REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-11005/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3 OIB 84397956623 protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB 26187994862, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 2. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Renate Kešine Su-50/12 dipl. iur. punomoćnika po zaposlenju i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 12. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB 26187994862 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB 84397956623 iznos od 5.783,88 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 11. listopada 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke određenoj u skladu sa stavkom 2. članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za zakonske zatezne kamate za razdoblje od 11.10.2022. godine do 27.10.2022. g.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da vrši isplatu invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje svom osiguraniku TĐ rođ. **.**.1966. g. te je tuženiku uputio odštetni zahtjev koji je isti zaprimio 24.10.2022. g. po kojem nije pustio u cijelosti nego djelomično uplatom iznosa od 9.617,09 kuna na dan 5.12.2022. g. a isti iznos se odnosi na naknadu štete za tjelesno oštećenje. Tuženik je ranije po odštetnim zahtjevima tužitelja uredno namirivao štetu za razdoblja od 11.2.2010. g. do 30.9.2010. g., potom od 1.10.2010. g. do 31.12.2011. g. od 1.1.2012. g. do 30.4.2014. g. te od 1.5.2014. g. do 31.1.2017. g. kao i od 1.2.2017. g. do 30.11.2019. g. tako da se za razdoblje od 1.12.2019. g. do 30.9.2022. g. radi o nastavnoj šteti. Tužitelj smatra da je tuženik temeljem članka 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju odgovoran za počinjenu štetu a ovo iz razloga što je do ozljede osiguranika došlo uslijed odgovornosti štetnika zbog prometne nesreće od 8.9.2006. g. (odgovornost vozača autobusa reg. ozn. [registarska oznaka] i polica osiguranja Croatia osiguranje d.d. broj police [broj police]. Predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim pasivnu legitimaciju kao osiguravatelj vozila reg. ozn. [registarska oznaka] kojim u vrijeme prometne nezgode je upravljao UĐ. Nesporan je i nastanak prometne nezgode 8.9.2006. g. u kojoj je osiguranica tužitelja TĐ zadobila tjelesne ozljede. Također joj je nesporno priznato pravo na invalidsku mirovinu međutim tuženik je mišljenja da je potrebno primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, odnosno čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Stoga tužitelj nema pravo potraživati puni iznos isplaćene mirovine nego bi imao pravo na stvarnu štetu odnosno razmjerni iznos mirovine koji iznos se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidska mirovine utvrđene rješenjem HZMO. i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stoga predlaže sudu da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u mišljenje stručnog povjerenstva od 25.2.2010. (list 3-4), nalaz i mišljenje o invalidnosti (list 5-9), odštetni zahtjev (list 10), obračun isplata (list 11-12), dopis tuženika (list 13), karticu glavne knjige (list 14), kazneni nalog (list 15-16), prijavu o ozljedi na radu (list 17-20), rješenje o priznanju profesionalne nesposobnosti (list 21-24), rješenje o utvrđenju tjelesnog oštećenja (list 24-25) te zapisnik o očevidu (list 26-31).

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. U ovom postupku sporno je mjerodavno pravo, odnosno da li se na predmetnu nastalu štetu tužitelju, pri čemu tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja, primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) ili Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/2021). Navedeno pravno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6. U ovom predmetu sporna je dakle samo primjena mjerodavnog prava. Ovaj sud nalazi da i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i Zakon o mirovinskom osiguranju predstavljaju lex specialis, pri čemu se primjenjuje načelo da lex posterior derogat legi priori, odnosno potonji zakon ukida prethodni. Dakle, ukoliko kasnije donesena norma ima istu pravnu snagu i regulira isti sadržaj tada kasnije donesena norma ukida raniju normu.

7. U ovom predmetu je odgovornost osiguranika tuženika utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom – kaznenim nalogom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K- 403/06 od 6.11.2006. g. Iz javne isprave – obračuna isplata HZMO od 7.10.2022. g. razvidno je da je za razdoblje od 1.12.2019. g. do 30.9.2022. g. tužitelj izvršio isplatu od 9.639,80 eura na ime invalidske mirovine po predmetu OB 03302391616 TĐ.

8. Sve navedene isprave su pravomoćne i predstavljaju presuđenu stvar, odnosno res iudicata. Sud nalazi potrebnim istaknuti da res iudicata pro veritate habetur i da ne nalazi uporište u tvrdnjama tuženika da nije mjerodavno pravo Zakon o mirovinskom osiguranju. Također, Sud ne nalazi potrebu preocjenjivanja uzroka tjelesnog oštećenja i razloga nastanka uvjeta za invalidsku mirovinu TĐ, odnosno ovaj sud nije ovlašten ulaziti u pravomoćna upravna rješenja o priznanju prava na naknadu za tjelesno oštećenje i priznanju prava na invalidsku mirovinu.

9. Iako je u sličnom pravnom sporu Vrhovni sud RH u svojoj odluci Rev-x-388/2018-2 od 25. kolovoza 2020. godine izrazio pravni stav da su za štetu koja je nastala 23. travnja 2007. godine relevantne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 102/98) ovaj sud nalazi kako je već ranije istaknuto, da u slučaju da postoje dva specijalna zakona, potonji zakon ukida prethodni a to bi bio u ovom slučaju upravo Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/2021) koji je donesen nakon Zakona obveznim osiguranjima u prometu. Sud nalazi da se u ovom predmetu treba primijeniti pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH na način da je mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate naknada za tjelesno oštećenje a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

10. Dakle, nedvojbeno je da je HZMO isplatio naknade za tjelesno oštećenje i invalidsku mirovinu u periodu od 1.12.2019. do 30.9.2022. g. Ovaj sud prihvaća pravni stav tužitelja da se u ovom predmetu primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju (dalje: ZMO) iz 2013. godine koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. godine. U ovom predmetu, sud zaključuje da se primjenjuju odredbe čl. 161. do 164. ZMO.

11. Prema odredbi članka 161. stavka 1. ZMO, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Prema stavku 2. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu. Prema st. 3. zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarsku godinu). Prema st. 4. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje. Prema odredbi članka 164. stavka 1. Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Prema odredbi stavka 5. za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavaka 1. do 3. ovoga članka mjerodavne su odredbe ovoga Zakona.

12. Dakle, imajući u vidu citirane odredbe sud nalazi nedvojbenim da je mjerodavno pravo Zakon o mirovinskom osiguranju, a samim time nalazi da je tužitelj dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, dok u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, sud nalazi da je tužitelj javnopravno tijelo koje ima javnopravna ovlaštenja pa su stoga i izračuni ukupnih isplata naknada javne isprave i imaju takvu dokaznu snagu, slijedom čega sud nalazi da u ovom predmetu nije bilo temelja za provođenje financijskog vještačenja. Dakle, sud prihvaća navod tužitelja da je obračun štete s lista 11 spisa, na temelju čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09) isprava koja ima značenje javne isprave a sve u smislu čl. 161. -170. ZMO, a štetu predstavlja upravo obračun isplata na teret HZMO-a. Dakle, u odnosu na utvrđivanje visine štete je ZMO lex specialis u odnosu na ZOO, koji je opći propis. Dakle, u ovom slučaju tužitelj visinu štete dokazuje javnom ispravom - obračunom s lista 20 spisa i sud nalazi da je visinu štete dokazao.

13. U odnosu na prigovor zastare potraživanja sud nalazi da prema odredbi čl. 165. ZMO rokovi zastare potraživanja naknade štete počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je osiguraniku, odnosno korisniku priznato pravo iz mirovinskog osiguranja, a budući je rješenje o priznanju prava iz mirovinskog osiguranja doneseno 21.4.2010. g. te su se po navedenom pravomoćnom rješenju isplate vršile od 1.12.2019. g. 30.9.2022. g., a tužba je podnesena 4. siječnja 2023. g. to nedvojbeno zastara u ovom predmetu nije nastupila.

14. Sud je tužitelju priznao i zakonske zatezne kamate na utuženu štetu počev od dana 27. listopada 2022. g. jer je tuženik naveo da je tada zaprimio regresni zahtjev tužitelja, pa je najkasnije s navedenim danom pao u zakašnjenje s plaćanjem štete, a istu kamatu je sud priznao po čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. Stoga je sud odbio i zakonske zatezne kamate za razdoblje od 11.10.2022. g. do 27.10.2022. g. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. studenog 2025. godine

SUDAC

Silvija Sunčana Stubičar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave na E-oglasnoj ploči. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud pisanim putem u 4 primjerka.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku