Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5157/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe ĐUSTO d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe GZ, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21), članka 150. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Poreču, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču od 8. svibnja 2024., broj: Pp-2242/2023, na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Poreču i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču okrivljenicu su proglašeni krivima i kažnjeni i to I-okr. pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 eura, te II-okr. odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 150. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u točkama 1. i 3. izreke pobijane presude, te je protiv okrivljenika odbijena je optužba, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u točki 2. izreke pobijane presude.
2. Protiv prvostupanjske presude, u odbijajućem dijelu, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da je u konkretnom slučaju sam okrivljenik u cijelosti priznao djelo prekršaja, te zbog toga nije bilo osnove za donošenje presude kojom se prema okrivljeniku odbija optužba. Sud je u svom obrazloženju naveo da su okrivljenici izvršili uplatu iznosa od 2.650,00 eura za svakog zatečenog radnika stoga sud smatra da činjenica da su okrivljenici platili novčanu kaznu može smatrati presuđenom stvari iz razloga što je inspektorica rada rješenjem naložila okrivljenicima da radnice VZ i IZ prijave na obvezno osiguranje mirovinskog osiguranja pa je stoga sud odbio optužbu kojom su okrivljenici počinili prekršaj iz članka 172. st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju. Iščitavajući članak 181. stavak 4. Prekršajnog zakona i zapisnik o inspekcijskom nadzoru poslovanju okrivljenih u svojstvu poslodavca te rješenje koje je doneseno sukladno Zakonu o suzbijanju neprijavljenog rada ne proizlazi da su okrivljenici za prekršaj iz Zakona o mirovinskom osiguranju, za koji ih se tereti u optužnom prijedlogu, za isti prekršaj već pravomoćno osuđeni, oslobođeni optužbe ili je postupak protiv njih pravomoćno obustavljen. S obzirom na navedeno presuda kojom se odbija optužba koju je sud donio povodeći se načelom ne bis in idem koje je ustavno načelo, koje je razrađeno u zakonima, odnosi se u prvom redu na kazneni postupak, ali se zapravo primjenjuje i u drugim postupcima (kroz res iudicata), na način da se praktično onemogućava provođenje postupka u sporu koji je već pravomoćno presuđen, ali očito je da okrivljeni u postupku koji se vodio pri ovom tijelu nisu pravomoćno osuđeni niti oslobođeni, niti je protiv okrivljenih obustavljen postupak. Odluka kojom je Državni inspektorat rješenjem naložio okrivljenicima uplatu novčanog iznosa i prijavu radnika tijelima mirovinskog osiguranja s pravim danom početka rada je upravni postupak koja se ne može poistovjetiti sa sankcijom. Prema presudi Vrhovnog suda RH broj Kzz 43/2017 od 8.11.2017. upravna mjera se ni ekstenzivnim tumačenjem ne može poistovjetiti sa sankcijom jer je njena svrha promptno suzbijanje zatečenog protupravnog stanja i onemogućavanje počinitelja da nastavi s takvim činjenjem i njome se ne odlučuje o meritumu prekršaja. Iz navedenih razloga nije bilo nikakve osnove da navedena upravna mjera osim eventualno kod izbora vrste i mjere prekršajne sankcije ima bilo kakav utjecaj u ovom prekršajnom postupku.
3. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
4. Žalba je neosnovana.
5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je pravilno prvostupanjski sud donio odluku kojom se protiv okrivljenika odbija optužba za prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju.
6. Naime, okrivljenicima se optužnim aktom u točki 2. stavlja na teret da su inspekcijskim nadzorom poslovanja kod poslodavca trgovačkog društva ÐUSTO d.o.o. za građevinarstvo i elektrifikaciju sa sjedištem u [adresa], OIB: 20729163741, MBS: [matični broj subjekta], započetim dana 12. srpnja 2023. u kampu Boutique Camping Santa Marina, Tar, Santa Marina 12, zatim nastavljen dana 17. srpnja 2023. u prostorijama Državnog inspektorata, Ispostava Poreč, ispitivanjem odgovorne osobe poslodavca, utvrđeno da je za poslodavca ÐUSTO d.o.o. za građevinarstvo i elektrifikaciju sa sjedištem u [adresa], u kampu Boutique Camping Santa Marina, Tar, Santa Marina 12, radile slijedeće radnice: -VZ, rođena **.**.1981. godine u [adresa]. Srbija, s prebivalištem u [adresa]. Srbija, čiji je identitet utvrđen u putovnicu broj: [broj putovnice] izdana 3.6.2023. od PU u Novom Sadu i radnica IZ, rođena **.**.1979. u [adresa], Rep. Srbija, s prebivalištem u [adresa]. Srbija, čiji je identitet utvrđen u putovnicu broj: [broj putovnice] izdana 15.8.2018. godine od PU u Novom Sadu, a da iste nisu bile prijavljene na obvezno mirovinsko osiguranje s prvim danom početka rada, najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, odnosno IZ najkasnije do **.**.2023., te VZ najkasnije do 7.7.2023., koje vrijeme je utvrđeno kao početak njihova rada kod navedenog poslodavca, čime su počinili prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju.
7. Nadalje, uvidom u spis utvrđeno je da je izdano rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u [adresa] od 17. srpnja 2023., kojim je naloženo poslodavcu ĐUSTO d.o.o. da za radnice VZ i IZ podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, te da uplati iznos od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist Državnog proračuna, te je uvidom u priložene uplatnice vidljivo je da su okrivljenici platili novčane iznose od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika, prema izdanom rješenju, u odnosu na prekršaj iz Zakona o mirovinskom osiguranju, odnosno neprijavljivanja radnika na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, a koji prekršaj im se stavlja na teret u točki 2. optužnog prijedloga.
8. Uzevši u obzir razmjernost naplaćene novčane kazne u okviru izrečene upravne mjere s težinom počinjenog prekršaja, kao i da se prema stajalištu ovog suda primijenjene administrativne mjere smatraju presuđenom stvari ako je za isti činjenični opis pokrenut prekršajni postupak, a o čemu se radi u konkretnom slučaju, te koje stajalište je u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, izraženoj u presudi Europskog suda za ljudska prava u slučaju G (G v. [adresa], App.no 55759/07) u kojoj je sud potvrdio stajalište iznijeto u slučaju V (V v.[adresa],App.no 14939/03), a u kojoj je također odlučivao o povredi načela „ne bis in idem“.
9. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se radi o presuđenoj stvari, te donio presudu kojom se odbija optužba protiv okrivljenika za prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju.
10. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 12. studenoga 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
