REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Supetru

Posl. broj: P-3847/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sucu Jadranku Basiću, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1. ĐI, pok. UI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Josipu Anzuloviću Miroševiću, odvjetniku u [adresa] i ad. 2. DI, pok. UI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Nikoli Juriću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika ad. 1. ŽI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2. ŠI, pok. ĐIČ, rođ. ŽI, općina Kaptol, Kaptol, Tomislava Pranjkovića 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Mariji Jerončić Mandić, odvjetnici u Splitu, nakon provedene glavne i javne rasprave u nazočnosti tužitelja ad. 1. osobno i punomoćnika tužitelja ad. 1. Josipa Anzulovića Miroševića, odvjetnika u Splitu, tužitelja ad. 2. osobno i punomoćnika tužitelja ad. 2. Nikole Jurića, odvjetnika u Splitu, tuženika ad. 1. osobno, tuženika ad. 2. osobno i punomoćnika tuženika ad. 1. i ad. 2. Marije Jerončić Mandić, odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu presude održanom 12. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

1. Utvrđuje se da je ništav Ugovor o darovanju od 30.01.2007. godine, na kojem je pod brojem Ov-330/07 od 2.2.2007. godine, potvrđeno od javnog bilježnika Ervina Kuzmanić, Supetar, da su FI, umirovljenica iz [adresa] i ŽI, iz [adresa], u njegovoj nazočnosti vlastoručno potpisali pismeno i da je njihov potpis na pismenu istinit, na osnovi kojeg je ŽI, sada tuženik ad.1., primio na dar od svoje majke FI, ud. ĐIČ, iz [adresa], nekretnine označene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Supetru, označene kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da je pravno nevaljana i uknjižba prava vlasništva koja je izvršena na temelju tog Ugovora o darovanju na navedenim nekretnina.

2. Utvrđuje se da je ništav Ugovor o darovanju od 31.07.2014. godine, na osnovi kojeg je tuženica ad.2. ŠI, primila na dar od svoje majke FI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica]/k, 48/7, 157, 158, 162, 170/1, 232, 238/3, 239/3, 243/4, 248, 294/1, 296/1, 297, 302/2, 307, 356/1, K12/1, za 2/14 dijela, sve Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da je pravno nevaljana i uknjižba prava vlasništva koja je izvršena na temelju tog Ugovora o darovanju na navedenim nekretnina.

3. Nalaže se brisanje z.k. stanja nastalog na osnovi Ugovora o darovanju od 31.07.2014. godine i uspostava zemljišnoknjižnog stanja, na nekretninama iz točke 2. ove presude, kakvo je bilo prije z.k. provedbe navedenog Ugovora o darovanju od 31.07.2014. godine, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama za korist tuženice ad.2. VI, uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo FI, pok. Đ, rođ. U, ud. ĐIČ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„1. Nalaže se brisanje z.k. stanja nastalog na osnovi Ugovora o darovanju od 30.01.2007. godine i uspostava zemljišnoknjižnog stanja, na nekretninama iz točke 1. ove presude, kakvo je bilo prije z.k. provedbe navedenog Ugovora o darovanju od 30.01.2007. godine, iz točke 1. ove presude, tako da se briše pravo vlasništva vlasništva na tim nekretninama za korist tuženika ad.1. ŽI, uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo FI, pok. Đ, rođ. U, ud. ĐIČ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].“

III. Nalaže se tuženicima ad. 1. ŽI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2. ŠI, pok. ĐIČ, rođ. ŽI, općina Kaptol, Kaptol, Tomislava Pranjkovića 3, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju ad. 1. ĐI, pok. UI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR.

IV. Nalaže se tuženicima ad. 1. ŽI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2. ŠI, pok. ĐIČ, rođ. ŽI, općina Kaptol, Kaptol, Tomislava Pranjkovića 3, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju ad. 2. DI, pok. UI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi tvrde da je tuženik ad. 1. ŽI, kao daroprimatelj sa svojom majkom FI, ud. ĐIČ, iz [adresa] kao darovateljicom, sklopio Ugovor o darovanju od 30.01.2007. na kojem je pod brojem OV-330/07 od 02.02.2007. potvrđeno od javnog bilježnika Ervina Kuzmanića, [adresa], da su FI, umirovljenica iz [adresa] i ŽI iz [adresa], u njegovoj nazočnosti vlastoručno potpisali pismeno i da je njihov potpis na pismenu istinit, na osnovi kojeg je primio dar nekretnine označene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Supetru, označene kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] sve kok.o. [adresa] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tužitelji dalje navode da je tuženica ad. 2. ŠI, kao daroprimateljica, sa svojom majkom FI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljicom, sklopila Ugovor o darovanju od 31.07.2014. na osnovi kojeg je primila na dar nekretnine, označene kao čest. zem. [katastarska čestica]/K, 48/7, 157, 158, 162, 170/1, 232, 238/3, 239/3, 243/4, 248, 294/1, 296/1, 297, 302/2, 307, 356/1, K12/1, za 2/14 dijela, sve Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

3. Tužitelj navodi da oba navedena Ugovora nisu pravno valjani, već da su ništavi, da između darovateljice FI i daroprimateljice VI i daroprimatelja NI nije izvršena predaja posjeda darovanih nekretnina.

4. Tužitelji dalje navode da je darovateljica umrla, da se iza nje vodio ostavinski postupak, da je pravomoćnim rješenjem otac tužitelja upućen u pokretanje postupka, da je u međuvremenu i on umro te da su ga naslijedili tužitelji, da je upućen u parnicu radi pobijanja dara radi namirenja nužnog dijela. Tužitelji navode da je daroprimateljica ugovorima iz točke I. ove tužbe raspolagala skoro sa cijelom svojom imovinom, tako da je njezin sin prednik tužitelja, oštećen u nužnom dijelu i to u 1/6 dijela ostavine koju da je trebao naslijediti od majke a koji dio da je zatražio u ostavinskom postupku.

5. Slijedom svega toga navedenog tužitelji predlažu donošenje presude kao u tužbenom zahtjevu.

6. Tuženici u svom odgovoru na tužbu prije upuštanja u parnicu prigovaraju označenoj vrijednosti predmeta spora kao suviše niskoj budući u ovoj parnici postoji više tužbenih zahtjeva i više nekretnina pa da su tužitelji istoga označili suviše nisko. Tuženici predlažu da sud odredi kao vrijednost predmeta spora iznos od 50.000,00 EUR.

7. Dalje, tuženici navode da osporavaju tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti. Tuženici osporavaju aktivnu legitimaciju tužitelja jer da isti nemaju pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, da prednik tužitelja nije pokrenuo parnične postupke radi spora o sastavu ostavinske imovine, a tužitelji da nisu rješenjem ostavinskog suda upućeni u parnicu radi utvrđenja predstavlja li imovina koja je bila predmet ugovora o darovanju ostavinsku imovinu.

8. Tuženici navode da tužitelji u tužbi iznose tvrdnje koje su u suprotnosti sa sadržajem isprava koje u dokazne svrhe predlažu pregledati, da je samim pregledom isprava Ugovora o darovanju vidljivo da su iste sklopljene u pisanoj formi, da su vlastoručno potpisani i da je istinitost potpisa ugovorenih stranaka ovjerena po javnom bilježniku, da ugovori sadržavaju odredbe o uknjižbenom očitovanju kojim se dozvoljava upis prava vlasništva i doživotne osobne služnosti plodouživanja, te utvrđenje da je prava fizička predaja posjeda izvršena, čime da predmetni ugovori imaju formu predviđenu zakonom, a same stranke da su svojom potpisima potvrdili da su izvršili pravu fizičku predaju posjeda pa da su suprotne tvrdnje tužitelja u potpunosti neosnovane. Tuženici dalje navode da je uvidom u priloženi zemljišnoknjižni izvadak vidljivo da je tuženik pod 1. ŽI raspolagao darovanim nekretninama te da isti nije vlasnik nekretnina koje su predmet tužbenog zahtjeva, pa da su i u tom dijelu tvrdnje tužitelja u suprotnosti sa sadržajem isprave na koju se poziva, da obzirom na stanje vlasništva u zemljišnim knjigama nije moguće brisanje z.k. stanja na način kako je to tužbom zaraženo, slijedom toga da se ne može ta imovina uknjižiti kao vlasništvo sada pok. FI.

9. Tuženici dalje navode da zahtjev za povrat dara zbog povrede nužnog nasljednog dijela može staviti nasljednik u samostalnoj parnici samo ako je ostavinski postupak dovršen ili nije vođen, što da je u suprotnosti s navodom iz tužbe da se vodi ostavinski postupak iza pok. FI pod brojem O-2274/21, te da se trenutno nalazi u žalbenoj fazi pa da je takav zahtjev preuranjen. Tuženici dalje navode da tužitelji nisu nužni nasljednici svoje bake, pok. FI niti su to pravo naslijedili iza smrti pok. HI, pa da se osporava njihova aktivna legitimacija za podnošenje podrednog tužbenog zahtjeva.

