Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-911/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, zastupanog po punomoćnici MŠŠ, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-22/2022-20 od 16. svibnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-22/2022-20 od 16. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR (dvjesto pedeset eura).
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
«I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, isplati iznos od 4.288,47 EUR / 32.311,51 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 879,20 EUR / 6.624,36 kn od 20. travnja 2017. do isplate,
- na iznos od 900,51 EUR / 6.784,91 kn od 24. veljače 2018. do isplate,
- na iznos od 2.508,76 EUR / 18.902,24 kn od dana donošenja presude do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana,"
II/ Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 da tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknadi parnične troškove u iznosu od 1.741,14 EUR (tisuću sedamsto četrdeset jedan euro i četrnaest centi), u roku od 15 dana.»
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
3. U odgovoru na žalbu tuženik ocjenjuje da je žalba tužitelja neosnovana te predlaže da ju sud drugog stupnja odbije u cijelosti te obveže tužitelja na naknadu troškova odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, općenito navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne navodi konkretno o kojim nedostacima se radi, iz kojih razloga je ovaj sud presudu suda prvog stupnja u odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ispitivao na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, te je utvrđeno da donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete povodom prometne nesreće koja se dogodila 28. srpnja 2009., u kojoj su sudjelovali osiguranik tužitelja MŠ i osiguranik tuženika VŠ, koji je suodgovoran za nastanak prometne nesreće u omjeru od 70 %, koju činjenicu je sud utvrdio na temelju presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ludbregu broj K-863/09 od 27. siječnja 2010. i nagodbe broj AOF124/2010 od 11. srpnja 2011. koja je sklopljena između tuženika i MŠ. Nesporna činjenica među strankama je bila da je u prometnoj nesreći osiguranik tužitelja zadobio tjelesne ozljede, te da mu je upravo zbog zadobivenih ozljeda i nastalog invaliditeta rješenjima tužitelja broj 146718 od 24. listopada 2011. i 25. listopada 2011. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada, koja mirovina je osiguraniku i isplaćivana. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na odredbama članka 161. stavak 1. i 2. te članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.; dalje: ZOMO), dok tuženik smatra da je o njegovoj obvezi potrebno odlučiti na temelju odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23.; dalje: ZOOP).
6.1. Prema pravnom shvaćanju suda prvog stupnja u konkretnom slučaju o obvezi tuženika da naknadi štetu tužitelju, koja šteta se sastoji u isplaćenoj invalidskoj mirovini u koju je njezin osiguranik otišao zbog posljedica prometne nezgode, za koju je odgovoran osiguranik tuženika, potrebno je odlučiti na temelju odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP-a. S obzirom da bi prema toj odredbi tužitelj imao pravo na naknadu štete samo u slučaju da je isplaćena invalidska mirovina veća u odnosu na invalidsku mirovinu koja bi bila utvrđena zbog povrede na radu, a sam tužitelj je naveo da tako isplaćena invalidska mirovina nikada nije veća od invalidske mirovine zbog povrede na radu, sud utvrđuje da tužitelju nije nastala šteta propisana odredbama članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a, zbog čega odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Tužitelj u bitnome u žalbi osporava pravno shvaćanje suda prvog stupnja o primjeni ZOOP-a, dakle osporava primjenu materijalnog prava.
7.1. Žalbene tvrdnje tužitelja nisu osnovane, jer je i po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja pravilno o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja odlučio primjenom odredbe članka 27. ZOOP-a.
7.2. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., koje prihvaća i ovaj sud, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama toga suda (Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-678/2022 od 3. studenog 2022., Rev- 866/2022 od 30. kolovoza 2022.). S obzirom na to da je to pravno shvaćanje doneseno u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, primjenjivo je i u ovom predmetu.
7.3. Prema ocjeni ovog suda, a u skladu s odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). Pritom se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom položaju kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om na temelju kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti pa tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju koji je uređen ZOOP-om kao posebnim zakonom.
7.4. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja o predmetu spora odlučio primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. toga Zakona koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.
7.5. Prema članku 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda kada bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu. Kako je sam tužitelj u postupku tvrdio da isplaćeni iznos mirovine nije veći od invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pravilno je sud primijenio odredbe članka 27. stavaka 1. i 3. ZOOP-a kada je zbog nepostojanja stvarne štete u smislu tog Zakona tužbeni zahtjev odbijen.
7.6. Na pravilnost primjene materijalnog prava ne utječu pravna shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatska koja su izražena u žalbi priloženoj odluci broj U-III-1088/2017 od 28. rujna 2021. i rješenju broj U-I-856/2016 od 7. veljače 2017.
7.7. Suprotno tumačenju tužitelja o dosegu i učincima te odluke, predmet postupka u povodu ustavne tužbe o kojoj je odlučno u odluci broj U-III-1088/2017 od 28. rujna 2021. nije bilo tumačenje primjenjivog zakona, nego ocjena je li podnositelju ustavne tužbe bilo povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje u postupku provedenom pred redovnim sudovima u okolnostima tog konkretnog predmeta, a radi ocjene je li to pravo povrijeđeno zbog „dubokih i dugotrajnih razlika“ u primjeni materijalnog prava u praksi hrvatskih sudova. U tom se smislu Ustavni sud Republike Hrvatske nije bavio time koji je propis primjenjiv, nego je ocjenjivao postoji li nekonzistentna sudska praksa i ako postoji je li bilo neučinkovitosti mehanizma za njezino prevladavanje primjenjujući na okolnosti tog predmeta mjerila za ocjenu zaštite prava na poštene suđenje zbog različite sudske prakse o istom pravnom pitanju koje je u svojoj praksi razvio Europski sud za ljudska prava.
8. Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
9. Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog postupka, koji se sastoji od troška odgovora na žalbu s PDV-om u iznosu od 250,00 eura, jer se po ocjeni ovog suda ne radi o trošku koji je u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a bio potreban radi vođenja parnice.
Koprivnica, 12. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
