REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] N 5

Poslovni broj: Us I-314/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja Općine Medulin (OIB: 7053721639), Medulin, Centar 223, kojeg u svojstvu opunomoćenice zastupaju službenice NA i NAJ, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije (OIB: 69608914212), Zagreb, Miramarska cesta 22, kojeg zastupaju službene osobe KA i SA, radi prigovora u postupku donošenja odluke o nepravilnosti, 12. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-988-01/24-02/132, URBROJ: 538-07-1-2/754-24-4 od 4. studenoga 2024., radi poništenja obavijesti Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: 971-01/24-33/4, URBROJ: 538-07-1-3/429-24-4 od 9. rujna 2024., radi utvrđenja da nisu počinjene nepravilnosti u postupku javne nabave „Dobava, isporuka i montaža fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije za vlastite potrebe“ (broj objave: 2023/S 0F-0005789) i da neće biti primijenjen financijski ispravak, te radi naknade troškova ovog upravnog spora.

II. Nalaže se tužitelju Općini Medulin da tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije, nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

III. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova spora u preostalom iznosu od 68,32 eura (šezdeset osam eura i trideset dva centa).

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-988-01/24-02/132, URBROJ: 538-07-1-2/754-24-4 od 4. studenoga 2024., odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Ministarstva regionalnog razvoja i fondova europske unije (u svojstvu upravitelja programa), povodom Obavijesti o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti, KLASA: 971-01/24-33/4, URBROJ: 538-07-1-3/429-24-4 od 9. rujna 2024. godine. Obaviješću je određena financijska korekcija od 25% za nepravilnost broj 18 (nedostatak transparentnosti i revizijskog traga) za grupe 1, 2, 3 i 4, te financijska korekcija od 5% za nepravilnost broj 25 (ostale izmjene ugovora). Ključni dijelovi obrazloženja tuženikova rješenja od 4. studenoga 2024. glase:

„Korisnik Općina Medulin, Centar 223, 52203 Medulin OIB: 70537271639, koju zastupa načelnik ČA (dalje u tekstu: Korisnik) sudjelovao je u projektu „Povećanje kapaciteta za proizvodnju solarne energije na javnim objektima Općine Medulin” ref. br. 81, u Programu „Energija i klimatske promjene” u okviru Financijskog mehanizma Europskog gospodarskog prostora (EGP).

Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Uprava za europsku teritorijalnu suradnju (dalje u tekstu: Upravitelj Programa) Korisniku je dostavilo Obavijest o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti, KLASA: 971-01/24-33/4, URBROJ: 53807-1-3/429-24-4, od 9. rujna 2024. godine (dalje u tekstu: Obavijest) nastalu na temelju administrativne provjere osmog periodičnog izvješća na Programu „Energija i klimatske promjene”, Guidelines on irregularity management in the context of EEA and Norwegian financial mechanism 2014 - 2021 te Pravila o financijskim korekcijama Programa „Energija i klimatske promjene” (dalje u tekstu: Pravila o financijskim korekcijama).

U Obavijesti se navodi da je Korisnik 9. veljače 2023. godine u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske (dalje u tekstu: EOJN) objavio poziv na nadmetanje s dokumentacijom o nabavi (dalje u tekstu: DON) u otvorenom postupku javne nabave male vrijednosti, broj objave: 2023/S OF2-0005789, predmet nabave roba: Dobava, isporuka i montaža fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije za vlastite potrebe, u okviru projekta ''Povećanje kapaciteta za proizvodnju solarne energije na javnim objektima Općine Medulin” (ref.br.81), evidencijski broj nabave 158/2023, CPV: 09331200 - Nabava, ugradnja i implementacija fotonaponske elektrane.

Procijenjena vrijednost nabave bila je 129.049,77 eura bez PDV-a. Predmet nabave bio je podijeljen na četiri grupe: 1. Vatrogasni dom - Grupa 1: 7.816,11 eura bez PDV-a; 2. DV Pomer - Grupa 2: 22.696,53 eura bez PDV-a; 3. Sportska dvorana Medulin - Grupa 3: 78.940,21 eura bez PDV-a; 4. OŠ „Dr. Mate Demarin” - Grupa 4:

19.596,92 eura bez PDV-a. DoN-om je bilo određeno da ponuditelj može predati ponudu za jednu, nekoliko ili za sve grupe predmeta nabave te da se za svaku grupu podnosi zasebna ponuda.

(…)

Odlukom o uspostavljanju sustava upravljanja i kontrole korištenja Financijskog mehanizma Europskog gospodarskog prostora za razdoblje od 2014. do 2021. godine i Norveškog financijskog mehanizma za razdoblje od 2014. do 2021. godine (Narodne novine, broj 58/18), točkom II. utvrđeno je da se u sustavu uspostavljaju sljedeća tijela:

Nacionalna fokalna točka, Tijelo za ovjeravanje, Tijelo za reviziju, Tijelo odgovorno za pripremu i podnošenje izvješća o nepravilnostima, Upravitelj Programa, Odbor za praćenje provedbe i Korisnička tijela. U stavku 2. iste točke utvrđeno je da jedna institucija može obnašati funkcije više pojedinih tijela iz stavka l . ove točke u okviru financijskih mehanizama. Točkom VII. iste Odluke utvrđeno je da je Upravitelj Programa odgovoran za provođenje programa, a Programskim sporazumom o financiranju između Odbora za financijske mehanizme i Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije kao Nacionalne fokalne točke sklopljenim 21. prosinca 2020. godine utvrđeno je da je Upravitelj Programa Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije.

Člankom 12.2 stavkom 2. Uredbe o provedbi financijskog mehanizma za razdoblje od 2014. - 2021. godine (dalje u tekstu: Uredba) nepravilnost je definirana kao povreda: a) pravnog okvira EGP Financijskog mehanizma za razdoblje od 2014. do 2021. iz članka 1.5 Uredbe; b) bilo koje odredbe prava Europske unije; ili c) bilo koje odredbe nacionalnog prava države korisnice, što utječe ili prejudicira bilo koju fazu provedbe Financijskog mehanizma EGP-a u razdoblju od 2014. - 2021. u državi korisnici, posebno, ali ne ograničavajući se na provedbu i / ili proračun bilo kojeg programa, projekta ili drugih aktivnosti koje se financiraju iz FM-a 2014. - 2021. (…)

Slijedom uvida u svu dokumentaciju utvrđeno je da navodi iz prigovora nisu osnovani.

Naime, u odnosu na navode iz prigovora pod točkom III. Razlozi prigovora, III.

1. Postupovne povrede, da Odluka o nepravilnosti ne sadrži razloge o tome je li došlo do kršenja propisa i kako je navodno kršenje propisa od strane Korisnika rezultiralo neopravdanim izdatkom i štetnim učinkom uvodno ističe se sljedeće. Sukladno Odluci o nepravilnosti koja je predmet prigovora u odnosu na sve grupe predmeta nabave utvrđeno je kršenje članka 290. stavka 1. ZJN budući da Korisnik nije izvršio pregled i ocjenu ponuda sukladno DoN-u, utvrđeni su i nedostaci u sadržaju Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda, a protivno članku 28. stavku 1. točki 24. Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave (Narodne novine, br. 65/17, 75/20), a što je rezultiralo nedostatkom transparentnosti, odnosno povredom načela transparentnosti iz članka 4. stavka 1. ZJN kojim je propisano daje naručitelj u primjeni predmetnog Zakona u odnosu na sve gospodarske subjekte obvezan poštovati načelo slobode kretanja robe, načelo slobode poslovnog nastana i načelo slobode pružanja usluga te načela koja iz toga proizlaze, kao što su načelo tržišnog natjecanja, načelo jednakog tretmana, načelo zabrane diskriminacije, načelo uzajamnog priznavanja, načelo razmjernosti i načelo transparentnosti.

Dodatno je, u odnosu na Grupe 3 i 4 u postupku nabave utvrđeno i kršenje ugovornih obveza od strane Izvršitelja u odnosu na obvezu pravovremene dostave jamstva za uredno izvršenje ugovora, a koje nije bilo uzrokovano vanjskim, izvanrednim okolnostima, što je protivno odredaba iz stavka 1. članka 313. ZJN koje propisuje da Ugovorne strane izvršavaju ugovor o javnoj nabavi u skladu s uvjetima određenima u dokumentaciji o nabavi i odabranom ponudom. U presudi Suda Europske unije C-406/14 od 14. srpnja 2016. godine izričito je navedeno kako se ne mora dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice nepravilnosti odnosno da je dovoljno da se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda. Također, u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VUS), poslovni broj: Usž-3420/22-2 od 12. listopada 2022. godine, poslovni broj: Usž-3255/22-4 od 12. listopada 2022. godine i poslovni broj: Usž1561/23-3 od 10. svibnja 2023. godine, zauzeto je pravno shvaćanje da se ne treba dokazivati postojanje određene financijske posljedice te povreda pravila postupka javne nabave predstavlja nepravilnost ako se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda.

Dodatno, Pravilima o financijskim korekcijama određeno je kako je i sam Korisnik naveo, da su ista pripremljena u skladu s Odlukom Europske komisije C(2019) 3452 od 14. svibnja 2019. godine o utvrđivanju smjernica za određivanje financijskih ispravaka koji se u slučaju nepoštivanja primjenjivih pravila o javnoj nabavi primjenjuju na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija te da prilikom provedbe postupka određivanja financijskih korekcija nadležno tijelo primjenjuje navedenu Odluku Europske komisije i Pravila o financijskim korekcijama pa tako i odredbu pod točkom 1.1. Priloga Odluke u kojoj stoji da se nepravilnosti u području javne nabave analiziraju u skladu s ciljem zaštite financijskih interesa Unije i poštovanja prava Unije (konkretno, načela transparentnosti, zabrane diskriminacije, jednakog postupanja, proporcionalnosti i pravne sigurnosti) te da se financijski ispravci mogu primijeniti samo ako je predmetna nepravilnost imala ili je mogla imati financijski učinak na proračun Unije i da su stoga vrste nepravilnosti navedene u smjernicama (ili slične tim nepravilnostima) za koje je u odjeljku 2. određen ispravak primjenom paušalne stope one vrste za koje se smatra da imaju financijski učinak. Slijedom navedenog, isto se odnosi i na vrste nepravilnosti određene Pravilima o financijskim korekcijama Programa „Energija i klimatske promjene” te je u predmetnom slučaju bilo potrebno odrediti financijske korekcije radi utvrđenih nepravilnosti iz Priloga l. U odnosu na navod da je Odluka o nepravilnosti nepotpuna budući da nije obrazloženo je li Upravitelj Programa kao postupanje koje je prouzrokovalo donošenje Odluke o nepravilnosti uzeo u obzir i okolnost da Korisnik nije tražio dokaz tehničke sposobnosti (popis glavnih isporuka roba) potrebno je istaknuti da navedena okolnost nije bila od utjecaja prilikom donošenja predmetne Odluke o nepravilnosti budući da je Upravitelj Programa u provedenom postupku uzeo u obzir upravo stav DKOM-a iskazan u Rješenju KLASA: UP/II-034-02/2401/18, od 31. siječnja 2024. godine, koje u prigovoru navodi i Korisnik te stoga nije utvrđeno nepravilno postupanje u odnosu na navedeni uvjet te se ovo ističe i u odnosu na navode pod točkom III.2.1 .a) prigovora. U odnosu na navode pod točkom III.2.1.b) prigovora, nije točna tvrdnja Korisnika da praksa DKOM-a na koju je upućeno u predmetnoj Odluci o nepravilnosti nije relevantna (Rješenje, KLASA: UP/11-034-02/19-01/622, URBROJ: 354-01/19-9 od 22. srpnja 2019. godine), budući da se ista upravo odnosila na obvezu Korisnika na postupanje sukladno članku 290. stavku 1. ZJN. Naime, Korisnik je u Zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda naveo: „Kako se radi o otvorenom postupku javne nabave male vrijednosti, Naručitelj nije primijenio mogućnost predviđenu člankom 263. ZJN”, te je bilo nužno ukazati da navedeno nije sukladno predmetnoj praksi DKOM-a jer u slučaju kao što je u ovom predmetu, u kojem je Naručitelj točkom 4.5. DoN-a izrijekom propisao da će prije donošenja odluke od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu zatražiti da dostavi ažurirane popratne dokumente kojima dokazuje da ispunjava kriterije za odabir gospodarskog subjekta, navedeno postaje obveza, a ne mogućnost. Nadalje, u odnosu na iznesenu tvrdnju Korisnika da je u trenutku donošenja Odluke o odabiru posjedovao ažurirane popratne dokumente ukazujemo, a što je navedeno i u Obavijesti o Odluci o nepravilnosti koja je predmet prigovora da Korisnik o tome nije dostavio dokaze niti tijekom postupka utvrđivanja nepravilnosti kao ni u prilogu predmetnog prigovora, niti je isto navedeno u Zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda. Korisnik ponavlja obrazloženje dostavljeno tijekom postupka kontrole predmetne nabave da su podaci o posjedovanju certifikata za radove postavljanja fotonaponskih sustava sukladno Pravilniku o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje sustava kvalitete usluga i radova za certificiranje instalatera obnovljivih izvora energije - fotonaponskih sustava (Narodne novine br. 56/2015) ili jednakovrijedan javno dostupan podatak putem mrežne stranice https://einstalaterioie.mgipu.hr/login.html uz dodatno obrazlaganje uspostave baze certificiranih instalatera obnovljivih izvora energije međutim te svoje tvrdnje nije potkrijepio budući da ne prilaže dokaze da je uistinu tijekom postupka pregleda i ocjene ponuda i pristupio navedenoj bazi radi provjere ispunjavanja zadanog kriterija već navodi da Pravilnikom o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave (Narodne novine, br. 65/17, 75/20) nije propisano da se pristup dokumentima putem besplatne nacionalne baze podataka na hrvatskom jeziku mora zasebno dokumentirati.

Protivno navedenoj tvrdnji, članak 28. stavak 1. točka 24. Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave (Narodne novine, br. 65/17, 75/20) propisuje da zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda, između ostaloga, mora sadržavati podatke i rezultat provjere ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu s kojim naručitelj namjerava sklopiti ugovor o javnoj nabavi ili jednog ili više gospodarskih subjekata s kojima namjerava sklopiti okvirni sporazum, ako je primjenjivo, dok je točkom 33. propisano da isti sadrži i popis priloga uz zapisnik (zahtjevi za pojašnjenjem ili upotpunjavanjem informacija ili dokumentacije, zahtjevi za dostavom ažuriranih popratnih dokumenata, zahtjevi za prihvat ispravka računske pogreške, zahtjevi za objašnjenjem izuzetno niske ponude, dostavljeni dokumenti, pojašnjenja, objašnjenja, prihvat ispravka, mišljenje stručne službe naručitelja ili neovisne stručne osobe, i slično). Slijedom navedenog, nije utemeljena naprijed navedena tvrdnja Korisnika da nije obvezan dokumentirati postupak provjere ažuriranih popratnih dokumenata jer je rezultat provjere sukladno naprijed navedenoj odredbi navedenog Pravilnika obvezan sadržaj zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda što je istaknuto i u Rješenju DKOM-a, KLASA: UP/11-034-02/20-01/1052, URBROJ: 354-01/21-10, Od 18. veljače 2021. godine (str. 4 i 5), gdje je navedeno da je zakonodavac u članku 88. propisao obvezan sadržaj zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda te da je u stavku 1. točki 24. toga članka propisao da zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda mora sadržavati podatke i rezultat provjere ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu s kojim naručitelj namjerava sklopiti ugovor o javnoj nabavi ili jednog ili više gospodarskih subjekata s kojima namjerava sklopiti okvirni sporazum, ako je primjenjivo. Dalje je navedeno da je točkom 33. tog članka propisano da zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda mora sadržavati popis priloga uz zapisnik kao što su zahtjevi za pojašnjenjem ili upotpunjavanjem informacija ili dokumentacije, zahtjevi za dostavom ažuriranih popratnih dokumenata, zahtjevi za prihvat ispravka računske pogreške, zahtjevi za objašnjenjem izuzetno niske ponude, dostavljeni dokumenti, pojašnjenja, objašnjenja, prihvat ispravka, mišljenje stručne službe naručitelja ili neovisne stručne osobe, i slično. DKOM je u nastavku predmetnog Rješenja zaključio da iz citiranih odredaba Pravilnika, kojima je reguliran obvezan sadržaj zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda, proizlazi da je obvezan sadržaj tog zapisnika i rezultat provjere.

Ističemo da je navedeno u uskoj vezi i s poštivanjem načela transparentnosti koje osigurava vidljivost i javnost podataka o postupku nabave i koje kod pregleda i ocjene ponuda nalaže naručitelju da postupak pregleda i ocjene ponuda učini vidljivim i ostalim ponuditeljima kako bi bilo jasno na temelju čega je utvrdio da odabrani ponuditelj ispunjava kriterije za odabir gospodarskog subjekta, a što ovdje nije slučaj. Ovdje ističemo da je pod točkom 19. Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda (Podaci o provjeri najpovoljnijeg ponuditelja s kojim naručitelj namjerava sklopiti ugovor o javnoj nabavi i rezultat provjere najpovoljnijeg ponuditelja) navedeno da Korisnik nije primijenio mogućnost predviđenu člankom 263. ZJN. Ističemo i da u Zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda nije navedeno da je provjera izvršena uvidom u podatke baze certificiranih instalatera obnovljivih izvora energije, već je isto Korisnik to naveo tek u obrazloženju na upit Upravitelja Programa tijekom ex-post provjere predmetnog postupka nabave, što je rezultiralo nedostatkom transparentnosti jer o ovako provedenoj provjeri treće strane uvidom u ovako sastavljen Zapisnik, u kojem isto nije navedeno, ne bi imale saznanja te ne bi bilo moguće utvrditi na koji način je provjereno ispunjenje navedenog kriterija, a što je Korisnik postavio kao obvezu DoN-om. Stoga je netočna i tvrdnja Korisnika iznesena u nastavku prigovora da svaka treća osoba može i mora pratiti i razumjeti opravdanost odluka navedenih u Odluci o odabiru i da ne nedostaju dijelovi dokumentacije o ocjenjivanju budući da su oni sadržani u besplatnoj nacionalnoj bazi podataka na hrvatskom jeziku kojoj svaki građanin u svako doba može izravno pristupiti elektroničkim sredstvima komunikacije.

Nadalje, radi potpunog i točnog utvrđenja činjeničnog stanja, prilikom rješavanja prigovora Korisnika izvršen je uvid i u Pravilnik o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje sustava kvalitete usluga i radova za certificiranje instalatera obnovljivih izvora energije fotonaponskih sustava (Narodne novine, br. 56/2015) te je utvrđeno da isti u članku 14. propisuje sadržaj Certifikata koji je Korisnik projekta propisao kao ažurirani popratni dokument te je navedeno da Certifikat obavezno sadrži: naziv Certifikata, podatke o certificiranom instalateru (ime i prezime, osobni identifikacijski broj), datum i mjesto izdavanja Certifikata, rok važenja Certifikata, registarski broj certificiranog instalatera iz Registra certificiranih instalatera sustava obnovljivih izvora energije, naziv Nositelja Programa osposobljavanja koji izdaje Certifikat, osobni identifikacijski broj Nositelja Programa osposobljavanja, adresu sjedišta Nositelja Programa osposobljavanja, ime i prezime, potpis odgovorne osobe Nositelja Programa osposobljavanja i njegov pečat, naziv Pravilnika, broj i datum Narodnih novina u kojima je objavljen Pravilnik temeljem kojega se izdaje Certifikat.

Izvršen je i uvid u bazu certificiranih instalatera obnovljivih izvora energije (MGIPU Certificirani instalateri Login (mpgi.hr) te je utvrđeno da izvadak iz registra certificiranih instalatera obnovljivih izvora energije — fotonaponski sustavi, na koji upućuje Korisnik, sadrži sljedeće podatke: R. br., Registarski broj, Prezime i ime, Grad/Općina, e-mail, Telefon, Certifikat.

Usporedbom naprijed navedenog sadržaja Certifikata i sadržaja ovdje navedenog izvatka, razvidno je da, i u slučaju daje izvršen uvid u predmetnu bazu (a što kako je istaknuto nije dokazano tijekom postupka niti u prigovoru), Korisnik nije imao pristup svim podacima koji su navedeni u Certifikatu koji je tražen kao ažurirani popratni dokument, a osobito je bitno da isti ne sadrži podatke o osobnom identifikacijskom broju certificiranog instalatera, datumu izdavanja Certifikata te roku važenja Certifikata (u rubrici „Certifikat” samo je navedena vrsta certifikata, u ovom slučaju „Fotonaponski”), jer je Korisnik bio obvezan utvrditi da ponuditelj ispunjava uvjete tehničke i stručne sposobnosti u trenutku predaje ponude, odnosno eESPD obrasca, a što uvid u predmetni izvadak ne omogućava. Također, budući su u ESPD obrascu imena stručnjaka ĐA i ŽA bila pogrešno napisana kao AA i VA, Korisnik iste u bazi certificiranih instalatera obnovljivih izvora energije ne bi mogao ni pronaći.

U odnosu na navode prigovora pod točkom III.22. Kašnjenje u dostavi jamstva, gdje Korisnik navodi da kod provjere trenutka dostave garancije kao relevantan datum treba uzeti datum njezinog izdavanja, a ne dostave Korisniku, budući da, kako navodi, sama garancija proizvodi učinke upravo od dana izdavanja pa se datum dostave, uzimajući u obzir nepostojanje štetnog učinka niti učinka na proračun EU, ne smije smatrati relevantnim kod određivanja financijskog ispravka, upućujemo na točku 25. Pravila o financijskim korekcijama temeljem koje je određena financijska korekcija od 5%, a koja propisuje predmetnu visinu korekcije u slučaju kašnjenja u dostavi bankarske garancije od 11 do 30 radnih dana. Dakle, predmetnom točkom je propisana financijska korekcija upravo za slučaj kašnjenja u dostavi, ne u izdavanju te je slijedom navedenog ista i primijenjena prema datumu dostave predmetnog jamstva Korisniku. Nadalje, Korisnik navodi da su jamstva dostavljena Korisniku e-poštom dana 19. svibnja 2023. godine (odnosno 10. radni dan od isteka roka za dostavu jamstva određenog ugovorom). Kako Ugovorom nije određen način dostave jamstva, a jamstvo se moglo naplatiti neovisno o dostavi poštom (što proizlazi iz odredaba bankarskih garancija sukladno kojima je za aktivaciju potreban prvi Pisani poziv Korisnika i izjava Korisnika garancije, a ne „izvornik” jamstva: „kojom se Banka neopozivo i bezuvjetno obvezuje da će, po primitku prvog pisanog poziva i izjave Korisnika garancije da Nalogodavatelj nije izvršio svoje ugovorne obveze") nejasno je zbog čega tumačenje Upravitelja Programa u obzir nije donijelo dostavu e-mailom već je kao relevantni datum uzelo dan dostave poštom.“

U odnosu na navedeno navodimo da je točkom 7.3.2. (Jamstvo za uredno ispunjenje ugovora i jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku) podtočkom a) DoN-a, te člankom 21. Ugovora o nabavi od dana 28. travnja 2023. godine, određeno da je odabrani ponuditelj/ugovaratelj dužan u roku od 8 dana od dana zaključivanja ugovora o javnoj nabavi Korisniku uručiti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora, dakle ne presliku jamstva. Stavkom 1. članka 313. ZJN propisano je da Ugovorne strane izvršavaju ugovor o javnoj nabavi u skladu s uvjetima određenima u dokumentaciji o nabavi i odabranom ponudom. Slijedom navedenoga, propisana je dostava jamstva, čiji izvornik nije moguće dostaviti elektroničkim putem, a što je Korisnik i sam naveo pod točkom 6.3. DoN-a u odnosu na jamstvo za ozbiljnost ponude kada je naveo da jamstvo (osim u slučaju novčanog pologa) nije moguće slati i primati kao elektronički dokument te da se isto stoga dostavlja Korisniku u zatvorenoj poštanskoj pošiljci na adresu za dostavu ponuda. Ovakva dostava je i logična jer bi dostava elektroničkim putem zapravo predstavljala presliku bankarske garancije te se ne radi o tome da li je preslika garancije jednako vrijedna kao izvornik garancije, kako u prigovoru navodi Korisnik, nego se radi o postupanju sukladno DoN-u i Ugovoru o nabavi te nije moguće uvažiti elektronsku dostavu preslike jamstva kako se traži prigovorom. Ovakvo shvaćanje vezano za elektronsku dostavu preslike jamstva tijekom postupka javne nabave istaknuo je i VUS u presudi UslI-374/20-16 od 2. prosinca 2020. godine te isto držimo primjenjivim i u ovom predmetu (str. 3 odjeljak 4.).

Dodatno se ističe da se u predmetnom slučaju primjenjuju odredbe članka 88. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 1 10/21, dalje u tekstu: ZUP) koje se odnose na dostavu pravnoj osobi, osobi koja obavlja registriranu djelatnost i javnopravnom tijelu. Naime, Korisnik je obveznik Zakona o javnoj nabavi koji je javnopravno tijelo. Odredbom članka 88. stavaka 1. i 2. ZUP-a propisano je da se dostava pismena pravnoj osobi, osobi koja obavlja registriranu djelatnost i javnopravnom tijelu obavlja uručenjem pismena ovlaštenoj osobi za primanje pismena, a ako se osoba ovlaštena za primanje pismena ne zatekne ne mjestu dostave pismeno će se uručiti drugom zaposleniku kako je to navedeno u presudi VUS-a UslI-253/20-8 od 9. rujna 2020. godine (str. 6, odjeljak 4 i 5).

Slijedom naprijed navedenog, kod određivanja predmetne korekcije Upravitelj Programa je uzeo u obzir datum zaprimanja izvornika bankarske garancije zabilježen na urudžbenom žigu od strane Korisnika te je utvrđeno kašnjenje u dostavi bankarske garancije za uredno izvršenje ugovora od 15 radnih dana jer je Korisnik iste zaprimio 29. svibnja 2023. godine, a Ugovor o nabavi za Grupu 3 i 4 sklopljen je s odabranim ponuditeljem Elektroenergetika d.o.o. dana 28. travnja 2023. godine.

U odnosu na navode prigovora pod točkom III.3. Visina određene financijske korekcije, kojima Korisnik prigovara određenoj stopi ispravka od 25% ističemo da je člankom 7. stavkom 6. Pravila o financijskim korekcijama propisano da nadležno tijelo može donijeti odluku o smanjenju financijske korekcije u slučajevima (i na stopu) u kojima je to predmetnim Pravilima dozvoljeno. Točkom 18. (Nedostatak transparentnosti i revizijskog traga za dodjelu ugovora) Pravila o financijskim korekcijama propisane su dvije stope paušalne financijske korekcije:

- 100% od ugovorenog iznosa (Odbijanje naručitelja da osigura pristup relevantnoj dokumentaciji teška ozbiljna je nepravilnost s obzirom na to da naručitelj na taj način ne osigurava dokaze da je javnu nabavu proveo sukladno propisanim procedurama i relevantnim pravilima) i

- 25 % od ugovorenog iznosa (Relevantna dokumentacija, koja je određena primjenjivim propisima, je nedostatna i to na način da ne opravdava dodjelu ugovora i rezultira nedostatkom transparentnosti npr. revizijski trag, posebno glede bodovanja svake ponude je nejasan / neopravdan / netransparentan ili ga nema, i / ili zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda ne postoji ili ne sadrži sve propisane elemente, npr.: ovlaštena treća osoba ne može pratiti i razumjeti opravdanost odluka navedenih u odluci o odabiru, a odnosi se na prihvaćanje / odbijanje / ponuda, bodovanje i dodjelu ugovora; dijelovi dokumentacije o ocjenjivanju nedostaju, no kvalificirana treća osoba je u stanju pratiti i razumjeti opravdanost odluka donesenih od strane stručnog povjerenstva za javnu nabavu vezanih za pregled i ocjenu ponuda. Relevantna dokumentacija (koja je određena primjenjivim propisima).

Slijedom navedenog, Korisniku je određena niža stopa korekcije, od dvije predviđene stope, u skladu s točkom 18. Pravila o financijskim korekcijama te nije moguće smanjenje stope financijske korekcije jer isto u slučaju utvrđivanja nepravilnosti prema točki 18. Pravila o financijskim korekcijama nije dozvoljeno. “

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i obavijest upravitelja programa, te da Sud sam riješi stvar utvrđivanjem da u spornom postupku javne nabave nisu počinjene nepravilnosti i da neće biti primijenjen financijski ispravak. Traži i naknadu troškova spora, u nespecificiranom iznosu. Tužitelj tvrdi, u bitnome, sljedeće (izostavljena su posebna označavanja teksta):

„Naime, Pravila nepravilnost određuju kao kršenje:

(…)

Iz gore navedene definicije vidljivo je da osim kršenja propisa Unije ili nacionalnog prava mora postojati dodatni element, točnije povezanost kršenja s utjecajem na financiranu provedbu i/ili proračun, što se zapravo svodi na štetni učinak i neopravdani izdatak. Da je tome tako proizlazi i iz sljedećih odredbi. Sukladno čl.1.5. Pravila su pripremljena u skladu s Odlukom Europske komisije C(2019) 3452 od 14.5.2019. o utvrđivanju smjernica za određivanje financijskih ispravaka koji se u slučaju nepoštivanja primjenjivih Pravilnika o javnoj nabavi primjenjuju na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija. U istim je Smjernicama pojam „nepravilnosti” određen kao povreda primjenjivog prava Unije o javnoj nabavi koja je naštetila ili bi mogla naštetiti proračunu Unije. Osim što u konkretnom slučaju nije bilo kršenja primjenjivih propisa, kako se niže detaljnije navodi, u Prigovoru se jasno upućuje da je osim kršenja propisa potrebno prethodno utvrditi postojanje štetnog učinka te neopravdanog izdatka. Isto je nužno za primjenu svih vrsta nepravilnosti pri čemu nije dovoljno samo paušalno navesti da su počinjene nepravilnosti bez obrazloženja kako je takvo postupanje moglo rezultirati štetnim učinkom. Međutim, navedeno uopće nije obrazloženo u Odluci, kao ni u pobijanom Rješenju. U konkretnom slučaju je Tužitelj u postupku koji je prethodio utvrđenju nepravilnosti, a vezano za nepravilnost br.18., Tuženiku dostavio podatke o pristupu nacionalnoj bazi podataka (https://einstalaterioie.mpgi.hr/login.html) iz koje je vidljivo da stručnjaci nominirani u odabranoj ponudi imaju potrebnu certifikaciju (radi se o pristupu bazi koja je javna i može joj pristupiti svatko pa tako i Tuženik), a ujedno su Tuženiku dostavljeni dokumentarni dokazi (certifikati) za sve stručnjake koji nesporno dokazuju da su podaci navedeni u javnoj bazi podataka ispravni i da je udovoljeno propisanom uvjetu sposobnosti te da je odluka o odabiru ponude zakonita. Pritom se napominje da Tuženik u konkretnom slučaju ne spori da je odabrana ona ponuda koja je ekonomski najpovoljnija pa se isto ima smatrati nespornim.

Budući da je u postupku nabave odabrana ponuda koja je trebala biti odabrana, kao i da je Tuženik bio u posjedu dokaza certifikacije nominiranih stručnjaka, u cijelosti je nejasno kako je bilo kakvo navodno postupanje i/ili propust Tužitelja mogao rezultirati neopravdanim izdatkom, odnosno imati za posljedicu štetni učinak za financirani proračun.

(…)

Iako su navodi u prethodnoj točki dostatni za utvrđenje da pobijano Rješenje nezakonito, u nastavku teksta se pojašnjava da osim što nije utvrđen štetni učinak postupanja, utvrđenje da je Tužitelj prekršio nacionalne propise o javnoj nabavi također je u cijelosti pogrešno.

Vezano za nepravilnost br.18. u Prigovoru se jasno navodi da za utvrđenje kršenja DoN-a nije relevantno je li DoN-om bilo propisano da se ažurirani poprani dokumenti moraju (a ne „mogu“) tražiti; već je relevantno smatra li se da su ažurirani popratni dokumenti bili u posjedu Naručitelja ili ne. Sukladno čl. 20. st. 3. Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave (NN 65/2017, 75/2020; dalje Pravilnik) smatra se da naručitelj posjeduje ažurirane popratne dokumente ako njima ima izravan pristup elektroničkim sredstvima komunikacije putem besplatne nacionalne baze podataka na jeziku iz čl. 280.st. 2. ZJN 2016 ili putem EOJN RH. Samim time utvrđenje iz Odluke u kojoj Tuženik navodi „potrebno je istaknuti da Naručitelj odredbama DoN-a nije predvidio mogućnost da će sam izvršiti uvid u javno dostupne podatke (…)“ nije sukladno citiranoj odredbi Pravilnika.

S obzirom na to da

- gore navedeni Pravilnik utvrđuje da se „smatra da naručitelj posjeduje ažurirane popratne dokumente ako njima ima izravan pristup“,

- da je nesporno da je baza certificiranih instalatera obnovljivih izvora energije nacionalna baza na hrvatskom jeziku koja je javno dostupna- dakle omogućen joj je pristup elektroničkim sredstvima komunikacije (sukladno navodima na stranici Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, isto je ministarstvo razvilo aplikaciju za praćenje programa kvalifikacije za instalatere sustava obnovljivih izvora energije (OIE): fotonaponskih sustava, solarnih toplinskih sustava, plitkih geotermalnih sustava i dizalica topline, manjih kotlova i peći na biomasu. Preko adrese https://einstalaterioie.mpgi.hr, svi zainteresirani građani mogu vidjeti popis svih certificiranih instalatera obnovljivih izvora energije, kao i Nositelje programa osposobljavanja ovlaštene od strane Ministarstva. Preko iste stranice, i prijavom putem NIAS-a, Nositelji programa osposobljavanja obavljaju sav potreban administrativni rad, te izdavanje certifikata instalaterima nakon završenog osposobljavanja. Ministarstvo nadzire rad Nositelja programa osposobljavanja, vodi Registre certificiranih instalatera i Nositelja, te izvatke registara objavljuje preko navedene aplikacije),

- da Pravilnikom nije propisano da se pristup dokumentima putem besplatne nacionalne baze podataka na hrvatskom jeziku mora zasebno dokumentirati, budući da je riječ o javnim i svima dostupnim podacima u svakom trenutku;

razvidno je da je Naručitelj u trenutku donošenja Odluke o odabiru, suprotno navodima Tuženika posjedovao ažurirane popratne dokumente. Ovdje se posebno upućuje na okolnost da bi ponovno traženje ažuriranih popratnih dokumenata koji su u posjedu Naručitelja, predstavljalo kršenje čl.263.st.1. ZJN 2016. Naime, sve i kad se Naručitelj obvezao tražiti ažurirane popratne dokumente u postupcima nabave male vrijednosti, kao i postupcima nabave velike vrijednosti, ista odredba propisuje da obveza postoji osim ako Naručitelj već ne posjeduje te dokumente.

Posljedično, nije došlo do kršenja DoN-a, kao ni čl.290.st.1. ZJN 2016, a samim time ni načela transparentnosti budući da primjenjivi Pravilnik izravan pristup izjednačava s posjedovanjem dokaza i pritom ne propisuje obvezu dokazivanja (dokumentiranja) ostvarenog pristupa. Uz to je nelogično da se pristup bazama koje su svima dostupne u svako doba, a što predmetna baza jest, dodatno mora dokumentirati, jer bi se time izgubio smisao odredbe Pravilnika.

Tuženik se u pobijanom Rješenje na veći dio navoda Prigovora uopće nije očitovao. Tako iz Rješenja uopće nije vidljivo da Tuženik analizira da li je Tužitelj, uzimajući u obzir omogućen pristup nacionalnoj bazi podataka, uopće bio ovlašten tražiti ažurirane popratne dokumente. Umjesto navedenog, Tuženik paušalno tvrdi da Tužitelj nije dostavio dokaz da je tijekom pregleda i ocjene ponuda ostvario pristup bazi. (…)

Nadalje, činjenica da ispis iz baze podataka nije prilog Zapisnika nije od utjecaja na zakonitost pregleda i ocjene ponuda. Naime, Tuženik se poziva na čl. 28.st.1.toč.24. Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave, a na navodnom kršenju predmetnog članka zapravo temelji tvrdnju o kršenju načela transparentnosti. Međutim, osim što predmetna odredba ne propisuje da ispisi iz javne evidencije moraju biti prilog zapisniku, čak i da tome nije tako propust objave svih obveznih priloga uz zapisnik nema za posljedicu nezakonitost postupka, a imajući u vidu da svaki od ponuditelja ostvaruje pravo na uvid u ponude i dokumentaciju postupka. Slijedom navedenog, svaki od ponuditelja koji bi zatražio uvid dobio bi i informaciju o ostvarenom pristupu bazi podataka te bi imao mogućnost i neposredno ostvariti taj uvid. Utoliko propust objave predmetnih dokaza/informacije ne može imati za posljedicu kršenje načela transparentnosti niti onemogućiti pravo na učinkovitu pravnu zaštitu. Navedeno proizlazi iz aktualne prakse Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave (dalje; DKOM), točnije Rješenja od 20.11.2024., Klasa: UP/II- 034-02/24-01/540 (str.20), a isto zaključuje i DKOM u Rješenju na koji se poziva sam Tuženik (Rješenje od 18.2.2021., Klasa UP/II-034-02/20-01/1052) u kojem DKOM na str.5. zaključuje da iako određeni dokument nije bio prilog Zapisniku o pregledu i ocjeni nije došlo do kršenja načela transparentnosti niti je onemogućeno pravo na pravnu zaštitu. (…)

Zaključno, obzirom se utvrđenje nepravilnosti br.18. suštinski svodi na navodni propust javne objave provjere ekonomski najpovoljnijeg ponuditelja, isto dodatno potvrđuje suštinski neispravno shvaćanje utvrđenja nepravilnosti. Naime, utvrđenje svih vrsta nepravilnosti, uključivo nepravilnosti br.18. za svrhu imaju zaštitu financiranog proračuna, a ne drugih sudionika u postupku koji zaštitu ostvaruju sukladno ZJN 2016 i to pred DKOM-om i nadležnim sudom, a ne u postupku utvrđenja nepravilnosti koji u konačnici provodi druga ugovorna strana naručitelja u postupku. Tuženik raspolaže dokumentarnim dokazima da je udovoljeno propisanom uvjetu sposobnosti te da je ispravno odabrana ekonomski najpovoljnija ponuda pa samim time činjenica da li je neki dokument javno objavljen ili nije ne može imati za posljedicu utvrđenje nepravilnosti u pregledu i ocjeni ponuda, a posebice ne nepravilnosti br.18. (…)

(…) Međutim predmetni opis nepravilnosti jasno upućuje da bi za takvo izricanje trebala kumulativno biti zadovoljena dva uvjeta: neopravdana dodjela ugovora i nedostatak transparentnosti. Kako Tuženik u konkretnom slučaju ne čini spornim dodjelu ugovoru, a ujedno raspolaže dokumentarnim dokazima da odabrana ponuda udovoljava propisanim uvjetima, u cijelosti je pravna osnova utvrđenja ove vrste nepravilnosti. U tom kontekstu su jednako nejasni navodi Tuženika da nema prostora za daljnjim smanjenjem izrečene korekcije. Naime, sukladno čl.1.3. Pravila Tuženik se u postupku morao pridržavati načela razmjernosti. Budući da je Tužitelj ispravno dodijelio ugovor te dostavio dokaze o istome izricanjem korekcije doveden je u isti položaj kao i naručitelj koji primjerice uopće ne raspolaže dokazom da odabrana ponuda udovoljava pojedinom propisanom uvjetu.

Vezano za navodno kršenje odredbi DoN-a o dostavi jamstva za uredno ispunjenje, kao što se navodi u Prigovoru, Tužitelj smatra da je Tuženik kod provjere trenutka dostave garancije kao relevantan datum trebao uzeti datum njezinog izdavanja, a ne dostave Korisniku, budući da sama garancija proizvodi učinke upravo od dana izdavanja pa se datum dostave, uzimajući u obzir nepostojanje štetnog učinka niti učinka na financirani proračun, ne smije smatrati relevantnim kod određivanja financijskog ispravka. Ovakav je stav Korisnika u skladu s praksom Tuženika u sustavu upravljanja i kontrole u drugom programu koji je usporediv u odnosu na definiranje postojanja nepravilnosti (toč.4.1.2. Uputa, posljednji odlomak).

(…)

U slučaju primjene naprijed navedenog stava, kašnjenje u dostavi bi iznosilo 5 odnosno 6 radnih dana, koji rok predstavlja neznatno kašnjenje, a koje nije takvo da bi utjecalo na ekonomsku ravnotežu između naručitelja i odabranog ponuditelja niti bi ispunilo uvjet štetnog učinka na proračun EU koji je preduvjet za donošenje odluke o nepravilnosti. Takvo kašnjenje predstavljalo bi formalni propust kako je određen u Pravilima: „za kašnjenje u dostavi do 10 radnih dana nije potrebno odrediti financijski ispravak.

Tuženik u pobijanom Rješenju navodi kako je kao relevantan dan uzeo dan dostave jer opis nepravilnosti upućuje u kašnjenje na dostavi, a ne izdavanju. Međutim, gore navedene upute odnose se na istovjetnu nepravilnost u kojoj se također navodi izraz „dostava“, a ne „izdavanje“, što je vidljivo iz opisa nepravilnosti u samim uputama. Slijedom navedenog, a kako se radi o istom tijelu (Tuženik je izdavatelj uputa), u cijelosti je nejasno kako se istovjetna nepravilnost s jednakim opisom može različito tumačiti od istog tijela u istim situacijama. Tuženik se pritom u pobijanom Rješenju uopće ne očituje na navode prigovora koji se odnose na trenutak od kojeg jamstvo proizvodi pravni učinak.

Nadalje, Tužitelj je u prigovoru jasno naveo zašto, čak i da se zanemari datum izdavanja garancija, nije došlo do kašnjenja koje bi se smatralo nedopuštenom izmjenom ugovora o nabavi. Naime, sve i da se bitnim smatra trenutak dostave, upućuje se na okolnost da su jamstva dostavljena Tužitelju e-mailom dana 19. svibnja 2023.g., odnosno 10. radni dan od isteka roka za dostavu jamstva određenog ugovorom, što sukladno Pravilima predstavlja dopušteno kašnjenje za koji nije potrebno odrediti financijski ispravak.

(…) Argumenti Tuženika koji se navode u Rješenju koje potvrđuje prvostupanjsku odluku također su u cijelosti nejasni i nelogični. Tako Tuženik citira odredbe DoN-a koje se ne odnose na jamstvo za uredno ispunjenje, već jamstvo za ozbiljnost ponude, pri čemu predmetne odredbe uopće ne određuju obvezu dostave izvornika niti za jamstvo za ozbiljnost, a kamoli za jamstvo za uredno ispunjenje. Odredbe koje se odnose na dostavu jamstva za ozbiljnost ponude u postupku nabave sasvim sigurno ne predstavljaju pravnu osnovu za dostavu jamstva za uredno ispunjenje tijekom izvršenja ugovora. Nadalje, još je manje jasno citiranje odredbi ZUP- a o dostavi pismena. Naime, postupak javne nabave, a posebice izvršenje ugovora o nabavi ne predstavlja upravni postupak, a jamstvo za uredno ispunjenje sasvim sigurno nije pismeno, već ugovorni instrument osiguranja obveze. Posljedično, ne postoji pravna osnova koja bi opravdala tumačenje Tuženika da je isključivo mjerodavan trenutak primitka izvornika jamstva za uredno ispunjenje.

Nadalje, za razliku od prakse na koju se poziva Tuženik u osporenom Rješenju, Tužitelj upućuje na recentniju praksu Vrhovnog suda RH, odnosno presudu U-zpz

32/2019-13 u kojoj je navedeno: (…)

Dakle, sve i da je Tužitelj ispravno utvrdio da je institut jamstva za ozbiljnost ponude istovjetan institutu jamstva za uredno ispunjenje ugovora, i da se na njih primjenjuje isti pravni okvir (iako se na izvršenje ugovora o javnoj nabavi sukladno čl.313. ZJN 2016 primjenjuju, uz odredbe ZJN 2016, odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi a ne zakona kojim se uređuje opći upravni postupak kako to ponovno pogrešno navodi Tužitelj), ispravno bi bilo primijeniti naprijed citiranu praksu Vrhovnog suda. U tom slučaju bi se preslika jamstva smatrala pravovremeno dostavljenom, a dostava izvornika njenim upotpunjavanjem- čime bi opet bila nesporna dostava jamstva u roku (analogno tome da je dostava preslike jamstva za ozbiljnost ponude u roku za dostavu ponude dostatna da bi se uzelo da je jamstvo dostavljeno u roku, pod uvjetom da Naručitelj naknadno zaprimi izvornik jamstva).

Slijedom svega navedenog, razvidno je da ni u slučaju utvrđenja nepravilnosti br.25. nije bilo kršenje propisa koja za posljedicu imaju štetan učinak na financirani proračun te da je Tuženik u svojstvu prvostupanjskog i sada drugostupanjskog tijela donio odluku koja nije sukladna Pravilima te utemeljena na zakonu, uzrokujući time Tužitelju znatnu financijsku štetu.“

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 108,32 eura. Srž odgovora tuženika na tužbu glasi (izostavljena su posebna označavanja teksta):

„Uvidom u gore navedene dokumente utvrđeno je da su na jasan i nedvojben način opisani razlozi na kojima je drugostupanjsko tijelo temeljilo svoju odluku o odbijanju prigovora Tužitelja.

(…)

(…) jer je Tužitelj zaista propustio postupiti prema odredbama DoN-a koje je sam sastavljao. Naime, točkom 4.2.2. DoN-a propisano je sljedeće:

“Važeći Certifikat za radove postavljanja fotonaponskih sustava sukladno Pravilniku o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje sustava kvalitete usluga i radova za certificiranje instalatera obnovljivih izvora energije – fotonaponskih sustava (Narodne novine, br. 56/2015) ili jednakovrijedan.

Upućuju se gospodarski subjekti da se dokumenti navedeni u ovoj točki Dokumentacije o nabavi NE DOSTAVLJAJU uz ponudu. Dovoljno je ispuniti ESPD obrazac sukladno uputama iz ove Dokumentacije o nabavi i priložiti ga uz ponudu. Naručitelj će prije donošenja odluke od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu putem EOJN RH zatražiti da u roku ne kraćem od 5 dana, računajući od dana slanja zahtjeva Naručitelja u EOJN RH, dostavi ažurirane popratne dokumente kojima dokazuje da ispunjava kriterije za odabir gospodarskog subjekta.” Dakle, iz gore navedenog proizlazi da je Tužitelj sam propisao da će zatražiti prije donošenja Odluke od ponuditelja, koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu, dostavu ažuriranih popratnih dokumenata kojima dokazuje da ispunjava kriterije za odabir. Iz Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda (dalje u tekstu: Zapisnik) od 10. ožujka 2023. godine vidljivo je da Tužitelj to nije učinio navodeći: „Kako se radi o otvorenom postupku javne nabave male vrijednosti, kao i zbog nepostojanja razloga za dodatnom provjerom odnosno dostavom ažuriranih popratnih dokumenata, Naručitelj nije primijenio mogućnost predviđenu člankom 263. ZJN 2016.“.

Ovdje valja istaknuti da je postupak javne nabave strogo formalan postupak u kojem ne postoji mogućnost tumačenja pojmova i pravila iz djelokruga javne nabave drukčije nego je propisano dokumentacijom o nabavi. Također, skrećemo pažnju da je člankom 19. stavkom 1. Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave (Narodne novine, broj 65/17 i 75/20; dalje u tekstu: Pravilnik) propisano da postupak pregleda i ocjene ponuda obavlja stručno povjerenstvo za javnu nabavu na temelju uvjeta i zahtjeva iz dokumentacije o nabavi slijedom čega je gore izneseni navod iz Zapisnika u izravnoj koliziji s onim što je sam Tužitelj propisao DoN-om, kao i citiranoj odredbi Pravilnika.

(…)

Nastavno na navod Tužitelja, napominjemo kako u Zapisniku nije navedeno da je Tužitelj sam izvršio u kritičnom vremenskom periodu uvid u gore navedenu bazu podataka koju vodi Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, niti za to postoje dokazi u vidu ispisa na kojem bi bio vidljiv datum kada je izvršen uvid u bazu, odnosno ne postoji revizijski trag.

Vezano uz navod Tužitelja iz točke IV. da za utvrđenje kršenja DoN-a nije relevantno je li DoN-om bilo propisano da se ažurirani popratni dokumenti moraju (a ne mogu) tražiti, već je relevantno smatra li se da su ažurirani popratni dokumenti bili u posjedu Naručitelja ili ne, pri čemu se poziva na odredbu članka 20. stavka 3. Pravilnika. Nastavno na navedeno, ponovo ističemo da u Zapisniku nije navedeno da je Tužitelj sam izvršio u kritičnom vremenskom periodu uvid u gore navedenu bazu podataka koju vodi Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, niti za to postoje dokazi u vidu ispisa ili jednakovrijednog dokumenta na kojem bi bio vidljiv datum kada je izvršen uvid u bazu. Slijedom navedenog, Tužitelj nije dokazao da je u relevantnom vremenskom periodu imao u svom posjedu potrebne podatke jer dokaz o dohvatu podataka nije Zabilježen u Zapisniku. Imajući u vidu navedeno, eklatantno je došlo do kršenja načela transparentnosti.

Nadalje, nastavno na navod Tužitelja da Tuženik nije analizirao u Rješenju činjenicu da li je, s obzirom da mu je omogućen pristup nacionalnoj bazi podataka, bio ovlašten tražiti popratne dokumente, stava smo da je Tužitelj sam pisao odredbe DoN-a u kojem je propisao kriterije koji su stroži od onih koje propisuje ZJN i Pravilnik, te da ne postoji potreba donošenja zaključka, jer se isti sam po sebi nameće. Opetovano ističemo da je postupak javne nabave strogo formalan postupak u kojem ne postoji mogućnost tumačenja pojmova i pravila iz djelokruga javne nabave drukčije nego je propisano dokumentacijom o nabavi.

Činjenice koje Tužitelj dalje navodi u Tužbi u pogledu certifikata, nisu od utjecaja, jer činjenica da oni postoje ne dokazuju kada je Tužitelj izvršio uvid u odnosnu bazu podataka, jer o tome ne postoji dokaz.

Imajući u vidu navod Tužitelja da Tuženik nesvrhovito uspoređuje sadržaj certifikata i podatke u bazi podataka, iako predmetne razlike uopće nisu od utjecaja za ocjenu udovoljavanja uvjetu, a imajući u vidu da se u bazi upisuju certificirane osobe, dakle osobe za koje je certifikat važeći, napominjemo da je uvid u predmetnu bazu izvršen od strane Tuženika s ciljem uspoređivanja sadržaja certifikata i podataka iz odnosne baze i koji je pokazao baš suprotno od onog što navodi Tužitelj. Kako je i navedeno u pobijanom Rješenju, uvidom u predmetnu bazu utvrđeno je da sadržaj Certifikata i sadržaj izvatka iz same baze nisu jednaki, te da je razvidno da i u slučaju da je izvršen uvid u predmetnu bazu (a što kako je istaknuto nije dokazano tijekom postupka niti u prigovoru, ali niti u Tužbi), Tužitelj nije imao pristup svim podacima koji su navedeni u Certifikatu koji je tražen kao ažurirani popratni dokument, a osobito je bitno da isti ne sadrži podatke o osobnom identifikacijskom broju certificiranog instalatera, datumu izdavanja Certifikata te roku važenja Certifikata (u rubrici „Certifikat“ samo je navedena vrsta certifikata, u ovom slučaju „Fotonaponski“), jer je Tužitelj bio obvezan utvrditi da ponuditelj ispunjava uvjete tehničke i stručne sposobnosti u trenutku predaje ponude, odnosno eESPD obrasca, a što uvid u predmetni izvadak ne omogućava. Također ističemo da rješenje Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave (dalje u tekstu: DKOM), KLASA: UP/II- 034-02/24-01/18, od 31. siječnja 2024.godine na koje se tužitelj pozvao u prigovoru nije primjenjivo u odnosu na predmetni propust jer pristup bazi ne pruža iste podatke/sadržaj kao sam certifikat koji je Tužitelj tražio kao ažurirani popratni dokument. Naime, u navedenom rješenju utvrđeno je da postupanje naručitelja u tom slučaju nije protivno članku 263. stavku 1. ZJN iz razloga što isti propisuje obvezu naručitelja da od najpovoljnijeg ponuditelja traži dostavu ažuriranih popratnih dokumenata samo ako takve dokumente već ne posjeduje, te da u konkretnoj situaciji, kada dostavljeni popis isporuka u ESPD obrascu udovoljava kako u odnosu na sadržaj, tako i u odnosu na izdavatelja onome što je naručitelj propisao za popis isporuka kao ažurirani popratni dokument, naručitelj nije postupio protivno zakonu kada odabranog ponuditelja nije tražio dostavu zasebnog popisa kao ažuriranog popratnog dokumenta smatrajući da se radi o dokumentu koji već posjeduje. Nadalje, vezano uz navod Tužitelja činjenica da ispis iz baze podataka nije prilog Zapisnika nije od utjecaja na zakonitost pregleda i ocjene ponuda, a uzimajući u obzir recentnu praksu DKOM-a napominjemo da Tužitelj pogrešno tumači da se njegov propust iz Zapisnika ogleda samo u činjenici da nije objavio priloge. Naime, propust se ogleda u činjenici da u Zapisniku nije navedeno da je izvršio uvid u odnosnu bazu podatka i provjerio popratne dokumente, a što je glavni rezultat provjere koji je trebao biti naveden u istom, a što posljedično dovodi do toga da istom nedostaju prilozi. Rješenja na koja se Tužitelj poziva u Tužbi nisu od utjecaja na predmetni spor, jer se ne odnose na istu ili istovjetnu situaciju.

Naime, u tim rješenjima naručitelj je naveo u zapisniku što je provjerio i na koji način je izvršio provjeru, pri čemu samo nije priložio priloge, pa su ostali ponuditelji mogli tražiti provjeru tih navoda, dok je u predmetnom sporu ponuditelj samo mogao pročitati da naručitelj nije tražio ažurirane popratne dokumente. Dodatno, u odnosu na tvrdnju Tužitelja da bi svaki od ponuditelja koji bi zatražio uvid dobio i informaciju o ostvarenom pristupu bazi podataka te bi imao mogućnost i neposredno ostvariti taj uvid, ukazujemo na dokument pod nazivom „t.2. Zahtjev za uvid u dokumentaciju“, koji je dio spisa predmeta. Naime, iz istog je razvidno da je ponuditelj Duplico d.o.o. putem elektroničke pošte zatražio uvid u dokumentaciju, međutim iz odgovora Tužitelja na upit za uvid u dokumentaciju, od dana 28. ožujka 2023. godine razvidno je da je Tužitelj ovom gospodarskom subjektu poslao samo ponude ostalih ponuditelja, ali ne i informaciju o ostvarenom pristupu bazi podataka što je u suprotnosti s naprijed navedenim navodom iz tužbe.

(…)

Prije svega valja istaknuti da tumačenja na koje se poziva Tužitelj nisu primjenjiva. Naime, radi se o Uputi upravljačkog tijela za upravljanje nepravilnostima u Operativnom Programu „Konkurentnost i kohezija“ financiranog u okviru Europske unije. Napominjemo, da je projekt „Povećanje kapaciteta za proizvodnju solarne energije na javnim objektima Općine Medulin“, u kojem je Općina Medulin, dakle Tužitelj, Nositelj projekta, ugovoren u okviru Programa „Energija i klimatske promjene“ koji je financiran od strane Islanda, Lihtenštajna i Norveške putem Financijskog mehanizma Europskog gospodarskog prostora za razdoblje od 2014. do 2021. Navedeni programi imaju različite nadređene dokumente te posljedično imaju i različite provedbene dokumente, što dovodi da toga da neminovno dolazi do sadržajnih različitosti. Ovdje valja istaknuti da je sastavni dio Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava koji je za gore navedeni projekt potpisala Općina Medulin, Prilog III. Pravila o financijskim korekcijama. (…)

(…) napominjemo kako je Tuženik isto naveo s ciljem kako bi ukazao na to da je i sam Tužitelj tijekom postupka nabave jamstvo za ozbiljnost ponude, osim u slučaju novčanog pologa, okarakterizirao kao dokument koji se ne može dostaviti elektroničkim putem, pa je posljedično isto tumačenje primjenjivo i kod jamstva za uredno izvršenje ugovora jer ne postoji razlika u prirodi bjanko zadužnice i bankarske garancije koja se dostavlja kao jamstvo za ozbiljnost ponude i kao jamstvo za uredno ispunjenje ugovora. Slijedom navedenog, u predmetnom sporu i dalje držimo primjenjivim stav vezan za elektronsku dostavu preslike jamstva tijekom postupka javne nabave koji je zauzeo VUS u presudi UsII-374/20-16 od 2. prosinca 2020. godine (str. 3 odjeljak 4.), a kako je to ranije istaknuto i u samom pobijanom Rješenju. Također, kako je već ranije u pobijanom Rješenju navedeno, a vezano za primjenu odredbi Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21, dalje u tekstu: ZUP) , Tužitelj je javnopravno tijelo i na njega se odnose odredbe o dostavi pismena iz članka 88. ZUP-a, a što je potvrđeno presudom VUS-a UsII- 253/20-8 od 9. rujna 2020. godine (str. 6, odjeljak 4 i 5) u kojoj je navedeno da su u odnosu na dostavu jamstva primjenjive navedene odredbe. Dodatno, ističemo da je rješenjem Vrhovnog suda RH Broj: Rev 139/2023-5, od 8.11.2023. godine, ugovor o javnoj nabavi određen kao upravni ugovor i gdje stoji da valjanost ugovora o javnoj nabavi prema odredbama ZJN-a treba tumačiti prema posebnom pravnom uređenju upravnog ugovora u smislu odredbi čl. 150. – 154. Zakona o općem upravnom postupku.

U tužbi Tužitelj se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske U- zpz 32/2019-3, od 5. ožujka 2024. godine, međutim ista nije primjenjiva na predmetni spor. U presudi je Sud zauzeo stav da se preslika jamstva za ozbiljnost ponude dostavljena putem EOJN smatra pravovremenom, dok se dostava izvornika tog istog jamstva smatra upotpunjavanjem ponude. Ova presuda nije primjenjiva na spor koji je predmet ove tužbe, jer osim što se ne radi o istoj fazi postupka, u gore opisanom slučaju da preslika nije bila dostavljena putem EOJN, ponuda bi se smatrala nepotpunom i ne bi uopće bila uzeta u razmatranje. U sporu koji je predmet ove tužbe radilo se već o fazi provedbe i kršenju odredbi DoN-a (7.3.2. Jamstvo za uredno ispunjenje ugovora i jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku) te članka 21. Ugovora o dobavi, isporuci i montaži fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije na zgradi „Sportska dvorana Medulin“ i zgradi „Osnovna škola Dr. Mate Demarin“ u projektu „Povećanje kapaciteta za proizvodnju solarne energije na javnim objektima Općine Medulin“ (KLASA: 400-04/22-01/0007, URBROJ: 2163-27-02) od 28. travnja 2023. godine, odnosno nedostavljanju jamstva za uredno ispunjenje ugovora u roku od 8 dana od dana zaključenja ugovora. Dakle, Tužitelj je bio obvezan dostaviti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora, a ne presliku jamstva. Također, ponovno napominjemo da je stavkom 1. članka 313. ZJN 2016 propisano da Ugovorne strane izvršavaju ugovor o javnoj nabavi u skladu s uvjetima određenima u dokumentaciji o nabavi i odabranom ponudom. Slijedom navedenoga, propisana je dostava jamstva, čiji izvornik nije moguće dostaviti elektroničkim putem.“ 4. Podneskom tužitelja od 15. rujna 2025. i podneskom tuženika od 29. rujna 2025. stranke su dodatno elaborirale svoja stajališta.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje te u spisu ovoga upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U osporavanom rješenju tuženika citirane su mjerodavne odredbe Odluke o uspostavljanju sustava upravljanja i kontrole korištenja Financijskog mehanizma Europskog gospodarskog prostora za razdoblje od 2014. do 2021. i Norveškog financijskog mehanizma za razdoblje od 2014. do 2021. godine („Narodne novine“, broj 58/18), Uredbe o provedbi financijskog mehanizma za razdoblje od 2014. - 2021. godine), Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, broj 120/16 i 114/22), Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave („Narodne novine“, broj 65/17 i 75/20), Uredbe o provedbi EGP financijskog mehanizma za razdoblje od 2014. do 2021. godine, Pravila o financijskim korekcijama za Program „Energija i klimatske promjene“, te natječajne dokumentacije. Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.

8. Sud, ponajprije, iznosi bitne opće napomene koje vrijede u subvencijskim predmetima.

8.1. U subvencijskim i srodnim predmetima na umu je potrebno imati da u njima sudjeluju profesionalni akteri. U takvim se vrstama predmeta u pravilu ne odlučuje o subjektivnom pravu stranke, već o ostvarivanju europske i/ili državne i/ili druge javnopravne potpore u konkurencijskom postupku koji je reguliran striktno i strogo formalno. U tom je svjetlu potrebno promatrati i argument pretjeranog formalizma, budući da nije riječ o predmetima u kojima se odlučuje o temeljnim pravima i slobodama (naročito izvan profesionalne sfere), gdje rečeni argument može biti mjerodavan u puno većoj mjeri. (Potencijalni) korisnici potpora profesionalni su akteri, od kojih nije nerazmjerno ni nerazumno očekivati odgovarajući stupanj poznavanja mjerodavnih pravila i pažnje u postupanju. Od sudionika u takvim vrstama postupaka opravdano se očekuje prikladno poznavanje odnosne materije (uz možebitno angažiranje dodatne stručne pomoći), kao i pažnja potrebna za udovoljavanje zahtjevima strogosti mjerodavne regulacije. Dodatno, pri raspolaganju europskim sredstvima, države članice Europske unije podvrgnute su dužnosti poštovanja navedene striktnosti pri ispunjavanju svojih obveza povezanih s korištenjem europskih sredstava. U tom je kontekstu u ovoj vrsti predmeta potrebno interpretirati i načelo razmjernosti. Rečeno upućuje i na dokumentarnost kao jedno od bitnih obilježja navedene vrste predmeta, što utječe i na način utvrđivanja odlučnih činjenica u tim stvarima.

8.2. Solucije (poslovne odluke) kojima pribjegava korisnik potpore pri suočavanju s teškoćama pri provedbi projekta sâme po sebi ne čine razlog da nadležno javnopravno tijelo zanemari svoje dužnosti pri kontroli provedbe operacije, što uključuje i kontrolu pravilnosti i potpunosti propisa kojima je uređena javna nabava. Ako su neki troškovi u konkretnoj situaciji poslovno objektivno opravdani, to samo po sebi ne znači da su i prihvatljivi u smislu mjerodavnog europskog i nacionalnog normativnog okvira. Riječ je o rizicima koji idu na teret korisnika potpore, a ne na teret javnih sredstava (europskih i/ili nacionalnih).

8.3. Određivanje stope financijske korekcije ne razumijeva primjenu slobodne (diskrecijske) ocjene, jer ovdje nema diskrecijskog, individualiziranog odlučivanja u okviru propisanog raspona prema okolnostima konkretnog slučaja primjenom načela svrhovitosti. Za svaku je nepravilnost propisana stopa korekcije, a u odnosu na neke od nepravilnosti i pretpostavke za primjenu koje od drugih stopa. U tom je svjetlu potrebno promatrati i načelo razmjernosti u ovoj vrsti predmeta (članak 1. stavak 3. Pravila o financijskim korekcijama, a u odnosu na tuženika i članak 6. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

8.4. U upravnome sporu, kada upravni sud (u cijelosti ili djelomice) usvaja tužbeni zahtjev i sam rješava stvar reformacijskom presudom, sud ima one ovlasti koje pripadaju javnopravnom tijelu pri rješavanju konkretnog predmeta u upravnom postupku odnosno pri odlučivanju koje ima bitna obilježja postupanja izvan upravnog postupka. U kontekstu ove vrste predmeta, sud nema ovlast primijeniti stopu korekcije koju nisu ovlaštena primijeniti ni posrednička tijela.

9. Nadalje, mjerodavni dio obrazloženja presude Europskog suda u predmetu C-406/14 od 14. srpnja 2016., donesene u pogledu usporedivoga pravnog pitanja, glasi:

“44 Međutim, iz definicije iz članka 2. točke 7. te uredbe proizlazi da kršenje odredaba prava Unije predstavlja nepravilnost u smislu te odredbe samo ako šteti ili bi moglo naštetiti općem proračunu Europske unije tako da tereti opći proračun neopravdanim izdatkom. Stoga takvu povredu treba smatrati nepravilnošću samo u mjeri u kojoj kao takva može imati posljedice za proračun. Nasuprot tomu, ne treba dokazati postojanje točno određene financijske posljedice (vidjeti analogijom presudu od 21. prosinca 2011., Chambre de commerce et d’industrie de l’Indre, C-465/10, EU:C:2011:867, t. 47.).

45 Stoga treba zaključiti da povreda pravila postupka za javnu nabavu predstavlja nepravilnost u smislu članka 2. točke 7. Uredbe br. 1083/2006 ako se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun uključenih Fondova.”

10. U pogledu odgovora na pitanje treba li za nastanak nepravilnosti postojati konkretna financijska šteta za europske fondove, novija drugostupanjska praksa Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske može se smatrati ustaljenom. Prema toj praksi, za utvrđivanje nepravilnosti nije potrebno dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice, već je dovoljno da su postojale nepravilnosti i povreda pravila o javnoj nabavi koje bi se mogle dovesti u vezu s potencijalnim i stvarnim učinkom na europska sredstva (npr. presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3420/22-2 od 12. listopada 2022.). Ovdje se primjenjuje standard (ne)mogućnosti isključenja utjecaja povrede na proračun uključenih Fondova.

11. Zatim, Sud je, imajući na umu opće napomene iznesene o točkama 8. i 10. ovog obrazloženja te posebnosti konkretnog slučaja, suglasan s argumentacijom tuženika iznesenom u osporavanom rješenju i u ovome sporu vezanom uz: utvrđivanje i primjenu mjerodavnih pravila uz konkretni program (imajući na umu zasebno uređenje pojedinih subvencijskih programa i različitost izvora njihova financiranja); manjkavosti pregleda ponuda i dokumentiranja njihove obrade, u svjetlu načela transparentnosti; vezanost pravila o jamstvu uz dostavu a ne uz izdavanje jamstva; primjenjiva pravila o načinu dostave; manjkavo utvrđivanje sadržaja Certifikata, u kontekstu utvrđivanja tehničke i stručne sposobnosti; utvrđivanje sudske i upravne prakse koja jest odnosno nije primjenjiva u predmetnom slučaju. Ta je argumentacija tužitelju poznata, a najvećim je dijelom citirana i prethodno u ovom obrazloženju. K tomu, argumentacija tuženika temeljito je i sveobuhvatno elaborirana, u kontekstu mjerodavnih pravnih izvora i natječajne dokumentacije. Usto, u upravnoj i upravnosudskoj praksi dosljedno se ne prihvaćaju prigovori korisnika sredstava vezani uz propuštanje korisnika da u cijelosti provedu pravila i uvjete koje su sami odredili dokumentacijom o nadmetanju, čime su korisnici vezani i kada su ta pravila stroža od onih određenih javnom regulacijom. I u tom je pogledu u svjetlu konkretnog slučaja tuženik iznio valjanu argumentaciju.

12. Tuženik je ovdje utvrdio postojanje dviju nepravilnosti. U nastavku se iznosi njihovo uređenje prema Pravilima o financijskim korekcijama.

12.1. Nepravilnost broj 18, Nedostatak transparentnosti i revizijskog traga za dodjelu ugovora:

- Opis / Primjeri (ne predstavljaju zatvoren broj, već služe isključivo kao najučestaliji primjeri i orijentiri za procjenu sličnih nepravilnosti): Odbijanje naručitelja da osigura pristup relevantnoj dokumentaciji teška ozbiljna je nepravilnost s obzirom na to da naručitelj na taj način ne osigurava dokaze da je javnu nabavu proveo sukladno propisanim procedurama i relevantnim pravilima

Visina korekcije: 100% od ugovorenog iznosa

- Opis / Primjeri (ne predstavljaju zatvoren broj, već služe isključivo kao najučestaliji primjeri i orijentiri za procjenu sličnih nepravilnosti): Relevantna dokumentacija (koja je određena primjenjivim propisima) je nedostatna i to na način da ne opravdava dodjelu ugovora i rezultira nedostatkom transparentnosti npr.

Revizijski trag, posebno glede bodovanja svake ponude je nejasan / neopravdan / netransparentan ili ga nema, i / ili zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda ne postoji ili ne sadrži sve propisane elemente, npr.:

− ovlaštena treća osoba ne može pratiti i razumjeti opravdanost odluka navedenih u odluci o odabiru, a odnosi se na prihvaćanje odbijanje / ponuda, bodovanje i dodjelu ugovora;

− dijelovi dokumentacije o ocjenjivanju nedostaju, no kvalificirana treća osoba je u stanju pratiti i razumjeti opravdanost odluka donesenih od strane stručnog povjerenstva za javnu nabavu vezanih za pregled i ocjenu ponuda.

Relevantna dokumentacija (koja je određena primjenjivim propisima) Dokumentacija o nabavi je sastavljena na način da je nedostatna, nejasna i kontradiktorna te onemogućuje usporedivost ponuda.

Visina korekcije: 25% od ugovorenog iznosa

12.2. Nepravilnost broj 25, Ostale izmjene ugovora na način da se u manjem opsegu i s manjim značajem utjecalo na ekonomsku ravnotežu koje se mogu smatrati značajnim izmjenama:

Opis / Primjeri (ne predstavljaju zatvoren broj, već služe isključivo kao najučestaliji primjeri i orijentiri za procjenu sličnih nepravilnosti): Npr.: dostavljanje bankovne garancije sa zakašnjenjem (za kašnjenje u dostavi do 10 radnih dana nije potrebno odrediti financijski ispravak, za kašnjenje od 11 do 30 radnih dana potrebno je odrediti financijski ispravak u visini 5% iznosa ugovora; za kašnjenje veće od 30 radnih dana potrebno je odrediti financijski ispravak u visini 10% iznosa ugovora). Napomena: analogno se primjenjuje i na sve dodatke predmetnog ugovora o nabavi, ukoliko je tako određeno dokumentacijom o nabavi te je stoga za odlučivanje o postojanju nepravilnosti prvenstveno potrebno utvrditi sadržaj dokumentacije o nabavi i odredbe ugovora o nabavi odnosno koje obveze za ponuditelja iz istih proizlaze.

- ukoliko je izvršitelj umjesto bankarske garancije, bankovne mjenice, ovjerenog čeka, obveznice koje daju osiguravajuća kuća i/ili tvrtke za obveznice ili neopozivi akreditiv dostavio bjanko zadužnicu, a dostavljeno jamstvo je dostavljeno pravodobno, pokrivalo je rok važenja na koji je isto trebalo biti i izdano te na iznos koji je zahtijevan dokumentacijom o nabavi i ugovorom o nabavi, moguće je odrediti financijsku korekciju u visini 5% vrijednosti ugovora o nabavi

- ukoliko je zahtijevana bankarska garancija izdana i dostavljena na vrijeme, ali nije u skladu s dokumentacijom o nabavi i/ili sklopljenim ugovorom o nabavi, potrebno je odrediti za takve slučajeve financijski ispravak, proporcionalno načinu i opsegu dostavljene garancije u odnosu na dostavu zahtijevanih garancija, a što se tiče visine traženog iznosa (ukoliko se radi o dostavljenoj bankarskoj garanciji s iznosom za do 20% manjim (uključujući i 20%) od prvotno traženoga iznosa garancije potrebno je odrediti financijski ispravak u visini 5% iznosa ugovora, ukoliko je dostavljena bankarska garancija s iznosom za od 21% do 25% manjim (uključujući i 25%) od prvotno traženoga iznosa garancije potrebno je odrediti financijski ispravak u visini 10% iznosa ugovora, ukoliko je dostavljena bankarska garancija s iznosom za više od 25% manjim od prvotno traženoga iznosa garancije potrebno je odrediti financijski ispravak u visini 25% iznosa ugovora). Napomena: analogno se primjenjuje i na sve dodatke predmetnog ugovora o nabavi, ukoliko je tako određeno dokumentacijom o nabavi te je stoga za odlučivanje o postojanju nepravilnosti prvenstveno potrebno utvrditi sadržaj dokumentacije o nabavi i odredbe ugovora o nabavi odnosno koje obveze za ponuditelja iz istih proizlaze.

Kašnjenje u dostavi bjanko zadužnice ne predstavlja nepravilnost, samo ukoliko umjesto dostavljene bjanko zadužnice dokumentacijom za nadmetanje nije zahtijevana garancija banke, te ukoliko nije bilo plaćanja odabranom ponuditelju prije dostave jamstva zahtijevanoga u obliku bjanko zadužnice.

U svakom slučaju, za odlučivanje o postojanju nepravilnosti u slučaju kašnjenja u dostavljanju bjanko zadužnice te zbog izostanka u dostavi bjanko zadužnice koja je otkrivena tijekom razdoblja izvršenja ugovora o javnoj nabavi, razmatra se je li postojala stvarna, odnosno potencijalna opasnost po proračun Programa/ rizik u financijskom smislu.

U odnosu na slučaj kada ponuditelj nije dostavio bjanko zadužnicu, a sukladno ugovoru su izvršene određene usluge ili je isporučena roba odnosno izvršeni su radovi koji su plaćeni, za odlučivanje o postojanju nepravilnosti, razmatra se je li time došlo ili je moglo doći do narušavanja tržišne ravnoteže u korist ponuditelja.

Gore navedeno se primjenjuje i u slučaju kada se jamstvo sukladno DoN-u trebalo dostaviti u formi bjanko zadužnice, a ponuditelj je zakasnio sa dostavom, kao osnova za izricanje korekcije uzima se iznos isplaćenog predujma.

Visina korekcije: 25%, 10% ili 5% ovisno o ozbiljnosti nepravilnosti. U slučaju nepravilnosti zbog nedostavljanja jamstva kod povećanja vrijednosti ugovora korekcija se određuje u odnosu na vrijednost dodatka ili dodataka ugovoru koji nisu bili pokriveni jamstvom, a ne na osnovu vrijednosti cijelog ugovora.

12.3. Iz dosad iznesenog proizlazi da su javnopravna tijela u predmetnoj stvari osnovano utvrdila nepravilnosti broj 18 i 25, na razini koja razumijeva određivanje najniže stope korekcije predviđene za odnosnu nepravilnost.

13. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim. Sud je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

14. Odluka Suda o zahtjevu tuženika za naknadu troškova spora na teret tužitelja donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“, broj 59/88, 3/94 i 150/05), u okviru troškovnika tuženika podnesenog do zaključenja rasprave, te imajući u vidu da je djelatnost tuženika centralizirana u Zagrebu. Priznat je trošak povratne autobusne karte na relaciji Zagreb - Rijeka - Zagreb (članak 20. stavak 1., vezano uz članak 6. i 7. navedenog Pravilnika), za jednu službenu osobu (20,00 eura), za pristup na svako od dvaju ročišta za raspravu (ukupno 40,00 eura). Ovlast je tuženika da odredi koliko će službenih osoba uputiti na raspravu, ali troškovi upućivanja više od jedne službene osobe ne mogu ići na teret protivne stranke (kao što, usporedbe radi, tužitelju, u slučaju uspjeha u sporu, na teret tuženika ne bi bili dosuđeni putni troškovi opunomoćenika - odvjetnika kada bi mu ured bio izvan grada u kojem je sjedište suda, bez obzira na pravo stranke da odabere odvjetnika iz drugoga grada). Stoga je zahtjev tuženika za naknadu troškova spora u preostalom dijelu odbijen.

U Rijeci 12. studenoga 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Općini Medulin, Medulin, Centar 223

- Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22