REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-146/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, kojeg zastupa punomoćnik Iva Romac Jukić, odvjetnica u OD Gugić, Kovačić i Krivić u Zagrebu, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, zastupanog po punomoćniku Martinu Garašiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, zaključio je glavnu raspravu 30. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te donio i objavio presudu 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rešenju o ovrsi javne bilježnice Gorane Blaić Hebrang, iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-84685/2023 (UPP/OS-Ovrv-1213/2023), od 30. studenog 2023. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 233.034,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 19.227,93 EUR od 2. prosinca 2022.,

- 19.227,89 EUR od 1. siječnja 2023.,

- 19.227,88 EUR od 1. veljače 2023.,

- 19.483,66 EUR od 4. ožujka 2023.,

- 19.483,66 EUR od 1. travnja 2023.,

- 19.486,16 EUR od 4. svibnja 2023.,

- 19.479,02 EUR od 31. svibnja 2023.,

- 19.483,66 EUR od 2. srpnja 2023.,

- 19.483,66 EUR od 2. kolovoza 2023.,

- 19.483,66 EUR od 1. rujna 2023.,

- 19.483,66 EUR od 4. listopada 2023.,

- 19.483,66 EUR od 1. studenog 2023.,

pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, zajedno s troškovima ovršnog postupka u iznosu od 5.193,05 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 (osam) dana, i tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 26.626,81 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Ovaj postupak je pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju kojeg je javni bilježnik Gorana Blaić Hebrang iz Zagreba, donio 30. studenog 2023. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-84685/2023 radi prisilne naplate novčane tražbine u iznosu od 233.034,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Povrv-146/2025 od 17. veljače 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha te je u tom dijelu ukinuo provedene radnje (točka I. izreke), i odredio da će se po pravomoćnosti tog rješenja nastaviti postupanje u parničnom postupku kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točka II. izreke).

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, ovršenik rješenje o ovrsi osporava u cijelosti, navodeći da utuženi iznosi predstavljaju osporene iznose računa koje je ovrhovoditelj ovršeniku ispostavio na ime usluga Data paket M i Carrier Ethernet (obje usluge u bitnom predstavljaju veleprodajnu uslugu najma vodova Ethernet tehnologije). Ovršenik je svaki od utuženih računa osporio u dijelu u kojem su naknade neopravdano fakturirane (i samo ti osporeni iznosi su na koncu i utuženi u ovom postupku). Ovrhovoditelj je veleprodajnu uslugu najma vodova Ethernet tehnologije od 1.10.2020. godine bio dužan pružati pod uvjetima određenim Standardnom ponudom Hrvatskog Telekoma d.d. za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa - Dodatak 14 - Uvjeti korištenja HT veleprodajne usluge Data paket (dalje: Dodatak 14). Ova regulatorna obveza ovrhovoditelja utvrđena je Odlukama HAKOM-a od 8.7.2020. (KLASA: UP/I-344-01/20-03/02; URBROJ: 376- 05-1-20-13 i KLASA: UP/I-344-01/20-03/01; URBROJ: 376-05-1-20-8). Međutim, ovrhovoditelj ovršeniku naknadu za usluge najma Ethernet vodova od 1.10.2020. nadalje nije obračunavao u skladu sa odredbama Dodatka 14, već u neosnovano uvećanom iznosu. Premda se sve fakturirane usluge najma vodova mogu podvesti pod jedan XL paket usluga opisan pod točkom 2.7. Dodatka 14 (a koji paket je ovršenik odabrao u sklopu svojih ovlaštenja određenih Dodatkom 14), ovrhovoditelj je ovršeniku fakturirao čak tri odvojene naknade: naknadu za XL paket (opravdano), naknadu za M paket (osporeno), te zasebnu naknadu za uslugu Carrier Ethernet (osporeno). Ukoliko je ovrhovoditelju sporno da se sve fakturirane usluge mogu podvesti pod jedan XL paket usluga opisan pod točkom 2.7. Dodatka 14, te da bi u tom slučaju razlika u cijeni predstavljala upravo osporeni iznos računa (odnosno utuženi iznos), na ove se okolnosti predlaže provođenje kombiniranog vještačenja po vještacima telekomunikacijske i financijske struke. Predlaže se naslovnom sudu rješenje o ovrsi staviti izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. U podnesku 16. travnja 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, navodeći da su takvi navodi u cijelosti neosnovani. Odlukama HAKOM-a od 8. srpnja 2020. tužitelj je određen operatorom sa značajnom tržišnom snagom (i) na tržištu veleprodajnih prijenosnih segmenata usluga visokokvalitetnog pristupa – nekonkurentne relacije te (ii) na tržištu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa koji se pruža na fiksnoj relaciji, te su mu određene sljedeće obveze: obveza pristupa i korištenja posebnih dijelova mreže, obveza nediskriminacije, obveza transparentnosti, obveza nadzora cijena i vođenja troškovnog računovodstva te obveza računovodstvenog razdvajanja. Postupajući po odlukama HAKOM-a tužitelj je 1. rujna 2020. objavio Standardnu ponudu za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa (dalje u tekstu: Standardna ponuda) temeljem koje su usluge veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa ponuđene svim ovlaštenim operatorima pod jednakim uvjetima. Dakle, do stupanja Standardne ponude na snagu, usluge obuhvaćene Standardnom ponudom pružane su na komercijalnoj osnovi, a od njenog stupanja na snagu tužitelj svim zainteresiranim Operatorima korisnicima predmetne usluge pružao pod jednakim uvjetima. Standardna ponuda stupila je na snagu 1. listopada 2020. Uz Standardnu ponudu objavljen je i niz dodataka kojima su definirani uvjeti pojedinih usluga, između ostalog Dodatak 14 - Uvjeti korištenja HT veleprodajne usluge Data paket (dalje u tekstu: Dodatak 14), a upravo je naplata naknade za uslugu Data paket predmet ovog postupka. Uslugu Data paket tužitelj je pružao tuženiku i prije nego što je Standardna ponuda stupila na snagu i to temeljem Ugovora o pružanju usluge DATA PAKET br. 01/2015_TC (dalje u tekstu: Metronet ugovor) od 24. travnja 2015. i Ugovora o pružanu usluga DATA PAKET br. 01/2017_TC od 1. srpnja 2017. godine (dalje u tekstu: HEP ugovor). Člankom 17.1. Metronet ugovora i člankom 17.1. HEP ugovora određeno je da se sklapaju na neodređeno vrijeme uz minimalno obvezno trajanje od 5 godina kako je to definirano člankom 1.3. Dodatka 1 Metronet ugovora, odnosno uz minimalno obvezno trajanje od 2 godine kako je definirano člankom 1.2. Dodatka 1 HEP ugovora. Iako je za oba Ugovora isteklo minimalno obvezno trajanje prije stupanja Standardne ponude na snagu, odnosno 2020. godine za Metronet ugovor i 2019. godine za HEP ugovor, predmetni Ugovori nisu raskinuti te su u utuženom razdoblju bili na snazi. Standardnom ponudom određeno je da se cijena usluga određuje ovisno o broju unajmljenih vodova, dogovorenim količinama i brzinama te ovisno o dogovorenom obveznom trajanju ugovora. Pritom operatori koji dogovore dulje obvezno trajanje ugovora imaju povoljnije uvjete od operatora koji ugovore kraće obvezno trajanje. Nakon što se definiraju potrebe operatora, operator i tužitelj sklapaju ugovor na neodređeno vrijeme s obveznim trajanjem od 2, 3 ili 5 godina. Po proteku obveznog trajanja, definirane cijene vrijede tijekom čitavog perioda važenja ugovora, dakle kako tijekom trajanja obveznog trajanja ugovora, tako i u periodu od isteka obveznog trajanja pa sve do raskida ugovora. Primjera radi, ako neki operator korisnik sklopi s tužiteljem ugovor na neodređeno vrijeme s obveznim trajanjem od dvije godine, po isteku te dvije godine nastavlja plaćati jednaku cijenu, te će istu cijenu plaćati i za pet ili deset godina. Dakle, sama činjenica da se usluga koristi dulje od inicijalno definiranog obveznog trajanja ne dovodi do promjene cijene usluge. Prije stupanja Standardne ponude na snagu tužitelj je predložio tuženiku usklađivanje postojećih ugovora s Dodatkom 14 Standardne ponude na način da se na vodove unajmljene temeljem Metronet ugovora primijene uvjeti za Data paket XL, a da se na vodove unajmljene temeljem HEP ugovora primijene uvjeti za Data paket M. Tuženik je pristao da se na vodove unajmljene temeljem Metronet ugovora (sklopljenog na neodređeno vrijeme s obveznim petogodišnjim trajanjem) primijene uvjeti za Data paket XL, pa je najam predmetnih vodova tužitelj nastavio naplaćivati po cijenama predviđenim za Data paket XL koji je ugovoren s petogodišnjim obveznim trajanjem, a tuženik je predmetnu naknadu uredno plaćao te ista nije predmet ovog postupka. Međutim, tuženik nije pristao da se na vodove unajmljene temeljem HEP ugovora (sklopljenog na neodređeno vrijeme s dvogodišnjim obveznim trajanjem) primijene uvjeti za Data paket M koji je ugovoren s dvogodišnjim obveznim trajanjem. Tuženik je tražio da se vodovi unajmljeni temeljem HEP ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme s dvogodišnjim obveznim trajanjem „objedine“ u Data paket XL po cijeni koja je predviđena za ugovore sklopljene na neodređeno vrijeme s petogodišnjim obveznim trajanjem i to na način da se vodovi unajmljeni temeljem HEP ugovora prebace u Data paket XL kao dodatni vodovi. Tužitelj takvom zahtjevu nije mogao udovoljiti iz razloga koji se obrazlažu u nastavku ovog podneska. Unatoč tome što je tužitelj tuženiku obrazložio razloge zbog kojih ne može prihvatiti takav prijedlog, tuženik je jednostrano odbio plaćati pruženu uslugu. Standardnom ponudom i Dodatkom 14. utvrđeni su uvjeti i cijena pružanja usluge Data paket. Člankom 1.1. Dodatka 14 određeno je da se njime utvrđuju uvjeti i cijena pružanja usluge Data paket, da se usluga može koristiti isključivo temeljem ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme uz minimalno obvezno trajanje ugovora od 2, 3 ili 5 godina na principu TOP (Take or Pay) te da u svrhu aktivacije i pružanja veleprodajne usluge Data paket tužitelj i operator korisnik sklapaju Ugovor o korištenju veleprodajne usluge Data paket. Tuženik nikada nije zatražio sklapanje Ugovora o korištenju veleprodajne usluge Data paket sukladno Standardnoj ponudi. Člankom 1.4. Dodatka 14 određeno je da će tužitelj operatorima korisnicima koji koriste uslugu Data paket temeljem dotadašnje komercijalne ponude osigurati nastavak korištenja usluge. Tužitelj je ispunio svoju obvezu te je tuženiku osigurao nastavak korištenja usluge. Člankom 2.1. Dodatka 14 određeno je da prilikom kreiranja Data paketa operator korisnik i tužitelj zajedno definiraju količinu proizvoda, kapacitete i realizaciju pojedinih servisnih tehnologija. U članku 2.7. Dodatka 14 definirane su cijene usluge te je predviđeno da operator korisnik ima mogućnost odabira između Data paketa XL i Data paketa M, s tim da se cijena pojedinog paketa sastoji od (i) jednokratne naknade, (ii) minimalne mjesečne naknade na Take or Pay principu te (iii) mjesečne naknade za dodatne vodove povrh minimalne mjesečne naknade. Da bi se mogao utvrditi iznos minimalne mjesečne naknade te iznos mjesečne naknade za dodatne vodove ključan faktor je obvezno trajanje ugovorne obveze. Sukladno navedenoj odredbi o načinu formirana cijene, operatori korisnici koji ugovore dulje obvezno trajanje imaju povoljnije uvjete. Kako prema ugovorenim kapacitetima Metronet ugovor odgovara uvjetima za Data paket XL, tuženiku je za usluge najma vodova iz Metronet ugovora zaračunata naknada za Data paket XL u najpovoljnijem iznosu jer je Metronet ugovor sklopljen s obveznim trajanjem od 5 godina. Kako prema ugovorenim kapacitetima HEP ugovor odgovara uvjetima za Data paket M, tuženiku je za uslugu najma vodova iz HEP ugovora zaračunata naknada za Data paket M u iznosu koji je predviđen za ugovore sklopljene s obveznim trajanjem od 2 godine, budući da je HEP ugovor sklopljen s dvogodišnjim obveznim trajanjem. Slijedom navedenog, a s obzirom na to da cijena pojedinog paketa ovisi o duljini obveznog trajanja ugovora, da su u konkretnom slučaju ranije sklopljeni obvezujući ugovori sklopljeni s različitom duljinom obveznog trajanja te da tuženik nije želio definirati novo jedinstveno obvezno trajanje ugovorne obveze za sve unajmljene vodove niti sklopiti novi ugovor sukladno Standardnoj ponudi, tužitelj nije mogao udovoljiti zahtjevu tuženika. Tužitelj je postupio u skladu s važećim ugovorima i Standardnom ponudom te je tuženiku omogućio nastavak korištenja ranije ugovorene usluge prema cijenama iz Standardne ponude, a koja je utvrđena s obzirom na elemente sklopljenih obvezujućih ugovora i koja je u konačnici bila povoljnija za tuženika. Da je tužitelj udovoljio zahtjevu tuženika, omogućilo bi mu se da za vodove koji su unajmljeni temeljem ugovora sklopljenog na 2 godine obveznog trajanja plaća povoljniju cijenu – kao da je i za te vodove sklopljen ugovor na 5 godina obveznog trajanja. Odnosno, tuženik bi time ostvario povoljnije uvjete od svih ostalih operatora korisnika, što je protivno jasno definiranoj obvezi nediskriminacije i transparentnosti koja je propisana odlukama HAKOM-a iz 2020. godine. Tužitelj ističe da je i način na koji je tuženik predlagao da se svi unajmljeni vodovi „objedine“ u jednom XL paketu suprotan odredbama Standardne ponude. Naime, tuženik je predlagao da se vodovi iz HEP ugovora prebace u Data paket XL kao dodatni vodovi, iako je odredbama Standardne ponude jasno definirano da dodatni vodovi mogu biti samo novi vodovi (ne i aktivni). Kako vodovi koje tuženik koristi temeljem HEP ugovora nesporno nisu novi vodovi, način na koji je tuženik predlagao objedinjavanje nije bio provediv. Budući da je tuženik u cijelosti osporio rješenje o ovrsi, predlaže se na okolnost visine tražbine provesti kombinirano financijsko-telekomunikacijsko vještačenje, pa se dostavljaju utuženi računi i pripadajuće specifikacije.

4. U podnesku od 30. travnja 2025. tuženik se očitovao na navode iz tužiteljevog podneska od 15. travnja 2025. Nesporni su sljedeći navodi iz podneska tužitelja: 3.1. Prije 1. listopada 2020. ta je usluga najma vodova pružana kroz uslugu ''Data paket'', koja se pružala temeljem dva ugovora: Ugovora o pružanju usluge DATA PAKET br. 01/2015_TC od 24.4.2015. (dalje u tekstu se, jednostavnosti radi, koristi tužiteljeva terminologija: Metronet ugovor) i Ugovora o pružanju usluga DATA PAKET br. 01/2017_TC (dalje u tekstu: HEP ugovor) od 1.7.2017. te je za Metronet ugovor (obvezno trajanje ugovora 5 godina) i za HEP ugovor (2 godine) već u 04/2020, odnosno u 07/2019 isteklo obvezno trajanje ugovora. Predmetni Ugovori su ostali na snazi i nakon tih razdoblja budući da su sklopljeni na neodređeno vrijeme (te nikada nisu raskinuti). Dana 1. rujna 2020. je tužitelj, temeljem obveza koje mu je Odlukama od 8.7.2020. godine nametnuo HAKOM, objavio Standardnu ponudu za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa te Dodatak 14 – Uvjeti korištenja HT veleprodajne usluge ''Data paket'' (dalje u tekstu: Dodatak 14). Prije stupanja na snagu Dodatka 14 tužitelj je predložio tuženiku usklađivanje postojećih ugovora s Dodatkom 14 na način da se na uslugu ''Data paket'' iz Metronet ugovora primijene uvjeti nove usluge ''Data paket XL'', a da se na ''Data paket'' uslugu iz HEP ugovora primijene uvjeti nove usluge ''Data paket M''. Tuženik nije pristao na taj prijedlog već je zahtijevao da se postojeći ugovori usklade Dodatkom 14 na način da se svi unajmljeni vodovi objedine u jedinstvenu uslugu ''Data paket XL'', a s obzirom da se svi tuženikovi vodovi mogu uključiti u taj paket. Tužitelj je, unatoč nepostojanju dogovora, jednostrano postupio prema svojem prijedlogu iz točke 3.4 ovog podneska, te je nakon 1.10.2020. godine tuženiku fakturirao odvojene naknade za usluge ''Data paket XL'' i ''Data paket M''. Tuženik u ovom postupku spori osnovanost zasebnog/dodatnog fakturiranja usluge Data paket M (te osporene naknade su predmet ovog postupka), a budući da su se sve usluge najma vodova koje je tuženik koristio u utuženom razdoblju mogle podvesti pod uslugu Data paket XL (cijenu za tu uslugu tuženik jest platio). Pred naslovnim sudom se pod poslovnim brojem Povrv- 383/2022 već vodi postupak za istovrsna sporna potraživanja tužitelja, samo za prethodno razdoblje. U tom je postupku tužitelj pod točkom V. (str. 3.) svojeg podneska od 28.2.2023. učinio nespornim: da je tehnološki bilo moguće najam svih spornih tuženikovih vodova usluge uključiti u jedinstveni ''Data paket XL'' da utuženi iznosi predstavljaju upravo razliku iznosa kojeg tužitelj tuženiku zaista jest fakturirao, i iznosa kojeg bi tužitelj tuženiku fakturirao da su sve usluge bile uključene u jedinstveni Data paket XL. Tužitelj tvrdi da navodno nije ''smio'' udovoljiti tuženikovom zahtjevu da se svi tuženikovi vodovi uvrste u jedan Data paket XL iz razloga što tuženik nikada nije zatražio sklapanje (novog) ugovora o korištenju Data paket usluge prema Standardnoj ponudi, kao i zbog toga što tuženik navodno nije želio definirati novo jedinstveno obvezno trajanje ugovorne obveze za sve unajmljene vodove. Tužitelj opravdava navodnu nemogućnost objedinjavanja svih tuženikovih vodova u samo jedan Data paket XL konstrukcijama koje su protivne i tekstu Dodatka 14 i postupanjima samog tužitelja. Odredbe čl. 2.1. odjeljaka 2. i 5. Dodatka 14 propisuju sljedeće: ''Prilikom kreiranja Data paketa na fleksibilnom principu ''ponude po mjeri kupca'' Operator korisnik i HT zajedno definiraju količinu proizvoda i kapaciteta ...'' ''Na postojeće kapacitete koje su operateri korisnici u razdoblju prethodnom objavi ove Standardne ponude ugovorili kroz komercijalne usluge Data paket, primjenjuju se cijene iz osnovnog i inicijalno inkrementalnog djela paketa.'' Iz ovih odredaba Dodatka 14 proizlazi sljedeće: 1. tužitelj je bio obvezan kreirati pakete po mjeri kupca (a što nužno podrazumijeva da je tužitelju zabranjeno jednu te istu uslugu nepotrebno cijepati na više proizvoda, kako bi kupac uz proizvod koji mu jest potreban (''Data paket XL'') još dodatno plaćao proizvode (''Data paket M'') koji mu nisu potrebni; 2. tužitelj je obvezan cijene iz Dodatka 14 primijeniti ''na postojeće kapacitete'', a ne zasebno na svaki od postojećih ugovora! To znači da, ukoliko svi postojeći kapaciteti kupca mogu potpasti pod jednu uslugu, tužitelj nije ovlašten samoinicijativno cijepati te kapacitete kako bi formirao i fakturirao više usluga (iako je prije možda i postojalo više odvojenih ugovora); 3. na postojeće kapacitete se imaju primijeniti tek nove cijene, bez obveze produljenja obveznog trajanja ugovora (kreiranje novog obveznog trajanja ugovora nije propisano kod primjene Dodatka 14 na postojeće kapacitete, odnosno na već postojeće odnose najma vodova); 4. čak i da su odredbe stavka 2. i stavka 5. točke 2.1. Dodatka 14 u bilo kojem pogledu sporne, one bi se morale tumačiti u korist tuženika, a s obzirom da Dodatak 14 predstavlja skup ugovornih odredaba koje je unaprijed pripremio upravo tužitelj (takvo tumačenje propisuje odredba čl. 320. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). S obzirom da su se svi ''kapaciteti'' tuženika u trenutku stupanja na snagu Dodatka 14 mogli uključiti u jedan ''Data paket XL'' – što je priznao i sam tužitelj - tužitelj je prilikom inicijalnog kreiranja paketa (koje je i mimo toga sam odradio, samo uz cijepanje paketa) bio dužan postupiti prema odredbi čl. 2.1. Dodatka 14, te izraditi paket po mjeri kupca, odnosno kreirati uslugu na način da sve usluge najma objedini u uslugu koja odgovara kupcu (a što znači u jedinstveni ''Data paket XL''). Čak da je tužitelj i smatrao da prilikom inicijalnog kreiranja paketa treba nastati nova obveza minimalnog trajanja ugovora, opet je bio dužan paket kreirati po mjeri kupca, odnosno suzdržati se od nepotrebnog cijepanja usluge na više nepotrebnih proizvoda. Drugim riječima, ako tužitelj i smatra da je početkom primjene Dodatka 14 automatski nastala nova obveza minimalnog trajanja ugovora, tu obvezu bi bio ovlašten tek zasebno utužiti (ukoliko je tuženik eventualno ne bi poštivao – primjerice, prijevremenim otkazom ugovora). Tužitelj niti jednim temeljem zbog (hipotetskog) kršenja obveze poštivanja obveznog trajanja ugovora ne bi postao ovlašten tuženiku fakturirati nepotrebne usluge (a što je sukus ovog spora). No za ponoviti je – tužitelj je sam ''kreirao'' Data pakete XL i M bez produljenja ugovorne obveze i proizvoljno primijenivši cijene na postojeće Metronet i HEP ugovore. Dakle, kada je tužitelj jednostrano i proizvoljno ''kreirao'' dva odvojena Data paketa za tuženika, on to učinio bez ikakvog ''usuglašavanja'' oko nastanka nove ugovorne obveze! (Time je tužitelj sam demantirao svoj ključni argument da je izostanak ''usuglašavanja'' oko nove ugovorne obveze preduvjet za kreiranje Data paketa). Da je takvim proizvoljnim cijepanjem usluge na dva odvojena paketa izravno oštetio tuženika, tužitelj je i sam priznao u postupku Povrv-383/2022 pod točkom III. (str. 2.) svojeg podneska od 28.7.2022.: ''Kada tužitelj i tuženik ne bi imali već ranije sklopljene Ugovore, tuženik bi mogao, kao svaki drugi Operator korisnik, podnijeti zahtjev tužitelju u skladu sa Standardnom ponudom i ugovoriti Data paket XL i u njega uključiti sve vodove i kapacitete koji su mu potrebni''. Navodi da je tuženik diskriminiran jer nepotrebno plaća 230.000 EUR više za istu uslugu. Ta na višegodišnjoj razini milijunska diskriminacija izravno proizlazi iz tužiteljevog samovoljnog postupanja i nezakonite primjene odredaba Dodatka 14. Tužitelj ovim postupanjem izravno krši obveze nediskriminacije propisanu točkama III. Izreka Rješenja HAKOM-a od 8.7.2020. godine. Tužitelj tuženika nije nezakonito diskriminirao samo unutar Dodatka 14 – činio je to i na razini cijele Standardne ponude. Tuženik u Prilogu 3 ovog podneska dostavlja Rješenje inspektora elektroničkih komunikacija Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (dalje: HAKOM) kao ovlaštene osobe za provođenje inspekcijskog nadzora prema Zakonu o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", br. 76/22.), KLASA: UP/I-344-07/23-01/46 URBROJ: 376-05-23-29 od 2.10.2023. (dalje: Rješenje od 2.10.2023.). HAKOM Rješenjem od 2.10.2023. potvrđuje da je tužitelj, pružajući upravo uslugu najma vodova koja usluga je predmet ovog postupka, kršio svoje regulatorne obveze transparentnosti i nediskriminacije, zbog čega je tuženiku neosnovano naplaćivao znatno višu naknadu od one na koju je imao pravo, i to u iznosima koji u svakom slučaju premašuju sporne naknade utužene u ovom postupku. Tužitelj je, kršeći svoje obveze transparentnosti i nediskriminacije, od tuženika skrivao mogućnost da za najam istih vodova koji su predmet ovog postupka koristi uslugu Data centar povezivanje (dalje: DC povezivanje) iz Dodatka 16 Standardne ponude HT-a za usluge veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa. HAKOM Rješenjem od 2.10.2023. utvrđuje: ''Pri tom, bitno je napomenuti da se u Dodatku 16, odnosno Uvjetima korištenja niti jednom riječju ne spominje mogućnost korištenja usluge DC povezivanje za uspostavu voda za međupovezivanje te uzimajući u obzir ograničenje iz Uvjeta korištenja o nemogućnosti komuniciranja povezanih lokacija, kao i izjavu svjedoka […], zaposlenika A1 od 20. lipnja 2023. godine, inspektor zaključuje da nisu svi operatori mogli imati saznanje da je predmetnu uslugu moguće koristiti i za uspostavu voda za međupovezivanje, odnosno da Uvjeti korištenja nisu bili transparentni te da je samim time došlo do kršenja regulatorne obveze transparentnosti.'' (str. 8. odjeljak 1. Rješenja od 2.10.2023.). ''Iz svega navedenog jasno proizlazi da zbog netransparentnosti Uvjeta korištenja nisu svi operatori mogli imati informaciju da se usluga DC povezivanje može koristiti za uspostavu voda za međupovezivanje te stoga inspektor zaključuje da je HT prekršio i regulatornu obvezu nediskriminacije''. (str. 9. odjeljak 3. Rješenja od 2.10.2023.). HAKOM Rješenjem od 2.10.2023. izrijekom navodi i štetu koju je zbog tužiteljevog kršenja regulatornih obveza pretrpio tuženik: ''Štoviše, A1 je dana 28. lipnja 2023. godine dostavio precizniji izračun potencijalnih ušteda koje bi A1 ostvario migracijom svih postojećih vodova (Ethernet i xWDM) koje koristi putem veleprodajnih usluga HT-a (oko 240 vodova) na veleprodajnu uslugu DC povezivanje, da je imao saznanja da se usluga DC povezivanje može koristiti za uspostavu voda za međupovezivanje, a što iznosi […] EUR u periodu od 1. listopada 2020. do 31. svibnja 2023. godine. Iz prethodno navedenoga proizlazi da je ovakvo ponašanje HT-a neprofesionalno i nedopustivo za operatora sa značajnijom tržišnom snagom te da je možebitno utjecalo na poslovanje A1.'' (str. 9. odjeljak 2. Rješenja od 2.10.2023.). Izračun iznosa štete dostavljen HAKOM-u elektroničkim putem 28.2.2023. se dostavlja u Prilogu 4 ovog podneska. Ključan je sljedeći dio te komunikacije, a iz njega je vidljivo: da se iznosi potencijalnih ušteda odnose upravo na tužiteljevo fakturiranje naknada za Data paket XL i Data paket M, odnosno upravo na naknade koje su predmet ovog postupka te da mjesečni iznos neosnovanih naknada tužitelja u utuženom razdoblju iznosi između 26.638 EUR i 69.788 EUR mjesečno. Dakle, ukratko: HAKOM Rješenjem od 2.10.2023. utvrđuje da je tužitelj, čak i nevezano za kršenje odredaba Dodatka 14, kršio svoje regulatorne obveze vezane za Dodatak 16 iste Standardne ponude, čime je onemogućio tuženika da za najam spornih vodova koristi uslugu DC povezivanje, koja bi za tuženika bila još povoljnija od uključivanja svih tuženikovih vodova u samo jedan Data paket XL, zbog čega je tužitelj tuženiku u utuženom razdoblju fakturirao između 26.638 EUR i 69.788 EUR mjesečno više od onog na što je imao pravo. Iznos koji je tužitelj tuženiku svaki mjesec neosnovano obračunavao za uslugu najma vodova u svakom slučaju premašuje mjesečne sporne iznose koji su predmet ovog postupka (19.227,88 EUR mjesečno). Dakle, ne da je tuženik tužitelju nešto ostao dužan platiti za najam spornih vodova, već je tuženik i plaćanjem onog što je smatrao nespornim (usluge Data paket XL) svaki mjesec plaćao previše. Tuženik dostavlja i dva dodatna dokaza o svojevoljnom, netransparentnom i diskriminatornom postupanju tužitelja u ugovornom odnosu koji je predmet ovog spora. Prvo: tužitelj je 2.8.2024. postupio po zahtjevu tuženika i migrirao sve vodove koji su predmet ovog postupka u Okvirni Ugovor o korištenju iznajmljenih elektroničkih komunikacijskih vodova, odnosno na povoljnije uvjete iz Standardne ponude Hrvatskog Telekoma d.d. za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa (sastavni dio koje je i Dodatak 14 koji regulira sporna pitanja u ovom postupku). Tužitelj je ovu migraciju izvršio ne iznoseći nikakve prigovore niti starim ugovornim obvezama, niti novim ugovornim obvezama, niti bilo čemu drugome – dakle, ne spominjući apsolutno ništa što ga je navodno sprječavalo da 2020. godine postupi po tuženikovom zahtjevu za migraciju svih vodova u Data paket XL. I ovo postupanje tužitelja iz kolovoza 2024. dokazuje koliko je tendenciozno, samovoljno i netransparentno bilo njegovo postupanje u 2020. godini. Drugo: odmah nakon tog prihvaćenog zahtjeva tuženika za migraciju tuženikovih vodova iz pravnog okvira Dodatka 14, tužitelj je za čak 50% smanjio minimalnu mjesečnu naknadu za sporni Data paket M. Tuženik je to saznao jer mu je pro rata fakturirana naknada za jedan dan u kolovozu 2024. Do 07/2024 tužitelj je obračunavao minimalnu mjesečnu naknadu u iznosu od 20.932,64 EUR, a za 08/2024 je smanjio minimalnu mjesečnu naknadu na iznos od 10.259,01 EUR. Dakle, naknada za paket M je iz nekog razloga iznosila dvostruko više dok ju je koristio tuženik. Predlaže se naslovnom sudu nakon provođenja glavne rasprave odbiti tužbeni zahtjev.

5. U podnesku od 19. svibnja 2025. tužitelj ukazuje da nije točna tvrdnja tuženika iz točke 2. predmetnog podneska da tužitelj plaća naknadu za isporučenu uslugu najma vodova koji omogućuju prijenos podataka stalnom vezom dogovorene brzine. Ovaj postupak se vodi upravo jer tuženik ne plaća naknadu za korištenu uslugu, te da nije točna tvrdnja tuženika iz točke 3.5. predmetnog podneska da je među strankama nesporno da se svi tuženikovi vodovi mogu uključiti u Data paket XL. Točno je da bi se tehnološki vodovi iz Data paketa M mogli uključiti u Data paket XL, ali tehnološka mogućnost ne znači i pravnu mogućnost ili obvezu. Pravno nije moguće uključivanje vodova iz Data paketa M u Data paket XL. Nije točna tvrdnja tuženika iz točke 5. predmetnog podneska da je u podnesku od 28.02.2025. godine predanim u postupku koji se pred Naslovnim sudom vodi pod posl.br. Povrv-383/22, tužitelj učinio nespornim „…da utuženi iznosi predstavljaju razliku iznosa kojeg tužitelj tuženiku zaista jest fakturirao i iznosa kojeg bi tužitelj tuženiku fakturirao da su sve usluge bile uključene u jedinstveni Data paket XL….“. Jednostavnim čitanjem predmetnog podneska i po tuženiku označenog parcijalno citiranog dijela evidentno je da je tuženik izostavio ključan dio navoda tužitelja, odnosno da je tužitelj izričito naveo da bi navedeno bilo točno pod uvjetom (1) da je prebacivanje vodova dopušteno te pod uvjetom (2) da su svi vodovi unajmljeni temeljem ugovora sklopljenih s istim (petogodišnjim) minimalnim obveznim trajanjem, a što ovdje nije slučaj. Nije točna tvrdnja tuženika da je navodima iz podneska od 28.7.2022. godine predanim u postupku koji se pred Naslovnim sudom vodi pod posl.br. Povrv-1013/22 tužitelj „priznao“ da je „…proizvoljnim cijepanjem usluge na dva odvojena paketa izravno oštetio tuženika…“, kao ni konstrukcija da bi navodom (koji je sadržajno potpuno ispravan, ali izvađen iz konteksta i protumačen protivno smislu, sadržaju i logici) „Kada tužitelj i tuženik ne bi imali već ranije sklopljene Ugovore, tuženik bi mogao, kao i svaki drugi Operator korisnik, podnijeti zahtjev tužitelju u skladu sa Standardnom ponudom i ugovoriti Data paket XL i u njega uključiti sve vodove i kapacitete koji su mu potrebni…“ tužitelj priznao da je svake godine tuženika oštetio za 230.000,00 EUR. Tužitelj smatra da se čitanjem predmetnog podneska može jednostavno utvrditi da je tumačenje tuženika apsolutno pogrešno i neutemeljeno. Nesporno je da su u trenutku stupanja Standardne ponude na snagu tužitelj i tuženik imali sklopljene ugovore temeljem kojih je tužitelj tuženiku pružao predmetnu uslugu, nesporno je i da tuženik nikada nije želio raskinuti predmetne ugovore, a da za nastavak korištenja usluge nije trebao podnositi novi zahtjev. Dakle, citirani navod nikako se ne može tumačiti na način kako to sugerira tuženik, već se istim samo pojašnjava procedura inicijalnog kreiranja paketa propisana Standardnom ponudom. Tužitelj ukazuje da je među strankama nesporno da tuženik nikada nije zatražio sklapanje ugovora o korištenju Data paketa prema Standardnoj ponudi i da tuženik nikada nije želio definirati novo jedinstveno obvezno trajanje ugovorne obveze. Tuženik pogrešno tumači odredbu stavka 2., točke 2.1. Dodatka 14 kojom je određeno da prilikom kreiranja Data paketa na fleksibilnom principu „ponuda po mjeri kupca“ Operator korisnik i tužitelj zajedno definiraju količinu proizvoda i kapaciteta kao i realizaciju pojedinih servisnih tehnologija inicijalno uključenih u Uslugu koja se sastoji od dva sastavna dijela: (i) osnovnog dijela paketa koji predstavlja minimalni broj proizvoda i kapaciteta koje Operator korisnik treba uzeti da bi aktivirao Uslugu te (ii) inkrementalnog dijela paketa koji čine dodatni vodovi/priključne točke koje Operator korisnik stavlja u podatkovni paket povrh osnovnog paketa. Kreiranje paketa nije fleksibilno na način kako to sugerira tuženik, odnosno da bi tužitelj bio dužan kreirati paket po mjeri tuženika bez obzira na odredbe Standardne ponude. Takvo što bi bilo u suprotnosti s uputama HAKOM-a. Da je tužitelj prihvatio zahtjev tuženika i omogućio mu uvjete koji su u suprotnosti s odredbama Standardne ponude povrijedio bi obveze transparentnosti i nediskriminacije utvrđene rješenjem HAKOM-a. Tuženik pogrešno tumači i stavak 5. točku 2.1. Dodatka 14 kojim je određeno da se na postojeće kapacitete koje su Operatori korisnici u razdoblju prethodnom objavi Standardne ponude ugovorili kroz komercijalne usluge Data paket, primjenjuju cijene iz osnovnog i inicijalno inkrementalnog dijela paketa. Suprotno tvrdnji tuženika, iz navedene odredbe ne proizlazi da je tužitelj bio dužan objediniti uslugu najma vodova u jedan paket. Tuženik i u ovom slučaju parcijalno čita odredbe i zanemaruje ograničenja propisana odredbama koje definiraju način utvrđenja cijene usluge koja se određuje ovisno o (i) broju unajmljenih vodova, (ii) dogovorenim kapacitetima i brzinama te (iii) dogovorenom obveznom trajanju ugovora. Tužitelj je postupio u skladu s uputom HAKOM-a i odredbama Standardne ponude te je na kapacitete koje je tuženik koristio temeljem Metronet ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme s minimalnim obveznim trajanjem od pet godina primijenio cijene predviđene za Data paket XL sklopljen na pet godina obveznog trajanja, a na kapacitete koje tuženik koristi temeljem HEP ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme s minimalnim obveznim trajanjem od dvije godine primijenio cijene predviđene za Data paket M sklopljen na dvije godine obveznog trajanja jer je to u skladu s odredbama Standardne ponude o načinu utvrđivanja cijena, a koje cijene je tužitelj dužan omogućiti svim zainteresiranim Operatorima korisnicima pod jednakim uvjetima. Zahtjevu tuženika, da za kapacitete koje koristi temeljem HEP ugovora sklopljenog s obveznim minimalnim trajanjem od dvije godine plaća nižu naknadu kao da ih koristi temeljem ugovora sklopljenog s minimalnim obveznim trajanjem od pet godina, tužitelj nije mogao udovoljiti jer je takav zahtjev neosnovan te jer bi tako tuženik ostvario povoljnije uvjete od svih drugih operatora korisnika kojima bi se cijena usluge izračunala u skladu s odredbama Standardne ponude. Tvrdnja tuženika da iz rješenja HAKOM-a od 2. listopada 2023. godine proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva apsolutno je neosnovana budući da je predmetno rješenje doneseno u inspekcijskom nadzoru koji je pokrenut na okolnost pružanja usluge Data Centar povezivanje (dalje: usluga DC povezivanje), dok se postupak u ovoj pravnoj stvari vodi jer tuženik odbija platiti naknadu za uslugu Data paket koja mu je nesporno pružena i koju je nesmetano koristio kroz utuženo razdoblje. Dakle, tužitelj je tuženiku pružio uslugu Data paket, tuženik je pruženu uslugu uredno koristio ali je odbio platiti naknadu za njeno korištenje, a svoje neplaćanje opravdava utvrđenjima iz postupka u kojem se HAKOM bavio uvjetima pružanja druge usluge, usluge DC povezivanje. Osim što je potpuno nejasna logika po kojoj tuženik izvodi zaključak da je predmetno rješenje na bilo koji način relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari, navodi tuženika o tome što je inspektor predmetnim rješenjem navodno utvrdio potpuno su neosnovani. Naime, tuženik u točki 27. predmetnog podneska navodi: „Inspektor Rješenjem od 2.10.2023. utvrđuje da je tužitelj, čak i nevezano za kršenje odredaba Dodatka 14, kršio svoje regulatorne obveze vezane za Dodatak 16, čime je onemogućio tuženika da za najam spornih vodova koristi uslugu DC povezivanje, koja bi za tuženika bila još povoljnija od uključivanja svih tuženikovih vodova u samo jedan Data paket XL, zbog čega je tužitelj tuženiku u utuženom razdoblju fakturirao između 26.638 EUR i 69.788 EUR mjesečno više od onoga na što je imao pravo.“ Međutim, čitanjem predmetnog rješenja lako je utvrditi da gornja tvrdnja tuženika uopće ne proizlazi iz predmetnog rješenja već da predstavlja samo pogrešno i tendenciozno tuženikovo tumačenje. Dakle, nije točna tvrdnja da je inspektor HAKOM-a utvrdio da je tužitelj kršio Dodatak 14, kao niti tvrdnja da je tužitelj onemogućio tuženiku da za najam spornih vodova koristi uslugu DC povezivanje, da bi usluga DC povezivanje bila za tuženika povoljnija od uključivanja svih tuženikovih vodova u samo jedan Data paket XL te da je tužitelj tuženiku u utuženom razdoblju fakturirao između 26.638 EUR i 69.788 EUR mjesečno više od onoga na što je imao pravo. Tužitelj napominje da iznos od 26.638 EUR i 69.788 EUR nije „utvrdio“ nitko drugi nego sam tuženik te se u cijelosti osporava takav obračun, kao i pretpostavka temeljem koje je obračun izrađen. Slijedom navedenog, tužitelj osporava tvrdnje tuženika da je za uslugu najma vodova koja je predmet ovog postupka mogao koristiti uslugu Data centar povezivanje kao i tvrdnju da bi ta usluga, kada bi njeno korištenje uopće bilo moguće, bila jeftinija, te smatra da iz sadržaja rješenja HAKOM-a od 2. listopada 2023. godine nesporno proizlazi da isto ni na koji način nije relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari te da nisu točne tvrdnje da je inspektor utvrdio da je tužitelj na bilo koji način povrijedio odredbe Dodatka 14 ili da je tuženiku naplaćivao više od onoga što je smio ili da mu je naplaćivao nešto što nije smio. Dodatno, u odnosu na tvrdnju tuženika o navodna dva dodatna dokaza o svojevoljnom, netransparentnom i diskriminatornom postupanju, tužitelj ističe sljedeće. Naime, Okvirni Ugovor o korištenju iznajmljenih elektroničkih komunikacijskih vodova tužitelj i tuženik sklopili su još 16. veljače 2016. godine sukladno Standardnoj ponudi tužitelja za iznajmljene elektroničke komunikacijske vodove. Nakon što su se od 1. kolovoza 2021. godine izmijenile cijene unutar Standardne ponude za iznajmljene elektroničke komunikacijske vodove, tuženik je podnio zahtjev za prebacivanje određenih vodova iz M i XL paketa u Okvirni ugovor o korištenju iznajmljenih elektroničkih komunikacijskih vodova, a tuženik je udovoljio takvom zahtjevu. Također, kako su se od 1. kolovoza 2024. godine ponovo izmijenile cijene unutar Standardne ponude za iznajmljene elektroničke komunikacijske vodove, tuženik je podnio novi zahtjev za prebacivanje preostalih vodova iz M paketa u Okvirni Ugovor o korištenju iznajmljenih elektroničkih komunikacijskih vodova, a tuženik je udovoljio i tom zahtjevu. Udovoljavanjem takvom zahtjevu tuženika prebačeni su svi vodovi iz HEP ugovora te od tada tužitelj ne naplaćuje nikakvu naknadu za M paket. Zahtjevu tuženika iz 2021. i 2024. godine tužitelj je udovoljio jer su za to bili ispunjeni svi uvjeti te jer za udovoljavanje takvom zahtjevu nisu postojale nikakve prepreke. Za razliku od zahtjeva za prebacivanje vodova iz M i XL paketa u Okvirni Ugovor o korištenju iznajmljenih elektroničkih komunikacijskih vodova kojem se moglo udovoljiti, zahtjevu za prebacivanje vodova iz M paketa u XL paket nije se moglo udovoljiti iz razloga koji su detaljno obrazloženi tijekom ovog postupka, a prvenstveno iz razloga jer bez definiranja jedinstvenog obveznog trajanja nije moguće utvrditi cijenu usluge. Tužitelj smatra da udovoljavanje zahtjevu tuženika nije dokaz neosnovanosti tužbenog zahtjeva i opravdanosti tuženikovog neplaćanja naknade za nesporno pružene usluge, nego čak štoviše, da je udovoljavanje zahtjevu tuženika u 2021. i 2024. godini dokaz općenito zakonitog i ne diskriminatornog postupanja tužitelja. Osobito je indikativna tvrdnja tuženika da je dokaz bilo čega činjenica da je u kolovozu 2024. godine umanjena cijena Data paketa M., imajući u vidu da je tuženik zasigurno svjestan da je promjena cijene posljedica postupanja tužitelja po rješenju HAKOM-a, a ne postupanja usmjerenog protiv tuženika. Slijedom svega navedenog, s obzirom da su svi „zaključci“ tuženika iz točke 33. predmetnog podneska pogrešni i neutemeljeni, predlaže se Naslovnom sudu da nakon provedenog postupka u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev.

6. U podnesku od 6. lipnja 2025. tuženik ukazuje da tužitelj i u podnesku od 19.5.2025. ponavlja ključnu tvrdnju: ''Kada tužitelj i tuženik ne bi imali već ranije sklopljene Ugovore, tuženik bi mogao, kao i svaki drugi Operator korisnik, podnijeti zahtjev tužitelju u skladu sa Standardnom ponudom i ugovoriti Data paket XL i u njega uključiti sve vodove i kapacitete koji su mu potrebni…''. Tužitelj, koliko je tuženiku poznato, pored usluge najma koju pruža tuženiku, iznajmljuje još samo dvije (!) usluge ''Data paket XL'', te također samo dvije usluge ''Data paket M''. Svi ti ''najmoprimci'' su operatori telekomunikacijskih usluga koji su tužitelju ili izravni tržišni konkurenti (poput tuženika), ili su s druge strani bili ili jesu dio njegove grupacije. Ovisno isključivo o tome radi li se o konkurentu ili partneru, tužitelj tendenciozno i diskriminatorno (dakle, nipošto ''žmireći'') kreira ''tumačenja'' i diskrecijski primjenjuje odredbe svoje Standardne ponude, a kako bi onim operatorima koji su mu konkurenti nametnuo što veći financijski teret. Tužitelj je, s istim ciljem, od svojih konkurenata (poput tuženika) protupravno skrivao jeftinije regulirane usluge kojima se može postići jednako povezivanje kao i uslugom ''Data paket''. To nije tek neka teorija zavjere tuženika – takvo postupanje tužitelja je Rješenjem od 2.10.2023. utvrdio Inspektor HAKOM-a. Postupanje tužitelja od samog početka, odnosno od samog stupanja na snagu Dodatka 14, preko ''pregovora'' s tuženikom oko primjene Dodatka 14, pa sve do tužiteljevih argumenata i ''tumačenja'' u ovom postupku, je isključivo ad hoc, skrojeno po unikatnoj mjeri za tuženika i njegovu situaciju, s jednim jedinim ciljem - da se tuženiku za uslugu svake godine naplaćuje 233.000 EUR više nego to propisuje Dodatak 14. U odnosu na konkretnu tvrdnju tužitelja po kojoj ''pravno nije bilo moguće'', odnosno ''nije se moglo udovoljiti'' zahtjevu tuženika da se svi njegovi vodovi uključe u jedan ''Data paket XL'' iz razloga što tuženik nije htio definirati novo trajanje ugovorne obveze, tuženik ističe: 8.1. Dodatak 14 niti jednom riječju ne propisuje da za postojeće odnose najma (''postojeće kapacitete'') na koje se primjenjuju cijene iz Dodatka 14 mora nastati nova ugovorna obveza. Tužitelj očito ekstenzivno, i bez ikakvog temelja, primjenjuje odredbe o posve novom korisniku na već postojeće korisnike (tome nema mjesta, jer se čitav niz odredaba Dodatka 14 koje se odnose na nove korisnike ne primjenjuju na već postojeće korisnike najma). U svakom slučaju, odredba čl. 320. st. 1. Zakona o obveznim odnosima zabranjuje ovakvo ekstenzivno ''tumačenje'' u korist sastavljača općih uvjeta (što Dodatak 14 svakako jest). Tužitelj je, naime, jednostrano i diskrecijski postojeći tuženikov najam vodova ''preoblikovao'' u dvije zasebne usluge (''Data paket XL'' i ''Data paket M'') bez ikakve nove ugovorne obveze. Toliko o tome da ''kreiranje paketa nije fleksibilno''

- kreiranje je bilo maksimalno fleksibilno, samo s ciljem maksimiziranja tužiteljeve naknade. Ne postoji niti ''uputa HAKOM-a'' niti bilo kakva odredba Standardne ponude (kako tužitelj neistinito navodi na str. 2., zadnji odjeljak podneska od 19.5.2025.) po kojoj je tužitelj uslugu najma vodova iz ''Metronet ugovora'' morao konvertirati u uslugu ''Data paket XL'', a uslugu najma vodova iz ''HEP ugovora'' morao konvertirati u uslugu ''Data paket M''. Koja je to navodna uputa HAKOM-a, koja točno odredba Standardne ponude? Ne postoji niti jedno niti drugo. Tužitelj svoje cijepanje najma postojećeg kapaciteta tuženika na dvije odvojene ''Data paket'' usluge temelji na irelevantnoj činjenici da su dvije grupe vodova (iz ''HEP ugovora'' i ''Metronet ugovora'') ranije imale ugovornu obvezu različitog trajanja. Tužitelj tvrdi da zbog tog različitog (ranijeg, već konzumiranog!) obveznog trajanja ugovora najam vodova iz ta dva ugovora nije mogao biti uključen u jedinstvenu ''Data paket XL'' uslugu. Ova tužiteljeva konstrukcija nije ništa drugo nego izmišljanje, i to baš ad hoc izmišljanje iskrojeno posebno za tuženika, s obzirom da apsolutno nitko od drugih najmoprimaca nije bio u takvoj konkretnoj pravnoj situaciji. Osim gramzivosti tužitelja, ne postoji niti jedan pravni ili ekonomski argument za opisano ''tumačenje''. Već istekla (u trenutku stupanja na snagu Dodatka 14 dakle nepostojeća) obvezna trajanja komercijalnih ugovora sklopljenih prije stupanja na snagu Dodatka 14 su apsolutno irelevantna za primjenu cijena iz Dodatka 14 na ukupne postojeće kapacitete. Nema niti jedne odredbe Dodatka 14 koja bi te ranije ugovorne obveze činila relevantnima. S obzirom da su u oba ugovora već istekla obvezna trajanja, oba ta ugovora su u trenutku stupanja na snagu Dodatka 14 bila u posve identičnoj pravnoj situaciji (ugovori na neodređeno vrijeme bez obveznog trajanja ugovora). Dakle, tužitelj je diskrecijski, isključivo za tuženika, isključivo da bi naplatio dvije umjesto jedne usluge, i bez ikakvog uporišta u odredbama Dodatka 14, izmislio tumačenje po kojima je identičnu pravnu situaciju ta dva ugovora razdijelio na dvije različite situacije. Potom je te dvije pravne situacije, čiju različitost je sam izmislio, opet ad hoc, opet diskrecijski i opet bez uporišta u odredbama Dodatka 14 (štoviše, kontra odredbama Dodatka 14) konvertirao u dvije različite usluge od kojih jedna potpuno obuhvaća drugu. Opet – sve isključivo s ciljem da tuženiku fakturira dodatnih 233.000 EUR više od drugog operatora koji bi koristio identične kapacitete najma vodova. Takvo diskrecijsko izmišljanje nepostojećih pravnih razloga je nezakonito; nezakonita su i potraživanja utužena u ovom postupku jer proizlaze iz takvog nezakonitog tumačenja. S obzirom da je tužitelj u ''Metronet'' i ''HEP'' ugovorima već konzumirao obvezno trajanje ugovora, baš nametanjem nove (još jedne) ugovorne obveze bi tuženik bio diskriminiran dvostrukom ugovornom obvezom koju novi operatori nemaju. Tuženik ponavlja i da odredbe čl. 2.1. odjeljaka 2. i 5. Dodatka 14 izrijekom propisuju da se tužiteljeva usluga mora definirati ''po mjeri kupca'' (a ne po mjeri iznajmljivača, odnosno tužitelja), kao i da cijene iz Dodatka 14 primjenjuju ''na postojeće kapacitete koje su operatori korisnici u razdoblju prethodnom objavi ove Standardne ponude ugovorili'' (a ne na svaki ugovor zasebno, kako je to jednostrano, diskrecijski i isključivo u cilju zarade dodatnih 233.000 EUR godišnje napravio tužitelj). Premda se Rješenje HAKOM-a od 2.10.2023. ne odnosi primarno na uslugu ''Data paket'' iz Dodatka 14, ono je itekako relevantno za ovaj postupak. Njime Inspektor HAKOM-a utvrđuje da je cijeli odnos najma vodova između tužitelja i tuženika u okviru Dodatka 14 rezultat protupravnog postupanja tužitelja. Da nije bilo tog tužiteljevog protupravnog postupanja, tuženik uopće ne bi koristio usluge ''Data paket'', već za istu svrhu puno jeftiniju uslugu ''Data centar povezivanje''. Pored toga, netransparentnost i diskriminatornost u postupanju tužitelja koje je utvrdio Inspektor HAKOM-a pružaju bogat i nedvosmislen kontekst za tužiteljevo postupanje i kod primjene Dodatka 14. I na jednom i na drugom području tužitelj postupa na isti način - svjesno krši regulatorne obveze da bi od pojedinih konkurenata (uključujući i tuženika) stjecao ekstraprofit. Tuženik bi korištenjem usluge ''Data centar povezivanje'' za istu svrhu za koju je koristio uslugu najma vodova ''Data paket'' i (do srpnja 2021.) ''Carrier Ethernet'' zaista ostvario uštede koje u Rješenju od 2.10.2023. navodi Inspektor HAKOM-a. Tuženik ovim putem daje izračun tih ušteda po mjesecima, i to od stupanja na snagu Dodatka 14 do rujna 2023.. Iz gore navedenog izračuna je vidljivo da je tužitelj tuženika, protupravno mu uskraćujući korištenje usluge ''Data centar povezivanje'' za istu svrhu za koju je tuženik koristio uslugu ''Data paket'' (i do srpnja 2021. ''Carrier Ethernet'' uslugu), tuženika oštetio za daleko veće iznose od onih koje tužitelj potražuje u ovom postupku. Tužitelj nije niti objasnio niti dokazao zašto bi smanjenje cijene usluge ''Data paket M'' bilo uzrokovano Rješenjem Hakoma od 16.5.2024., a ne njegovom diskrecijskom odlukom nakon migracije tuženikovih vodova iz te usluge. No s obzirom na sve ostale okolnosti iz kojih je jasno vidljivo tužiteljevo netransparentno i diskriminatorno postupanje, te s obzirom da tuženik spori osnovanost naplate usluge ''Data paket M'' u cijelosti, ova okolnost i nije od odsudne važnosti.

7. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave u spisu: izvod iz poslovnih knjiga (str. 16. spisa), e-mail korespondenciju (str. 47. – 89. spisa), Standardnu ponudu – Dodatak 14 (str. 90. – 136. spisa), Odluku Hrvatske regulatorne agencije KLASA: UP/I-344-01/20-03/02 od 8. srpnja 2020. (str. 138. – 140. spisa), Odluku Vijeća Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti LASA: UP/I-344-01/20- 03/1 od 8. srpnja 2020. (str. 141. – 144. spisa), račune i specifikacije uz račune (str. 166. - 186. spisa), Standardna ponuda (str. 186. – 248. spisa), Ugovor o o pružanju usluge DATA PAKETA br. 01/2015 – Dodatak 2. i 3. (str. 303. – 308. spisa), računi (str. 303. – 314., 318. – 320. spisa), e-mail korespondencija (str. 315. – 316. spisa), Dodatak 1. Ugovora o pružanju usluga DATA PAKET (str. 321. – 331. spisa), Ugovor o pružanju usluge DATA PAKET br. 0172015 (str. 332. – 343. spisa), Ugovor o pružanju usluge DATA PAKET br. 01/2017 (str. 344. – 363. spisa), Rješenje HAKOM-a, KLASA: UP/I-344-07/23-01/46 od 2. listopada 2023. (str. 380. – 389. spisa), e-mail korespondencija (str. 390. – 397. spisa), Odluka HAKOM-a, KLASA: UP/I-344-01/23-05/05 od 16. svibnja 2024. (str. 402. – 426. spisa), e-mail korespondencija (str. 440. – 441. spisa), Zahtjev za izmjenom standardne ponude od 15. srpnja 2022. (str. 442. – 445. spisa), Odluka HAKOM-a, KLASA: UP/I-344-01/22-03/05 od 20. srpnja 2023. (str. 446. – 461. spisa),

Privremeno rješenje od 21. listopada 2022. (str. 462. – 465. spisa), Odluka HAKOM-a, KLASA: UP/I-344-01720-05/04 od 10. lipnja 2021. (str. 466. – 479. spisa). Sud je u postupku saslušao svjedoke NČ na okolnost pružanja usluga dana centar povezivanje, uvjeta pružanja usluga data paketa, kakve je zahtjeve tuženik postavljao nakon što je usluga dana paket postala regulirana te zašto se takvom zahtjevu nije moglo udovoljiti, te svjedoka ĐČ na okolnost sadržaja poslovnog odnosa sa tužiteljem prije stupanja na snagu Dodatka 14, pregovora oko primjene Dodatka 14. na postojeće ugovore, postupanja tužitelja i tuženika nakon stupanja na snagu Dodatka 14 te na okolnost veličine tržišta usluge dana paketa.

8. Sud nije proveo dokazni prijedlog provođenjem kombiniranog vještačenja po vještacima telekomunikacijske i financijske struke na okolnost mogu li se sve fakturirane usluge podvesti pod jedan XL paket usluga te da bi u tom slučaju razlika u cijeni predstavljala upravo osporeni (utuženi) iznos računa, jer između stranka nije bilo sporno pitanje da je tehnološki bilo moguće sve vodove uključiti u XL paket niti da bi osporeni iznos predstavljao razliku u cijeni (pod uvjetom kada bi migracija vodova bila pravno moguća u Peket XL), pa provođenje vještačenje na tu okolnost nije bilo potrebno (čl. 220. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP). Između stranka je bilo sporno (pravno) pitanje – je li bilo moguće podvesti vodove iz HEP Ugovora u Data paket XL sukladno Standardnoj ponudi koja je stupila na snagu nakon isteka minimalnog obveznog trajanja tog ugovora, odnosno je li bilo moguće vodove unajmljene temeljem HEP Ugovora prebaciti u Data paket XL kao dodatne vodove ili je HEP Ugovor odgovarao Data paketu M iz Standardne ponude, a radi odgovora na koje pitanje sudu nije potrebno stručno znanje kojim ne raspolaže u smislu odredbe čl. 250. ZPP-a. Sud nije proveo niti financijsko vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva jer je na pripremnom ročištu održanom 8. srpnja 2025. tuženik izričito naveo da ne osporava visinu, pa provođenje tog vještačenja nije bilo potrebno, niti je po tuženikovom prijedlogu proveo kombinirano vještačenje po vještacima telekomunikacijske i financijske struke na okolnost da je tužitelj oštetio tuženika protupravno mu uskraćujući korištenje usluge "Dana centar povezivanje" za istu svrhu za koju je tuženik koristio uslugu "Dana paket" jer tuženik nije postavio prema tužitelju u tom smislu nikakav protuzahtjev za isplatu u vidu protutužbe pa vještačenje na tu okolnost nije bilo potrebno.

9. Nakon ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa 233.034,50 EUR koji tužitelj potražuje od tuženik na ime naknade za pružene usluge najma vodova (Data paket M i Carrier Ethernet) za razdoblje od listopada 2022. do listopada 2023. godine.

11. Između stranka nije sporno, a proizlazi iz isprava u spisu, da je:

- između tužitelja i pravnog prednika tuženika (Metronet telekomunikacija d.d.) 24. travnja 2025. sklopljen Ugovor o pružanju DATA PAKET br. 01/2015_TC (str. 332. – 343. spisa; dalje: Metronet ugovor), kojim je ugovoreno pružanje usluga povezivanja različitih lokacija putem kapaciteta koji se pružaju na Ethernet i DWDM platforama u mrežI za prijenos podataka velikim brzinama za potrebe operatora, pri čemu je ukupan minimalni broj vodova i minimalni kapacitet vodova raspoloživih putem usluga DATA PAKET određen Dodatkom 1. odnosno dodacima ugovora. Odredbom čl. 15. Metronet ugovora je ugovoreno da je HT ovlašten jednostrano izmijeniti cijene i uvjete pružanja usluga DATA PAKET u skladu s važećim propisima nakon proteka minimalnog obveznog trajanja ugovora navedenog u Dodatku 1, a u slučaju odluke nadležnog regulatornog tijela ili izmjena važećih propisa kojima se nameću izmjene cijena i/ili uvjeti korištenja predmetne usluge, HT će prilagoditi svoje cijene i/ili uvjete korištenja DATA PAKET sukladno odluci nadležnog regulatornog tijela odnosno izmjenama važećih propisa. Člankom 17. Metronet ugovora je određeno da se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme uz minimalno trajanje navedeno u Dodatku 1., dok operator prihvaća i suglasan je da neće otkazati ugovor tijekom minimalnog obveznog trajanja, pri čemu se u svrhu izbjegavanja dvojbi, otkazivanje pojedine ugovorene lokacije/kapaciteta koje su obuhvaćene važećim Dodatkom neće smatrati otkazivanjem ugovora,

- Dodatkom 1. Metronet Ugovora je ugovoreno obvezno minimalno trajanje ugovora od 5 (pet) godina te je određeno da je trošak usluge CIX peering uključen u mjesečnu naknadu, pri čemu usluga paketa uključuje 28 DWDM vodova i 39 Ethernet vodova, dok smanjenje broja vodova ispod tog broja i/ili otkazivanje kapaciteta ispod volumena DWDM odnosno Ethernet vodova inicijalno ugovorenog DATA PAKETA neće imati za posljedicu smanjenje iznosa ugovorene mjesečne naknade. Ukupan broj DWDM vodova na početku ugovora je 28, od čega je 7 vodova s 10G sučeljem i 21 s 1G sučeljem, pri čemu ukupan ugovoreni kapacitet inicijalno ugovorenog DWDM paketa na početku ugovora iznosi 34 Gbit/s, dok je ukupan broj Ethernet vodova na početku ugovora 39 s kapacitetom 313 Mbit/s.

