REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEK

Poslovni broj: Us I-1190/2024-9

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, po prijedlogu sudske savjetnice Tatjane Sekulić, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja Udruge Bežična mreža EBSW, Đakovo, Vinkovačka 10, OIB: 17574751602, koju zastupa opunomoćenik Krešimir Lipovšćak, odvjetniku u OD Lipovšćak i partneri d.o.o. u Zagrebu, Petra Hektorovića 2, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/24- 01/30, URBROJ: 513-04-24-3 od 21. kolovoza 2024.

II Poništava se porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor KLASA: UP/I-471-02/23- 01/161, URBROJ: 513-07-14-0203/013-24-11 od 2. siječnja 2024.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju plati trošak ovoga upravnog spora u iznosu od 500,00 eur (petsto eura) u roku od 60 dana.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor KLASA: UP/I-471-02/23-01/161, URBROJ: 513-07-14-0203/013-24-11 od 2. siječnja 2024.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je u točki I. izreke utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. godine: porezna osnovica od 11.131,81 eur, porezna stopa od 25%, porezna obveza od 2.782,95 eur, kamata zbog nepravodobno plaćenog poreza na dodanu vrijednost od trenutka nastanka obveze do dana sastavljanja zapisnika (20.12.2023.) u iznosu od ukupno 305,52 eur i manje obračunani porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2022., porezna osnovica od 26.849,39 eur, porezna stopa od 25%, porezna obveza od 6.712,34 eur, kamata zbog nepravodobno plaćenog poreza na dodanu vrijednost od trenutka nastanka obveze do dana sastavljanja zapisnika (22.12.2023.) u iznosu od ukupno 374,42 eur. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da uplati porez na dodanu vrijednost za razdoblje poslovanja od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 9.495,29 eur na navedeni račun prihoda državnog proračuna; da uplati kamate na porez na dodanu vrijednost obračunane do dana sastavljanja zapisnika u ukupnom iznosu od 679,94 eur na navedeni račun prihoda državnog proračuna; da obračuna i uplati kamate za porez na dodanu vrijednost od dana sastavljanja zapisnika do dana uplate na navedeni račun prihoda državnog proračuna. U točki III. izreke naloženo je tužitelju da nakon izvršene uplate iz točke II. provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama. U točki IV. izreke prvostupanjskog rješenja određeno je da će tužitelj ovo rješenje izvršiti po njegovoj izvršnosti te da će dokaz o izvršenoj uplati utvrđenih obveza dostaviti prvostupanjskom tijelu najkasnije sljedećeg dana po izvršenoj uplati. Točkom IV. izreke određeno je da će se, ako tužitelj ne izvrši navedene uplate u određenom mu roku, naplata izvršiti ovrhom.

3. Tužitelj u tužbi osporava navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te navodi da je članarina prihod tužitelja kao udruge, a ne naknada za pružanje usluge interneta. Nadalje, navodi koji je cilj udruge, što čini isključive prihode udruge, tko sve plaća članarinu i tko je oslobođen od plaćanja iste. Objašnjava da su članovima, kada postanu članovi udruge, na raspolaganju servisi za međusobnu razmjenu podataka te da osim spajanja na mrežu imaju mogućnost unutar svog kućanstva razviti sličnu ili istu mrežu te mogućnost udaljenog spajanja na kućnu mrežu bez korištenja interneta uz hardwersku potporu, a svatko se na mrežu udruge spaja s vlastitom opremom. Ističe da Udruga raspolaže i vanjskim priključcima prema internetu koji se ravnomjerno dijeli s članovima shodno tehničkim mogućnostima. Posao oko izgradnje i održavanja mreže obavlja se na dobrovoljnoj osnovi članova, a u slučaju kvarova na infrastrukturi mreže popravci mogu trajati i po nekoliko dana i za to vrijeme članovi ne mogu pristupiti mreži. U vrijeme obilnijih oborina ili drugih značajnijih atmosferskih utjecaja, pristup mreži udruge uglavnom nije moguć, a članovi su svjesni tih ograničenja. Ne postoje nikakve garancije pristupa mreži niti se eventualni popravci plaćaju od strane tužitelja. Nadalje, navodi na što se sve koriste financijska sredstva od članarina i potpora jedinica lokalne samouprave koja se prikupljaju na račun udruge te ističe da mu u radu pomažu partneri, odnosno tvrtke koje se bave pružanjem telekomunikacijskih usluga. Ističe da su njegovu mrežnu infrastrukturu koristili i članovi koji zbog svoje lokacije nisu imali nikakvu mogućnost spajanja na internet od strane nacionalnih operatera, osim putem satelitskih sustava koji su iznimno skupi. Na taj je način građanima omogućen minimalan pristup internetu na području na kojem žive sve dok nacionalni operateri ne uspostave svoju infrastrukturu. Ističe da opisi plaćanja članarina od strane članova kao na primjer "rata za 22/2021" ili "plaćanje internet veze" i sl. nemaju nikakve veze s utvrđivanjem Udruge kao obveznika poreza na dodanu vrijednost te smatra da je potrebno utvrditi obavlja li udruga trajno gospodarsku djelatnost ili ne. Navodi da djeluje kao Udruga koja održava mrežu koju samostalno razvija, pri čemu ne stječe prihode prodajom dobara i usluga već isključivo od uplata jednokratne članarine te da nema namjeru trajnog ostvarivanja prihoda već je prihod u obliku članarina usmjeren isključivo na održavanje mreže. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje od 2. siječnja 2024., uz naknadu troška upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim Sudom je održana javna rasprava 22. listopada 2025. na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava na temelju odredbe članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024., dalje: ZUS) održana u njegovoj odsutnosti. Na navedenoj raspravi opunomoćenica u zamjeni tužitelja ostala je kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, svih navoda iznesenih u tužbi kao i svih predloženih dokaznih prijedloga. Istaknula je da nisu ispunjene zakonske pretpostavke da tužitelj postane obveznik plaćanja PDV-a jer je članarina prihod tužitelja kao Udruge, a ne naknada za pružanje usluga interneta. Navela je i da tužitelj nije obveznik poreza na dobit što je utvrdio i sam tuženik u predmetu utvrđivanja obveze poreza na dobit rješenjem KLASA: UP/II-410-10/23-01/20, URBROJ: 513-04-23-3 od 29. prosinca 2023. Opunomoćenica u zamjeni tužitelja u spis je priložila troškovnik kojim potražuje trošak upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur s pripadajućim PDV-om te trošak zastupanja na raspravi u iznosu od 200,00 eur s pripadajućim PDV-om, odnosno ukupno 500,00 eur i trošak eventualnih pristojbi po određenju Suda.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu upravnog spora te spis upravnog postupka, pa je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Člankom 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, 73/2013., 148/2013., 143/2014., 115/2016., 106/2018., 121/2019., 138/2020., 39/2022., 113/2022. i 33/2023., dalje: Zakon o PDV-u). propisano je da je predmet oporezivanja PDV-om isporuka dobara i obavljanje usluga u tuzemstvu koje obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav.

8. Odredbom članka 6. Zakona o PDV-u propisano je da je porezni obveznik svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti.

9. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je porezni postupak u kojem je tužitelju utvrđena obveza plaćanja PDV-a za 2021. i 2022. godinu pokrenut po službenoj dužnosti.

10. Nadalje je utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo kod tužitelja izvršilo porezni nadzor obračuna poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: UP/I-471-02/23-01/161, URBROJ: 513-07-14-0203/013-23-9 od 20. prosinca 2023. te je 2. siječnja 2024. doneseno prvostupanjsko rješenje.

11. Iz zapisnika o provedenom nadzoru proizlazi da tužitelj ne vodi knjigu izlaznih računa jer ne izdaje račune već zahtjeve korisnika za pristup mreži. Prihode na kontima prihoda knjiži temeljem uplata na žiro-račun od strane korisnika pristupa mreži odnosno internetu za uslugu korištenja istog.

12. Uvidom u izvatke žiro-računa tužitelja utvrđeno je da pri uplatama korisnici pristupa mreži navode različite opise plaćanja: članarina, plaćanje Internet prometa, rata za 11/21, plaćanje Internet veze, pretplata, plaćanje računa, mjesečna naknada, plaćanje bežične mreže, usluga interneta i slično.

13. Iz zapisnika o provedenom nadzoru nadalje proizlazi da je Porezno tijelo tijekom nadzora obavilo više vezanih nadzora kod korisnika predmetne usluge te utvrdilo da za izvršene uplate tužitelj daje uslugu pristupa Internet mreži, dakle uslugu koja je istovjetna uslugama istih ili sličnih operatera poreznih obveznika.

14. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je Porezna uprava, Područni ured Osijek, Ispostava Đakovo, 14. veljače 2023. donijela rješenje KLASA: UP/I-410-23/23-16/2, URBROJ: 513-07-14-02/23-01 kojim tužitelj postaje obveznik poreza na dobit od 1. siječnja 2020. na temelju obavljanja gospodarske djelatnosti te je dužan voditi poslovne knjige i sastavljati financijske izvještaje sukladno odredbama Zakona o računovodstvu.

15. Nadalje je utvrđeno da je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-410-10/23-01/20, URBROJ: 513-04-23-3 od 29. prosinca 2023. poništio rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Đakovo, KLASA: UP/I-410-23/23-16/2, URBROJ: 513-07-14-02/23-01 od 14. veljače 2023. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da tuženik ne nalazi da tužitelj obavlja gospodarsku djelatnost samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti ili prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih povlastica niti da bi neoporezivanje gospodarske djelatnosti bila pretpostavka stjecanju neopravdanih povlastica na tržištu.

16. Zbog naprijed navedenog, Sud smatra da porezno tijelo, u konkretnom slučaju, prilikom utvrđivanja porezne obveze tužitelju, nije pravilno primijenilo odredbu članka 6. Zakona o PDV-u koja propisuje da je porezni obveznik svaka osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost.

17. Naime, nesporno je da je sam tuženik u rješenju KLASA: UP/II-410-10/23- 01/20, URBROJ: 513-04-23-3 od 29. prosinca 2023. utvrdio da tužitelj ne obavlja gospodarsku djelatnost samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti ili prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih povlastica niti da bi neoporezivanje gospodarske djelatnosti bila pretpostavka stjecanju neopravdanih povlastica na tržištu nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu.

18. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio kako je donošenjem osporavanih odluka povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je stoga na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točkama I i II izreke presude.

19. Kako je ovom presudom poništeno osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje 2. siječnja 2024., ali bez vraćanja predmeta na ponovni postupak, to je Sud sam meritorno riješio predmetnu upravnu stvar pa se upravni postupak smatra dovršenim.

20. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, te da stanka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Stoga je Sud tužitelju dosudio zatraženi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 500,00 eur koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur s pripadajućim PDV-om i zastupanja na raspravi 22. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eur s pripadajućim PDV-om u skladu s odredbom čanka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a, iako bi prema Tbr. 27. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023.) imao pravo na iznos od 2.000,00 eur s pripadajućim PDV-om. Tužitelju nisu priznati troškovi sudske pristojbe u ovom sporu, jer se prema članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/2018. i 51/2023., dalje: ZSP), pristojbe plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III izreke presude.

U Osijeku 12. studenog 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude(članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku