Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1474/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Zubiću, odvjetniku iz Krapine, protiv tuženika Zagorje gradnja d.o.o., OIB: 24590198805, Zagreb, Zagrebačka 26, zastupanog po punomoćniku Ivanu-Zvonimiru Jeliću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-84/2021-67 od 17. rujna 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Tuženikova žalba se uvažava te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-84/2021-67 od 17. rujna 2024. preinačuje i sudi se:

I.a Odbija se tužiteljičin tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Zagorje gradnja d.o.o., OIB: 24590198805, Zagreb, Zagrebačka 26 platiti tužiteljici CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 5.568,17 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi koja se određuju uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 15. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve to u roku od 15 dana.“

I.b Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.750,00 EUR (tisuću sedamsto pedeset eura).

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.500,00 EUR (tisuću petsto eura) u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tuženikovog zahtjeva za naknadu parničnog troška prvostupanjskog postupka u iznosu od 125,00 EUR (stotinu dvadeset pet eura).

IV. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 312,50 EUR (tristo dvanaest eura i pedeset centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Nalaže se tuženiku ZAGORJE GRADNJA d.o.o., OIB: 24590198805, Zagreb, Zagrebačka 26 platiti tužiteljici CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 5.568,17 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi koja se određuju uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 15. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve to u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR-a, u roku od 15 dana.»

2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na tuženikovu žalbu kojim je predložila da se njegova žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba je osnovana.

5. Tuženik se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali u obrazloženju žalbe ne navodi u čemu se ta bitna povreda sastoji. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je 3. lipnja 2020. došlo do prometne nesreće u Zaboku na raskrižju ulice Prilaz dr. Franje Tuđmana i Ulice Josipa Broza Tita kada je došlo do sudara vozila kojim je upravljala tužiteljica vozeći ulicom Prilaz dr. Franje Tuđmana i vozila kojim je upravljala ER. U tom štetnom događaju oštećeno je tužiteljičino vozilo.

6.1. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da su se u vrijeme predmetnog štetnog događaja na navedenom raskrižju odvijali radovi na rekonstrukciji tog raskrižja i da nisu postojali nikakvi prometni znakovi koji bi regulirali promet raskrižjem.

6.2. Nije sporno da je prije početka radova na rekonstrukciji raskrižja promet tim raskrižjem bio uređen na način da je ulica Prilaz dr. Franje Tuđmana, po kojoj se je kretala tužiteljica, imala prednost prolaza u odnosu na Ulicu Josipa Broza Tita po kojoj se je kretala ER.

6.3. Prvostupanjski sud je utvrdio da je ER, krećući se po Ulici Josipa Broza Tita, dolaskom na raskrižje skretala u ulicu Prilaz dr. Franje Tuđmana, a sa njezine lijeve strane je dolazila tužiteljica krećući se ulicom Prilaz dr. Franje Tuđmana te je u tom raskrižju došlo do sudara ta dva vozila i nastanka totalne štete na tužiteljičinom vozilu.

6.4. Prvostupanjski sud je također utvrdio da je tuženik izvodio radove na rekonstrukciji raskrižja te da su za te radove Hrvatske ceste izdale Suglasnost za privremeno zatvaranje prometa i postavljanje privremene regulacije prometa. Tom suglasnošću je određeno da je tuženik odgovoran za održavanje kolnika u zoni radova za cijelo vrijeme izvođenja radova te je u obvezi izvršavati određene radnje koje su vezane za tu suglasnost. Između ostalih radnji, tuženiku je naloženo da u slučaju privremenog uklanjanja prometnih znakova poduzme mjere zaštite i upozorenja vozača do njihovog ponovnog postavljanja.

6.5. Prvostupanjski sud je utvrdio da je protiv tužiteljice vođen prekršajni postupak u kojem je ona oslobođena od optužbe da je počinila prekršaj iz članka 57. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Također je utvrđeno da je odgovorna osoba tuženika kažnjena za prometni prekršaj opisan u članku 6. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojim je propisano da je pravna osoba nadležna za održavanje cesta dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.

6.6. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljica nije odgovorna za nastalu prometnu nezgodu budući da se je kretala cestom koja joj je bila dobro poznata, kojom svakodnevno prolazi i koja je uvijek bila glavna cesta, iako su se na predmetnoj cesti odvijali građevinski radovi. Prvostupanjski sud smatra da, ukoliko je tuženik promijenio regulaciju prometa na način da se radilo o cestama iste važnosti, tada je morao postaviti znak upozorenja nove regulacije prometa. S obzirom da takvog znaka nije bilo, za pretpostaviti je da se regulacija prometa unatoč radovima nije mijenjala i da se tužiteljica kretala glavnom cestom, te joj je vozilo koje je dolazilo sa sporedne ceste, oduzelo prednost, budući nije bilo znaka koji regulira koja cesta ima prednost prolaska, zbog čega je došlo do sudara i oštećenja vozila tužiteljice. Stoga je prvostupanjski sud našao da tuženik snosi odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja te mu je pobijanom presudom naloženo da tužiteljici na ime naknade štete plati iznos od 5.568,17 eura te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eura.

6.7. Člankom 2. točka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.; dalje: ZOSPC) koji je bio na snazi u vrijeme predmetnog štetnog događaja, je propisano da je državna cesta javna cesta koja povezuje cjelokupni teritorij Republike Hrvatske i povezuje ga s mrežom glavnih europskih cesta.

6.8. Člankom 2. točka 8. i 9. ZOSPC je propisano da je lokalna cesta javna cesta koja spada u mrežu županijskih cesta i povezuje područje grada i/ili općine, a nerazvrstana cesta je površina koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je dostupna većem broju raznih korisnika (seoski, poljski i šumski putovi, putovi na nasipima za obranu od poplava, pristupne ceste i prostori parkirališta, benzinskih crpki i sl.).

6.9. Nije sporno da je ulica Prilaz dr. Franje Tuđmana, po kojoj se je kretala tužiteljica, državna cesta, a Ulica Josipa Broza Tita to nije.

7. Tumačeći gore citirani članak 2. točka 6., 8. i 9. ZOSPC-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske je odluci Rev-507/2019-2 od 6. ožujka 2024. iznio pravno shvaćanje koje glasi: „Prema tome, iako nije izričito navedeno, iz definicije navedenih cesta proizlazi da je državna cesta veće važnosti od lokalnih i nerazvrstanih cesta jer karakter i važnost ceste ne određuje prometni znak već zakon. Zbog toga osiguranik tuženice, koji se kretao državnom cestom u ispravnom uvjerenju da se koristi cestom veće važnosti, nije bio vezan pravilom desne strane u smislu odredbe članka 57. stavak 1. ZOSPC. Pri tome treba naglasiti da nije odlučno što su obje ceste u čijem se križanju dogodila nezgoda, asfaltirane.“

7.1. Ovaj sud prihvaća navedeno pravno shvaćanje te, primjenjujući to shvaćanje na predmetni slučaj, treba zaključiti da tuženik uklanjanjem prometnih znakova sa predmetnog raskrižja nije promijenio dotadašnju regulaciju prometa i ulica Prilaz dr. Franje Tuđmana, po kojoj se je kretala tužiteljica, je, kao državna cesta, i nakon uklanjanja prometnih znakova imala prednost prolaska u odnosu na Ulicu Josipa Broza Tita po kojoj se je kretala ER, kao što je to bilo prije uklanjanja prometnih znakova.

7.2. Iz iskaza ER, koja je saslušana kao svjedokinja, proizlazi da je ona također držala da je ulica Prilaz dr. Franje Tuđmana glavna i da ima prednost prolaza u odnosu na Ulicu Josipa Broza Tita po kojoj se je ona kretala, ali jednostavno nije vidjela nailazak tužiteljice i krenula se je uključivati u promet po ulici Prilaz dr. Franje Tuđmana te je tada došlo do sudara. Svjedokinja navodi da se je osjećala odgovornom jer tužiteljicu stvarno nije vidjela da dolazi.

7.3. U takvoj situaciji ovaj sud ne nalazi da bi postojala odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja. Tuženik uklanjanjem prometnih znakova sa predmetnog raskrižja nije promijenio dotadašnju regulaciju prometa, a da je postavio privremenu prometnu signalizaciju mogao ju je postaviti jedino na način da ulicu Prilaz dr. Franje Tuđmana naznači kao ulicu s prednošću prolaza, a u Ulici Josipa Broza Tita naznači nailazak na cestu s prednošću prolaza. Međutim, kako je već rečeno, takva regulacija je na raskrižju važila i bez postavljene privremene prometne signalizacije i ER je bila svjesna te regulacije, ali nije vidjela nailazak tužiteljice i to je uzrok predmetne prometne nesreće, a ne postupanje tuženika.

7.4. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio da tužiteljici naknadi štetu te je stoga primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a pobijana presuda preinačena na način da je tužbeni zahtjev odbijen jer ne postoji odgovornost tuženika za štetu koju tužiteljica trpi.

7.5. Kako je prvostupanjska presuda preinačena na temelju članka 166. stavak 2. ZPP- a treba odlučiti o naknadi parničnog troška. Tužiteljica je izgubila parnicu te je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a dužna tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženikov parnični trošak se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura na temelju Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) te troška zastupanja na ročištima od 27. travnja 2022., 25. siječnja 2023., 13. ožujka 2023., 21. studenog 2023. i 1. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište na temelju Tbr. 9.1. Tarife što ukupno iznosi 1.200,00 eura odnosno 1.500,00 eura s PDV-om koliko je tuženiku i dosuđeno. Tuženiku ne pripada zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 eura sa PDV-om budući da njegov punomoćnik nije nazočio tom ročištu. Zbog toga je odbijen dio tuženikovog zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 eura.

7.6. Tuženik je u cijelosti uspio sa žalbom pa mu na temelju Tbr. 10.1. Tarife pripada naknada parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 312,50 eura s PDV- om koliko mu je i dosuđeno.

Koprivnica, 12. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić