REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-491/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, iz Zagreba, Martićeva 71,OIB 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja SN i punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave dana 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 11.127,92 eur sa zakonskom zateznom kamatom koje teče od 12. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine",

dok se odbija kao neosnovan u odnosu na više zatraženi iznos od 8.345,96 eur.

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.781,25 eur.

Obrazloženje

1. Dana 12. srpnja 2021. zaprimljena je tužba kojom tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 83.843,28 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe do isplate po osnovi naknade štete koju trpi radi novčanih davanja koja su isplaćena na teret mirovinskog osiguranja. U bitnom navodi kako je rješenjem tužitelja, Područne službe u Splitu broj 98369 od 16. lipnja 2008., priznato pravo na invalidsku mirovinu PN zbog profesionalne nesposobnosti za rad uslijed ozljede na radu. Dodaje kako je navedeni ozlijeđen 9. kolovoza 2004. na putu do posla u mjestu Seget Vranjica kada ga je osobnim automobilom ozlijedio osiguranik tuženika SNS, državljanin Republike Poljske, pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Trogiru broj K-98/04 od 12. kolovoza 2004. Nadalje navodi kako isplatom invalidskih mirovina osiguraniku PN trpi štetu za koju je odgovoran tuženik u skladu s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, prema kojima HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje ili potpuni gubitak radne sposobnosti, a odgovornost tuženika predviđena je jer je šteta nastala vozilom inozemne registracije, a njezina visina u ovom slučaju iznosi 83.843,28 kuna za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2021.

2. U svom odgovoru od 30. prosinca 2021. tuženik je osporio osnovu tužbe i visinu tužbenog zahtjeva uz obrazloženje kako je između istih stranaka na temelju iste činjenične i pravne osnove, ali za razdoblje koje je prethodilo ovdje utuženom, pred Trgovačkim sudom vođen parnični postupak koji je tužitelj pravomoćno izgubio, jer sudskim vještačenjem nije dokazao uzročnu vezu između profesionalne nesposobnosti za rad osiguranika PN i njegovo invalidsko umirovljenje s ozljedama koje je zadobio u prometnoj nesreći za koju je odgovoran tuženik. Pored toga, istaknuo je prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda i zastare potraživanja.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom rješenja HZMO broj 98269 od 10. lipnja 2008., nalaza i mišljenja vještaka HZMO o invalidnosti od 3. listopada 2007., mišljenja stručnog povjerenstva HZMO za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 29. listopada 2007., prijave o ozljedi na radu od 13. kolovoza 2004., zapisnika o očevidu PP Trogir broj 511-12-33-KU-221/04 od 10. kolovoza 2004. isplata invalidske mirovine od 9. srpnja 2021., spisa HZMO klasa: UP/I-U-141/02/08- 01/03361561950 te nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. Milane Varinac-Barač od 30. siječnja 2024.

4. Podneskom od 7. kolovoza 2023. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 11.127,92 eur sa zakonskom zateznom kamatom koje teče od 12. srpnja 2021., a ovaj sud je presudom broj P-4303/2021-23 od 17. lipnja 2024. prihvatio taj zahtjev u cijelosti.

5. Postupajući po žalbi, Županijski sud u Puli rješenjem je broj Gž-1261/2024-2 od 21. siječnja 2025. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje, nakon čega je u nastavku postupka ponovno pregledana raspoloživa dokazna građa i provedeno financijsko vještačenje po sudskoj vještakinji Ines Lozić, koja je 22. kolovoza 2025. dostavila nalaz i mišljenje, a 26. rujna 2025. očitovanje na primjedbe, nakon čega stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6. Tuženik je zatražio naknadu troška.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Među strankama nije bilo sporno kako je osiguranik tuženika PN bio sudionik prometne nesreće koju je izazvao strani državljanin vozeći osobno vozilo strane registarske oznake, već je kao sporno valjalo utvrditi pitanje stvarne nadležnosti ovog suda, osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva te prigovora zastare potraživanja.

9. U odnosu na prigovor stvarne nadležnosti, za navesti je kako je rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Gž- 1122/2021-2 od 30. studenog 2021. ukinuto prvostupanjsko rješenje ovog suda broj P-2724/2021 od 26. kolovoza 2021. i odlučeno kako je stvarno nadležan upravo Općinski sud u Splitu.

10. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

11. Odredbom iz čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje ZMO), propisano je da HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Stavkom 2. propisano je da naknada stvarne štete, koju HZMO ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostaloga novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu (točka 1.). Prema odredbi iz čl. 162. st. 1. HZMO ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila potpuni gubitak radne sposobnosti osigurane osobe, a prema čl. 164. st. 1. ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. tog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

12. Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.); da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.) te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

13. Uzimajući u obzir osporavanje osnovanosti tužbe i prijepora o primjeni materijalno pravnih propisa, prije svega je za navesti kako je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja pa tako i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, u skladu s odredbama ZOOP. U ovom slučaju radi se o obveznom osiguranju u prometu, koja je uređeno upravo tim Zakonom, zbog čega se na predmetni odnos tužitelja i tuženika u pogledu utvrđivanja visine i obujma obveze tuženika kao osiguratelja, primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, odnosno ZOOP. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP prema kojem je i sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredaba tog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari imaju obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika ukoliko su ispunjene pretpostavke propisane ZOOP, kao posebnim zakonom i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a sve prema njegovoj odredbi iz članka 8. st. 1. po kojoj je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju u skladu s tim Zakonom i uvjetima za osiguranjem, odnosno cjenicima premija osiguranja. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju prema odredbama ZOOP koje uređuju opseg osiguranog pokrića, odnosno rizike koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom pa se na temelju toga i u skladu s načelom razmjernosti i obračunava te naplaćuje premija osiguranja. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi iz čl. 27. ZOOP koje uređuju subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja, jer kao lex specialis uređuje užu problematiku odgovornosti za štetu nastalu u prometu od one propisane odredbama ZMO koje uopćeno propisuju odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika.

14. U ovom slučaju je valjalo utvrditi uzročno posljedičnu vezu između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u prometnoj nesreći i njegovog umirovljenja, odnosno je li upravo radi ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koju je prouzrokovao osiguranik tuženika i u kojem omjeru, osiguranik tužitelja morao otići u invalidsku mirovinu nakon čega je tužitelju nastala šteta isplaćivanjem mirovine. Nakon toga, primjenom citirane odredbe iz čl. 27. st. 3. ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme tužiteljevih isplata, valjalo je utvrditi i visinu razlike između isplaćene invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

15. Pregledom rješenja HZMO broj 98269 od 16. lipnja 2008., nalaza i mišljenja vještaka HZMO o invalidnosti od 3. listopada 2007. te mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 29. listopada 2007., razvidno je kako je osiguraniku PN priznato pravo na invalidsku mirovinu u visini od 1.101,97 kuna mjesečno zbog profesionalne nesposobnosti za rad uslijed ozljede na radu, a početak isplate mirovine određen je 4. siječnja 2008.

16. Pregledom nalaza i mišljenja sudske vještakinje za medicinu rada dr. Milane Varinac-Barač od 30. siječnja 2024. proizlazi da je **.**.2004. PN vozeći se motociklom prilikom odlaska na posao, srušen osobnim vozilom pri čemu je zadobio prijelom navikularne i luksaciju lunarne kosti u području desnog ručnog zgloba, kontuziju lijevog koljena i kontuziju prsnog koša, zbog čega je u rujnu 2004. obavljen operativni zahvat radi repozicije lunarne kosti i rekonstrukcije skafolunarnih ligamenata. Nakon toga je u više navrata provedena fizikalna terapija, ali je usprkos tome zaostala kontraktura desnog ručnog zgloba uz razvoj artroze. Također mu je u prosincu 2004. dijagnosticirana Sudeckova atrofija te pseudoartroza navikularne kosti, dok se 8. ožujka 2005. radiološki verificira vaskularna nekroza distalnog ulomka navikularne kosti te demineralizacija svih karpalnih kostiju. Nalazi EMG od 2. kolovoza 2005. i 16. siječnja 2007. ukazuju na težu kroničnu posttraumatsku leziju distalnog dijela središnjeg živca u predjelu zapešća i radi se o trajnom kroničnom oštećenju, a osiguranik i nakon toga obavlja pretrage kod ortopeda zbog bolova i oticanja u desnom ručnom zglobu, pa se u nalazu od 3. ožujka 2007. navodi kako je stanje kronično i kako povremeno treba provoditi fizikalnu terapiju. Vještakinja je evidentirala pregled koji je osiguranik obavio kod specijaliste medicine rada za poslove zaštitara u privatnoj zaštiti na traženje vještaka HZMO, kao i nalaz i mišljenje vještaka HZMO od 15. listopada 2007., a na osnovu svega zaključuje kako je zbog opisanih ozljeda provedeno kirurško i konzervativno liječenje te liječenje fizikalnom terapijom u trajanju nešto duljem od tri godine i kako su u tijeku liječenja nastupile komplikacije, a kao trajne posljedice zaostale kontkraktura u desnom radiokarpalnom zglobu, pseudoartroza i osteonekroza proksimalnog dijela skafoidne kosti te na kraju trajno oštećenje desnog središnjeg živca, a sve ukazuje da je stanje kronično i da se daljnjim liječenjem ne mogu poboljšati funkcije. Konačno, smatra kako je zbog opisanih ozljeda i dijagnosticiranog kroničnog zdravstvenog stanja, kod PN nastupila profesionalna nesposobnost za rad. Na izneseno mišljenje stranke nisu iskazale primjedbe koje bi dovele u sumnju njezinu stručnost i objektivnost, stoga ga sud prihvaća u cijelosti.

17. Na temelju iznijetog, nedvojbeno je utvrđeno kako je u prometnoj nesreći izazvanoj krivnjom osiguranika tuženika PN zadobio ozljede zbog kojih je prema mišljenju stručnog povjerenstva HZMO za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 29. listopada 2007. utvrđena profesionalna nesposobnost za rad od 3. listopada 2007. Rješenjem HZMO od 16. lipnja 2008. priznato mu je pravo na invalidsku mirovinu od označenog dana u iznosu od 1.620,17 kuna mjesečno, a prema toj odluci u utuženom razdoblju od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2021. isplaćeno mu je 83.843,28 kuna, kako proizlazi iz priloženog obračuna HZMO od 9. srpnja 2021. Dakle, tužitelj je dokazao uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda PN zadobivenih u prometnoj nesreći i njegove profesionalne nesposobnosti za rad te invalidskog umirovljenja, a na okolnost osnovanosti visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po sudskoj vještakinji Ines Lozić.

18. U nalazu i mišljenju od 22. kolovoza 2025. vještakinja je utvrdila kako je osiguraniku PN u vremenu od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2021. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 83.843,28 kn, odnosno 11.127,92 eur. Pod pretpostavkom da bi osiguranik imao pravo na invalidsku mirovinu koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u označenom vremenu, smatra kako bi ukupni procijenjeni iznos tako utvrđene invalidske mirovine iznosio 104.803,92 kn, odnosno 13.909,87 eur. Slijedom toga zaključuje kako je manje isplaćeno po osnovi invalidske mirovine u odnosu na procijenjenu invalidsku mirovinu da je kod osiguranika došlo do povrede na radu u vremenu od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2021. i kako se radi o iznosu od 20.960,64 kn, odnosno 2.781,96 EUR. U očitovanju na primjedbe tuženika od 26. rujna 2025., vještakinja izrijekom navodi kako razlika između iznosa invalidske mirovine koju je osiguranik tužitelja primio u vremenu od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2021. i iznosa koje bi primao da je uzrok invalidske mirovine ozljeda na radu, iznosi 20.960,64 kn, odnosno 2.781,96 eur. Stranke nisu osporile njezinu stručnost i točnost matematičkog izračuna, a postupala je prema uputama suda, stoga sud prihvaća vještvo u cijelosti.

19. Cijeneći sve prethodno izneseno, uključujući i nalaz sudske vještakinje, nedvojbeno je utvrđeno kako je tuženik, kao društvo za osiguranje, obvezno naknaditi tužitelju, kao zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja, stvarnu štetu koja predstavlja razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a iznosi 2.781,96 eur. Što se tiče zastare potraživanja, u ovom slučaju se radi o povremenim tražbinama koje dospijevaju svakom pojedinom mjesečnom isplatom osiguraniku, stoga je za primijeniti odredbu iz čl. 226. st. 1. ZOO prema kojoj tražbine zastarijevaju protekom tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Kako je prva isplata invalidske mirovine datirana u srpnju 2018., a tužba zaprimljena 12. srpnja 2021., to se ovaj prigovor tuženika drži neutemeljenim. Dakle, tužitelju pripada pravo na isplatu iznosa od 2.781,96 eur, a pored toga i zatezne kamate koja na označeni iznos teče od zatraženog dana podnošenja tužbe 12. srpnja 2021. do isplate, u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO. U više zatraženom iznosu od 8.345,96 eur tužbeni zahtjev je neosnovan i trebalo ga je odbiti, stoga je odlučeno kao u točki I izreke presude.

20. S obzirom na ishod spora, kod donošenja odluke trebalo je cijeniti odredbu iz čl. 154. st. 2 ZPP, ali i činjenicu da su stranke bile suprotnih stavova o pravnom osnovu tužbe te da tužitelj nije postupio u skladu s citiranom odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP i predložio izvođenje dokaza na okolnost osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, već je financijsko vještačenje provedeno po prijedlogu tuženika. Dakle, iznos koji je na kraju dosuđen tužitelju utvrđen je po osnovi koju je isticao tuženik, stoga se tužiteljev uspjeh cijeni u visini od 25% (0% osnovanost tužbe i 25% visine), dok je uspjeh tuženika 75%, tako da je razlika 50%.Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 30. prosinca 2021., četiri obrazložena podneska od 31. listopada 2023., 19. ožujka 2024., 24. ožujka i 9. rujna 2025., kao i zastupanja na ročištima održanim 7. studenog 2023., 28. ožujka 2024., 26. ožujka i 23. rujna 2025. ., 31. listopada 2023., 19. ožujka 2024., 24. ožujka i 9. rujna 2025. u vrijednosti od 100 bodova, odnosno u iznosu od 200,00 eur za svaku nabrojanu radnju, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 138/2023, dalje OT). Također mu je priznat i trošak sastava žalbe od 20. lipnja 2024. u vrijednosti od 125 bodova, odnosno u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 54. OT), što daje zbroj od 1025 bodova, odnosno iznos od 2.050,00 eur, koji je uvećan za 25% PDV, tako da priznati trošak iznosi 2.562,50 eur, a njega je valjalo umanjiti za 50%, što daje iznos od 1.281,50 eur, a on je uvećan za trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eur.

21. Na kraju je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.781,25 eur, kako je odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 12. studenog 2025.

SUDAC

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu elektronički putem ovog suda.

DNA:

- tužitelju

- pun. tuženika