REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5096/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, temeljem čl. 331. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), dana 12. studenog 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 056-50- 4123993 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 22.05.2007. godine, u dijelu kojim je ugovorena za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 3,30% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita.
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici RB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 349,29 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 01.06.2025. godine do isplate, u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici RB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata iznos od 602,92 EUR, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici RB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 316,36 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. studenog 2025. godine do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 25. srpnja 2025. navodi da je dana 22.05.2007. godine sklopila s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 056-50-4123993, kojim je tuženik tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.001,24 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Navodi da je u članku 3. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena za tužiteljicu obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 3,30% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita (tzv. ulazna naknada). Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena obveza plaćanja ulazne naknade su, kako navodi tužiteljica, ništetne, što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka navedene odredbe. Nadalje, navodi da je tuženik tužiteljici dana 24.05.2007. prilikom isplate ugovorenog iznosa kredita obračunao i naplatio naknadu u visini od 3,30% od iznosa kredita, odnosno u iznosu od 349,29 EUR (tzv. ulazna naknada). Tužiteljica ističe da je naplata predmetne naknade vidljiva iz potvrde o naplati iste izdane od strane tuženika. Člankom 3. Ugovora o kreditu ugovorena je za tužiteljicu obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 3,30 % od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita. Tužiteljica ističe da je predmetna odredba čl. 3. nepoštena jer je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, NN 96/2003), što ima za posljedicu ništetnost predmetne odredbe (čl. 87. ZZP/03). Tužiteljica najprije ističe kako joj je prilikom sklapanja kreditnog odnosa tuženik ponudio tipski, unaprijed formulirani obrazac Ugovora o kreditu, kako je i uobičajeno u bankarskoj praksi potrošačkog kreditiranja, te je stoga nedvojbeno da se temeljem čl. 81. st. 2. ZZP/03 predmetna odredba čl. 3. Ugovora ima smatrati onom odredbom o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, slijedom čega je ispunjen preduvjet da se ispituje poštenost predmetne odredbe. U odnosu na poštenost predmetne odredbe tužiteljica ističe da ista protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, obzirom je ugovorena bez ikakvog pokrića u stvarnim izdacima i troškovima koje tuženik navodno ima prilikom isplate kredita. Naime, tužiteljica ističe da joj tuženik prilikom sklapanja Ugovora, a i naknadno tijekom otplate kredita, uopće nije jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navodnih troškova po pojedinim stavkama, kao i visinu troškova po pojedinim stavkama, a koji troškovi tuženiku navodno nastaju prilikom isplate kredita, pa da bi takvi troškovi opravdavali naplaćivanje naknade od Korisnika kredita. Tužiteljica navedeno nije predočila tuženiku očito iz razloga što posebnih i izvanrednih troškova prilikom isplate kredita tuženik niti nema, već je samo paušalno odredio da je Korisnik kredita dužan platiti naknadu u visini 3,30% od odobrenog kredita, bez navođenja bilo kakvih parametara i informacija o tome zašto je određen baš taj postotak, u čemu se temelji takva visina naknade i koja je svrha iste. Tužiteljica ističe da uslijed takvog postupanja tuženika uopće nije imao mogućnost da na temelju određenih parametara i konkretnih podataka predoči otegotnost i opravdanost obveze koju mu je tuženik nametnuo nepoštenom odredbom čl. 3. Ugovora, niti je stoga bio u mogućnosti da donese cjelovitu i informiranu odluku o svim aspektima kreditnog odnosa s tuženikom. Stoga je jasno da je tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu iskoristio svoju poziciju nesumnjivo jače ugovorne strane u kreditnom odnosu, te potrebu tužiteljice za angažiranjem sredstava putem kreditnog odnosa radi zadovoljavanja osnovnih životnih potreba, konkretnije radi kupnje motornog vozila, te je u takvim okolnostima tužiteljici putem tipskog ugovora nametnuo nepoštenu odredbu o plaćanju ulazne naknade prilikom isplate kredita, koja naknada nama pokriće u poslovnim izdacima tuženika, pa u konačnici protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Isto tako, tužiteljica ističe da je predmetna odredba ništetna i s aspekta čl. 270. Zakona o obveznim odnosima, obzirom je, kako je prethodno opisano, za tužiteljicu kao ugovornu stranu koja se obvezala na plaćanja sporne naknade, ista obveza bila potpuno neodređena i neodrediva. Predmetnom odredbom tuženik je obvezao tužiteljicu na plaćanje naknade za obradu kredita, bez da joj je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, od čega se isti sastoje, u kojem postotku tuženi tereti tužiteljicu odnosno zbog čega upravo taj postotak, u kojem periodu i konačnom iznosu, što navedenu obvezu tužiteljice kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Pored glavničnog iznosa jednokratne naknade koja je tužiteljici naplaćena prilikom isplate kredita, tužiteljica u posebnoj točki (točka 3. tužbenog zahtjeva), kao jedan glavnični iznos potražuje i iznos zakonskih zateznih kamata sa tijekom od dana 24.05.2007. godine (dan plaćanja naknade) do dana 31.05.2025. Zakonske zatezne kamate obračunate na iznos jednokratne naknade od dana 24.05.2007. do dana 31.05.2025. iznose 602,92 EUR te tužitelj obračun istih prilaže uz tužbu. Tužitelj na glavnični iznos od 349,29 EUR potražuje zakonske zatezne kamate od dana 01.06.2025. godine (prvi dan nakon obračuna kamata) pa do isplate jer navedeni tijek kamata nije uglavničen. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će utvrditi da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 056-50-4123993 zaključenog između tužiteljice i tuženika dana 22.05.2007. godine, u dijelu kojim je ugovorena za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 3,30% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita, da naloži tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 349,29 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 01.06.2025. godine do isplate, da naloži tuženiku da isplati tužiteljici na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata iznos od 602,92 EUR, te parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.
2. Rješenjem ovog suda 29. kolovoza 2025. godine, a u skladu s odredbom čl. 285. st.1. ZPP-a, pozvan je tuženik na davanje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana, koja mu je uz isto dostavljena, uz upozorenje na pravne posljedice ne davanja odgovora na tužbu. Navedeno rješenje uz priležeću dokumentaciju tuženik je zaprimio dana 5. rujna 2025. godine.
3. Kako tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, te kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, to je valjalo temeljem odredbe čl. 331. b ZPP-a, donijeti presudu zbog ogluhe kojom se prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, te je isti odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Trošak tužiteljice sastoji se od troška sastava tužbe od 25.07.2025. godine od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 250,00 eur. Kada se ovom iznosu doda trošak sudske pristojbe na tužbu od 33,18 eur i trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe od 33,18 eur, dobije se iznos od 316,36 eur, a koliko je i dosuđeno tužiteljici pod točkom II. izreke presude.
5. Na dosuđeni trošak tužiteljici su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, a u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.
6. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 12. studenog 2025. godine
Sudac:
Goran Goluža
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. tužiteljici po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu zbog ogluhe od 33,18 eur
2. tuženiku