10. Tuženici navode da rješenje o nasljeđivanju iza pok. FI nije pravomoćno, čime da niti imovina koja da je predmet nasljeđivanja nije pravomoćno raspoređena među nasljednicima. Tuženici navode da stvari i prava koje je ostaviteljica imala u svojoj imovini u trenutku otvaranja nasljedstva su dovoljna da bi nužni nasljednik dobio odgovarajuću vrijednost uzimajući u obzir i darove koje da je prednik tužitelja primio od ostaviteljice, sve u koliko bi takav zahtjev bio osnovan.

11. Tuženici navode da tužitelji prešućuju činjenicu da je njihov prednik za života ostaviteljice primio dar koji se nužnom nasljedniku mora, sukladno čl. 89. stavak 4. Zakona o nasljeđivanju uračunati u vrijednost njegova nužnog dijela.

12. Tuženici navode da je iz ugovora o darovanju koje je tuženik pod. 1. sklopio, sa pok. FI proizlazi da su ugovorne stranke sklopile Ugovor o darovanju s nametom u vidu osnivanja osobne služnosti plodouživanja na svim nekretninama koje da su bile predmet darovanja, pa da bi se vrijednost dara trebala umanjiti za vrijednost nameta kojim je opterećen.

13. U dokazne svrhe sud je pregledao i pročitao: potvrdu o vodovodnom priključku od 07. prosinca 2022. (list 29 spisa), potvrdu HEP od 09.12.2022. (list 30 spisa), iskaz svjedoka KI (list 35-36 spisa), iskaz svjedoka OI (list 36 spisa), iskaz svjedoka ĐIČ (list 42 spisa), iskaz svjedoka ZI (list 43 spisa), iskaz svjedokinje II (list 50 spisa), iskaz svjedoka RI (list 52 spisa), iskaz parničnih stranaka (list 53-57 spisa), spis ovog suda poslovni broj O-8099/2021 u kojem se nalaze Ugovor o darovanju od 30.01.2007. godine sklopljen između FI i tuženika ad. 1. i Ugovor o darovanju od 31.07.2014. godine sklopljen između FI i tuženice ad. 2. )

14. Iz iskaza svjedokinje KI, majke tužitelja u ovom predmetu proizlazi da su joj poznati ugovori o darovanju koji su sklopljeni između FI, njene svekrve, NI kao i ugovor između FI i VI, da u naravi te čestice predstavljaju polje i manju kuću, da daroprimatelji za života FI nikad nisu ušli u posjed predmetnih nekretnina, da su iste postale potpuno netaknute i nepromijenjene nakon sklapanja predmetnih ugovora, da je ŽI nekretnine iz ugovora o darovanju darovao svojoj sestri, da je tuženica ad. 2. živjela u [adresa] i povremeno dolazila u predmetnu nekretninu na otoku, da je FI živjela od njene pomoći i pomoći njezina supruga, budući je suprug FI preminuo 1990., da tuženik ad. 1. nije mogao uzdržavati FI jer nije imao primanja, da je tuženik ad. 1. proglašen nesposobnim za rad, da tuženik ad. 1. ne obrađuje polje i zemljište iz predmetnog ugovora, da su to obrađivali svjedokinja i njezin muž, sve do smrti FI, da je tuženik ad. 1. živio do smrti sa FI, da tuženik ad. 1. na nikakav način nije pokazivao da bi on bio vlasnik sada, jer da je sve ostalo u kući kako je bilo i prije, da njezin muž nije imao nikakvih saznanja za ovakva postupanja FI i da ga je to jako pogodilo, da ŠI nikada nije obrađivala predmetna polja, da JI živi u [adresa], da njezin pokojni suprug nije ništa dobio od majke u životu, da su ona i njezin muž živjeli u kući koja je predmet darovanja do 1986., da su svi radovi u kući napravljeni kad je bio živ svekar, da je svekar uveo vodu i struju u kuću, da JI nije nikada stupila u posjed njoj darovanih nekretnina budući je to sve zapušteno dugi niz godina.

15. Iz iskaza svjedoka OI proizlazi da je bio prijatelj od UI, oca tužitelja u ovom predmetu, te da mu je isti bio vjenčani kum, da UI ništa nije znao vezano za predmetne ugovore o darovanju, da vezano za ugovor o darovanju između JI i FI ne zna ništa kao ni o nekretninama u Gornjem Zvečaju pa ni o tome da bi ista bila u posjedu istih, da vezano za ugovor o darovanju između ŽI i FI može reći da se radi o kući u kojoj živi ŽI i u kojoj je živio skupa s FI prije njezine smrti, da je sa tuženikom ad. 1. nekad bio u boljim odnosima, danas malo lošijim, ali da mu nikad nije rekao da bi mu majka darovala kuću iz predmetnog ugovora., da je JI dolazila u kuću u kojoj je živi tuženik ad. 1. svega desetak dana godišnje i to sve otkad se odselila u [adresa], da polje naziva „Čelca“ obrađuju danas tužitelji, da je prije njih obrađivao njihov otac, da tuženik ad. 1. nije obrađivao ništa.

16. Iz iskaza svjedoka UIČ proizlazi da ne zna ništa o ugovorima koji su predmet spora, da može reći da je u predmetnoj kući živio ŽI, kasnije sa majkom, da je obrađivao zemlju oko kuće i da je sada obrađuje, da ne zna ništa o tome da bi FI darovala bilo što tuženiku ad. 1., da nema saznanja ni u ugovoru između FI i tuženice ad. 2., da nema saznanja da bi tuženik ad. 1. izvodio bilo kakve radove u kući, da ga je tuženik ad. 1. zvao prije nekih deset godina, budući je isti električar i to vezano za neke instalacije, međutim da ih na kraju nije radio, da je tuženika ad. 1. viđao na zemlji koja se nalazi u zapadnom dijelu [adresa] do potoka, mjesnog naziva „Dolac“, da ne zna da bi kuća bila proširena za bilo kakvu prostoriju, da Sinovčići imaju još zemlje, da je na zemlji mjesnog naziva „Čelca“ viđao oca tužitelja u ovom predmetu.

17. Iz iskaza svjedoka ZI, sina tuženice ad. 2. proizlazi da su mu poznati predmetni Ugovori, da je on vozio u javnog bilježnika na ovjeru potpisa stranke tog ugovora, da je njegova majka nakon sklapanja predmetnog ugovora sigurno 7, 8 puta bila na predmetu spora, da se na istom nalazi mala derutna kuća, da je njegova majka predlagala da se ista obnovi, da su mu poznate te nekretnine još otkad je bio dijete, da mu je poznato da je njegova baka darovala kuću tuženiku ad. 1. u kojoj su živjeli, da su se nakon tih ugovora u predmetnoj kući izveli određeni građevinski radovi, da su se osposobile dvije sobe, da je to napravo tuženik ad. 1. , da je sva davanja vezano za predmetnu kuću poduzimao tuženik ad. 1., da je FI živjela u predmetnoj kući sve do svoje smrti, da mu je poznato da je otac tužitelja dobio u nasljedstvo jednu parcelu u Sutivanu, budući da je to bio dogovor FI, ŽI i oca tužitelja, vezano za adaptaciju navodi da se radilo o dvije sobe za FI, da su se radili pločice, knauf, struja, voda, da je FI nastavila koristiti te dvije sobe u sklopu donjeg dijela kuće, međutim da nije koristila gornji dio kuće zbog zdravstvenih razloga, da su te radove financirali njegova majka JI, a jednim dijelom i tuženik ad. 1., novcem kojeg je dobio od osiguranja.

18. Iz iskaza svjedokinje II, supruge tužitelja ad. 1. proizlazi vezano za ugovor između VI i FI da se radi o nekim nekretninama oko [adresa], da prema priči zna da bi bile zapuštene i da nema nikakvih saznanja da bi netko i prije i sada radio nešto na tim nekretninama, dok vezano za ugovor NI sa svojom majkom FI, može reći da se radi o kući u [adresa], te polja Tatinje, Čelca, Gornja i Donja Vrsovica, i Mali i veliki Dolac, da je predmetna polja obrađivao UI do svoje smrti, da su polja obrađivali ĐI i DI, da je FI živjela u predmetnoj kući do svoje smrti, navodi da nije bila nikakvih preinaka u predmetnoj kući nakon potpisivanja spornog ugovora, da je predmetnu kuću radio TI i njegova obitelj, dalje pojašnjava da je TI, otac njenog svekra UI, da je u predmetnoj kući zadnji put bila nakon svekrove smrti 2021.godine, da je često dolazila od 2005. otkad se udala u predmetnu kuću, da danas u predmetnoj kući živi SI, da je njen svekar saznao za predmetne ugovore nakon smrti svoje majke, da je bio žalostan zbog toga, da njezin svekar nije dobio ništa od svoje majke, da je dobio od svog barbe DIČ pola zemlje naziva „Tatinje“, te da je tu zemlju prebacio na svoju majku iz nekih privatnih pragmatičnih razloga, da mu je istu kad se to završilo i vratila, da nikakvih promjena u posjedovnim stanjima predmetnih nekretnina nakon pobijanih ugovora nije došlo.

19. Iz iskaza svjedoka EI proizlazi da mu nisu poznati nikakvi ugovori koji su predmet spora, isto tako navodi da mu nije poznato bi li otac od tužitelja u ovom predmetu bilo što naslijedio, da ga je ŽI zvao prije 10 godina i više u kuću u gornja Mirca da mu izvede određene građevinske radove, da mu je ŽI platio za te građevinske radove, da se nije radilo o nikakvim rekonstrukcijskim radovima, da su prilikom radova bili prisutni ŽI, njegova sestra ŠI, pok. UI i FI.

20. Iz iskaza tužitelja ad. 2. DI proizlazi da se predmetna kuća iz ugovora FI i NI zajednički koristila od cijele obitelji, dalje navodi da se svi skupa te i njegov otac UI brinuli oko te kuće, branili posjed od Hrvatskih voda, dalje navodi da su se oko te kuće obrađivali vinogradi, dalje navodi da on nikad nije živio u predmetnoj kući ali da je dosta često navraćao u istu skupa sa svojim roditeljima, da mu je poznata adaptacija o kojoj je govorio svjedok na današnjem ročištu, te da je uvjerenja da je to financirala FI, da ŽI nije imao nikakvih primanja niti je radio, da je FI primala mirovinu, da je njegovog pokojnog oca UI prilično pogodio ugovor za kojeg je tek naknadno saznao, kojim je FI darovalo NI predmetne nekretnine, vezano za ugovor između FI i ŠI može reći da je 2021.godine bio sa svojim ocem na toj nekretnini i da se radi o vrlo derutnoj nekretnini, da može slobodno reći da je radi o džungli, dalje navodi da nitko ništa na tim nekretninama nije nikada radio budući su iste upisane na više rođaka, navodi da se slaže s iskazom svoje majke KI koja je saslušana kao svjedok u ovom predmetu, da je njegov otac bio prisutan prilikom adaptacije o kojoj je govorio svjedok koji je kao majstor radio na istima, da je njegova baka FI živjela do smrti u predmetnoj kući, vezano za adaptaciju da se nije radilo o nikakvih vanjskim radovima niti o bilo kakvom dograđivanju, budući je adaptacija obuhvatila sređivanje unutar prostora u prizemlju o nekih po njegovoj procjeni 30m2, da je njegov otac saznao za predmetne ugovore na ostavinskoj raspravi, da se predmetne zemlje nalaze oko [adresa], da su iste svi zajedno obrađivali, da se na istima obrađivala loza, pilila drva, da postoji kućica na jednoj od tih parcela, da su istu sagradili njegov otac i oni, da je kućica legalizirana, da se radi o površini od 20 m2, da mu je poznata zemlja „Tatinja“, da ju je njegov otac dobio od svog strica CI, da je zbog nekih formalnih razloga istu prepisao na svoju majku FI, te da mu je ta zemlja vraćena, da je adaptacija rađena zbog FI, da ŠI ne živi u toj kući, da su u kući živjeli FI i ŽI.

21. Iz iskaza tužitelja ad. 1. proizlazi da je u svemu suglasan sa iskazom tužitelja ad. 2.

22. Iz iskaza tuženika ad. 1. GI proizlazi da je živio u kući u [adresa] sa svojom majkom do njene smrti 2015.god., da je o majci brinuo, pomagao joj, vodio u liječnika, privatnog liječnika, dalje navodi da su on i majka bili financirani od mirovine na koju je on imao punomoć, te da je majka i primala i rentu iz naknade štete, da je i on sam dobio naknadu štete 2013.godine zbog prometne nezgode u kojoj je isti bio oštećenik, da se radio o iznosu do 100.000,00 kn, da je upravo iz tog iznosa financirao adaptaciju predmetne kuće o kojoj je govorio svjedok na današnjem ročištu, da je njegov brat, otac tužitelja, 2006.godine bio upoznat da je njegova majka želi ostaviti njemu nekretnine iz ugovora, da je i sam radio po poljima za novac, da je prodavao ulje, dalje navodi da je adaptacija koštala nekih 30.000 kn, da je novac za tu adaptaciju dala i njegova sestra, tuženica ad. 2. u ovom predmetu, da njegova sestra nikad nije živjela u predmetnoj kući, ali da je često dolazila i pomagala mu oko majke, vezano za drugi ugovor gdje je daroprimatelj ŠI, da je ista dobila 1/7 od majke, te da na tim nekretninama ima puno upisanih, da nikakvi radovi nakon sklapanja ugovora nisu bili na tim nekretninama, da je prometna nesreća iz koje je dobio naknadu štete bila 1991., te da je imao od iste određene posljedice, na je na zemlji naziva „čelca“ u gradnji sudjelovao on, njegova sestra tuženica u ovom predmetu, njezin muž te pokojni otac tužitelja u ovoj parnici, da je njemu majka odlučila ostaviti nekretnine iz predmetnih ugovora budući je otac od tužitelja dobio određene nekretnine od svojih stričeva, da je bio prijavljen kao zaposlenik hotela Jadran 1991 nekoliko mjeseci, da je njegova majka nije rekla tužitelju za predmetne ugovore o darovanju

23. Iz iskaza tuženika ad. 2. JI proizlazi da je njezina majka imala namjeru darovati joj te nekretnine, da je nakon sklapanja ugovora bila na predmetnim nekretninama, međutim da nikad ništa nije poduzimala na istima, dalje navodi da je točno da su ta zemljišta u zapuštenom stanju, da se u nesređeni zemljišnoknjižni izvadci, dalje vezano za prvi ugovor između GI i FI, može reći da je ona iz predmetne kuće otišla u [adresa], početkom devedesetih godina, da je redovito navraćala u istu, dalje navodi da su u toj kući živjeli ŽI i FI i njezin sin ZI do 2020.godine, da su se ČI i majka financirali od majčine mirovine, nakon smrti njenog oca, kao i od rente koja joj je pripala zbog smrti supruga, da se dogodio taj nesretni događaj 1991.godine., odnosno prometna nesreća, u kojoj je poginuo njen otac, te je tuženik ad. 1. zadobio ozljede, da je negdje 2013.god. tuženiku ad. 1. ispaćen iznos naknade štete zbog tog događaja, da je ona cijelo vrijeme pomagala svom bratu oko majke, te da je nakon smrti platila sahranu,da je adaptaciju pomogla platiti svome bratu GI budući je njen suprug imao švicarsku mirovinu, da otac tužitelja nije bio prisutan prilikom adaptacije kuće, da su ŽI i otac tužitelja bili u dobrim odnosima, međutim da su se ti odnosi malo zahladili, 2007.godine, kad je otac tužitelja prodao kuću koju je dobio od svog strica. da je kuću u čelcima financirao otac od tužitelja, i da je isti tu kuću koristio do svoje smrti, da mu jesu pomagali u fizičkim radovima ŽI i njezin pok. muž D, da je kuća u čelcima građena po njenoj procjeni od 2005. do 2007. godine, da je za dogovor iz predmetnih ugovora otac od tužitelja saznao od nje i FI.

24. Nakon provedenog postupka, sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga.

25. Predmet spora glavnog tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim Ugovor o darovanju od 30.01.2007. godine, na kojem je pod brojem Ov-330/07 od 2.2.2007. godine, potvrđeno od javnog bilježnika Ervina Kuzmanić, [adresa], da su FI, umirovljenica iz [adresa] i ŽI, iz [adresa], u njegovoj nazočnosti vlastoručno potpisali pismeno i Ugovor o darovanju od 31.07.2014. godine, na osnovi kojeg je tuženica ad.2. ŠI, primila na dar od svoje majke FI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nekretnine označene u Ugovoru te da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi predmetnih Ugovora, odnosno da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama u korist tuženika ad. 1 i ad. 2. , uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo FI, pok. Đ rođ. U, ud. UIČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

26. Među strankama nije sporno da su sklopljeni Ugovor o darovanju od 30.01.2007. između FI i tuženika ad. 2, te Ugovor o darovanju od od 31.07.2014. između FI i tuženice ad. 2.

-nije sporno da su ovjereni potpisi prodavatelja u tim Ugovorima.

-nije sporno da predmetni ugovori nisu solemnizirani.

-nije sporno da su predmetnim Ugovorima darovana kuća u kojoj je ĆI, prodavateljica živjela do smrti, te zemlje okolo kuće te ostale zemlje označene česticama u predmetnim Ugovorima.

27. U ovom predmetu vezano za glavni tužbeni zahtjev sporno je to da li je došlo do prave predaje nekretnina u posjed daroprimateljima.

28. Ugovor o darovanju je ugovor kojim jedna strana (darovatelj) dobrovoljno i besplatno prepušta drugoj strani (obdareniku) neku imovinsku korist, da druga strana to prihvaća. Radi se o besplatnom pravnom poslu jer se za činidbu ne traži protučinidba.

