Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-342/2021-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Viktoru Barbiru, odvjetniku u Splitu protiv tuženika: 1. VIG d.d. Zagreb u stečaju, Rakitnica 2, OIB: 80499543406 zastupanog po stečajnom upravitelju ABC iz [adresa]. Cemex Hrvatska d.d. Kaštel Sućurac, Cesta dr. Franje Tuđmana b.b., OIB: 94136335132, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 409/2017 od 1. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

1. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-409/2017 od 1. veljače 2020. u odnosu na 1.tuženika VIG d.d. Zagreb u stečaju te se tužba tužitelja odbacuje kao nedopuštena.

2. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-409/2017 od 1. veljače 2020. u odnosu na 2. tuženika Cemex Hrvatska d.d. Kaštel Sućurac te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

3. O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženicima isplatiti mu solidarno na ime neimovinske štete iznos od 48.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, na ime imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 4.165,00 kn sa zateznom kamatom od 25. svibnja 2016. do isplate, te na ime izgubljene zarade iznos od 15.920,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Odbijen je i tužbeni zahtjev za solidarnu isplatu troškova parničnog postupka.

2. Protiv presude je žalbu podnio tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP).

3. U žalbi navodi da je teške tjelesne ozljede pretrpio u nesreći koja se dogodila 21. svibnja 2016. na privremenom gradilištu 2.tuženika Cemex Hrvatska d.d. Kaštel Sućurac, u krugu tvornice cementa ... u ..., također u vlasništvu istog tuženika, da je u vrijeme štetnog događaja radove obavljao kao zaposlenik društva Šimić d.o.o., kooperanta 2.tuženika, da je vlasnik dizala-mehanizirane platforme 1.tuženik VIG d.d. Zagreb, dok je 2.tuženik dizalo uzeo u najam od 1.tuženika te ga je koristio za obavljanje poslova, da se dizalo nalazilo u najmu od 2013. te su se njime koristili svi u krugu tvornice, 1. tuženik, 2.tuženik i kooperanti, te da je u vrijeme štetnog događaja koristio sva osobna zaštitna sredstva. U obrazloženju pobijane presude da je sud prvog stupnja utvrđivao isključivo međusobni odnos 1.tuženika i 2.tuženika i to koji bi od ta dva tuženika bio odgovoran za održavanje dizala te je u odnosu na 1.tuženika tužbeni zahtjev odbio zbog činjenice što je protiv njega pokrenut stečajni postupak, dok je u odnosu na 2.tuženika uvažio prigovor pomašene pasivne legitimacije. Tvrdi da 1.tuženik odgovara kao vlasnik opasne stvari, dok 2.tuženik odgovara primjenom čl. 1066. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO), kao osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi, iz kojeg odnosa da proizlazi solidarnost oba tuženika za štetu koju je pretrpio.

3.1. Pored toga navodi da je 2.tuženik korisnik opasne stvari, ujedno naručitelj i investitor poslova za koje je dizalo korišteno, pa kako se radi o visinskim poslovima, da je riječ o opasnoj djelatnosti, pa da bi 2.tuženik odgovarao po principu objektivne odgovornosti. Tvrdi da mu 2.tuženik nije osigurao izvođenje radova na siguran način, da je za odluku o tužbenom zahtjevu irelevantan međusobni odnos tuženika te da na strani tužitelja nema doprinosa nastanku štete. Ističe da mu je donošenjem pobijane presude uskraćeno pravo na pravično i pošteno suđenje.

3.2. Smatra da nije bio dužan svoju tražbinu prijaviti u stečajnom postupku, jer da ta okolnost ne može ekskulpirati 1.tuženika od odgovornosti za štetu, a konačno da kod solidarne odgovornosti tužitelj ima pravo odabira od kojeg će tuženika tražiti isplatu svoje štete.

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška prvostupanjskog i žalbenog postupka.

5. Drugotuženik Cemex Hrvatska d.d. je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tužitelja, uz obrazloženje da ne postoji uzročno-posljedična veza između ozljeđivanja tužitelja i postupanja ili propusta 2.tuženika te da je tužitelj trebao tužbom obuhvatiti svog poslodavca koji odgovara za nastalu štetu radniku. Predlaže stoga odbiti žalbu i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

6. Žalba je osnovana.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio zbog štetnog događaja koji se zbio 21. svibnja 2016. na privremenom gradilištu u krugu tvornice cementa ... u [adresa], kada je kao zaposlenik društva Šimić d.o.o., prilikom korištenja mehanizirane platforme kojom se prevozio građevinski materijal, platforma na visini od oko 20 m od tla propala te su trojica radnika pritom pala na tlo i pretrpjela teške tjelesne ozljede.

8. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da tužitelj nije bio osposobljen za rukovođenje narečenom platformom, da je vlasnik platforme bio 1.tuženik, dok je 2.tuženik kao naručitelj poslova s 1.tuženikom sklopio ugovor o najmu platforme. Također je utvrđeno da je nad 1.tuženikom tijekom postupka otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-2447/18 od 9. prosinca 2019., zbog čega je bio određen prekid postupka, a potom i rješenjem od 23. rujna 2019. nastavak, te da tužitelj svoju tražbinu iz ovog postupka nije prijavio u stečajnom postupku. Nadalje je utvrđeno, da je osim tužitelja, ozlijeđen i svjedok istog imena i prezimena UŠ, također zaposlenik društva Šimić d.o.o., te GŠ, djelatnik 1.tuženika, da nitko od njih nije bio osposobljen za upravljanje platformom, ali da je platforma pokrenuta na uobičajen način, pritiskom na tipku kojom se pokreće, te je na visini od oko 15 do 20 m od tla platforma počela propadati te je velikom brzinom pala na tlo zajedno s tužiteljem i dvojicom kolega.

8.1.Potom je utvrđeno da je nakon nesreće inspektor rada sačinio zapisnik iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja koristio svu zaštitnu opremu, da je mehanizirana platforma koja predstavlja uređaj s povećanom opasnošću bila predmetom ispitivanja ispravnosti, te je 3. travnja 2016. ovlašteno trgovačko društvo Abeceda zaštite d.o.o. Rijeka izdalo certifikat o ispravnosti platforme, međutim da pritom nije ispitana ispravnost sigurnosnog uređaja koji mora zaustaviti gibanje platforme kada dostigne brzinu od 40 m/min.

8.2. Također je utvrđeno da je između 1. i 2. tuženika sklopljen Ugovor o izvođenju radova broj 279/12 od 1. svibnja 2013. uz dva dodataka ugovoru, prema kojemu je 2.tuženik prihvatio ponudu 1.tuženika za izvođenje vatrostalnih radova u remontu i intervenciji, kojim ugovorom, je između ostalog, ugovoren najam dizalice Geda te obveza 2. tuženika na plaćanje najma u mjesečnom iznosu od 3.500,00 kn.

9. Ocjenom provedenih dokaza, sud prvog stupnja zauzima stajalište da bi 1.tuženik kao vlasnik mehanizirane platforme Geda bio odgovoran za štetu koju je pretrpio tužitelj, jer da je prilikom ispitivanja ispravnosti platforme, glede utvrđivanja sigurnosnih uvjeta za korištenje platforme došlo do propusta, budući da predmetom ispitivanja nije bila provjera ispravnosti uređaja za automatsko zaustavljanje platforme u određenim slučajevima te da 1.tuženik odgovara uz tužiteljevog poslodavca, kao vlasnik opasne stvari, a i zbog činjenice što je korištenje povjerio osobama koje nisu osposobljene za rad na siguran način. Međutim, zbog činjenice što je tužitelj propustio prijaviti svoju tražbinu u stečajnom postupku, a što je bio dužan učiniti u skladu s čl.137. Stečajnog zakona, ( "Narodne novine" broj 71/15, 104/17, 36/22 - dalje SZ) ocjenjuje da tužitelj više nema pravnog interesa za vođenje ove parnice u odnosu na 1.tuženika, pa tužbeni zahtjev odbija. U odnosu na odgovornost 2.tuženika Cemex Hrvatska d.d., ocjenjuje da tužitelj nije dokazao da bi taj tuženik odgovarao za štetu tužitelju, jer da je šteta nastala isključivo propustom 1.tuženika kao vlasnika opasne stvari, pa da nije dokazana uzročno-posljedična veza između postupanja 2.tuženika i nastale štete, zbog čega prihvaća prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tog tuženika, pa i u odnosu na njega tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

10. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da okolnost što tužitelj nije svoju tražbinu prijavio u stečajnom postupku koji se vodi protiv 1.tuženika kao stečajnog dužnika, predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u ovom parničnom postupku.

10.1. Naime, prema čl. 167. SZ-a stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku. Tko su stečajni vjerovnici propisuje čl. 137. istog Zakona na način da su to osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju imovinskopravnu tražbinu prema njemu (st.1.), s tim što se stečajni vjerovnici prema svojim tražbinama razvrstavaju u isplatne redove (st.2.). Što se događa s parnicama koje su pokrenute prije otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom, propisuje čl. 165. SZ-a, na način da će parnice o imovini koja ulazi u stečajnu masu, a koje su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, stečajni upravitelj preuzeti u ime i za račun stečajnog dužnika, pri čemu parnice koje su bile u tijeku protiv stečajnog dužnika će stečajni upravitelj preuzeti ako se tiču obveza stečajne mase (st. 2.). Prijava tražbine podnosi se stečajnom upravitelju na propisanom obrascu u skladu s čl. 257. st. 1. SZ-a. Nakon održanog ispitnog ročišta sud sastavlja tablicu ispitanih tražbina, a na temelju tablice sud donosi rješenje kojim odlučuje u kojem iznosu i kojem isplatnom redu su utvrđene, odnosno osporene pojedine tražbine, a istim rješenjem odlučuje i o upućivanju na parnicu radi utvrđivanja, odnosno osporavanja tražbine, u skladu s čl. 265. SZ-a. Prema čl. 269. istog Zakona, ako je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka već pokrenut parnični postupak o tražbini pred sudom, postupak radi utvrđivanja tražbine nastavit će se preuzimanjem te parnice, a prijedlog za nastavak parnice može podnijeti vjerovnik čija je tražbina osporena, u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnicu, odnosno primitka drugostupanjske odluke.

11. Kako je u nazočnom slučaju ovaj parnični postupak bio u tijeku prije otvaranja stečajnog postupka nad 1.tuženikom, a tužitelj je bio dužan prijaviti svoju tražbinu u stečajnom postupku, u skladu s narečenim odredbama Stečajnog zakona, jer tužitelj ima status stečajnog vjerovnika koji tražbinu može ostvariti samo u stečajnom postupku, valja zaključiti da u nedostatku prijave tražbine, nije ostvarena procesna pretpostavka za raspravljanje o tužiteljevoj tražbini u ovoj parnici.

12. Zbog izloženog je valjalo povodom žalbe tužitelja presudu suda prvog stupnja u odnosu na 1.tuženika ukinuti i tužbu odbaciti, odgovarajućom primjenom čl. 369. st. 2. ZPP-a.

13. U odnosu na 2.tuženika, društvo Cemex Hrvatska d.d., sud prvog stupnja je zbog pogrešnog pravnog pristupa u rješavanju ove pravne stvari, propustio utvrditi relevantne činjenice. Naime, kako to proizlazi iz pravilnih utvrđenja suda prvog stupnja, mehanizirana platforma na kojoj je došlo do štetnog događaja predstavlja opasnu stvar u smislu čl. 1045. st. 3. ZOO-a, a prema čl. 1064. ZOO-a, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, dok za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Međutim, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu, kako propisuje čl. 1066. st. 1. ZOO-a.

14. Iz isprava u spisu i utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je između 1.tuženika kao vlasnika stvari i 2.tuženika sklopljen ugovor o najmu, prema kojemu je

2.tuženik plaćao 1.tuženiku za najam platforme ugovorenu mjesečnu novčanu naknadu o čemu postoje dokazi u spisu. Nadalje bi proizlazilo da se platforma-opasna stvar nalazila u krugu tvornice 2.tuženika, radi izvođenja radova prema ugovoru koji je sklopljen između 1. i 2.tuženika, da su na dan štetnog događaja platformu koristili tužitelj i njegov kolega istog imena i prezimena kao radnici društva Šimić d.o.o., te treći kolega koji je bio radnik 1.tuženika, pri čemu bi iz navoda tužitelja i svjedoka UŠ proizlazilo da su oni obavljali poslove za svog poslodavca, koji je angažiran u tu svrhu kao kooperant 2.tuženika Cemex Hrvatska d.d.

14.1. Sud prvog stupnja je propustio utvrditi činjenice glede narečenog pravnog odnosa tužitelja i 2.tuženika, budući da je izrazio stajalište da pored poslodavca tužitelja, za štetu odgovara 1.tuženik kao vlasnik opasne stvari. Međutim, iako je točno da bi za štetu odgovarao poslodavac tužitelja u skladu s čl. 111. Zakona o radu ( „Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19-ZR ) te vlasnik opasne stvari,u skladu s čl. 1064. ZOO-a, to ne isključuje i postojanje eventualne odgovornosti 2.tuženika, s obzirom na činjenice koje su u postupku iznesene, a nisu raspravljene, pa je relevantno činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

15. Treba naglasiti da se kod odgovornosti za štetu od opasne stvari smatra da šteta koja je u vezi s opasnom stvari nastala, potječe od te stvari, što znači da postoji predmnijeva uzročnosti u smislu čl. 1063. ZOO-a, pa kako se ne odgovara po principu krivnje, suvišno je raspravljati i ocjenjivati eventualne propuste tuženika pri korištenju platforme.

16. Stoga će sud prvog stupnja u tom dijelu upotpuniti činjenično stanje te će o zahtjevu tužitelja u odnosu na 2. tuženika Cemex Hrvatska d.d. ponovno odlučiti vodeći računa o uputama navedenim u ovom rješenju.

17. Zbog izloženog je valjalo u tom dijelu žalbu tužitelja uvažiti i presudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom čl. 370. ZPP-a.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka je donesena primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci, 12. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov-Kozomara