isplate,

- 7,54 EUR od 19.05.2009. do isplate,

- 2,81 EUR od 17.06.2009. do isplate,

- 0,26 EUR od 18.08.2009. do isplate,

- 2,09 EUR od 18.09.2009. do isplate,

- 1,93 EUR OD 12.11.2009. do isplate,

- 0,08 EUR od 12.11.2009. do isplate,

- 3,56 EUR od 17.12.2009. do isplate,

- 6,35 EUR od 16.01.2010. do isplate,

- 10,32 EUR od 16.02.2010. do isplate,

- 9,41 EUR od 16.03.2010. do isplate,

- 14,79 EUR od 18.05.2010. do isplate,

- 13,77 EUR od 16.06.2010. do isplate,

- 15,76 EUR od 16.06.2010. do isplate,

- 33,00 EUR od 19.08.2010. do isplate,

- 29,45 EUR od 11.09.2010. do isplate,

- 40,29 EUR od 12.10.2010. do isplate,

- 36,55 EUR od 12.11.2010. do isplate,

- 30,52 EUR od 12.11.2010. do isplate,

- 43,24 EUR od 14.12.2010. do isplate,

- 59,41 EUR od 14.01.2011. do isplate,

- 47,96 EUR od 16.03.2011. do isplate,

- 51,97 EUR od 30.03.2011. do isplate,

- 46,87 EUR od 14.05.2011. do isplate,

- 47,78 EUR od 14.06.2011. do isplate,

- 69,46 EUR od 13.07.2011. do isplate,

- 71,57 EUR od 10.08.2011. do isplate,

- 89,54 EUR od 13.09.2011. do isplate,

- 80,25 EUR od 13.09.2011. do isplate,

- 70,08 EUR od 11.10.2011. do isplate,

- 68,71 EUR od 13.12.2011. do isplate,

- 67,93 EUR od 22.12.2011. do isplate,

- 72,77 EUR od 04.01.2012. do isplate,

- 76,98 EUR od 04.02.2012. do isplate,

- 77,54 EUR od 03.03.2012. do isplate,

- 74,63 EUR od 14.04.2012. do isplate,

- 76,60 EUR od 12.05.2012. do isplate,

- 77,94 EUR od 16.06.2012. do isplate,

- 75,68 EUR od 17.07.2012. do isplate,

- 76,27 EUR od 10.08.2012. do isplate,

- 74,57 EUR od 14.09.2012. do isplate,

- 70,90 EUR od 11.10.2012. do isplate,

te u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke do iznosa od 1.819,62 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i u odluci o troškovima postupka iz točke IV. izreke.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o zateznim kamatama iz točke II. izreke te u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke iznad dosuđenog iznosa od 1.819,62 eura i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na preostali zatraženi tijek zateznih kamata.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 187,50 eura (slovima: stoosamdesetsedameurapedesetcenti).

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba članka 7. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog 26. rujna 2005. između RL, kao korisnika kredita i Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditora, solemniziranog od strane javnog bilježnika Milke Čergar iz Sesveta, pod brojem OU- 929/2005, u dijelu kojim je određeno da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.861,99 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.007,12 eura s pripadajućim zateznim kamatama, dok je točkom IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 995,00 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i to valutne klauzule u švicarskim francima (CHF), sadržaja navedenog u točki I. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetne ugovorne odredbe u iznosu od 1.861,99 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, jer suprotno žalbenim navodima time što prvostupanjski sud nije prihvatio kao osnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio tužbe, tuženik nije onemogućen u raspravljanju. Takva povreda nije počinjena niti neprihvaćanjem dokaznog prijedloga tuženika saslušanjem javnog bilježnika, budući da se saslušanjem javnog bilježnika ne mogu utvrditi odlučne činjenice u ovom postupku.

7. Također, tuženik se žalbom neosnovano poziva na bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a, budući da suprotno žalbenim navodima presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti sa spisu priloženim ispravama i zapisnicima o iskazima danim u postupku pa je istu moguće ispitati. U odnosu na tuženikov prigovor radi prebijanja prvostupanjski sud je pravomoćnim rješenjem odbio prijedlog za donošenje dopunske presude pa niti u odnosu na taj prigovor nije počinjena navedena bitna procesna povreda.

8. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.12. ZPP-a, budući da suprotno žalbenim navodima, time što pobijanom presudom stopa zatezne kamate nije određena istovjetno postavljenom tužbenom zahtjevu, tužbeni zahtjev nije prekoračen s obzirom da je visina stope zatezne kamate određena u okviru postavljenog zahtjeva.

9. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

10. Među strankama nije sporno da su raniji tužitelj pok. RL kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili 26. rujna 2005. ugovor o kreditu na iznos od 26.025.40 švicarskih franaka (CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan isplate, s time da se korisnik kredita obvezao vratiti kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu.

11. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da ugovorne strane predmetnog ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarale o valutnoj klauzuli u CHF niti je tuženik informirao tužitelja o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, niti je isti bio upozoren na mogućnost rasta anuiteta, a niti ugovor ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF.

12. Imajući u vidu prethodna utvrđenja o izostanku pojedinačnog pregovaranja i informiranju tužitelja o riziku valutne klauzule u CHF, ujedno cijeneći da je sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22., dalje:ZZP/14) sud u pojedinačnim sporovima potrošača vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača, a kojom je između ostalih banaka i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost odredbi potrošačkih ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da je sporna valutna klauzula u CHF iz predmetnog ugovora o kreditu nepoštena i ništetna, slijedom čega prihvaća deklaratorni tužbeni zahtjev kao osnovan.

13. S obzirom na utvrđenu ništetnost sporne ugovorne odredbe, prvostupanjski sud pozivom na čl. 104.st.1. i čl. 210. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91) zauzima pravno shvaćanje da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenog iznosa koji je tuženik stekao na temelju te ugovorne odredbe.

14. Stoga, utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da preplaćeni iznos s osnove ništetne valutne klauzule u CHF iznosi 1.1861,99 eura, prvostupanjski sud obvezuje tuženika na isplatu navedenog iznosa tužitelju, sa zateznim kamatama od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplate, a ocijenivši da je tuženik bio nesavjestan stjecatelj.

15. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u cijelosti u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,37/22, 126/22., dalje: Tarifa), dok odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u odnosu na djelomično povučeni dio tužbe (smanjeni tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja) kao neosnovan, a s obzirom da tuženiku smanjenjem tužbenog zahtjeva nije nastao veći parnični trošak jer su prvotni i smanjeni tužbeni zahtjev u istom rasponu prema Tarifi.

16. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim valutne klauzule u CHF i isplatu preplaćenog iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetne ugovorne odredbe.

17. Tuženik žalbom neosnovano osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, pri čemu se poziva na propust suda da sasluša javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor. Naime, saslušanjem javnog bilježnika ne bi se mogle utvrditi odlučne činjenice budući da javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu pojedinačno ne pregovara sa potrošačem o ugovornim odredbama niti daje potrošaču odgovarajuće obavijesti o rizicima valutne klauzule, a niti ima takvu zakonsku ovlast pa se njegovim saslušanjem ne bi mogle utvrditi odlučne činjenice.

18. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava visinu preplaćenog iznosa navodeći da je valjalo uzeti u obzir i tzv. negativne razlike odnosno niže anuitete koje je tužitelj plaćao tuženiku zbog nižeg tečaja CHF u odnosu na početni tečaj nisu od odlučnog značaja, budući da tuženik u odnosu na tu razliku tijekom postupka nije podnio protutužbu niti je pravovremeno istaknuo građanskopravni prigovor prijeboja (compensatio civilis), a niti prigovor radi prebijanja (compensatio per judicem) kao procesni prigovor.

19. Imajući u vidu da je sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118.ZZP/14 sud u individualnim parnicama koje pokrenu potrošači vezan utvrđenjima iz pravomoćne presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu, a kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u valuti CHF u ugovorima koje je tuženik sklapao u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., kao što je predmetni ugovor, a da tuženik u ovom sporu nije dokazao da je o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarao sa tužiteljem niti da ga je obavijestio o rizicima sklapanja valutne klauzule u CHF, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je sporna ugovorna odredba nepoštena i ništetna.

20. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a da je ugovor u cijelosti ispunjen pa da sukladno čl. 326.st.2. ZOO-a ništetnost više nije moguće isticati, nisu osnovani. Naime, ispunjenjem ugovora nije nestao uzrok ništetnosti sporne ugovorne odredbei jer je ista bila ništetna već od dana sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa nije mogla postati naknadno valjana ispunjenjem ugovora.Budući da je u konkretnom slučaju sporna ugovorna odredba rezultirala neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, suprotno žalbenim navodima ne može se smatrati da je uzrok ništetnosti te ugovorne odredbe bila zabrana manjeg značaja, pa u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu odredba čl. 326. st. 2. ZOO-a kako to pogrešno smatra tuženik.

21. S obzirom na ništetnost sporne ugovorne odredbe, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 104. st.1. i čl. 210. ZOO/91 u vezi s čl. 1163.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO/05) kada je obvezao tuženika na isplatu preplaćenog iznosa tužitelju, visinu kojeg je pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka.

22. Isto tako, suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik nesavjestan stjecatelj, budući da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost.

23. Međutim, tuženik žalbom osnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na tijek zatezne kamate, budući da sukladno čl. 29. st.1. ZOO/05 zatezne kamate teku od slijedećeg dana od dana dospijeća obveze, dakle u konkretnom slučaju od slijedećeg dana nakon plaćanja preplaćenih mjesečnih anuiteta, a ne od dana njihova plaćanja kako je to pogrešno dosudio prvostupanjski sud pa je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo djelomično odbiti tužbeni zahtjev za zatraženi tijek zateznih kamata.

24. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u točki I. izreke, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe kao osnovane prvostupanjsku presudu pozivom na čl. 373. ZPP- a preinačiti kao u točki II. izreke ove presude.

25. S obzirom na ishod žalbenog postupka, primjenom čl.166.st.2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Tužitelj nije uspio u parnici samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega mu primjenom čl. 154.st.5. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti. Visinu troškova tužitelja prvostupanjski sud je pravilno odmjerio u skladu s čl. 155. ZPP-a i Tarifom, osim u dijelu kojim je priznao trošak za sastav podnesaka od 26.rujna 2022. i 25. studenoga 2022. u punom iznosu jer je riječ o ostalim podnescima iz Tbr.8.t.3. Tarife za koji tužitelju pripada naknada od 25% sa PDV-om. Pri tome, protivno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno priznao tužitelju trošak izrade nalaza i mišljenja prije podnošenja tužbe jer je riječ o trošku koji je nastao u povodu ovog postupka u smislu čl. 151.st.1. ZPP-a te je bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a s obzirom da tužitelj nema stručnih znanja za postavljanje visine restitucijskog zahtjeva, pri čemu mogućnost podnošenja stupnjevite tužbe suprotno žalbenim navodima nije od odlučnog značaja budući da ovisi o procesnoj dispoziciji tužitelja. Stoga, pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju pripada naknada troškova postupka u iznosu od 1.819,62 eura, dok je za iznos od 187,50 eura njegov zahtjev neosnovan, slijedom čega je vezano za odluku o troškovima postupka iz točke III. izreke pobijane presude odlučeno kao u točki I. i II. izreke.

26. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u odnosu na djelomično povučeni dio tužbe. Naime, imajući u vidu da tuženiku nisu nastali posebni troškovi u odnosu na povučeni dio tužbe ( iznos od 195,35 eura ) s obzirom da se radnje poduzete do djelomičnog povlačenja tužbe ne odnose isključivo na taj dio tužbe, a ujedno cijeneći da vrijednost predmeta spora unatoč djelomičnom povlačenju tužbe ulazi u isti razred bodovnog praga iz Tbr.7.t.1. Tarife za obračunavanje troškova zastupanja po odvjetniku, to i prema ocijeni ovog suda tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio tužbe. Stoga je u odnosu na obijanu odluku o troškovima postupka iz točke IV. izreke pobijane presude odlučeno kao u točki I. izreke.

27. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka pozivom na čl. 154.st.5. ZPP-a nije osnovan, budući da je uspio sa žalbom samo u neznatnom dijelu u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan