Poslovni broj: Us I-1275/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Mateje Marjanović, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SČEF, rođenog **.**.1989., državljanina Egipta, ranije smještenog u Svetom Ivanu Zelini, Ulica Vladimira Nadzora 71, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Gabrijela Banić, odvjetnica u Zagrebu, Draškovićeva 25, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, u Zagrebu, Ilica 335, OIB 36162371878, radi određenja obveze napuštanja Europskog gospodarskog prostora, 12. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VII policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216-04/24-02/878, URBROJ: 511-19-33-24-1, od 10. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za pružanjem besplatne pravne pomoći u ovom upravnom sporu, po odabranoj pružateljici Gabrijeli Banić, odvjetnici u Zagrebu, Draškovićeva 25.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem utvrđeno je da tužitelj nezakonito boravi na teritoriju Republike Hrvatske te mu se nalaže da dragovoljno napusti Europski gospodarski prostor u roku od 30 dana od dana dostave tog rješenja, uz upozorenje da će se u slučaju izostanka dragovoljnog napuštanja Europskog gospodarskog prostora, tužitelj prisilno udaljiti.

2. Osporavajući zakonitost naprijed navedenog rješenja tužitelj u svojoj tužbi navodi kako mu u postupku koji je prethodio osporenom rješenju nije osiguran tumač na jezik kojeg razumije, a niti mu je omogućeno sudjelovanje u samom postupku, čime smatra da je u njegovom slučaju povrijeđen članak 6. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Bez obzira na ovaj procesni propust ističe kako nikad nije zaprimio rješenje na koje se tuženik u svojoj tužbi poziva, iz kojeg razloga ni ne zna na kojim to činjeničnim utvrđenjima tuženik temelji svoju odluku. Smatra kako tuženik nije valjano obrazložio osporeno rješenje, jer u njemu nije naveo razlog protjerivanja te smatra da se prema Zakonu o strancima takvo rješenje može donijeti samo ako stranac predstavlja opasnost za javni poredak, a što u konkretnom nije slučaj. Predlaže Sudu da poništiti osporeno rješenje, kao i da mu odobri besplatnu pravnu pomoć u ovom upravnom sporu i tuženiku naloži da snosi troškove istog.

3. Tuženik u svom odgovoru navodi kako je u postupku koji je prethodio osporenom rješenju ocijenio sve dokaze relevantne za primjenu prava u konkretnom slučaju. Ukazuje kako je tužitelj zakonito boravio na teritoriju Republike Hrvatske, ali da su mu dozvole po kojima je taj boravak bio zakonit prestale važiti. Ističe i kako tužitelju nikad nije bila ograničena sloboda kretanja, već mu je oduzeta putna isprava, a koja mu je naknadno po okončanju postupka i vraćena. U odnosu na navode tužitelja o propustima prilikom njegovog saslušanja navodi kako je točno da je ono provedeno na engleskom jeziku, ali da se s takvim načinom prijevoda usuglasio i sam tužitelj. Konačno dodaje i kako tužitelj nije protjeran, već da mu je određen rok za dragovoljno napuštanje Republike Hrvatske, a što je posljedica okolnosti da ne postoji dozvola, odnosno izvršno odobrenje, za njegov boravak na teritoriju Republike Hrvatske, imajući na umu i kako je on državljanin treće zemlje koja podliježe viznom sustavu. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi osporeno rješenje.

4. Sud je 10. rujna 2025. i 5. studenoga 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika te priložene isprave.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Člankom 184. stavkom 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25. – u daljnjem tekstu Zakon), određeno je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet rješenje o povratku.

7.1. Člankom 184. stavkom 2. Zakona određeno je da će se rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak) i da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a te će se zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti.

8. U ovom predmetu spornim se ukazuje okolnost je li tužitelj osoba u nezakonitom boravku na teritoriju Republike Hrvatske, a u kojem slučaju bi se primijenile naprijed citirane odredbe. Tužitelj navodi kako nikad nije zaprimio rješenje kojim bi mu bila ukinuta dozvola za boravak i rad. Suprotno ovom tuženik tvrdi kako su tužitelju dostavljene sve relevantne odluke vezane uz njegov radnopravni status. Slijedom ovog osnovnog spornog pitanja Sud je svojim raspravnim rješenjem, evidentiranim u raspravnom zapisniku od 10. rujna 2025. (list 44 spisa), pozvao tuženika da dostavi dokaz o uručenju pravnog temelja prestanka zakonitog boravka tužitelja na teritoriju Republike Hrvatske.

9. Tuženik je uz svoj podnesak od 1. listopada 2025., dostavio rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje sv. Ivan Zelina, KLASA: UP/I-216-02/24-09/57281, URBROJ: 511-19-41-24-4, od 12.lipnja 2024., (list 50 spisa), a kojim rješenjem se ukida dozvola za boravak i rad za tužitelja, ranije izdana na rok važenja od 7. travnja 2024. do 6. travnja 2025. Uz to rješenje tuženik je dostavio i dokaz o uručenju navedenog rješenja (list 51 spisa), a sukladno kojoj proizlazi da je tužitelj navedeno rješenje osobno zaprimio. Slijedom navedenog Sud zauzima stav kako je tužitelj bio obavješten kako mu je prestala važiti dozvola boravka na teritoriju Republike Hrvatske, da je ranije izdane dozvole dužan vratiti te konačno da je tim rješenjem valjano upozoren na posljedice propuštanja postupanja po dostavljenom rješenju.

10. Budući da je sukladno naprijed navedenom postojalo izvršno ukidanje dozvole boravka za tužitelja, Sud zaključuje kako je on u trenutku donošenja osporenog rješenja, a koje je utemeljeno na naprijed citiranim odredbama Zakona, bio u nezakonitom boravku. Imajući na umu da tužitelj ne ukazuje na neku drugi pravni temelj po kojem bi mogao boraviti na teritoriju Republike Hrvatske, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

11. U odnosu na prigovore sadržane u tužbi, uz dosada navedeno Sud navodi i kako spisu tuženika prileži Zapisnik Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VII policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I- 216-04/23-02/1536, URBROJ: 511-19-33-24-1, od 10. listopada 2024., a u kojem je evidentiran iskaz stranca sukladno kojem proizlazi kako on govori arapski i engleski jezik, koji razumije u govoru i pismu te da pristaje na saslušanje na engleskom jeziku. Budući da je člankom 196. Zakona propisana obveza javnopravnog tijela da u postupanju prema strancu koji nezakonito boravi i koji ne razumije hrvatski jezik osigura prevođenje na jezik koji razumije i imajući ma umu kako iz zapisnika proizlazi konverzacija upravo na jeziku kojeg stranac razumije i koja točnost konverzacije je uostalom i bez primjedbi potpisana po tužitelju, Sud nalazi kako je strancu cjelovito omogućeno sudjelovanje u postupku koji je prethodio osporenom rješenju.

12. Budući ni ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drukčijeg rješavanja Sud nalazi da u ovoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

13. Stoga je temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci ove presude.

14. U odnosu na zahtjev tužitelja za pružanjem besplatne pravne pomoći i iako iz zahtjeva proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, Sud nalazi kako osoba koja je pružila tu pomoć nije za to ovlaštena, odnosno da ona nije evidentirana na listi pružatelja pravne pomoći, a koja je uz zapisnik uručena tužitelju i koja prileži spisu tuženika. Slijedom ovog utvrđenja i temeljem članka 3. stavka 4. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22.), odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

15. S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njegovim troškovnikom od 5. studenoga 2025. (list 60 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. i pod pretpostavkom ostvarenja uvjeta iz članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno članka 147. stavku 1. Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako je tužitelj ovaj upravni spor izgubio te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

Zagreb, 12. studenoga 2025.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Gabrijela Banić, Zagreb, Draškovićeva 25,,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, VII Policijska postaja Zagreb, [adresa] Zagreb, Nehajska ulica 7

3. U spis