1

Poslovni broj Gž Ob-10/2024-2

 

 

Poslovni broj Gž Ob-10/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužiteljice N. M. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici I. S., odvjetnici u Z., protiv tuženika D. M. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. F., odvjetniku u Z., radi uzdržavanja, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj    101 P Ob-842/2022-37 od 11. listopada 2023., 9. veljače 2024.

 

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 101 P Ob-842/2022-37 od 11. listopada 2023. u točki II. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja, u točki I. izreke, je utvrđeno da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena, dok je u točki II. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak. 

 

2. Protiv rješenja je žalbu podnio tuženik, pobijajući odluku o parničnom trošku (točka II. izreke) ukazujući na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP).

 

3. U žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da su razlozi rješenja nejasni. Navodi da nije točno da od prestanka bračne zajednice s majkom tužiteljice nije doprinosio uzdržavanju tužiteljice, budući da je sama iskazala da joj je darovanjem nekretnine bilo riješeno stambeno pitanje, dok je tužba radi opoziva darovanja uslijedila zbog toga što ga je tužiteljica u više navrata grubo izvrijeđala te mu, od kad je teško bolestan, nije ni na koji način pomogla. Smatra da se u nazočnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 366. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20 – dalje ObZ), budući da se ne radi o statusnom sporu, već da treba primijeniti odredbu čl. 154. ZPP-a. Navodi da je, odlučujući o troškovima postupka, sud prvog stupnja propustio cijeniti činjenicu da je tužiteljica neosnovano utužila  gotovo 80% zahtjeva, zbog toga što nije uzela u obzir relevantne odredbe Obiteljskog zakona. Glede činjenice da je veći dio postupka bio zastupan po posebnom skrbniku, naglašava da se je nedugo nakon podnošenja tužbe teško razbolio, da mu je 2021. priznato pravo na invalidsku mirovinu, što je utjecalo i na njegovu materijalnu situaciju. Navodi da je nejasno zbog čega bi povlačenje tužbe bilo potencirano željom tužiteljice da izbjegne daljnje susrete s njim, s obzirom na činjenicu da je za zastupanje angažirala odvjetnika te da je u postupku u dva navrata saslušana kao stranka. Tvrdi, dakle, da su okolnosti slučaja bitno drugačije od slike koju je o njima stekao prvostupanjski sud pa da proizlazi da je tužiteljica prouzročila nastanak troška ustrajanjem na zahtjevima koji su od početka bili neosnovani.

 

4. Predlaže u pobijanom dijelu rješenje preinačiti u skladu sa žalbenim navodima te priznati mu trošak prvostupanjskog i žalbenog postupka.

 

5. Žalba tuženika nije osnovana.

 

6. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer su razlozi rješenja potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je rješenje moguće ispitati.

 

7. Glede odluke o parničnom trošku, treba istaći da je u nazočnom slučaju sud prvog stupnja bio ovlašten primijeniti odredbu čl. 366. ObZ-a, s obzirom na činjenicu da se radi o tužbi radi uzdržavanja djeteta od strane roditelja. Naime, člankom 366. st. 1. ObZ-a je propisano da u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta, sud o troškovima postupka odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

 

8. Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, tužiteljica je u ovom postupku pravomoćno uspjela s dijelom zahtjeva za uzdržavanje za razdoblje od 31. kolovoza 2014. do 3. studenog 2015. u iznosu od 18.885,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose uzdržavanja, od dospijeća do isplate, a radi se o razdoblju u kojemu je tužiteljica bila maloljetna. Nadalje je pravomoćno odbijen dio zahtjeva za uzdržavanje koji se odnosio na razdoblje od studenog 2015. do travnja 2017. u ukupnom iznosu od 22.054,01 kn, dok je prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu u kojemu je prihvaćen zahtjev za uzdržavanje za razdoblje od 24. travnja do 31. rujna 2017. u ukupnom iznosu od 6.343,60 kn  te je predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a u nastavku postupka je tužiteljica taj dio zahtjeva povukla, o čemu je doneseno rješenje o povlačenju tužbe (točka I. izreke pobijanog rješenja).

 

9. U takvoj situaciji, sud prvog stupnja je bio ovlašten o troškovima odlučiti primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a. Na žalbene navode tuženika, treba odgovoriti da sudska praksa na koju se poziva u žalbi nije primjenjiva u ovom slučaju, budući da se radi o praksi koja je nastala u primjeni čl. 272. Obiteljskog zakona iz 2003. ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15 – dalje ObZ/03). Prema odredbi čl. 272. ObZ/03, o troškovima postupka u statusnim stvarima sud je bio ovlašten odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Dakle, tim propisom je takva mogućnost odlučivanja o troškovima bila priznata samo u statusnim stvarima, što parnica radi plaćanja doprinosa za uzdržavanje nije. Međutim, Obiteljski zakon iz 2015., koji se primjenjuje u ovom postupku, je proširio ovlaštenje suda da odlučuje slobodno o troškovima postupka i u stvarima uzdržavanja djeteta pa je na takav način sud prvog stupnja bio ovlašten odlučivati i u ovom postupku.

 

10. I prema stajalištu ovog suda, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio sve okolnosti slučaja kada je odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, pa tako  činjenicu da je tuženik u ovome postupku pravomoćno obvezan isplatiti doprinos za uzdržavanje tužiteljice kroz razdoblje u kojemu je bila maloljetna, da je tuženik sve do svibnja 2021. bio zastupan po skrbniku kao osoba nepoznatog boravišta u smislu čl. 241. ObZ-a, u odnosu na koje razdoblje nisu nastali troškovi zastupanja, budući da je skrbnicom imenovana osoba iz Centra u Z., te da su u konačnici troškovi nastali zbog toga što tuženik nije ispunjavao svoju zakonsku obvezu uzdržavanja djeteta pa je tužiteljica bila prisiljena pokretati sudski postupak, zbog kojeg su nastali parnični troškovi i tužiteljici i tuženiku. Utoliko su bez značenja žalbeni navodi tuženika o tome da tužiteljica u pretežitom dijelu nije uspjela u sporu, budući da je uspjeh u sporu samo jedan od elemenata kojeg je potrebno cijeniti pri donošenju odluke o troškovima postupka. Ostali žalbeni navodi tuženika (o darovanju nekretnine tužiteljici, o razlozima pokretanja parničnog postupka radi opozivanja darovanja, o priznanju prava na invalidsku mirovinu 2021.) nisu ni od kakvog utjecaja na ishod ovog postupka.

 

11. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i rješenje suda prvog stupnja u točki II. izreke potvrditi, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, dok je rješenje u točki I. izreke kao nepobijano ostalo neizmijenjeno.                

 

 

U Rijeci 9. veljače 2024.

 

 

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan, v.r.