P-1296/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Sandri Rotar, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge, [adresa], OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., [adresa], OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. studenoga 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Josipe Kopričanec, odvjetnice iz Zagreba, i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 12. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 5. Ugovora o kreditu, broj 016-2269/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 25. rujna 2006. godine, sklopljenog između pravnog prednika tuženika HYPO ALPE ADRIA BANK d.d., Zagreb, Koturaška 47, matični broj subjekta upisa MBS: [matični broj subjekta], kao kreditora i OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, koja nosi naziv „Troškovi“, u dijelu koji glasi: „Prije otplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% (slovima: jedanzarezdvadesetpet posto) iznosa kredita.“.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, na ime plaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 1.427,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 7. listopada 2006. godine pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je od 7. listopada 2006. do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje, od 01. siječnja 2008. propisana čl.29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. pros inca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.427,50 EUR tekućih od 7. listopada 2006. godine do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki II. izreke ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 52132169807, naknadi trošak parničnog postupka iznosu od 986,00 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za:

- isplatu zateznih kamata na trošak parničnog postupka u iznosu od 986,00 EUR tekućih od dana presuđenja do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki III. izreke ove presude i

- za naknadu parničnog troška u iznosu od 99,50 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 16. svibnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika. U tužbi je naveo da su KŠ kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika dana 25. rujna 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj: 016-2269/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), kojim je pravni prednik tuženika kao kreditor odobrio korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednost iznosa od 185.800,00 CHF, da je u članku 5. Ugovora o kreditu pod nazivom „Troškovi” ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti jednokratne troškove obrade u iznous od 1,25 % od iznosa kredita te se naplaćuje unaprijed, da je s tim u vezi, korisniku kredita dana 6. listopada 2006. naplaćena naknada troškova obrade u iznosu od 1.427,50 EUR. Navodi također da je Ugovor o kreditu tipski ugovor kojeg je sastavio tuženik te da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ta odredba nije jasna i razumljiva jer iz nje ne proizlazi što konkretno ulazi u trošak obrade kreditnog zahtjeva. Navodi da je ta odredba prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača. Navodi da su korisnik kredita i tužitelj sklopili Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine kojim je tražbina prenesena tužitelju. Tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu koja nosi naziv „Troškovi“, u dijelu koji glasi: „Prije otplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% (slovima: jedanzarezdvadesetpet posto) iznosa kredita.“ i isplatu iznosa od 1.427,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je prigovorio previsoko naznačenoj vrijednosti predmeta spora te je u bitnome istaknuo prigovor nepostojanja aktivne legitimacije jer tužitelj nije bio korisnik kredita, osporio je osnovu tužbenog zahtjeva te je istaknuo prigovor zastare. Ustvrdio da je da je odredba čl. 5. Ugovora o kreditu bila lako uočljiva i razumljiva, da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo i da su korisniku kredita bili predočeni svi uvjeti kreditiranja.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao dopis tužitelja od 5.6.2023.(list 8 spisa),dopis korisnika kredita od 5.6.2023.(list 9 spisa), dopis tuženika od 15.04.2025.(list 11 spisa), isplatni nalog (list 12 spisa), Aneks br.2 Ugovora o kreditu (list 15 do 19 spisa),Ugovor o kreditu (list 21 do 26 spisa), Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesiji) (list 27 do 31 spisa), Odluka o naknadama za usluge tuženika (list 119 do 143 spisa i list 246 do 274 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem OŠ (list 275 spisa).

Sud na prijedlog tuženika nije zatražio očitovanje od HNB o značenju EKS jer taj dokaz pored svih nastavnih utvrđenja ne smatra važnim za odluku.

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu koja nosi naziv „Troškovi“, u dijelu koji glasi: „Prije otplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% (slovima: jedanzarezdvadesetpet posto) iznosa kredita.“ i za isplatu iznosa od 1.427,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

6. S obzirom na tuženikov prigovor previsoko označene vrijednosti predmeta spora deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva, sud smatra da u odnosu taj dio tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora treba odrediti u iznosu koji odgovara visini kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva. S obzirom na to da je tužitelj u odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva odredio vrijednost predmeta spora u iznosu koji je manji od vrijednosti predmeta spora kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva, sud je tu vrijednost prihvatio kao mjerodavnu tako da je raspravnim rješenjem od 6. studenoga 2025. vrijednost predmeta spora deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva odredio u iznosu od 1.327,23 EUR.

7. Nije sporno da su prednik tuženika i KŠ sklopili Ugovor o kreditu.

8. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Čl. 2. Ugovora o kreditu određeno je da je namjena kredita kupnja stana. Niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi korisnik kredita bio obrtnik ili trgovac, odnosno da bi taj stan bio korišten u bilo kakve poslovne svrhe. Iz iskaza svjedoka OŠ proizlazi da je kredit podigao za kupnju stana u kojem i danas živi. Prema tome, sud zaključuje da se radi o korištenju nekretnine za osobne potrebe, a ne za bilo kakve poslovne svrhe. Sud je prihvatio iskaz svjedoka OŠ jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s Ugovorom o kreditu koji je u spisu.

9. Čl. 2. Ugovora o kreditu ugovoreno je da tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kreditu u kunskoj protuvrijednosti od 185.800,00 CHF.

10. Uvidom u Ugovor o kreditu sud je utvrdio da čl. 5. Ugovora o kreditu koja nosi naziv „Troškovi”, uz ostalo ugovoreno da se prije otplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25%.

11. Iz Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesiji) je utvrđeno da su ŠŠ i tužitelj sklopili taj ugovor 5. lipnja 2023. Tim je ugovorom ugovoreno da KŠ ustupa tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između OŠ i tuženikova prednika i to tražbinu s osnove ništetnih odredbi ugovora o kreditu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada.

12. Tražbina iz ugovora o ustupu potraživanja je odrediva, tj. činidba koja je predmet ustupa je odrediva, bez obzira na to što u ugovoru o ustupu tražbine nije naveden konkretan novčani iznos. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da se može utvrditi u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

13. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Tražbina koje je predmet ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP -a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

14. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača kao i pravomoćna presuda donesena u kolektivnom sporu. Tužitelj ima pravo tražiti isplatu temeljem potraživanja svoga prednika budući da se ne radi o tražbini strogo osobne naravi. Ustupom tražbine nije došlo do promjene identiteta tražbine i tužitelj ima sva prava prema tuženiku koja je imao i vjerovnik KŠ. Tužitelj je aktivno legitimiran za ostvarenje svoga tužbenog zahtjeva.

15. Prema utvrđenju ovoga suda, u ovom se slučaju ne radi o ustupanju tražbine iz Ugovora o kreditu, već o ustupanju tražbine po osnovi stjecanja bez osnove jer je korisnik kredita isplatio banci iznos na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu. Tražbina povrata tako plaćenih iznosa sadržajno predstavlja tražbinu po osnovi stjecanja bez osnove jer se ništetna odredba ugovora smatra kao da nije niti ugovorena.

16. Svjedok KŠ je iskazao da nije imao nikakvu mogućnost utjecati na sadržaj Ugovora o kreditu što znači niti na odredbe čije utvrđenje ništetnosti je predmet tužbenog zahtjeva. Iz navedenog iskaza kao niti iz bilo kojeg drugog dokaza u spisu ne proizlazi da se o predmetnim odredbama pojedinačno pregovaralo ili da bi korisnik kredita imao bilo kakvu mogućnost utjecati na sadržaj tih odredaba. Predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je sastav io tuženik. Korisnik kredita je iz ugovorne odredbe čl. 5. Ugovora mogao zaključiti koji je iznos troškova jednokratne obrade kredita s obzirom na to da je određen postotkom od ukupnog iznosa kredita, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).

17. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača., a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

18. Zbog toga sud utvrđuje da je odredba koja je predmet tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti, ništetna sukladno odredbama čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a. Međutim, ništetnost te odredbe ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez te odredbe sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a.

19. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetne ugovorne odredbe je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju te odredbe, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe dijela čl. 5. Ugovora o kreditu sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 1.427,50 EUR.

20. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za odobrenje kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

21. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadi za obradu kredita ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o tome od kojih se konkretnih troškova ta naknada sastoji, niti je to vidljivo iz ugovora. Zbog toga, zatezne kamate teku od prvoga dana iza dana 6. listopada 2006. kao dana izvršenog plaćanja koji je među strankama nesporan. Stopa zatezne kamate određena je prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

22. Slijedom navedenog, o tužbenom zahtjevu, u dijelu koji je sud utvrdio osnovanim, je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

23. O preostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji je sud utvrdio neosnovanim odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

24. Tužitelju koji u sporu nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, o zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, u trošak parničnog postupka prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.754,73 EUR valja priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: OT) u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 28. kolovoza 2025. po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu 6. studenoga 2025. po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 200,00 EUR i pristup na ročište za objavu presude po Tbr. 9/4 OT u iznosu od 100,00 EUR, što zajedno iznosi 700,00 EUR, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 175,00 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 37,00 EUR i na presudu u iznosu od 74,00 EUR, što sveukupno iznosi 986,00 EUR. Na taj iznos tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora. Slijedom toga, odlučeno je kao u točki IV. izreke ove presude.

25. Tužitelju na dosuđeni iznos parničnog troška nisu priznate zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki IV. izreke ove presude. Osim toga, nije mu priznat ni trošak pribavljanja potvrde o visini naknade za obradu kredita u iznosu od 50,00 EUR što uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 62,50 jer taj trošak tužitelj nije dokazao, kao niti preostali trošak sudske pristojbe u iznosu od 37,00 EUR jer je taj zahtjev postavljen prekomjerno, što zajedno iznosi 99,50 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

Zagreb, 12. studenoga 2025.

Sudac

Sandra Rotar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.