REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3682/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z BO G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Milan Rimay, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, izvan ročišta za glavnu raspravu, 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 3. Ugovora o kreditu, broj 028-50-4096882, sklopljenog dana 11.05.2007. godine, između tužitelja: OŽ iz [adresa] i tuženika: Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, kojom je ugovorena obveza plaćanja jednokratne naknade u visini od 3,30% od iznosa kredita.

II. Nalaže se tuženiku: Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju: OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], plati iznos od 422,40 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 21.05.2007. godine do isplate, po stopi koja je:

- do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate,

- od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30.12.2023. do isplate, određena za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknadi parnične troškove u iznosu od 227,32 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 12. studenog 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su 11.05.2007. parnične stranke sklopile potrošački Ugovor o kreditu, broj 028-50-4096882 (dalje: Ugovor) i to tuženik kao kreditor i trgovac, a tužitelj kao korisnik kredita i potrošač. U članku 3. Ugovora određeno je plaćanje jednokratne naknade, u visini 3,30% od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Spomenuta odredba članka 3. Ugovora, ugovorena je na način koji je protivan zakonu. U konkretnom slučaju, radi se o ugovoru o potrošačkom kreditiranju jer je tužitelj potrošač. Predmetni Ugovor predstavlja standardizirani, tipski ugovor, koji je tuženik unaprijed sastavio te se o spornoj odredbi među ugovornim stranama nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik niti prije, a niti u vrijeme sklapanja Ugovora, tužitelja nije informirao o svim relevantnim činjenicama u svezi sporne naknade. Tako tuženik nije tužitelja informirao o tome na što se ta naknada točno odnosi i zašto ista iznosi upravo tih fiksnih (paušalnih) 3,30% od iznosa kredita, kao niti što se tom naknadom točno plaća i zbog čega, te kakva je struktura tih troškova. Također, tužitelju nisu bili uručeni nikakvi drugi akti kojima bi to eventualno bilo regulirano. Na tu odredbu tužitelj nije mogao utjecati jer se radi o odredbi koju je, kako je ranije rečeno, tuženik unaprijed stipulirao u svoj standardizirani obrazac ugovora.

1.1. Dalje tužitelj ističe da je Ugovor o kreditu predstavlja dvostrani pravni posao u odnosu na koji moraju vrijediti sva temeljna načela obveznog prava, kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obvezno pravnom odnosu, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednake vrijednosti uzajamnih činidaba, načelo savjesnosti i poštenja, te načelo zabrane zloupotrebe prava. Uglavljivanjem i nametanjem neodređene i netransparentne odredbe u ugovor, a na koju odredbu tužitelj, kao potrošač i slabija ugovorna strana, nije imao utjecaj, tuženik je postupio protivno svim navedenim načelima, a posebno suprotno načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO). Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pritom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a što je, obzirom na sve navedeno, u konkretnom slučaju izostalo.

1.2. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 ; na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora; dalje: ZoZP) određeno je sljedeće:

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

(2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Tuženik je, na prethodno opisani način, tužitelju nametnuo plaćanje nejasnih, neodređenih i nedefiniranih troškova, a što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih stranaka i to na štetu tužitelja, kao potrošača pa se takva ugovorna odredba smatra - nepoštenom. Sukladno odredbi članka 87. ZoZP, nepoštena ugovorna odredba je ništava (ništetna).

Ništetna je, stoga, zbog načina kako je ugovorena, odredba članka 3. Ugovora, kojom je određena obveza tužitelja da plati jednokratnu naknadu, u visini od 3,30% od iznosa kredita.

1.3. Temeljem spomenute, ništetne odredbe, tuženik je u trenutku isplate kredita, 21.05.2007., naplatio tužitelju naknadu u iznosu od 3.182,61 KN, što preračunato u danas važeću valutu iznosi 422,40 EUR (3.182,61 : 7,53450 = 422,40). Iz Potvrde tuženika od 10.05.2025., proizlazi da je sporna naknada naplaćena ustegom iz samog iznosa kredita. To je uzrokovalo i dodatnu neravnotežu u pravima i obvezama, na štetu tužitelja, te time i nepoštenost sporne odredbe, iz razloga što je tužitelj na taj iznos (naknade) plaćao dodatno još i ugovorenu redovnu kamatu, kroz cijelo razdoblje otplate kredita, na što također nije bio upozoren. To znači da je tužitelj, na ime sporne naknade, kada se ista uveća za ugovorenu kamatu, u konačnici platio još i više nego što je ta naknada nominalno iznosila. Obzirom da je tuženik spomenuti iznos naknade naplatio na temelju ništetne odredbe ugovora, dužan je vratiti tužitelju tako naplaćeni novčani iznos, a sve na temelju odredbe članka 323. ZOO-a. Tuženik je bio nesavjestan i nepošten stjecatelj jer je spornu ugovornu odredbu, koja je nepoštena i ništetna, sam sastavio i istu nametnuo tužitelju. Stoga je tuženik, na temelju odredbe članka 1115. ZOO-a, na iznos, koji je neosnovano stekao dužan platiti i zateznu kamatu, tekuću od dana neosnovanog stjecanja pa do isplate. Slijedom navedenog, od tuženika potražuje iznos od 422,40 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 21.05.2007. pa do isplate. Slijedom svega navedenog predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi ništetnom odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu broj 028-50-4096882, kojom je ugovorena obveza plaćanja jednokratne naknade u visini od 3,30% od iznosa kredita te naložiti tuženiku isplatu iznosa od 422,40 eur sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 30 dana određenom rješenjem od 28. svibnja 2025., a dostava mu je uredno obavljena što potvrđuje potpisana dostavnica na listu 11 spisa.

3. Tužitelj je spisu priložio dokumentaciju u vidu preslike Ugovora o kreditu (list 6-10 spisa) i preslike potvrde tuženika od 10.5.2025. (list 11 spisa).

4. Čitanjem kompletne spisu priložene dokumentacije utvrđeno je da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio niti s činjenicama koje su općepoznate. Također, nije utvrđeno da bi postojale općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi podnijeti odgovor na tužbu, slijedom čega je, na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci presude.

5. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova (Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika-Narodne novine broj 138/2023) što uz vrijednost jednog boda od 2,00 € (Tbr.54) iznosi ukupno 150,00 €, a uz PDV od 25% iznosi 187,50 €. Navedenom trošku valja dodati i troškove sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od plaćenih 19,91 € te za presudu zbog ogluhe u iznosu od 19,91 €, pa ukupni troškovi iznose 227,32 €. Tužitelj ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).

Zagreb, 12. studenog 2025.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).

DNA

- tužitelju po pun. uz pristojbu na presudu

- tuženiku