Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10219/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe FISH MASTER d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe IA, zastupane po braniteljima iz odvjetničkog društva Kozjak & Rendić j.t.d. iz Varaždina, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 17., 22. i stavka 2., članka 229. stavka 1. podstavka 3., 26. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), članka 172. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), članka 150. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19), odlučujući o žalbama I-okr. pravne osobe FISH MASTER d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe IA, te tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, podnijetim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 3. listopada 2025., broj: Pp-2817/2022, na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. Djelomično se prihvaća žalba I-okr. pravne osobe FISH MASTER d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe IA, te se i u povodu žalbe a po službenoj dužnosti, preinačuje izreka prvostupanjska presuda u točki I.2., zbog prekršaj iz članka 229. stavka 1. podstavka 26. i stavka 2. Zakona o radu, na način da se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) protiv I-okr. pravne osobe FISH MASTER d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe IA

ODBIJA SE OPTUŽBA

1. da bi

radnik KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], kod okrivljenih radio prekovremeno, ukupno duže o pedeset sati tjedno, izvan sjedišta trgovačkog društva na lokaciji u Stobreču, 4. gardijske brigade 53E, u skladištu, od dana 1. srpnja do dana 14. listopada 2021., šest dana u tjednu po osam sati i ostvario 51 sat rada, svakoga tjedna rada, i tako iz tjedna u tjedan, u navedenom periodu, odnosno od dana 1. srpnja 2021. zaključno do dana 14. listopada 2021.,

čime bi počinili prekršaj iz članku 229. stavka 1. podstavka 26. i stavka 2. Zakona o radu.

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, bespredmetna je u navedenom dijelu.

III. Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, te se preinačuje prvostupanjska presuda u točki I.1. izreke u odluci o kazni, na način da se za prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 22. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. i 2. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), I-okr. pravnoj osobi FISH MASTER d.o.o. izriče novčana kazna u iznosu od 3.000,00 eura (tritisuće eura), te se II-okr. odgovornoj osobi IA izrče novčana kazna u iznosu od 400,00 eura (četristo eura), a koje su okrivljenici dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom, računajući od dana primitka presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

IV. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe FISH MASTER d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe IA u odnosu na prekršaj iz članka 229. stavka 1. podstavka 26. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) pod točkom I.1. izreke, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

V. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I-okr. pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 eura, te II-okr. odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.150,00 eura, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 22. i stavka 2., članka 229. stavka 1. podstavka 26. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u točki I. izreke pobijane presude, te je protiv okrivljenika odbijena optužba, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 17. i stavka 2., članka 229. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 150. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u točki IV. izreke pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude, u okrivljujućem dijelu, okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka, navodeći u bitnom da okrivljenici ističu uz prekršaj opisan u točki I.2. izreke presude u odnosu na radnika ŠA prigovor zastare prekršajnog progona. Prvostupanjski sud neutemeljeno pridaje vjeru isključivo iskazu svjedoka, te na istome temelji i svoje uvjerenje o počinjenu prekršaja. U odnosu na prekršaj iz točke I.1. izreke pobijane presude iz samog iskaza svjedoka AA vidljiva je razina poremećenosti odnosa istog i okrivljenika, pa prvostupanjski sud pogrešno i neutemeljeno pridaje vjeru iskazima svjedoka upravo radi toga jer su svjedoci skloni nedoličnom ponašanju, zapravo skloni su često mijenjati poslodavce te im očito nije strano takvo ponašanje. Prvostupanjski sud u toku postupka uopće nije uzeo u obzir dokazni prijedlog – izjavu poslodavca, a koju je radnik DA potpisao, a sama izjava jest suglasnost radnika AA za uskratu plaće, jer je ranije molio za isplatu akontacije. Ističu kako su radniku AA isplatili dio plaće ranije – akontacija, pa mu je zbog toga manje isplaćena plaća u iznosu od 850,00 kn za mjesec listopad 2021., koja je isplaćen dana 30. studenoga 2021. i u iznosu od 1.751,62 kuna za mjesec studeni 2021., koja je isplaćena dana 30. prosinca 2021. Sud u potpunosti zanemaruje izjavu bez ikakvog obrazloženja zašto je tome tako. Sud ne daje niti jedan konkretan razlog nalaženja osnovanim optužnog prijedloga, a razvidno je da je radnik DA lažano iskazivao, zapravo njegov iskaz u potpunosti je kontradiktoran dokaznom prijedlogu – izjavi. Stoga, iskazu svjedoka AA ne treba pokloniti vjeru, već bi trebalo pokloniti vjeru okrivljenima koji su obrazloženo opisali kako nisu AA uskratili plaću, već su mu isplatili onoliko manje koliko je primio avans. Opreza radi, okrivljenici smatraju da sankcija nije odmjerena u skladu sa zakonom, jer nisu cijenjene sve okolnosti koje doprinose ublažavanju kazne. Prvostupanjski sud prestrog je odredio kaznu jer postupanje istih u konkretnom slučaju nema obilježja postupanja koje bi se moglo okarakterizirati kao teško kršenje zakonskih odredbi, a koje bi opravdalo izrečenu sankciju.

4. Protiv prvostupanjske presude, u okrivljujućem dijelu, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnom da smatra da je sud pogrešno primijenio odredbe iz članka 37. PZ kod određivanja vrste i mjere kazne izrekavši kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kada za to postoje naročito olakotne okolnosti smatrajući da će se kod okrivljenih postići svrha kažnjavanja, što nije točno jer su za radnika posljedice nastale već prilikom uskrate plaće i rada u prekovremenom radu dužem od pedeset sati tjedno, te je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbe članka 37. PZ-a te izreklo kaznu blažu od propisane, pogrešno držeći da će se kod okrivljenih na takav način postići svrha kažnjavanja. Ovo tijelo smatra da je u postupku inspekcijskog nadzora činjenično stanje od strane inspektorice rada potpuno i točno utvrđeno, jer zapisnici o saslušanju svjedoka, direktora i odgovorne osobe imaju svojstvo dokaza, budući da su svi navedeni prethodno uredno upozoreni o pravima i dužnostima svjedočenja što prvostupanjski sud očito nije uzeo u obzir, čime su se na strani okrivljenika stekla sva obilježja prekršaja opisanih u optužnom prijedlogu, ovo time što u konkretnom slučaju radi o najtežim prekršajima propisanim Zakonom o radu.

5. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbama, iste prihvate.

6. Žalba okrivljenika je osnovana, a žalba tužitelja je bespredmetna, za djelo pod točkom I.2. izreke pobijane presude, te je žalba okrivljenika neosnovana, dok je žalba tužitelja osnovana, za djelo pod točkom I.1. izreke.

7. Odlučujući o žalbama te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je, po službenoj dužnosti, našao da se protiv I i II-okrivljenika za djelo pod točkom I.2. izreke pobijane presude, prekršajni postupak više ne može voditi, jer je od dana počinjenja prekršaja 14. listopada 2021., koji se okrivljenicima stavlja na teret, proteklo više od četiri godina, pa je u skladu s odredbom članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona, nastupila zastara kao procesna smetnja za daljnje vođenje prekršajnog postupka, te je stoga valjalo prihvaćanjem žalbe okrivljenika i po službenoj dužnosti, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona preinačiti presudu na način da se protiv okrivljenika odbija optužba za prekršaje iz članka 229. stavka 1. podstavka 26. i stavka 2. Zakona o radu.

8. Nadalje, odlučujući o žalbama te ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da prvostupanjskom odlukom za djelo pod točkom I.1. izreke nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Varaždinu točno utvrdilo činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

9. Naime, prvostupanjski sud je na temelju rezultata prekršajnog postupka, i to obrane okrivljenika, te iskaza svjedoka AA, kao i uvida u priloženu dokumentaciju, osnovano zaključilo da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 22. i stavka 2. Zakona o radu.

10. Neosnovano okrivljenici poriču počinjenje navedenog prekršaja, navodeći da prvostupanjski sud u toku postupka uopće nije uzeo u obzir dokazni prijedlog – izjavu poslodavca, a koju je radnik DA potpisao, a sama izjava jest suglasnost radnika AA za uskratu plaće, jer je ranije molio za isplatu akontacije, te kako su radniku AA isplatili dio plaće ranije – akontacija, pa mu je zbog toga manje isplaćena plaća u iznosu od 850,00 kn za mjesec listopad 2021., koja je isplaćen dana 30. studenoga 2021. i u iznosu os 1.751,62 kuna za mjesec studeni 2021., koja je isplaćena dana 30. prosinca 2021., te sud u potpunosti zanemaruje izjavu bez ikakvog obrazloženja zašto je tome tako, a sud ne daje niti jedan konkretan razlog nalaženja osnovanim optužnog prijedloga, a razvidno je da je radnik DA lažano iskazivao, zapravo njegov iskaz u potpunosti je kontradiktoran dokaznom prijedlogu – izjavi.

11. Naime, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici, kao I-okr. pravna osoba poslodavac te II-okr. odgovorna osoba poslodavca, radniku AA svoje potraživanje naplatili uskratom plaće i to 30. studenoga 2021. i 30. prosinca 2021.

12. Nadalje, odredbom članka 96. Zakona o radu propisano je da poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezina dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće, te radnik ne može suglasnost iz stavka 1. ovoga članka dati prije nastanka potraživanja.

13. Kako je radnik slabija strana ugovornog odnosa između poslodavca i radnika, to se prilikom radnikovog odricanja od novčanog iznosa koje ima prema poslodavcu mora raditi o jasno izraženoj volji radnika, te potpisana izjava od 23. studenoga 2021., koju su okrivljenici priložili, a u kojoj se navodi da se moli da se AA iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] na zadnjoj plaći u prosincu obustave akontacije iz proteklog razdoblja, manjkava je i nije valjana, jer bez utvrđivanja točnih visina iznosa potraživanja poslodavca, radnik se nije mogao suglasiti da se potraživanje naplati uskratom plaće, čime se ne može smatrati da je radnik dao pisanu suglasnost u konkretnom slučaju, posebno uzevši u obzir da se u izjavi spominje uskrata na plaći u prosincu 2021. a radniku je izvršena uskrata plaće i u studenome 2021., te isto tako iz iskaza navedenog radnika proizlazi da nije dao niti usmenu suglasnost poslodavcu da svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom dijela plaće.

14. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su okrivljenici postupili u suprotnosti s odredbom članka 96. Zakona o radu, što je valjano obrazložio, te je u točki 8. obrazloženja navedeno zašto nije prihvaćena kao valjana izjava priložena od strane okrivljenika, pa neutemeljeno okrivljenici navode da sud u potpunosti zanemaruje izjavu bez ikakvog obrazloženja zašto je tome tako.

15. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na odluku o prekršajnopravnim sankcijama, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio materijalno prekršajno pravo u korist I-okr. pravne osobe, kao i previše je cijenio olakotne okolnosti u korist okrivljenika, pa je stoga prihvaćena žalba tužitelja te je preinačena odluka o prekršajnopravnim sankcijama, dok je žalba okrivljenika kojom ističu da je prvostupanjski sud prestrogo odredio kaznu, u tom dijelu neosnovana.

16. Naime, prvostupanjski je sud izricanjem novčane kazne I-okr. u iznosu od 1.000,00 eura za prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 22. Zakona o radu povrijedio zakon u korist I-okr. jer je odredbom članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona propisano da ako je za prekršaj propisan minimum iznad 1.327,23 eura ili u točno određenom iznosu novčane kazne iznad 5.308,91 euro, kazna se može ublažiti do četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne propisanog ovim Zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika (članak 33. ovoga Zakona – 260,00 eura za pravnu osobu), pa kako je novčana kazna za pravnu osobu propisana u rasponu od 4.110,00 do 7.960,00 eura, to novčana kazna za I-okr. za navedeno djelo nije mogla biti izrečena u iznosu manjem od 1.040,00 eura, kao četverostrukom iznosu općeg zakonskog minimuma.

17. Nadalje, ovaj sud je okrivljenicima izrekao novčane kazne, uz primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, smatrajući da će se izvršenjem navedenih kazni ostvariti svrha prekršajnog postupka, pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije, i to vodeći računa o činjenica da okrivljenici nisu do sada prekršajno kažnjavani za istovrsni prekršaj, te isto tako uzimajući u obzir protek vremena od počinjenja prekršaja, kao i imovinske prilike okrivljenika, što sve u svojoj ukupnosti predstavlja naročito olakotne okolnosti.

18. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

19. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 6 otpravka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.