- Dodatkom 2. Metronet Ugovora su u uslugu uključena 33 Ethernet voda koje Operator već ima uspostavljene, a za navedene vodove će plaćati dodatan iznos mjesečne naknade,

- Dodatkom 3. Metronet ugovora je promijenjen čl. 12. st. 4. Dodatka 1. tog ugovora,

- između tužitelja i pravnog prednika Tuženika (Metronet telekomunikacija d.d.) dana 1. srpnja 2017. sklopljen Ugovor o pružanju usluga DATA PAKET br. 01/2017_TC (dalje: HEP Ugovor, str. 344. – 355. spisa), kojim je ugovoreno pružanje usluga povezivanja različitih lokacija putem kapaciteta koji se pružaju na Ethernet i SDH platformama u mreži za prijenos podataka, pri čemu povezivanje različitih lokacija za potrebe operatora u DATA PAKET-u ovisi o terminalnim uređajima na krajnjim lokacijama. Ukupan broj vodova i kapaciteta vodova raspoloživih putem usluga DANA PAKET određen je Dodatkom 1 ugovora. Odredbom čl. 15. HEP ugovora je ugovoreno da je HT ovlašten jednostrano izmijeniti cijene i uvjete pružanja usluga DATA PAKET u skladu s važećim propisima nakon proteka minimalnog obveznog trajanja ugovora navedenog u Dodatku 1, a u slučaju odluke nadležnog regulatornog tijela ili izmjena važećih propisa kojima se nameću izmjene cijena i/ili uvjeti korištenja predmetne usluge, HT će prilagoditi svoje cijene i/ili uvjete korištenja DATA PAKET sukladno odluci nadležnog regulatornog tijela odnosno izmjenama važećih propisa. Člankom 17. HEP ugovora je određeno da se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme uz minimalno trajanje navedeno u Dodatku 1., dok operator prihvaća i suglasan je da neće otkazati ugovor tijekom minimalnog obveznog trajanja, pri čemu se u svrhu izbjegavanja dvojbi, otkazivanje pojedine ugovorene lokacije/kapaciteta koje su obuhvaćene važećim Dodatkom neće smatrati otkazivanjem ugovora.

- Dodatkom 1. HEP Ugovora je ugovoreno obvezno minimalno trajanje ugovora od 2 (dvije) godine, te je određeno da paket uključuje 37 Ethernet vodova i 6 SDH vodova (ukupno 43 vodova),

- dana 8. srpnja 2020. donesena Odluka Vijeća Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, KLASA: UP/I-344-01/20-03/02, kojom je: utvrđeno da je mjerodavno tržište veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa koji se pruža na fiksnoj lokaciji podložno prethodnoj regulaciji (točka I. izreke); trgovačko društvo Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, određuje se operatorom sa značajnom tržišnom snagom na tržištu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa koji se pruža na fiksnoj lokaciji (točka II. izreke); trgovačkom društvu iz točke II. odluke se određuju sljedeće regulatorne obveze: obveza pristupa i korištenja posebnih dijelova mreže, obveza nediskriminacije, obveza transparentnosti, obveza nadzora cijena i vođenja troškovnog računovodstva i obveza računovodstvenog razdvajanja (točka III. izreke); način, uvjeti i rokovi provođenja regulatornih obveza iz točke III. ove odluke propisani su dokumentom Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti "Tržište veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa koji se pruža na fiksnoj lokaciji" koji je u cijelosti sastavni dio ove odluke, a trgovačko društvo iz točke II. odluke je obvezno u potpunosti izvršavati sve određene mu regulatorne obveze (točka IV. izreke),

- dana 1. rujna 2020. tužitelj je objavio prema Odluci HAKOM-a od 8. srpnja 2020. Standardnu ponudu za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa, temeljem koje su usluge veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa ponuđene svim ovlaštenim operatorima pod jednakim uvjetima, a ne više po komercijalnoj osnovi, te je objavljen Dodatak 14 Standardne ponude – Uvjeti korištenja veleprodajne usluge DATA PAKET, s primjenom od 1. listopada 2020.

- u trenutku stupanja na snagu Standardne ponude (1. listopada 2020.) je bilo isteklo obvezno minimalno trajanje Ugovora Metronet (5 godina) i Ugovora HEP (2 godine), ali su ti ugovori i dalje bili na snazi s obzirom na to da su sklopljeni na neodređeno vrijeme, a nisu bili raskinuti,

- tužitelj je nakon stupanja na snagu Standardne ponude uslugu iz Ugovora Metronet uskladio s Dodatkom 14 Standarde ponude na način da je za unajmljene vodove primijenio uvjete iz Data paket XL (na što je tuženik pristao i naknadu je tuženik uredno plaćao te ona nije predmet ovoga spora), dok je za unajmljene vodove temeljem HEP ugovora primijenio uvjete za Data paket M, na što tuženik nije pristao, već je zahtijevao da se vodovi unajmljeni temeljem HEP ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme s dvogodišnjim obveznim trajanjem (koje je bilo isteklo) "objedine" u Data paket XL po cijeni koja je predviđena za ugovore sklopljene na neodređeno vrijeme s petogodišnjim obveznim trajanjem i to na način da se vodovi unajmljeni temeljem HEP ugovora prebace u Data paket XL kao dodatni vodovi, dok tužitelj takvom zahtjevu nije udovoljio,

- da je tuženik vratio tužitelju utužene račune za unajmljene vodove temeljem HEP ugovora (osporavajućih ih djelomično), uz obrazloženje da vodovi trebaju biti obračunati unutar XL paketa (e-mailovi na str. 47. – 89. spisa), a ne M paketa, pa osporeni iznos predstavlja razliku u cijeni po kojoj je tužitelj obračuna naknadu za korištenje vodova i cijene da su sve usluge fakturirane prema cijenama za XL paket usluga.

12. Između stranka je sporna pravna osnova potraživanja, odnosno je li tužitelj imao pravo naplaćivati pružene usluge najma vodova temeljem HEP ugovora, primjenjujući pritom cijene definirane Dodatkom 14 Standardne ponude za Data paket M, ili je takve vodove trebao naplaćivati primjenjujući cijene unutar Paketa XL za dodatne vodove.

13. Sud je proveo dokazni prijedlog saslušanjem svjedoka NČ i ĐČ na okolnost pružanja usluge data centar povezivanje, sadržaja poslovnog odnosa sa tužiteljem prije stupanja na snagu dodatka 14, pregovora oko primjene dodatka 14 na postojeće ugovore, postupanje tužitelja i tuženika nakon stupanja na snagu dodatka 14 te na okolnost veličine tržišta usluge data paket.

14. Iz iskaza svjedoka NČ, koja je u spornom periodu bila direktorica odjela za prodaju i isporuku veleprodajnih usluga, proizlazi da je tužitelj uslugu iznajmljivanja vodova pružao u određenoj mjeri na komercijalnoj razini, a dobio je zadatak od HAKOM-a da komercijalne ugovore i objavi, što je tužitelj učinio 1. rujna 2020. uz primjenu od 1. listopada 2020. Komercijalnim ugovorima su bili obuhvaćeni i ugovori koji su bili sklopljeni s ovdje tuženikom, a to su Metronet ugovor i HEP ugovor. Pod pružanjem usluga u određenoj mjeri na komercijalnoj razini podrazumijeva okolnost da je osnovna standardna ponuda za visokokvalitetni pristup bila objavljena i prije ovog perioda. U vrijeme stupanja na snagu standardne ponude 2020. godine, tuženik je koristio neke usluge koje su bile obuhvaćene standardnom ponudom. Objavom standardne ponude tužitelju je bilo naloženo da operatorima mora omogućiti nastavak pružanja dotadašnjih usluga na komercijalnoj razini. U standardnoj ponudi u dodatku za data pakete su predvidjeli dva različita paketa: XL i M, koji se razlikuju u komercijalnim uvjetima ovisno o količini kapaciteta, take or pay naknadi i minimalnoj ugovornoj obvezi. S obzirom na to da je A1 do tada imao sklopljen Metronet ugovor uz minimalnu ugovornu obvezu od 5 godina on je bio ekvivalent objavljenim uvjetima data paketa za XL, a s obzirom da je u to vrijeme A1 imao sklopljen Hep ugovor na minimalni period od 2 godine i relevantnu količinu kapaciteta on je bio ekvivalentan M paketu. U odnosu na okolnost je li bilo uobičajeno da nakon stupanja standardne ponude na snagu s operaterima sklapa aneks ugovora koji je bio na snazi ili da se sklopi novi ugovor, svjedok je iskazao da su sa drugim operaterima uspjeli sklopiti aneks ugovora kojima se omogućava nastavak pružanja usluge pod uvjetima određenim standardnom ponudom, dok su to predlagali i tuženiku sukladno objavljenom XL i M paketu, međutim A1 se s time nije složio. A1 je tada predlagao da se jednostavno primjene uvjeti iz XL paketa koji vrijedi za minimalni ugovorni period za 5 godina, na kapacitete iz M paketa koji je inicijalno sklopljen na minimalni ugovorni period od 2 godine. Tužitelj tome nije mogao tome udovoljiti kako bi prema svim operatorima na tržištu postupao na jednak način, a kao što je i prethodno rečeno, paket XL koji je odgovarao ugovoru s obveznim trajanjem od 5 godina je imao povoljnije uvjete od paketa M, koji je odgovarao ugovoru s obveznim trajanjem od 2 godine. Napominje da su ugovori i Metronet i Hep u trenutku objave standardne ponude bili na snazi i naše razumijevanje je da je objava standardne ponude ne prejudicira otkaz pojedinog ugovara. A1 nije nikada tražio raskid postojećih ugovora niti sklapanje novih u skladu sa standardnim ponudama. U takvim situacijama su se rukovodili postojećim ugovorima i ugovorenim uslugama te su primjenjivali odredbe standardne ponude u dijelu u kojima su usluge iz postojećih ugovora odgovarale ugovorima iz standardnih ugovora. Kapaciteti koje je koristio A1 i topologija mreže odgovarali su dotičnom dodatku broj 14. U slučaju da se javi novi korisnik s identičnim kapacitetima vodova kao što je to bilo ugovoreno u ugovoru Metronet i Hep koje je koristio tuženik, pod uvjetom kada bi novi korisnik bio spreman potpisati ugovor sa take or pay naknadom koja je izračunata u skladu sa zahtjevom s rokom trajanja od minimalno 5 godina, tada bi tužitelj bio spreman ugovoriti XL. U praksi imaju i primjere sklapanja i XL i M paketa s operatorima, ovisno o tome koje su njihovi zahtjevi i potrebe i odnosno kakvi su zahtjevi njihovih korisnika. Svjedok navodi da u RH postoji nekoliko jačih operatora, uključujući i tuženika, odnosno oko 2-3, međutim, ne sjeća se svih detalja svakog pojedinog ugovora te se ne može se očitovati o kojim operatorima se radi jer je to zaštićeno poslovnom tajnom. Pojašnjavajući razliku između data paket usluge i data centar povezivanja, navodi da je usluga data centar povezivanja zamišljena za aplikativni prijenos sa opreme drugog operatora ili poslovnog korisnika iz našeg data centra do operaterove ili korisničke lokacije. Hrvatski Telekom ima dva data centra u Hrvatskoj, jedan u Zagrebu i jedan u Varaždinu. U sklopu visokokvalitetnog pristupa data paketi koje je koristio A1 obzirom na iznajmljivanje kapaciteta i topologijom mreže u potpunosti odgovaraju onome što su imali prethodno komercijalno ugovoreno kao što je navela i prije, data centar povezivanje podrazumijeva da data centar povezivanje obuhvaća da svi vodovi završavaju na jednoj od dvije lokacije i s obzirom na uvjete zamišljeno je da se po tim vodovima puštaju aplikacije sa servera i druge opreme smještene u data centru. Na upit jesu li drugi operatori koristili uslugu data centar povezivanja na način koji nije predviđen standardnom ponudom, svjedok odgovara da je standardna ponuda obvezujuća od 1. listopada 2020., dok 1. kolovoza 2021. HAKOM snižava cijene usluge data centar povezivanje te je primijećen porast potražnje za uslugom s obzirom da je tada ta usluga korištena u manjem obimu, nisu radili analize konfiguracije, međutim temeljem povećane potražnje i analize zaključuje se da se usluga koristi i na drugi način. U veljači 2022. s obzirom na analize, zaključke i povećanu potražnju i činjenicu da ta povećana potražnja nije bila obuhvaćena u HAKOM pricing modelu, nas zapravo dovodi da radimo ispod troška i tu smo počeli ne prihvaćati zahtjeve drugih operatora ukoliko vodovi ne bi bili realizirani prema striktnim uvjetima kako smo ih mi tumačili. Striktno tumačenje znači da je usluga data centar povezivanja zamišljena za aplikativni prijenos sa opreme drugog operatora ili poslovnog korisnika iz našeg data centra do operaterove ili korisničke lokacije. To nije naišlo na odobravanje HAKOM-a te nam je naloženo s obzirom na ostale članke da moramo nastaviti pružati uslugu data centar povezivanja prema operatorima pod uvjetima da aplikacija ne služi samo isključivo za prijenos iz data centra do korisničke lokacije. U srpnju 2022. smo se nadalje obratili HAKOM-u s obzirom na povećanu potražnju, troškove koji nisu bili pokriveni i zatražili mjeru privremeno pružanja usluge, što je HAKOM i donio u listopadu 2022., te je tužitelj na temelju te mjere prestao sa ugovaranjem te usluge i HAKOM konačno ukida uslugu u 2023. Na upit ima li saznanja je li u trenutku podnošenja prijedloga za određivanjem privremene mjere tuženiku bio uopće podnio tužitelju zahtjev za pružanje te usluge, svjedok odgovara da koliko se sjeća u listopadu 2022. je tužitelj zaprimio zahtjev tuženika za pružanjem usluge data centar povezivanje za određeni set vodova. Od zaprimanja zahtjeva A1 mi smo obavezni odgovoriti na isti unutar 30 dana. Unutar tog roka je upravo HAKOM donio privremenu mjeru tako da zahtjev A1 nije bio prihvaćen.

15. Iz iskaza svjedoka ĐČ proizlazi da je tuženik odmah po stupanju na snagu Dodatka 14. u listopadu 2020., mailom dobio od tužitelja prijedlog specifikacija korištenih vodova. Pod specifikacijom misli da je mjesečno od HT-a tuženik uz račun dobivao i specifikaciju pruženih usluga, dok je nakon stupanja na snagu standardne ponude dobio prijedlog takve specifikacije u odnosu na vodove, koji je tužitelj sastavio u skladu sa svojim tumačenjem standardne ponude. Usporedbom prijedloga specifikacije i standardne ponude tuženik je utvrdio da je tužitelj korištenje usluge rasporedio u dva paketa. Navodi da su pregledom standardne ponude došli do zaključka da se iz ničega ne može zaključiti da bi Hep ugovor odgovarao data paketu M iz standardne ponude, odnosno da bi postojeći ugovor odgovarao ponuđenom data paketu, što je potvrđeno i samim prijedlogom HT-ove specifikacije kojom nije predviđeno uključivanje svih vodova iz HEP ugovora u M paket. Pojašnjava da je Hep ugovorom bio primjerice bio obuhvaćen vod za CIIX PEERING i SDH vodovi, a koji nisu bili uključeni data paketom M, već su u odnosu na te vodove primijenjeni drugi uvjeti. U odnosu na SDH vodove postoji jasno definirana cijena u standardnoj ponudi na koju tuženik nije imao prigovora, a u odnosu na vod CIIX PEERING je jednostrano određena cijena od strane HT-a, na koju je tuženik prigovarao, dok nije došlo do spora s obzirom na to da je tužitelj uvažio tuženikove prigovore i nakon izvjesnog perioda više nije fakturirao naknadu po toj cijeni. Kako je tuženik iz dodatka 14. standardne ponude čitao da zadovoljava uvjete za XL paket količinom kapaciteta koje ima i odrađenom roku obveznog trajanja ugovora, prigovorio je HT-u na dostavljene specifikacije i dostavio prijedlog vlastite specifikacije za data paket u koji su uključeni svi kapaciteti koji tehnološki zadovoljavaju uvjete za XL paket i time su uključeni vodovi iz Metronet ugovora, u odnosu na koje je sam HT predložio uključivanje u XL paket, kao i vodovi iz Hep ugovora. HT nije prihvatio tuženikov prijedlog, prvenstveno je bilo različnih argumentacija koje su priopćene tuženiku kako pisanim tako i usmenim putem. Od bitnih argumenata ističe sljedeće: radi se o postojeća dva različita ugovora i zbog toga ne postoji mogućnost objedinjavanja svih vodova u jedan XL paket. Svjedok navodi da je prije stupanja na snagu standardne ponude isteklo obvezno trajanje oba ugovora u kojem ugovore nisu mogli otkazati pa time smatra da nije bilo prepreka za bilo kakvu migraciju vodova iz jednog u drugi paket. I nakon stupanja na snagu standardne ponude oba ugovora su ostala na snazi. Navodi da je i u dodatku 14. propisano da se i po isteku obveznog minimalnog trajanja ugovora nastavljaju primjenjivati iste cijene kako za postojeće tako i za nove vodove koji bi se uključivali u taj paket. Drugi argument zbog kojeg tužitelj nije prihvatio tuženikov prijedlog bio taj što je tužitelj naveo da se radi o različitim obveznim trajanjima ugovora. Pojašnjava da je razlika između XL i M data paketa u tome što je XL data paket namijenjen operatorima koji koriste veću količinu vodova pa je i minimalna mjesečna naknada veća od minimalne mjesečne naknade u M data paketu, dok su jedinične cijene kod XL paketa niže u odnosu na M paket. Pojašnjava da se opseg svakog data paketa određuje prema količini megabajta vodova, dok je XL paket s obveznim trajanjem od 5 godina, a M paket s obveznim trajanjem od 2 godine, a jedinična cijena je vezana za period obveznog trajanja ugovora. Usluga data paket XL u potpunosti obuhvaća ono što obuhvaća ono što obuhvaća usluga data paketa M. Pojašnjava da XL paket na 5 godina, za koje je i HT potvrdio da A1 je zadovoljio uvjete za taj paket, predviđa uključivanje Ethernet vodova te time obuhvaća u potpunosti sve vodove iz M paketa jer se upravo radi o Ethernet tehnologiji. HT je primijenio, odnosno izdao račune prema vlastitim specifikacijama, ne uvažavajući tuženikove prigovore. Tuženik je nastavio pregovarati s tužiteljem jedan izvjesni period, međutim nisu uspjeli postići dogovor, tako da tužitelj od listopada 2020. do kolovoza 2024. mjesečno fakturira otprilike 15.000,00 eura više. Svjedok navodi da u objavljenim novim uvjetima je predviđeno da se paketi ugovaraju i dogovaraju po mjeri kupca i kao i da se po isteku obveznog minimalnog trajanja nastavljaju primjenjivati isti uvjeti za postojeće i nove vodove. HT prijedlogom svoje specifikacije potvrdio da A1 zadovoljava uvjete za XL paket na 5 godina, no u taj XL paket HT je uključio samo dio vodova, a za preostale je inzistirao na novom obveznom trajanju ugovora. Time je HT postupao direktno protivno dodatku 14. i diskriminirajuće za A1 u odnosu na ostale operatore. Nakon stupanja na snagu standardne ponude i fakturiranja po novim cijenama između tužitelja i tuženika ne postoji novo obvezno trajanje ugovora. U odnosu na razloge zbog kojih je tuženik inzistirao na usluzi data paket XL i cijeni za petogodišnje obvezno trajanje, a u taj paket je želio uključiti i vodove iz ugovora sa isteklim dvogodišnjim minimalnim trajanjem, svjedok navodi da s obzirom na to da je tuženik zadovoljio uvjete za XL paket 5 godina i koji se primjenjuju i po isteku tog minimalnog obveznog trajanja i za nove vodove logično je bilo da u taj paket uključimo sve vodove koji zadovoljavaju tehnološki i formalno uvjete po dodatku 14. Zapravo bi nerazumno bilo da cijepamo ukupne kapacitete na više paketa odnosno ugovora jer to za nas znači nepovoljnije uvjete. Tuženik nije raskinuo postojeće ugovore Metronet i Hep u utuženom razdoblju. Tuženik je nakon stupanja na snagu dodatka 14 obaviješten od strane tužitelja da se postojeći ugovori trebaju uskladiti s dodatkom 14., no nismo nikada zaprimili od HT-a niti prijedlog aneksa. Na upit je li točno da je tuženik tražio da se za vodove kod kojih je jedinična cijena bila veća jer su korišteni temeljem ugovora sklopljenih s kraćim obveznim trajanjem primjeni povoljnije cijene kao da se koriste temeljem ugovora sklopljenog s dužnim obveznim trajanjem, svjedok navodi da je tuženik tražio objedinjavanje svih vodova koji su bili bez obveznog minimalnog trajanja jer smo ranije konstatirali da je po oba ugovora isteklo minimalno obvezno trajanje ugovora. Takvo objedinjavanje je zatraženo sukladno dodatku 14. prema kojem su zadovoljili uvjete za XL paket, a dodatkom 14. je propisano da se primjenjuje i na nove vodove bez potrebe novog ugovaranja.

16. Sud je prihvatio iskaz svjedoka NČ i ĐČ u dijelu u kojem ne proturječe ispravama u spisu, osobitom Odlukom HAKOM-a kojom su tužitelju nametnute regulatorne obveze, sadržaju Standardne ponude kao i nespornom činjenicom da su u trenutku stupanja na snagu Standardne ponude na snazi bili i Metronet i HEP ugovorom, kojima je bilo isteklo obvezno minimalno trajanje te koji nisu bili raskinuti. Sud je prihvatio iskaze i u dijelu postupanja tužitelja sa zahtjevima tuženika nakon stupanja na snagu Standardne ponude jer je upravo iz tih dijela iskaza svjedoka, koji su komunicirali nakon stupanja na snagu Standardne ponude (o čemu se u spisu nalaze e-mailovi), razvidno da između tužitelja i tuženika postoji nesuglasje oko primjene cijena iz Dodatka 14 Standardne ponude na usluge iz HEP ugovora. Naime, tužitelj je smatrao da HEP ugovor odgovara Data paketu M iz Standardne ponude i da nije moguće postojeće vodove migrirati kao dodatne vodove u Data paket XL, dok je tuženik smatrao da kreiranje paketa po mjeri kupca znači upravo suprotno – omogućavanje korisniku operatoru migraciju postojećih Ethernet vodova koji se koriste na temelju HEP ugovora kao dodatnih vodova u Data paket XL. Iz suglasnih iskaza svjedoka proizlazi da stranke nisu nikada sklopile aneks HEP ugovora na temelju kojeg bi se primijenile cijene iz Standardne ponude za Data paket M, niti je tuženik raskinuo HEP ugovor i zahtijevao sklapanje novog ugovora za Data paket M s novim obveznim trajanjem ugovora. Međutim, takva okolnost prema stajalištu ovoga suda nije odlučna s obzirom na to da je do izmjene Standardne ponude došlo na temelju Odluke HAKOM-a od 8. srpnja 2020., dok je čl. 15. Metronet ugovora i čl. 15. HEP ugovora izričito ugovoreno da je HT ovlašten jednostrano izmijeniti cijene i uvjete pružanja usluga DATA PAKET u skladu s važećim propisima nakon proteka minimalnog obveznog trajanja ugovora navedenog u Dodatku 1, a u slučaju odluke nadležnog regulatornog tijela ili izmjena važećih propisa kojima se nameću izmjene cijena i/ili uvjeti korištenja predmetne usluge, HT će prilagoditi svoje cijene i/ili uvjete korištenja DATA PAKET sukladno odluci nadležnog regulatornog tijela odnosno izmjenama važećih propisa. Tužitelj je sukladno odluci HAKOM-a objavio Standardnu ponudu (zajedno s Dodatkom 14), a na koji način je sukladno odluci regulatornog tijela prilagodio svoje cijene i uvjete korištenja DANA PAKETA odluci nadležnog regulatornog tijela, pa se takve cijene sukladno čl. 15. važećih ugovora primjenjuju i na već postojeće ugovore sklopljene između tužitelja i tuženika.

17. Kako je između stranka sporno pravno pitanje i pitanje tumačenja odredaba Standardne ponude i Dodatka 14 te ponude, sud je ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a utvrdio da tužitelj nije imao pravo naplaćivati uslugu najma vodova temeljem HEP Ugovora prema cijenama iz Standardne ponude za Data paket M.

18. Dodatkom 14 Standardne ponude (str. 90. – 137. spisa) je određeno da ja predmet uvjeta korištenja usluga sastavljena od više proizvoda istih ili različitih kapaciteta xWdm/Ethernet servisnih tehnologija (protokola) na ugovorni period od 2 godine, 3 godine, 5 godina po principu TOP (take or Pay) (čl. 1.1.), dok je odredbom čl. 1.4. Određeno da će HT stupanjem na snagu uvjeta korištenja sukladno važećim propisima, operatorima korisnicima koji koriste uslugu Data paket temeljem dotadašnje komercijalne ponude HT-a osigurati nastavak korištenja usluga te će poduzeti sve radnje kako bi se u slučaju potrebe odredbe postojećih ugovora pravovremeno uskladile s odredbama Uvjeta korištenja.

19. Odredbom čl. 2. 1. Dodatka 14 je određeno da prilikom kreiranja Data paketa na fleksibilnom principu "ponude po mjeri kupca" operator korisnik i HT zajedno definiraju količinu proizvoda i kapaciteta kao i realizaciju pojedinih servisnih tehnologija inicijalno uključenih u uslugu koja se sastoji od dva sastavna dijela: osnovnog dijela paketa i inkrementalnog dijela paketa (čl. 2.1.2.). Osnovni dio paketa je minimalni broj proizvoda i kapaciteta koji Operator korisnik treba uzeti da bi aktivirao uslugu, a inkrementalni dio paketa su dodatni vodovi/priključne točke koje Operator korisnik stavlja u podatkovni promet povrh osnovnog paketa na osnovu svojih potreba i zahtjeva, s time da kod inicijalnog kreiranja paketa ne postoji maksimalan broj proizvoda koji može ući u podatkovni paket kao inkrementalni dio paketa i time ne postoji ograničenje u ukupnom broju proizvoda koji tvore podatkovni paket (čl. 2.1.3.). Na postojeće kapacitete koju su operateri korisnici u razdoblju prethodnom objavi ove Standardne ponude ugovorili kroz komercijalne usluge Data paket, primjenjuju se cijene iz osnovnog i inicijalno inkrementalnog dijela paketa (čl. 2.1.4.).Definiranjem broja proizvoda uključenih u inkrementalni iznos paketa zajedno sa osnovnim dijelom paketa definira se usluga koju operator korisnik i HT potpisuju ugovor na neodređeno vrijeme s minimalnim trajanjem ugovorne obveze između ponuđenih godina: 2 godine, 3 godine, 5 godina o čemu ovisi minimalna mjesečna naknade na TOP (take or Pay) principu za definirani Data paket ali i vrijednosti pojedinih komponenti koje čine minimalnu mjesečnu naknadu kod njezinog formiranja (čl. 2.1.5.). Usluga se može koristiti isključivo uz minimalno obvezno trajanje ugovora u dogovorenom ugovornom od: 2 godine, 3 godine ili 5 godina (čl. 2.1.6.). Dodatnu kapaciteti mogu isključivo biti novi vodovi (ne postojeći vodovi) (čl. 2.1.7.). Na postojećim ugovorima koje su Operatori korisnici sklopili s HT-om u razdoblju prethodnom objavi ovih uvjeta korištenja, u slučaju aktivacija dodatnih kapaciteta primjenjuju se cijene uz dijela cjenika koji se odnosi na dodatne kapacitete (čl. 2.1.8.).

22. Osnovano tuženik navodi da je tužitelj na kapacitete iz HEP Ugovora neosnovano primijenio cijene iz Data paket M, a što je u suprotnosti s čl. 2.1.2. Dodatka 14, prema kojem prilikom kreiranja Data paket na fleksibilnom principu "ponude po mjeri kupca" operator korisnik i HT zajedno definiraju količinu proizvoda i kapaciteta kao i realizaciju pojedinih servisnih tehnologija inicijalno uključenih u uslugu koja se sastoji od dva sastavna dijela: osnovnog dijela paketa i inkrementalnog dijela paketa. Okolnost što Metronet niti HEP ugovor nisu bili raskinuti (premda je isteklo obvezno minimalno trajanje tih ugovora) niti je tuženik zahtijevao sklapanje novih ugovora sukladno Standardnoj ponudi s novim obveznim minimalnim trajanjem ugovora, ne anulira tužiteljevu obvezu da sukladno čl. 2.1.2. Dodataka 14. Standardne ponude prilagodi postojeće ugovore na fleksibilnom principu "ponude po mjeri kupca", uzimajući pritom u obzir količinu proizvoda i kapaciteta te servisnih tehnologija, na način da iste migrira i uskladi sa odredbama Standardne ponude. Takva tužiteljeva obveza nije u suprotnosti niti s čl. 2.1.4. Dodatka 14 prema kojem se na postojeće kapacitete (a ne na postojeće ugovore) koju su operateri korisnici u razdoblju prethodnom objavi ove Standardne ponude ugovorili kroz komercijalne usluge Data paket, primjenjuju cijene iz osnovnog i inicijalno inkrementalnog dijela paketa, a iz koje proizlazi da je tumačenjem Standardne ponude i Dodatka 14 bilo potrebno postojeće kapacitete uskladiti s cijenama utvrđenim standardnom ponudom (Data paket XL ili Data paket M).

U odnosu na tuženika kao postojećeg korisnika se prema Metronet ugovoru primjenjivao ukupno ugovoreni kapacitet za DWDM vodove od 34 Gbit/s (4,2 GB) te za Ethernet vodove od 313Mbit/s (0,3 GB), dok je prema Dodatku 14 Standardne ponude Data paket XL obuhvaćao xWDM vodove kapaciteta za ugovore na 2/3 godine od 25 GB, a za ugovore na 5 godina od 50 GB. S druge strane, temeljem HEP ugovora ugovoreni kapacitet za Ethernet vodove je iznosio 37 vodova i za SDH vodove – 6 vodova, što nije odgovaralo kapacitetu Data paketa M iz Dodatka 14 Standardne ponude prema kojem broj vodova i kapaciteta iznosi maksimalno 25 (Ethernet vodovi). Kako je tuženik temeljem postojećeg HEP Ugovora koristio više od 25 Ethernet vodova, koliko je maksimalno moglo ući u osnovni dio paketa prema Standardnoj ponudi (ukupno 37 Ethernet vodova i SDH vodove), dok u takav paket nisu uopće ušli SDH vodovi, to pogrešno tužitelj smatra da se na najam vodova temeljem HEP Ugovora trebalo primijeniti cijene za Data paket M iz Dodatka 14 Standardne ponude. Imajući u vidu sadržaj osnovnog dijela Data M paketa koji ne odgovara ugovorenim kapacitetima iz HEP ugovora, zatim odredbu čl. 2.1.2. Dodatka 14 Standardne ponude prema kojoj je tužitelj bio dužan kreirati Data paket po mjeri kupca, nespornu činjenicu između stranaka da je tehnološki bilo moguće vodove koje je tuženik koristio temeljem HEP ugovora uključiti kao dodatne vodove u Data paket XL, sud je ocijenio da je tužitelj neosnovano naplaćivao tuženiku u spornom razdoblju naknadu za vodove prema cijenama iz Data paketa M i cijepao ukupne (postojeće) kapacitete na više paketa i time u odnosu na tuženika stvorio nepovoljnije uvjete, zanemarujući pritom potrebe tuženika kao kupca i postojećeg korisnika.

Neovisno o tome što je obvezno trajanje HEP ugovora bilo ugovoreno na dvije godine te je bilo isteklo prije stupanja na snagu Standardne ponude, Standardnom ponudom nije određeno postupanje tužitelja u situaciji kada ne postoji paket usluga koji bi u potpunosti odgovarao (postojećim) uslugama koje se koriste na temelju postojećih ugovora niti odredba koja bi onemogućavala da se vodovi iz jednog ugovora (HEP ugovora) migriraju kao dodatni vodovi vodovima koji se koriste temeljem drugog ugovora (Metronet ugovora). S druge strane, odredbom čl. 2.1.8. Dodatka 14 standardne ponude je izričito određeno da na postojećim ugovorima koje su operatori korisnici sklopili sa HT-om u razdoblju prethodnom objavi tih uvjeta, u slučaju aktivacija dodatnih kapaciteta primjenjuju se cijene iz dijela cjenika koji se odnosi na dodatne kapacitete. Odredba čl. 2.1.7. Dodatka 14 Standardne ponude, na koju se tužitelj poziva, a prema kojoj dodatni kapaciteti mogu isključivo biti novi vodovi (ne postojeći vodovi) nije primjenjiva u situaciji kada je prije stupanja na snagu Standardne ponude već postojao sklopljen ugovor na komercijalnoj osnovi. Takva odredba je primjenjiva na nove ugovore, a što je razvidno iz prvog dijela te odredbe prema kojoj "kako bi operator korisnik imao opciju naknadne aktivacije dodatnih proizvoda različitih kapaciteta povrh paketa koje u trenutku aktivacije paketa Operator korisnik nije mogao predvidjeti, usluga mu omogućuje naknadnu aktivaciju dodatnih vodova različitih kapaciteta po unaprijed definiranim cijenama prema pravilima iz čl. 2.7. ovih Uvjeta, pri čemu su dodatni kapaciteti povrh paketa oni kapaciteti koje operator korisnik naknadno ugovara i aktivira najranije protekom 6 mjeseci od početka obveznog minimalnog obveznog trajanja ugovora za inicijalno definirani paket". Kako rok za aktivaciju dodatnih kapaciteta (novih vodova) počinje teći najranije 6 mjeseci od početka obveznog minimalnog trajanja ugovora, takva odredba Standardne ponude nije primjenjiva na već postojeće ugovore sklopljene na komercijalnoj osnovi čije je obvezno minimalno trajanje u trenutku stupanja na snagu Standardne ponude već bilo isteklo.

Kada bi se i prihvatilo tužiteljevo stajalište prema kojem dodatni kapaciteti mogu biti isključivo biti novi vodovi (ne postojeći vodovi) (čl. 2.1.7.) i da je postojeće kapacitete potrebno promatrati kao kapacitete ugovorene (posebno) Metronet ugovorom i (posebno) HEP ugovorom, dakle da se ugovoreni kapaciteti iz Metronet ugovora promatraju kao zasebna i odvojena cjelina, tada bi se moglo zaključiti da vodovi koje je tuženik koristio temeljem HEP ugovora jesu takvi vodovi koje tuženik nije bio koristio temeljem Metronet ugovor i kao takve ih je bilo pravno moguće uključiti u Data paket XL kao dodatne vodove, kako to osnovano tuženik tvrdi, a osobito imajući u vidu da je Metronet ugovor bio ugovor koji je sklopljen s obveznim minimalnim trajanjem od 5 godina te činjenicu (koja između stranaka nije bila sporna)

- da je tehnološki bilo moguće uključiti vodove iz HEP ugovora u Data paket XL kao dodatne vodove. U situaciji kada usluge ugovorene HEP ugovorom nije bilo moguće (u cijelosti) podvesti pod cijene koje se primjenjuju temeljem Standardne ponude (M paket), ali je bilo moguće (tehnološki) vodove iz jednog ugovora migrirati u paket XL, tada je postojala obveza tužitelja da na postojeće kapacitete koje su korisnici operateri u razdoblju prethodnom objavi Standardne ponude koristili kroz komercijalne usluge Data paketa primijeniti najpovoljnije uvjete (cijena) jer je Odlukom HAKOM-a tužitelju naloženo da svim operaterima omogući jednake uvjete, a što uključuje kako postojeće tako i nove operatere korisnike.

21. Nesporno je da tuženik nije tražio sklapanje novog ugovora o korištenju veleprodajne usluge Data paket sukladno standardnoj ponudi, već je zahtijevao migraciju vodova koje koristi temeljem HEP ugovora u XL paket "po mjeri kupca". Dodatkom 14 Standardne ponude je određeno da će stupanjem na snagu Uvjeta korištenja, HT operatorima korisnicima koji koriste uslugu DATA PAKET temeljem dotadašnje komercijalne ponude HT-a osigurati nastavak korištenja usluge, što je tužitelj nesporno učinio. Međutim, tužitelj neosnovano smatra kako temeljem Standardne ponude nije mogao uključiti vodove temeljem HEP ugovora u XL paket, premda je to tehnološki bilo moguće, pogrešno tumačeći da se odredba čl. 2.1.7. Dodatka 14 odnosi na postojeće ugovore, umjesto ispravno na nove ugovore, što je razvidno iz uvodnog sadržaja te odredbe.

22. Slijedom navedenog, sud je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer je utvrdio da tužitelj nije mogao primijeniti cijene iz Data paketa M na usluge temeljem HEP ugovora. U odnosu na naknadu za korištenje vodova u utuženom razdoblju temeljem HEP ugovora, sud je utvrdio da je takva naknada plaćena jer je tužitelju u podnesku od 19. svibnja 2025. (str. 398. spisa) izričito naveo da pod pretpostavkom da kad bi prebacivanje vodova bilo dopušteno, tada bi utuženi iznosi predstavljali razliku iznosa koji je tužitelj fakturirao primjenjujući cijene za paket Data M i iznosa kojeg bi tužitelj tuženiku fakturirao da su sve usluge bile uključene u jedinstveni paket Data XL.

23. Tuženik koji je uspio u sporu ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a) prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa).

24. Tuženiku su nastali troškovi sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 3.506,00 EUR (Tbr.11.1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 2. svibnja 2025. i od 6. lipnja 2025. u iznosu od po 3.506,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), zastupanje na pripremnom ročištu od 22. svibnja 2025., 8. srpnja 2025. i 30. rujna 2025. u iznosu od po 3.506,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), sve uvećano za 25% PDV-a. Tuženiku pripada i trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 331,81 EUR (potvrda na str. 146. spisa),

25. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku u iznosu od 26.626,81 EUR, kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 12. studenog 2025.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.