REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] K 5
Poslovni broj: Us I-647/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu koji je pokrenuo tužitelj KŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], protiv tuženika Odbora za državnu službu (OIB: 58831547726), u Zagrebu, Palmotićeva 5, radi prijma u državnu službu, 12. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/25-01/141, URBROJ: 566-01/11-25-2 od 25. ožujka 2025., radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-112-02/25-01/324, URBROJ: 511-01-156-25-1 od 20. veljače 2025., te radi poništenja javnog natječaja za prijam u državnu službu u Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, Područni ured civilne zaštite Varaždin, Županijski centar 112, na radno mjesto voditelj dežurne smjene u županijskom centru 112 – II. vrste – 2 izvršitelja (objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 120/24).
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I- 112-02/25-01/324, URBROJ: 511-01-156-25-1 od 20. veljače 2025., odlučeno je da se DŽ prima u izvanrednom postupku u državnu službu na neodređeno vrijeme u navedeno Ministarstvo, Ravnateljstvo civilne zaštite, Područni ured civilne zaštite Varaždin, Županijski centar 112, na radno mjesto voditelj dežurne smjene u županijskom centru 112 – II. vrste, uz ostale prateće odluke. Rješenje je doneseno u postupku javnog natječaja objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 120/24, u kojem postupku je kandidat bio i ovdje tužitelj.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-112-07/25-01/141, URBROJ: 566-01/11- 25-2 od 25. ožujka 2025. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Propisano je da se izbor kandidata za prijam u državnu službu obavlja u roku od tri mjeseca od dana objave javnog natječaja, koji rok je ovdje prekoračen. To je potvrđeno i u obrazloženju osporavanog rješenja, uz pojašnjenje da je taj rok instruktivan. Pri tome je postojala mogućnost obustave postupka po natječaju. K tomu, tuženik u obrazloženju svojeg rješenja navodi da je riječ o radnome mjestu pod rednim brojem 3. natječaja, a radi se o radnome mjestu pod rednim brojem 50. Spomenuto ukazuje da su rješenja o prijmu u državnu službu nezakonita. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da poništi predmetni javni natječaj.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu, ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, da protek tromjesečnog roka za donošenje odluke nije zakonski razlog za obustavu natječaja, te je u predmetnom slučaju doneseno rješenje o prijmu, a ne odluka o obustavi postupka. U izreci rješenja točno je navedeno o kojem je radnome mjestu riječ, pa očita pogreška pri označavanju rednog broja radnoga mjesta u obrazloženju rješenja nije od utjecaja na rješavanje stvari. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje te u spisu ovoga upravnog spora.
6. Na raspravu provedenu 12. studenoga 2025. uredno pozvane stranke nisu se odazvale.
7. Izbor kandidata obavlja se najkasnije u roku od tri mjeseca od dana objave javnog natječaja, a rok se može produžiti u slučaju popunjavanja radnih mjesta kod kojih je propisana obvezna sigurnosna provjera, za vrijeme trajanja sigurnosne provjere (čl. 72. st. 2. Zakona o državnim službenicima, „Narodne novine“, broj 155/23 i 85/24). Osnovano tuženik navodi da je riječ o instruktivnom roku, pa njegovim protekom ne prestaje ovlast javnopravnog tijela da odluči o prijmu kandidata u državnu službu. Posrijedi je tumačenje pravnih obilježja toga roka ustaljeno u upravnoj i upravnosudskoj praksi. Tužitelj u tom pogledu nije doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji.
8. Tužitelj upire i na članak 73. Zakona o državnim službenicima, kojim je uređena obustava postupka javnog natječaja. Stavkom 1. toga članka propisani su slučajevi kada se postupak obustavlja, dok su stavkom 2. propisani slučajevi kada postupak može biti obustavljen.
8.1. Stavak 1. glasi:
„Postupak javnog natječaja obustavit će se u slučaju kada se u roku određenom javnim natječajem nije prijavio nijedan kandidat ili prijavljeni kandidati ne ispunjavaju formalne uvjete za prijam i raspored na radno mjesto ili kandidati nisu postigli zadovoljavajuće rezultate na provedenom testiranju ili intervjuu ili za koje je na psihološkoj procjeni utvrđeno da nemaju sposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta.“
8.2. Stavak 2. glasi:
„Postupak javnog natječaja može se obustaviti zbog bitno promijenjenih okolnosti koje su nastale nakon raspisivanja javnog natječaja. “
8.3. Nesporno je da ovdje ne postoji ni jedan od razloga za obligatornu obustavu postupka javnog natječaja propisanih člankom 73. stavkom 1. Zakona o državnim službenicima.
8.4. Prvostupanjsko je tijelo, dakle, u konkretnom slučaju bilo ovlašteno ne obustaviti postupak, nego donijeti rješenje o prijmu.
9. Utemeljeno tužitelj ukazuje da je u obrazloženju osporavanog rješenja pogrešno naveden redni broj odnosnog radnog mjesta. Međutim, spomenuti procesni nedostatak ne čini osporavano rješenje nužno nezakonitim, već je u svakome konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj odnosne postupovne povrede na rješavanje upravne stvari. Naime, odredbom članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) propisano je, između ostalog, da će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali oni nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka. Odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (čl. 98. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21). Zbog toga bi ponovno vođenje postupka samo radi dopune obrazloženja drugostupanjskog rješenja u stvari u kojoj sud nedvojbeno utvrdi da je izreka rješenja zakonita, bilo nesvrhovito te protivno načelima učinkovitosti i ekonomičnosti, što je i ratio odredbe članka 116. stavka 2. ZUS-a, koja odredba obvezuje sud da u takvoj situaciji tužbeni zahtjev odbije.
10. Tužbenim navodima nije, dakle, dovedena u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 2. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
11. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 4., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 12. studenoga 2025.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- KŽ, [adresa]
- Odboru za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5
