Poslovni broj Gž R-239/2025-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i članice vijeća Kristine Vukelić Aničić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska br.3., OIB: 02958272670, protiv tuženika 1. Latif j.d.o.o., Zagreb, Ulica Braće Domany br.4., OIB: 15796657066, 2. ŽJE iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Miličeviću odvjetniku iz Županje, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 1666/2024 od 27. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 1666/2024 od 27. svibnja 2025. u točki I. izreke, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi: 1) da je Ugovor o radu s početkom rada 16. svibnja 2019. ništetan, 2) da se naloži 1. i 2. tuženicima da naknade tužitelju parnični trošak. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknade 2. tuženici parnični trošak u iznosu od 187,50 eur, a točkom III. izreke odbijena je 2. tuženica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 247,50 eur.
2.Protiv citirane presude, točke I. izreke i odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke, žalbu izjavljuje tužitelj iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 5020/11, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tužitelja nije osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.
6.Nisu osnovani navodi tužitelja kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku sadržanu u točki I. izreke.
7.Predmet spora je zahtjev tužitelja na ništetnost predmetnog Ugovora o radu, a koji zahtjev tužitelj činjenično temelji na tvrdnji da svrha istog nije bilo obavljanje poslova u skladu s tim Ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz Zakona o obveznim odnosima, Zakona o zdravstvenom osiguranju i Zakona o rodiljnim o roditeljskim dopustima.
8.Naime iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:
-da su 1. i 2. tuženi sklopili Ugovor o radu, temeljem koje je 2. tuženica kod 1. tuženika trebala početi raditi 16. svibnja 2019. zaključno do 21. srpnja 2021.,
-da iz Izjave 1. tuženika od 16. svibnja 2019. proizlazi da ista od 17. svibnja 2019. može koristiti porodiljski dopust,
-da je tužitelj svojim rješenjem od 4. srpnja 2019. odobrio ovdje 2. tuženici korištenje roditeljskog dopusta za dijete ŽJ u razdoblju od 17. svibnja 2019. do 4. srpnja 2021.; da kroz to vrijeme ista ima pravo na naknadu plaće u visini od 70% proračunske osnovice,
-da je 2. tuženica prije sklapanja spornog Ugovora s 1. tuženikom bila nezaposlena,
-da iz iskaza zz 1. tuženika, proizlazi da 2. tuženicu nije poznavao od ranije, da je k njemu došao njen suprug i pitao da li treba radnike, tada da je trebao radnika, zbog čega da je s 2. tuženicom sklopio Ugovor o radu, da je stoga došla raditi. Nije se mogao sa sigurnošću sjetiti koliko je 2. tuženica dugo radila kad mu je došla s papirima i tražila korištenje porodiljskog dopusta, da je sve bilo provedeno u skladu s zakonom,
-da iz iskaza 2. tuženice, proizlazi pored ostalog da je po sklapanju Ugovora o radu s 1. tuženikom, 10 dana kasnije, a možda i više, u razgovoru s drugim roditeljima saznala da ima pravo koristiti porodiljski dopust, da su je uputili kod tužitelja, tamo da su joj rekli koja sve prava ima, nakon čega da je otišla na porodiljski dopust,
-da je iz iskaza svjedoka DJ razvidno da zz 1. tuženika poznaje od prije, jer da u jedno vrijeme i radili zajedno, da je znao da treba radnika, pa da je pitao suprugu (2. tuženicu) da li bi ona radila kod njega, da se supruga sredinom svibnja 2019. zaposlila kod 1. tuženika, da je tada od drugih mama čula da može koristiti preostali roditeljski dopust od trećeg djeteta jer da je iskoristila samo dio. Nakon toga da je otišla kod tužitelja, sa dokumentacijom gdje joj je rečeno da to može iskoristiti pa je krenula s korištenjem tog dopusta.
9.1.Polazeći od ovakvih utvrđenja, prvostupanjski sud uvažava sadržaj čl. 322. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO- a), te također uvažava iskaze stranaka i saslušanog svjedoka, držeći ih logičnim, jasnim i suglasnim u odnosu na sporne činjenice. Posebice prihvaća iskaz 2. tuženice u dijelu u kojem je ista iskazivala da prije no što je počela raditi kod 1. tuženika nije znala da ima pravo iskoristiti preostali dio
Napose cijeneći sadržaj ranije spomenutog rješenja tužitelja, sud utvrđuje da je tužitelj 2. tuženici odobrio korištenje prava na roditeljski dopust za dijete ŽJ, u razdoblju od 17. svibnja 2019. do 4. srpnja 2021., da je u tom razdoblju imala pravo na naknadu plaće u visini 70% proračunske osnovice, da je AJ treće dijete 2. tuženice, da je otac djeteta ĐJ koristio roditeljski dopust kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena u razdoblju od 15. siječnja 2019. do 14. svibnja 2019., da je 2. tuženica bila zaposlena kod 1. tuženika s punim radnim vremenom od 16. svibnja 2019., da je ista tužitelju zahtjev za korištenjem prava podnijela 25. svibnja 2019., da je taj Zahtjev sastavljen 23. svibnja 2019., da je u tome navedeno da je 2. tuženica započela s korištenjem prava od 17. svibnja 2019. Takav zahtjev s retroaktivnim početkom korištenja prava, da je tužitelj prihvatio kao osnovan, te sukladno tome donio rješenje od 4. srpnja 2019.
9.2.U kontekstu prednjih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da su iskazi 1. i 2. tuženih u skladu i s dokumentacijom koju je tužitelj priložio u spis, te nastavno tome sud poklanja vjeru iskazu 2. tuženice i u djelu u kojem je iskazala da nije znala da ima pravo na korištenje roditeljskog dopusta bez obzira što joj je to treće dijete i što je ranije koristila rodiljni i roditeljski dopust budući je u konkretnom slučaju njezin suprug ranije koristio roditeljski dopust kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena, pa se ne radi o identičnim situacijama za korištenjem prava zaposlenih roditelja iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine" broj: 85/2008. i dr.).
9.3.Stoga je uvjerenje suda prvog stupnja da su 1. i 2. tuženici slobodnom voljom zasnovali radni odnos radi izvršenja ugovorene radne obveze, da je 2. tuženica obavljala poslove čišćenja počam od 16. svibnja 2019. do predaje zahtjeva za korištenje roditeljskog dopusta za dijete ŽJ. Nastavno tome, uz uvažavanje čl. 10. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014 i dr., dalje: ZR-a), sud prvog stupnja je stava da se obzirom na tužbeni zahtjev tužitelja, trebaju primijeniti odredbe ZOO-a. Sukladno tome, prosudba je prvostupanjskog suda da sporni Ugovor nije protivan Ustavu RH, prisilnim propisima, kao ni moralu društva. Dodatno ukazuje i na to da je tužitelj bio taj koji je odlučivao o osnovanosti zahtjeva 2. tuženice za korištenje roditeljskog dopusta, te da je u okviru tog postupka raspolagao sa svim podacima vezanim za status 2. tuženice, a koji s u možda mogli upućivati na eventualnu ništetnost spornog Ugovora.
U odnosu na ranije spomenutu Izjavu 1. tuženika od 16. svibnja 2019., prvostupanjski sud smatra da ista ne predstavlja dokaz ništetnosti predmetnog Ugovora, iz razloga jer da ista ni na koji način ne dovodi u sumnju zaključak suda da sporni Ugovor nije ništetan.
Shodno tome odlučuje kao u točki I. izreke, a odluku o trošku temelji na čl. 154. st.1., 155. i 164. ZPP-a.
10.U kontekstu do sada izloženog, nisu ovome sudu prihvatljivi razlozi kojima tužitelj pobija pravilnost stajališta prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, upirući pri tome na čl. 122. st.4. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“. broj 80/2013 i dr., dalje: ZZO-a) te u svezi s tim na odluku poslovni broj Gž 3986/2024.
U svezi prednjeg, treba reći da ovaj sud ne smatra spornim da tužitelj sukladno čl. 122. st.4. ZZO-a, ima ovlaštenje da pod određenim uvjetima pokrene postupak pred nadležnim sudom radi osporavanja ugovora o radu, da to automatizmom, samo podnošenje tužbe sa tužbenim zahtjevom, kakav je sadržan u tužbi tužitelja, nema za posljedicu i osnovanost istog, budući da je tužitelj taj koji treba dokazati zakonske pretpostavke osnovanosti svog zahtjeva, a to je u konkretnom slučaju ništetnost Ugovora o radu.
11.Nadalje, ni prema ocjeni ovog suda, činjenica da se 2. tuženica nakon isteka korištenja prava roditeljskog dopusta, 4. srpnja 2021. odjavila iz radnog odnosa kod 1. tuženika, te se prijavila kao obvezno osigurana u svojstvu osobe s prebivalištem, odobrenim stalnim boravkom dugotrajnim boravištem u [adresa], koje nisu obvezno zdravstveno osigurane po drugoj osnovi, te da do danas nije ponovno zasnovala radni odnos, a kao što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud, ni na koji način ne dovodi u dvojbu pravilnost zaključka prvostupanjskog suda glede postojanja pretpostavki iz čl. 322. ZOO-a, o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.
12.Podredno, što se tiče navoda tužitelja u dijelu u kojem navodi da je sud odbio provesti dokaz saslušanjem z.z. 1. tuženika i 2. tuženice na okolnost zasnivanja radnog odnosa, skreće se pažnja tužitelju da su u tijeku ovog postupka saslušani i zz. 1. tuženika, kao i 2. tuženica, kojom je prilikom postojala mogućnost da se isti saslušaju pored ostalog i na prednje spomenute okolnosti, zbog čega prema uvjerenju ovog suda, nema govora o tome da je te dokazne prijedloge sud prvog stupnja odbio provesti.
13.U kontekstu svega do sada izloženog, pravilnom drži ovaj sud i odluku o trošku sadržanu u točki II. izreke.
14.Kako je shodno svemu do sada iznesenom, prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, to ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključke suda prvog stupnja o postojanju pravno relevantnih činjenica, koje tužitelj iznošenjem vlastitih pravnih shvaćanja nije uspio dovesti u dvojbu.
Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanoj presudi u odnosu na odluku sadržanu u točki I. izreke, zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da prvostupanjska presuda u točki I. izreke nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.
15.Rukovodeći se prethodno iznesenim razlozima, temeljem kojih ni prema prosudbi ovog suda u konkretnoj pravnoj situaciji nije bilo moguće udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja, budući da se temeljem rezultata dokaznog postupka ne može zaključiti da je sporni Ugovor doista ništetan, tada nije bilo uvjeta ni za preinačenje odluke o trošku sadržane u točki II. izreke, pa se shodno tome i ta odluka ukazuje pravilnom i utemeljenom na zakonu.
16.Zbog svih izloženih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke i odluci o trošku sadržanoj u točki II. izreke, sve primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.
17.Presuda suda prvog stupnja u odluci o trošku sadržanoj u točki III. izreke kao nepobijana ostaje neizmjenjena.
U Rijeci, 12. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Filka Pejković
