REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2023/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Stručne službe Gradske uprave, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, 12. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem i oglašavanje ništavom točke 1. izreke rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/22-04/51, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 19. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Točkom 1. izreke osporenog rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363- 03/22-04/51, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 19. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja u odnosu na točke 1., 2., 3. i 4. rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektora za komunalne poslove i javne površine, Odjela za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru KLASA: UP/I-363-02/21- 008/2961 URBROJ: 251-10-32-1/033-22-5-VS od 10. siječnja 2022.
2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 10. siječnja 2022. tužitelju je utvrđen komunalni doprinos u iznosu od 10.754,88 kn za ozakonjenu nezakonito rekonstruiranu poslovnu zgradu, razlike obujma 112,03 m3, izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa] ( u dvorištu zgrade na adresi [adresa]) u [adresa], sukladno Proračunu troškova komunalnog doprinosa KLASA: UP/I- 363-02/16-008/14466 URBROJ: 251-13-71-1/007-20-2 od 10. studenoga 2020.
3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe da je odluka nedovoljno obrazložena te da doneseno rješenje o izvedenom stanju sadrži pogrešku zbog koje se zgrada legalizirana tim rješenjem ne može dovesti u svezu ni s jednim zemljišnoknjižnim tijelom iz zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ističe da doneseno rješenje o legalizaciji nema svrhu te da se bez ovog povezivanja, legalizirana zgrada ne može uključiti u pravni sustav legaliziranih zgrada te da naplata komunalnog doprinosa bez ispravljanja rješenja o legalizaciji predstavlja stjecanje bez osnove. Nadalje, navodi kako je nalog javnopravnog tijela njemu da dostavi ovjerene izjave o vlasničkim udjelima na legaliziranoj zgradi, izvan svake pameti, jer tužitelj nema kompetencije rješenje o legalizaciji tumačiti drugačije od stručnjaka te da prvostupanjsko tijelo treba temeljem članka 42. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) ispraviti pogrešku rješenja o izvedenom stanju po službenoj dužnosti. Smatra da kako je odbio postupiti po nalogu javnopravnog tijela, da ga isto kažnjava plaćanjem komunalnog doprinosa za sve suvlasnike, a bez namjere da javnopravno tijelo ispravi rješenje o legalizaciji. Također, navodi da se iz istih razloga nije mogla izračunati niti razlika izvedenog obujma ozakonjene zgrade u odnosu na obujam prijašnje građevine. Protivi se tuženikovom tumačenju članka 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj: 86/12. i 143/13 – dalje u tekstu: ZPNIZ) i smatra da se komunalni doprinos ne može naplatiti prema rješenju o legalizaciji jer se legalizirana zgrada iz njega ne može identificirati u zemljišnoj knjizi. Predlaže poništiti točku 1. izreke osporenog rješenja tuženika, a podneskom od 6. listopada 2025. u kojem navodi kako je zemljišna knjiga s legaliziranom nekretninom obnovljena te da su kao suvlasnici predmetne nekretnine navedeni on i ĆC u jednakim dijelovima, predlaže da Sud poništi osporeno rješenje i naloži prvostupanjskom tijelu donošenje novih rješenja o plaćanju komunalnog doprinosa za njega i ĆC.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. Zainteresirana osoba se u odgovoru na tužbu u cijelosti pridružila navodima iz obrazloženja osporenog rješenja, kao i prvostupanjskog rješenja.
6. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 – dalje: ZUS), te je spor riješen bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz članka 98. stavka 1. točke 4. ZUS-a, s obzirom da tužitelj osporava samo primjenu prava i nije izričito zatražio održavanje rasprave.
7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Prema podacima spisa proizlazi da je tužitelju rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-363-02/21-008/2961 URBROJ: 251-10-32-1/033-22-5-VS od 10. siječnja 2022., utvrđena obveza uplate komunalnog doprinosa za ozakonjenu nezakonito rekonstruiranu poslovnu zgradu, razlike obujma 112,03 m3, izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa] ( u dvorištu zgrade na adresi [adresa] u [adresa]), sukladno Proračunu troškova komunalnog doprinosa KLASA: UP/I- 363-02/16-008/14466 URBROJ: 251-13-71-1/007-20-2 od 10. studenoga 2020., a sukladno odredbi članka 22. stavka 1. ZPNIZ-a te odredbi članka 4. stavka 1. Odluke o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 17/13. i 22/14., dalje u tekstu: Odluka).
10. Naime, člankom 22. stavkom 1. ZPNIZ-a propisano je da su podnositelj zahtjeva, odnosno suvlasnici zgrade za koje je doneseno rješenje o izvedenom stanju, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos u skladu s posebnim propisima.
11. Člankom 4. stavkom 1. Odluke propisano je da se komunalni doprinos obračunava u skladu s obujmom, odnosno po metru kubnom (prostornom metru) građevine koja se gradi na građevinskoj čestici.
12. Člankom 11. stavkom 17. Odluke propisano je da će se obvezniku komunalnog doprinosa fizičkoj osobi koja je pokrenula postupak za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu stambenu zgradu ili stambeno-poslovnu zgradu koju koristi za vlastite potrebe ili stan u višestambenoj zgradi, odnosno stambeno-poslovnoj zgradi, umanjiti utvrđeni iznos komunalnog doprinosa za 300 m3, pri ozakonjenju stana u više stambenoj zgradi ili stambeno-poslovnoj zgradi, odnosno za 600 m3 pri ozakonjenju zgrade.
13. Imajući u vidu da je rješenje o izvedenom stanju od 4. veljače 2016. postalo pravomoćno 15. ožujka 2016., što tužitelj niti ne osporava, a da je zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, odnosno za ozakonjenje nezakonito rekonstruiranog dijela predmetne nekretnine podnio tužitelj, pravilno je prema ocjeni ovoga Suda sukladno naprijed citiranim odredbama koje se primjenjuju u konkretnom slučaju tužitelju određena obveza plaćanja komunalnog doprinosa.
14. U odnosu na tužiteljev prigovor izračuna visine komunalnog doprinosa za kojeg tvrdi da nije pravilan jer se nije mogla izračunati niti razlika izvedenog obujma ozakonjene zgrade u odnosu na obujam prijašnje građevine, ovaj Sud ističe kako je iz isprava sadržanim u spisu razvidno da je tuženik pravilno otklonio prigovor tužitelja. Pritom, ovaj Sud nalazi da tužitelj nije osporavao doneseno rješenje o izvedenom stanju u upravnom postupku, ukoliko je smatrao da je isto nezakonito. Stoga je ocjena ovog Suda da se tuženik suprotno navodima tužitelja, detaljno očitovao o svim navodima i da je iznio dostatne i valjane razloge bitne za odlučivanje o predmetnoj upravnoj stvari te su prigovori tužitelja neosnovani. Naime, tuženik je u obrazloženju osporenoga rješenja odgovorio na sve navode tužitelja iznesene u žalbi, a koje ponavlja i u tužbi, a koje u cijelosti i prihvaća ovaj sud i neće ih ponavljati.
15. U odnosu na prijedlog tužitelja izražen u podnesku od 6. listopada 2025. u kojem navodi kako je zemljišna knjiga s predmetnom legaliziranom nekretninom obnovljena te da su kao suvlasnici predmetne nekretnine navedeni on i ĆC u jednakim dijelovima, slijedom čega predlaže da Sud poništi osporeno rješenje i naloži prvostupanjskom tijelu donošenje novih rješenja o plaćanju komunalnog doprinosa za njega i ĆC, sud ocjenjuje neosnovanim.
16. Naime, prema ustaljenom pravnom shvaćanju, a s kojim je ovaj Sud u potpunosti suglasan, iz sadržaja odredbe članka 22. stavka 1. ZPNIZ-a, obveza plaćanja komunalnog doprinosa može se utvrditi podnositelju zahtjeva (za izdavanje rješenja o izvedenom stanju), a može se utvrditi i vlasniku odnosno suvlasniku ozakonjene građevine. Sud nalazi da se ova odredba mora tumačiti na način da će utvrđenje obveze ovisiti o tome tko je inicirao postupak ozakonjenja, jer se obveza vezuje prije svega uz podnositelja zahtjeva (Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-318/20-2). Slijedom navedenog, obveznik plaćanja komunalnog doprinosa je bilo podnositelj zahtjeva, bilo vlasnik te nekretnine, te po mišljenju Suda nema zapreke da se obveza utvrdi podnositelju zahtjeva, bez utvrđivanja vlasnika, odnosno suvlasnika nekretnine. Navedeno nije zapreka podnositelju zahtjeva koji nije jedini vlasnik nekretnine za čije ozakonjenje je podnio zahtjev, platio naknadu za zadržavanje i/ili komunalni i vodni doprinos, da na temelju odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10. i 143/12.), odnosno Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), potražuje od ostalih suvlasnika ozakonjene nekretnine naknadu navedenih troškova, ukoliko smatra da za to ima osnove.
17. U odnosu na zahtjev tužitelja za oglašavanje ništavom točke 1. izreke rješenja tuženika, ovaj sud ne nalazi razloge propisane ZUP-om koji bi predmetno rješenje činili ništavim.
18. S obzirom da prigovori izneseni u tužbi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u sumnju zakonitost postupanja tuženika, ovaj sud smatra da je osporena odluka donesena u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
19. Stoga je, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci presude.
U Zagrebu 12. studenoga 2025.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. EC, [adresa]
2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,
Ulica Republike Austrije 20
3. Grad Zagreb, Stručna služba Gradske uprave, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1
4. U spis
