Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-694/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac predsjednice vijeća, Emira Čustovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Kate Brajković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Tomić & Co d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 12, OIB: 72876571610, kojega kao punomoćnik zastupa Krešimir Škarica, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-1429/2020-29 od 16. listopada 2023., u sjednici održanoj 12. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se djelomično uvažava a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn- 1429/2020-29 od 16. listopada 2023. u pobijanom dijelu (točki I. i III. izreke)
a) potvrđuje:
- u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 10.490,58 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. listopada 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja,
- u točki III. izreke
b) preinačava:
- u preostalom dijelu točke I. izreke kojim su tužitelju dosuđene zatezne kamate za razdoblje od 18. ožujka 2020 pa do 15. listopada 2023. tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,
II. Odbija se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:
" I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.490,58 eur1 /79.041,26 kn sa zateznim kamatama od 18. ožujka 2020. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 331,81 eur1 /2.500,00 kn sa pripadajućim kamatama.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.421,94 eur1 / 18.248,10 kn sa zateznim kamatama od 16.listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj je odgovorio na žalbu i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je pravovremena i dopuštena.
5. Žalba je djelomično osnovana i to samo u odnosu na sporednu tražbinu, zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 18. ožujka 2020. do 15. listopada 2023.
6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu imovinske štete koja je nastala na tužiteljevom vozilu zbog propusta tuženikovih djelatnika prilikom obavljanja servisa tužiteljevoga vozila.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je tuženik krajem 2019. prilikom vožnje svoga vozila čuo zvuk poput "struganja gr";
- da je vozilo odveo u tuženikov servis 12. prosinca 2019. kao ovlaštenom serviseru budući je na tuženikovom vozilu bilo potrebno obaviti redovni servis,
- da je tužiteljevo vozilo 12. prosinca 2019. na servis i analizu vozila kod tuženika doveo tužiteljev kolega OČ,
- da je prilikom predaje tužiteljevog vozila na servis OČ tuženikovom djelatniku rekao da se iz tužiteljevog vozila čuju zvukovi nalik zvukovima struganja po metalu;
- da su tuženikovi djelatnici nakon obavljenog servisa tužiteljevoga vozila rekli tužitelju da je sa vozilom sve u redu;
- da se nekoliko mjeseci nakon izvršenog servisa tužiteljevo vozilo, a nakon nekoliko metara vožnje ugasilo te ga je tužitelj vučnom službom odveo u servis,
- da je pregledom vozila utvrđeno da je na tužiteljevom vozilu neposredno nakon obavljenog redovnog servisa u od strane tuženikovih djelatnika došlo do pucanja i preskakanja lanca motora,
- da su tuženikovi djelatnici prilikom servisa 12. prosinca 2019., a s obzirom da im je OČ prilikom predaje tužiteljevog vozila rekao da se čuje struganje poput zvuka metala, trebali obaviti i kontrolu ispravnosti lanca motora tužiteljevoga vozila;
- da su tuženikovi djelatnici prilikom servisa 12. prosinca 2019., propustili obaviti kontrolu ispravnosti lanca motora tužiteljevoga vozila;
- da do predmetnog štetnog događaja ne bi došlo da su tuženikovi djelatnici prilikom servisa 12. prosinca 2019., obavili kontrolu ispravnosti lanca motora tužiteljevoga vozila;
- da visina imovinske štete na tužiteljevom vozilu iznosi 79.041,26 HRKN.
9. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo pravilno zaključivši da je tuženik odgovoran za štetu nastalu na tužiteljevom vozilu. Sud smatra da do štete na tužiteljevom vozilu ne bi došlo da su tuženikovi djelatnici prilikom redovnog servisa 12. prosinca 2019. obavili kontrolu ispravnosti lanca motora tužiteljevoga vozila.
10. Kako su se ispunile odredbom iz članka 1045. ZOO-a, propisane pretpostavke odgovornosti za štetu, a koja nastaje kada je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice, tuženik je dužan tužitelju naknaditi štetu.
10.1. Za svoje činjenične tvrdnje i pravne zaključke prvostupanjski je sud dao jasne i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u pitanje žalbenim navodima.
11. U odnosu na pitanje ima li tužitelj pravo na naknadu štete, neovisno od činjenice je li istu popravio, treba ukazati na to da je odredbom članka 1090. ZOO- a, propisano da će sud, uzimajući u obzir sve okolnosti, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
12.1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da mu je nastala šteta, odnosno da je njegova imovina umanjena za iznos od 79.041,26 kn (prema ponudi ovlaštenog servisa koja prileži na 6. listu spisa). Tužitelj ne tvrdi da je štetu otklonio.
12.2. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka, a koje vještačenje je sud naložio radi utvrđivanja uzročno posljedične veze između tuženikova propusta da prilikom servisa 12. prosinca 2019., obavi kontrolu ispravnosti lanca motora tužiteljevoga vozila i imovinske štete na tužiteljevome vozilu, proizlazi da je na tužiteljevom vozilu mogla nastati šteta u visini od 79.041,26 kn.
12.3. Kako tužitelj ima pravo popraviti stvar kod ovlaštene stručne osobe koji je kao porezni obveznik ovlašten zaračunati kupcu (naručitelju) porez na dodanu vrijednost, slijedi zaključak da je iznos poreza na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari čime se materijalna situacija oštećenika dovodi u stanje prije štetne radnje (ili propuštanja) u smislu odredbe članka 1090. ZOO. Pri tome nije odlučno da oštećenik nije imao nikakvih izdataka za popravljanje stvari, dakle, da nije popravio stvar jer odredbom članka 1090. ZOO- a pravo na naknadu u navedenom opsegu (uključujući PDV) nije uvjetovano prethodnim popravljanjem stvari, odnosno plaćanjem izdataka potrebnih za popravak. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2013. broj Su-IV-127/13 i izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Revx-280/11 od 11. prosinca 2013. i Rev-1667/10 od 22. listopada 2014.).
13. Međutim prvostupanjski je sud pogrešno odredio početak tijeka zateznih kamata od dana nakon izdavanja ponude za poravak vozila povrijedivši time materijalno pravo na tuženikovu štetu. Zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete teku od dana presuđenja, budući se radi o nerepariranoj imovinskoj šteti jer obujam naknade nenovčane imovinske štete, kao novčane obveze može biti poznat tek kad je na pravno obvezujući način izražen u novcu tj. kada nenovčana obveza dobije značenje novčane obveze.
14. Budući je tuženik uspio u žalbenom postupku samo u pogledu dijela sporedne tražbine, a žalba mu je odbijena protiv odluke o glavnoj stvari to mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka.
14.1. Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka je valjalo odbiti jer trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje spora ( članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.
15. Kako je odluka o troškovima parničnog postupka pravilna, odlučeno je kao u izreci i to pod točkom a) temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a i pod točkom b) temeljem odredbe iz članka 373. točke 3. ZPP-a.
Dubrovnik, 12. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Noemi Butorac