29. Kad je riječ o obliku ugovora o darovanju potrebno je voditi računa radi li se o konsenzualnom darovanju (darovanje bez prave predaje stvari) ili realnom darovanju.

30. Kod konsenzualnog darovanja (obećanje darovanja) akt sklapanja ugovora je vremenski odvojen od akta ispunjenja te se za takvo darovanje zahtijeva oblik javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. S druge pak strane, kod realnog darovanja akt ispunjenja slijedi neposredno iza akta sklapanja pa se za takav ugovor načelno ne traži određeni oblik.

31. Članak 482. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/ 2023, 155/2023 dalje; ZOO) propisuje da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

32. Sudska praksa je jedinstvena da navedena zakonska odredba predstavlja kogentnu normu od koje se ne može odstupiti. Navedeno potvrđuje i Vrhovni sud u odluci Rev 1182/14-2 od 30. kolovoza 2017. u kojoj navodi: "Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odredba čl. 482. st. 2. ZOO prisilne je naravi i ne trpi nikakve iznimke", a Županijski sud u Splitu u odluci Gž Zk 128/2024-2 od 18. prosinca 2024. dodatno naglašava kako je cilj posebnog oblika izbjegavanje lakomislenosti preuzimanja obveza.

33. Članak 290. stavak 1. ZOO-a propisuje da ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo. Judikatura je jedinstvena oko shvaćanja da je ugovor bez prave predaje stvari koji nije sklopljen u zakonom propisanom obliku ništetan. Člankom 327. stavak 1. ZOO propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti.

34. Vezano za konkretno darovanje predmetne kuće i predmetnih zemalja oko iste i u blizini iste, koje je darovateljica FI darovala tuženiku ad. 1. Ugovorom od 30.01.2007. u kojoj je nesporno ostala živjeti do svoje smrti, odnosno u čiju je korist osnovano pravo doživotnog plodouživanja navodi se slijedeće.

35. Dakle u ovom slučaju nije sporno da je prodavateljica ostala živjeti do smrti u darovanoj nekretnini, odnosno nekretninama, odnosno zadržala je suposjed predmetne nekretnine, odnosno u njezinu korist je osnovano pravo doživotnog plodouživanja na predmetnim nekretninama.

36. Ovaj sud stoga smatra da zasnivanje prava plodouživanja, odnosno ostanak darovateljice u posjedu predmetnih nekretnina isključuje primjenu zakonske pretpostavke „prave predaje stvari“.

37. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama Rev 412/2017-2 od 04. ožujka 2020. i Rev 215/2021 od 12. travnja 2022. zauzeo pravno shvaćanje da u situaciji kada je darovatelj nastavio stanovati u darovanoj nekretnini na način da je ugovoreno pravo doživotnog stanovanja, odnosno kada je ostao u suposjedu darovane nekretnine nije ispunjen uvjet prave predaje stvari jer ugovor nije realiziran, odnosno nije manifestirana promjena posjedovnog stanja.

38. Uostalom kod predmetnog ugovora je zasigurno izostao voljni i faktički čin predaje predmetnih nekretnina u posjed isključivo tuženiku ad. 1, budući su nekretnine ostale u neizmijenjenom stanju, kao i u načinu posjedovanja desetljeće nakon sklapanja predmetnog ugovora. Adaptacija o kojoj su iskazivali stranke se dogodila upravo desetak godina nakon sklapanja predmetnog Ugovora i radilo se prema iskazu majstora koji je istu radio, o minimalnim ulaganjima koji nisu mijenjali bilo kakve konstrukcijske postavke kuće. Isto tako tužitelji i svjedok koji je te radove osobno obavljao su iskazali da je tada bilo prisutan i otac tužitelja, pa se ukazuje na to da je posjed kuće izvršavan na isti način desetljećima i to zajednički i povremeno od cijele obitelji, bez obzira što je tuženik ad. 1. živio u kući. Naime, otac tužitelja je očito nesmetano dolazio u predmetnu kuću desetljeće nakon potpisivanja spornog Ugovora kao i njegova djeca, tužitelji u ovom sporu. Nema dokaza da bi im se itko legitimirao kao novi vlasnik kuće i nešto im branio u posjedu iste. Nema dokaza da bi se upravo tuženik ad. 1. na bilo kakav način ponašao kao vlasnik ili se tako deklarirao ili da bi kao vlasnik nešto posebno određivao ili zabranjivao u kući ili poduzimao bilo kakve konstrukcijske građevinske radove. Prilično su uvjerljivi iskazi tužitelja i svjedokinje njihove majke, kao i kuma pokojnog oca tužitelja, koju su kazali da njihov otac nije imao saznanja za sporno darovanje sve do smrti njegove majke FI. Tuženik ad.

1. ŽI je izjavio da FI ocu tužitelja to nije rekla. Isto tako iz iskaza stranaka je jasno da je otac tužitelja nesmetano posjedovao i dalje predmetne zemlje, čak da je na jednoj izgradio i malu kućicu, legalizirao je i koristio do svoje smrti.

39. Vezano za Ugovor o darovanju od 31.07.2014. godine, na osnovi

kojeg je tuženica ad.2. ŠI, primila na dar od svoje majke FI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica]/k, 48/7, 157, 158, 162, 170/1, 232, 238/3, 239/3, 243/4, 248, 294/1, 296/1, 297, 302/2, 307, 356/1, K12/1, za 2/14 dijela, sve Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] ovaj sud također smatra da ni kod ovog Ugovora nije došlo do prave predaje stvari. Županijski sud u Zadru u odluci Gž-86/2023 od 9. veljače 2023. navodi da je prava predaja izvršena kada se stjecatelj voljom prenositelja nađe u položaju da može izvršavati vlast glede stvari, a Županijski sud u Splitu u odluci Gž-1169/2023-4 ističe da za pravu predaju stvari nije dovoljno samo formalno stupanje u posjed nekretnine.

40. Sama tuženica ad. 2., daroprimateljica u svom iskazu je jasno iskazala da nikad ništa nije poduzimala na predmetnim nekretninama, da su ta zemljišta u zapuštenom stanju te da se radi o nesređenim imovinsko pravnim odnosima. Upravo iz tog iskaza proizlazi da tuženica nikada nije bila u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina, odnosno da se nikada nije našla u poziciji da može izvršavati neposrednu vlast glede stvari. Iz iskaza tužitelja u ovom predmetu i to DI proizlazi da je sa svojim pokojnim ocem 2021. godine bio na tim nekretninama i da može reći da se u suštini radi o potpuno zapuštenim zemljištima. Ovaj iskaz je dokaz tomu da se ništa nije radilo na predmetnim nekretninama, kao i tomu da je upravo i njegov otac nesmetano obilazio posjed istih smatrajući da su iste bile vlasništvo njegove majke. Sve ovo dokazuje upravo to, da prave predaje stvari daroprimateljici nije bilo.

41. U odnosu na točku 3. tužbenog zahtjeva navodi se da tuženik ad. 1. u vrijeme zaključenja raspravljanja nije bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina iz Ugovora, pa je odbijen tužbeni zahtjev u kojem se traži da se naloži upis brisanja uknjižbe tuženika ad. 1., te da se naloži uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

42. U odnosu na točku 4. tužbenog zahtjeva, istoj je moguće udovoljiti zbog toga što je tuženica ad. 2. u vrijeme zaključenja raspravljanja bila upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama.

43. Slijedom svega toga, sud je odlučio kao u izreci presude.

44. Budući je sud prihvatio glavni tužbeni zahtjev, nije dalje odlučivao o podrednom tužbenom zahtjevu.

45. Odluka o troškovima postupka tužitelja ad. 1. temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a i to troškova zastupanja po OT ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarife) i to sastav tužbe, te trošak pristupa na ročišta 05.11.2024., 06.02.2025., 15.04.2025., 08.07.2025. i 14.10.2025., svaka radnja po 200,00 EUR, uvećano za 25% ili 300,00 EUR. Tužitelj je odbijen za trošak sudskih pristojbi, budući isti nije postavio određen zahtjev u pogledu istih.

46. Odluka o troškovima postupka tužitelja ad. 2. temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a i to troškova zastupanja po OT ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarife) i to sastav tužbe, te trošak pristupa na ročišta 05.11.2024., 06.02.2025., 15.04.2025., 08.07.2025. i 14.10.2025., svaka radnja po 200,00 EUR, uvećano za 25% ili 300,00 EUR. Tužitelj je odbijen za trošak sudskih pristojbi, budući isti nije postavio određen zahtjev u pogledu istih.

U Supetru, 12. studenoga 2025.

SUDAC:

Jadranko Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužitelju ad. 1. po punomoćniku Josipu Anzuloviću Miroševiću, odvjetniku u Supetru

- tužitelju ad. 2. po punomoćniku Nikoli Juriću, odvjetniku u Splitu

-tuženicima po punomoćnici Mariji Jerončić Mandić, odvjetnici u Splitu

- u spis