Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1735/2025-2

R E P U B L K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Biserki Trstenjak-Opačak, u pravnoj stvari tužitelja ŽĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Grubešić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika UniCredit Leasing Croatia d.o.o. Zagreb, Samoborska cesta 145, OIB 18736141210, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1495/2024-7 od 7. srpnja 2025., 12. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1495/2024-7 od 7. srpnja 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Ovaj sud oglašava se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

II Po pravomoćnosti ovog rješenja spis će ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu."

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnio je tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da je Općinski sud u Rijeci nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivnje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničanog posutpka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o operativnom leasingu zaključen 11. lipnja 2007., kao i odredba o ulaznoj naknadi za obradu kredita te zatjev za isplatu nepripadno plaćenog iznosa.

7. Iz stanja u spisu proizlazi da je u odgovoru na tužbu tuženik, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, istakao prigovor mjesne nenadležnosti navodeći da je čl. 17.11. Općih uvjeta Ugovora o operativnom leasingu, za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u Zagrebu, koji je i općemjesno nadležan sud prema čl. 46. i 48. ZPP-a.

8. Iz obrazloženja pobijanog rješenja, kao i iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi da je provostuapanjski sud utvrdio da je tužitelj potrošač te da je valjan sporazum stranaka o mjesnoj nadležnosti suda u sjedištu tuženika.

9. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije analizirao predstavlja li primjena čl. 17.11. Općih uvjeta o operativnom leasingu, nepoštenu odredbu ugovora, sve u smislu Direktive 93/13 EEZ Vijeća od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, koja je u cijelosti implementirana u hrvatski pravni sustav. Naime, odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/2003., dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o leasingu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u stavku 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. U čl. 82. toč. 19. ZZP-a propisano je da je ugovorna odredba koja bi se uz ispunjenje pretpostavke iz članka 81. ovog Zakona mogla smatrati nepoštenom i odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.

10. Na sastanku građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova održanog 5. studenog 2020. zaključeno je da prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenosti između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti. S obzirom da se iz stanja spisa može zaključiti da se i u ovoj pravnoj stvari radi o potrošačkom ugovoru, kao i kod sklapanja ugovora o kreditu, to je navedeno pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske relevantno i u ovom postupku.

11. Tužitelj je na ročištu održanom 7. srpnja 2025. osporio osnovanost prigovora mjesne nenadležnosti i ukazao da mu se nameću nepotrebni troškovi.

12. Prvostupanjski sud na tu okolnost nije saslušao tužitelja i raspravio da li suprotno načelu savjesnosti i poštenja prorogacijska klauzula o mjesnoj nadležnosti uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja i sjedišta tuženika, mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe, opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti).

13. Prema tome, osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje pa se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

14. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tužitelja i temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP- odlučeno je kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

15. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će na brz i jednostavan način, prvenstveno saslušanjem tužitelja i po potrebi izvođenjem daljnjih dokaza, kao i uvidom u dokumentaciju koja već prileži u spisu, utvrditi je li se o prorogacijskoj klauzuli o mjesnoj nadležnosti u korist registriranog sjedišta tuženika pregovaralo te je li ista ništetna, odnosno da li suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja i sjedišta tuženika, mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe, opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti). Uslijed toga, prvostupanjski sud će utvrditi i obrazložiti da li u konkretnoj pravnoj situaciji ima mjesta primjeni odredbe čl. 59. ZPP-a koja propisuje nadležnost po mjestu u kojem se nalazi poslovna jedinica. Nakon što utvrdi relevantne činjenice, prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o osnovanosti istaknutog prigovora mjesne nenadležnosti.

Osijek, 12. studenog 2025.

Sutkinja

Biserka Trstenjak-Opačak