REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1106/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Damira Kontreca, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa Denis Bajs, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika izjavljene protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-107/2025-3 od 10. travnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1837/2022- 25 od 4. veljače 2025., u sjednici održanoj 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-107/2025-3 od 10. travnja 2025. u dijelu u kojem je odlučeno o vraćanju tužitelja na rad i o troškovima parničnog postupka i sudi:

Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1837/2022-25 od 4. veljače 2025. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto „Voditelja Podružnice Čistoće“.

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka na način da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove revizijskog postupka u iznosu od 750€, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je nedopuštena odluka tuženika Klasa: ZGH-11-22-1631, Urbroj: 01-10-01- 22-01 od 14. srpnja 2022., i da radni odnos tužitelja nije prestao, kao i da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad, radi obavljanja poslova za koje je sklopio (Ugovor o radu, na radno mjesto "Voditelja Podružnice Čistoća" te da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi, naloženo je tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 500,00 eura u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku odluku i prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2834/2025-2 od 20. kolovoza 2025. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

„Može li sud naložiti vraćanje radnika na rad na mandatno radno mjesto ako je radnik ranije opozvan s te funkcije, odluku o opozivu nije pobijao, a uvjet za obavljanje poslova tog radnog mjesta je imenovanje od strane uprave poslodavca.“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložio je da ovaj sud preinači pobijanu odluku na način da odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostupanjsku presudu podredno ukine pobijanu odluku i vrati predmet drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. U reviziji je sporno imaju li sudovi ovlaštenje naložiti vraćanje radnika na mandatno radno mjesto, u situaciji kada je radnik opozvan s tog radnog mjesta, odluku o opozivu nije pobijano, a uvjet za obavljanje poslova tog radnog mjesta je imenovanje od strane uprave poslodavca.

9. Prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće:

- da su stranke sklopile ugovor za rad na poslovima voditelja Podružnice Čistoća 1. travnja 2019. kojim se tužitelj obvezao obavljati poslove radnog mjesta voditelja Podružnice Čistoća, a na mandatno razdoblje od četiri godine,

- da se tuženik na temelju odredbe članka 12. tog ugovora obavezao da će u slučaju opoziva tužitelja, prije isteka mandatnog razdoblja, tužitelju ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima,

- da je tužitelj s funkcije opozvan Odlukom predsjednika Uprave Društva od 11. studenog 2021. s tim danom,

- da navedenu Odluku o opozivu tužitelj nije osporavao u sudskom postupku,

- da je tuženik tužitelju ponudio sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta rukovoditelja Poslovne jedinice gradska četvrt (PJ GČ) III u Službi za održavanje zelenih površina u podružnici Zrinjevac, koju tužitelj nije prihvatio,

- da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju donesena 14. srpnja 2022., a tom odlukom je tužitelju otkazan ugovor voditelja Podružnice sklopljen na određeno vrijeme 1. travnja 2019. zbog gospodarskih i organizacijskih razloga,

- da se tuženik u toj odluci pozvao na okolnosti da je nakon provedenog savjetovanja kolektivnog viška i dalje ostala potreba za otkazivanjem ugovora o radu tužitelju zbog nemogućnosti obavljanja poslova radnog mjesta za koje je sklopljen Ugovor voditelja Podružnice jer je tužitelj opozvan s funkcije voditelja pa nije bio u mogućnosti obavljati poslove predviđene ugovorom voditelja Čistoće, niti podružnicu zastupati samostalno i pojedinačno,

- da je na poslove voditelja Podružnice Čistoća imenovan BP, koji te poslove i obavlja i koji je u sudskom registru Trgovačkog suda upisan kao novi voditelj od studenog 2021.,

- da tužitelj od opoziva s funkcije voditelja Podružnice Čistoća pa do otkaza ugovora o radu nije imao nikakve radne zadatke, nije obavljao poslove voditelja, da je primao plaću za to radno mjesto, sve do isteka otkaznog roka,

- da je tijekom prosinca 2021. tuženik započeo postupak savjetovanja vezano za utvrđivanje kolektivnog viška radnika sa sindikatima koji djeluju kod tuženika i taj je postupak trajao sve do travnja 2022., da je bilo primjedbi od strane sindikata, a u pogledu kriterija za bodovanje radnika koji će biti utvrđeni kolektivnim viškom, broja radnika na pojedinim radnim mjestima koji će biti utvrđeni kolektivnim viškom i načina utvrđivanja kriterija za kolektivni višak radnika, da je poslodavac održavao redovite sastanke sa svim sindikalnim partnerima, da je rezultat postupka savjetovanja da je otklonjena potreba za otkazivanjem ugovora o radu za 130 radnika, da je kolektivnim viškom utvrđeno 414 radnika,

- da se tuženik obratio Zavodu za zapošljavanje 8. travnja 2022.,

-da je tuženik dopisom od 8. travnja 2022. sindikatima dostavio popis poimence radnika koji ostaju u radnom odnosu u odnosu na stručnu spremu te poimence onih koji se uvrštavaju u kolektivni višak, da je u popis bio uvršten i tužitelj kao neraspoređen radnik, voditelj Podružnice,

- da je tuženik 13. svibnja 2022. donio Odluku o izmjenama odluka o radnim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz Kolektivnog ugovora i Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom tuženika, Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika, Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa, u pogledu čega se tuženik prethodno dopisom od 29. travnja 2022., uz prijedloge Pravilnika, obratio sindikatima,

- da iz dopisa tuženika od 3. svibnja 2022. koji je upućen svim sindikatima proizlazi da se za svakog od radnika koji su uvršteni u kolektivni višak traži savjetovanje, odnosno suodlučivanje, sukladno člancima 150. i 151. ZR-a, uz dostavu svih podataka.

10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da je tužitelj sklopio s tuženikom ugovor o radu za obavljanje poslova voditelja Podružnice te da je tužitelj bio i osoba ovlaštena za zastupanje tuženika, zbog čega da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe članka 4. stavka 3. i 4. Zakon o radu („Narodne novine“ 93/14, 127/17, 98/19 dalje: ZR) kao i odredbe Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO), jer je riječ o mješovitom ugovoru o radu, pa da se na tužitelja ne odnose odredbe ZR u pogledu prestanka ugovora o radu. Prvostupanjski je sud zaključio da je donošenjem odluke o opozivu tužitelja s radnog mjesta voditelja Podružnice Čistoća prestao i temelj za nastavak njegovog radnog odnosa jer tužitelj više nije bio u mogućnosti obavljati poslove voditelja predviđene ugovorom voditelja Podružnice, a ponudu novog ugovora o radu, koju je tuženik dostavio tužitelju za obavljanje poslova radnog mjesta rukovoditelja Poslovne jedinice gradska četvrt (PJ GČ) III, u Službi za održavanje zelenih površina, tužitelj nije prihvatio, pa iz tih razloga da tuženik nije bio u obvezi tužitelja svrstati u kolektivni višak radnika, već da mu je i ranije mogao otkazati ugovor voditelja podružnice, jer je sam opoziv s funkcije voditelja opravdan razlog za redoviti otkaz ugovora o radu prema odredbi članka 115. stavka 1. ZR-a. Prvostupanjski se sud pozvao na odluku ovog suda Revr-851/2017 od 30. listopada 2018. u kojoj je izraženo shvaćanje da kada je tužitelj razriješen poslova voditelja Podružnice stekao se ugovorom predviđen razlog za redoviti otkaz ugovora o radu. Unatoč tome tuženik je postupak otkazivanja ugovora o radu tužitelju proveo poštujući proceduru propisanu članka 127., 150. i 151. ZR-a odnosno proveo je postupak savjetovanja. Slijedom iznesenog prvostupanjski je sud zaključio da je odluka o otkazu ugovora o radu dopuštena, da nema uvjeta za vraćanje tužitelja na rad te je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. Drugostupanjski je sud, koristeći ovlaštenja iz čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio prvostupanjsku odluku i prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti. Zaključio je da je tužitelj kao fizička osoba koja je imao zasnovan radni odnos s tuženikom na neodređeno vrijeme sklopio taj ugovor u svojstvu voditelja na temelju odredbe članka 4. ZR-a, kojim je propisano da fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca. Stoga je pravna priroda tog ugovora takva da je sklopljen kao tzv. menadžerski ugovor. Sud je u pobijanoj presudi zaključio da su člankom 4. ugovora, stranke ugovorile da tužitelj nastavlja radni odnos zasnovan na neodređeno vrijeme, a funkcija voditelja da se utvrđuje u trajanju mandatnog razdoblja na koje je voditelj imenovan ili do opoziva s te funkcije, dok su člankom 12. stavkom 1. tog ugovora, ugovorile da ugovor može prestati na načine predviđene Zakonom o radu, a stavkom 2. toga članka, ugovoreno je da u slučaju opoziva tužitelja s funkcije voditelja prije isteka mandatnog razdoblja na koje je imenovan, tužitelju ne prestaje radni odnos kod tuženika jer je zasnovan na neodređeno vrijeme, dok je stavkom 3. ugovoreno da će tuženik tužitelju ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima. S obzirom na sadržaj članka 12. ugovora, drugostupanjski sud zaključuje da opozivom tužitelja s funkcije voditelja prije isteka mandatnog razdoblja na koje je imenovan, tužitelju ne prestaje radni odnos jer je zasnovan na neodređeno vrijeme. Drugostupanjski sud smatra da je tuženik trebao tužitelju ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, kako su to stranke i ugovorile. Ocijenio je da tužitelju nakon opoziva s radnog mjesta voditelja podružnice, nije prestao radni odnos kod tuženika jer su stranke ugovorile da je zasnovan na neodređeno vrijeme, pa mu je tuženik trebao ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima. Drugostupanjski sud smatra da se tuženik ne može s uspjehom pozivati na ponudu ugovora o radu koju je dao tužitelj nakon otkazivanja ugovora o radu zato jer je tuženik nakon opoziva tužitelja s radnog mjesta voditelja podružnice prije isteka mandata za koje je imenovan, trebao ponuditi određeni ugovor o radu za točno određeno radno mjesto koje odgovora stručnoj spremi tužitelja i radnom iskustvu jer su stranke ugovorile da je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika na neodređeno vrijeme i da će mu tuženik ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima (članak 12. stavak 2. i 3. ugovora). Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da za predmetni otkaz nisu ostvareni uvjeti propisani odredbom članka 115. stavkom 1. točkom 1. ZR-a pa je prihvatio žalbu tužitelja kao osnovanu i preinačio prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a i prihvatio je tužbeni zahtjev u cijelosti, utvrdio da je nedopušten otkaz ugovora o radu od 14. srpnja 2022., da radni odnos tužitelja nije prestao, slijedom čega je naložio tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto voditelja Čistoće sukladno članku 124. stavku 1. ZR.

12. Ovaj sud ne može prihvatiti, kao rezultat shvaćanja suda u pobijanoj presudi, nalog suda poslodavcu da radnika, koji je opozvan odlukom Predsjednika uprave društva, koju odluku o opozivu radnik nije osporavao, vrati na rukovodeće, mandatno radno mjesto, za koje mjesto je uvjet imenovanje od strane uprave poslodavca.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio pravno shvaćanje da zahtjev radnika kojim traži povratak na mandatno radno mjesto, s kojeg je radnik opozvan odlukom tuženika, a odluku o opozivu nije pobijao, predstavlja ispunjenje nemoguće radnje (tako u Revr-239/2011-2 od 4. svibnja 2011., Revr-279/2009 od 1. srpnja 2009.). Naime, radniku ne pripada pravo vratiti se na mandatno radno mjesto s kojeg radnog mjesta je opozvan, a odluku o opozivu nije pobijao, a za koje mjesto je uvjet imenovanje od strane uprave poslodavca, već radnik, eventualno, što ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, može imati pravo vratiti se na odgovarajuće radno mjesto (koje bi odgovaralo stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima radnika).

14. Slijedom iznesenog odgovor na naznačeno pitanje glasi:

Sud ne može naložiti vraćanje radnika na rad na mandatno radno mjesto, s kojeg radnog mjesta je radnik opozvan, odluku o opozivu nije pobijao, a uvjet za obavljanje poslova tog radnog mjesta je imenovanje od strane uprave poslodavca (tako u Revr-239/2011-2 od 4. svibnja 2011., Revr-279/2009 od 1. srpnja 2009.).

15. Pobijana nižestupanjska odluka temelji se na pravnom shvaćanju koje nije u skladu s pravnim shvaćanjem iznijetim u odgovoru na naznačeno pravno pitanje stoga je s obzirom na pogrešno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, valjalo na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a djelomično preinačiti drugostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

16. Preinačenjem pobijane drugostupanjske odluke stranke su podjednako uspjele u parnici stoga je ovaj sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP.

17. Tuženiku je valjalo dosuditi troškove revizijskog postupka i to sastav prijedloga za dopuštenje revizije i sastav revizije svaki u iznosu od 300€ uz PDV od 25% (2x375€) prema Tbr. broj 10. toč. 5. uz Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), ukupno 750€. Tuženiku se ne dosuđuje trošak pristojbe prijedloga za dopuštenje revizije i revizije jer iz sadržaja spisa ne proizlazi da je tuženik platio pristojbu.

Zagreb, 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić