Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž R-78/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Stokrp kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vinke Vrančić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jošku Mikuliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ljubiĉić – Vrdoljak & partneri u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-354/2020-42 od 24. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 12. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-354/2020-42 od 24. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-354/2020-42 od 24. srpnja 2025., presuđeno je tako da izreka glasi:
„"Dužna je tuženica u roku od 15 na ime neiskorištenih dnevnih odmora (pauza) u razdoblju od **.**.2013. do **.**.2018. godine isplatiti tužiteljici bruto iznos od 4.240,78 eur-a, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi pripisanoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:
- na iznos od 17,67 eur-a, počevši od 15.10.2013. godine do isplate - na iznos od 116,66 eur-a, počevši od 15.11.2013. godine do isplate - na iznos od 78,08 eur-a, počevši od 15.12.2013. godine do isplate -
na iznos od 33,88 eur-a, počevši od 15.01.2014. godine do isplate
-
na iznos od 61,57 eur, počevši od 15.02.2014. godine do isplate
-
na iznos od 74,53 eur-a, počevši od 15.03.2014. godine do isplate
-
na iznos od 46,14 eur-a počevši od 15.4.2014. godine do isplate
-
na iznos 40,65 eur-a počevši od 15.5.2014. godine do isplate
-
na iznos od 94,86 eur-a počevši od 15.6.2014. godine do isplate
-
na iznos od 95,82 eur, počevši od 15.7.2014. godine do isplate
-
na iznos od 58,33 eur-a počevši od 15.8.2014. godine do isplate
-
na iznos od 42,59 eur-a počevši od 15.9.2014. godine do isplate
-
na iznos od 105,02 eur-a počevši od 15.10.2014. godine do isplate
-
na iznos od 55.32 eur-a počevši od 15.11.2014. godine do isplate
-
na iznos od 97,30 eur-a počevši od 15.12.2014. godine do isplate
-
na iznos od 94,37 eur-a počevši od 15.01.2015. godine do isplate
-
na iznos od 91,85 eur-a počevši od 15.2.2015. godine do isplate
-
na iznos od 104,78 eur-a počevši od 15.3.2015. godine do isplate
-
na iznos od 60,59 eur-a počevši od 15.6.2015. godine do isplate
-
na iznos od 71,44 eur-a počevši od 15.7.2015. godine do isplate
-
na iznos od 78,10 eur-a počevši od 15.8.2015. godine do isplate
-
na iznos od 21,38 eur-a počevši od 15.9.2015. godine do isplate
-
na iznos od 74,84 eur-a počevši od 15.10.2015. godine do isplate
-
na iznos od 45,75 eur-a počevši od 15.1.2016. godine do isplate
-
na iznos od 100,21 eur-a počevši od 15.2.2016. godine do isplate
-
na iznos od 71,58 eur-a počevši od 15.3.2016. godine do isplate
-
na iznos od 65,36 eur-a počevši od 15.4.2016. godine do isplate
-
na iznos od 50,11 eur-a počevši od 15.5.2016. godine do isplate
-
na iznos od 61,49 eur-a počevši od 15.6.2016. godine do isplate
-
na iznos od 99,07 eur-a počevši od 15.7.2016. godine do isplate
-
na iznos od 68,00 eur-a počevši od 15.8.2016. godine do isplate
-
na iznos od 91,50 eur-a počevši od 15.9.2016. godine do isplate
-
na iznos od 81,99 eur-a počevši od 15.10.2016. godine do isplate
-
na iznos od 100,63 eur-a počevši od 15.11.2016. godine do isplate
-
na iznos od 34,31 eur-a počevši od 15.12.2016. godine do isplate
-
na iznos od 96,06 eur-a počevši od 15.1.2017. godine do isplate
-
na iznos od 48,99 eur-a počevši od 15.2.2017. godine do isplate
-
na iznos od 100,08 eur-a počevši od 15.3.2017. godine do isplate
-
na iznos od 73,64 eur-a počevši od 15.4.2017. godine do isplate
-
na iznos od 65,44 eur-a počevši od 15.5.2017. godine do isplate
-
na iznos od 90,37 eur-a počevši od 15.6.2017. godine do isplate
-
na iznos od 90,98 eur-a počevši od 15.7.2017. godine do isplate
-
na iznos od 91,65 eur-a počevši od 15.8.2017. godine do isplate
-
na iznos od 71,69 eur-a počevši od 15.9.2017. godine do isplate
-
na iznos od 83,23 eur-a počevši od 15.10.2017. godine do isplate
-
na iznos od 101,53 eur-a počevši od 15.11.2017. godine do isplate
-
na iznos od 36,99 eur-a počevši od 15.12.2017. godine do isplate
-
na iznos od 69,75 eur-a počevši od 15.1.2018. godine do isplate
-
na iznos od 99,06 eur-a počevši od 15.2.2018. godine do isplate
-
na iznos od 113,92 eur-a počevši od 15.3.2018. godine do isplate
-
na iznos od 66,58 eur-a počevši od 15.4.2018. godine do isplate
-
na iznos od 56,61 eur-a počevši od 15.6.2018. godine do isplate
-
na iznos od 89,12 eur-a počevši od 15.7.2018. godine do isplate
-
na iznos od 114,66 eur-a počevši od 15.8.2018. godine do isplate
-
na iznos od 49,53 eur-a počevši od 15.9.2018. godine do isplate
-
na iznos od 16,27 eur-a počevši od 15.10.2018. godine do isplate
-
na iznos od 106,58 eur-a počevši od 15.11.2018. godine do isplate
-
na iznos od 22,28 eur-a počevši od 15.12.2018. godine do isplate" II Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 eur-a u roku od 15 dana.„
2. Protiv presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog svih zakonskih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). Žaliteljica u žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio povredu iz članka 354. stavak 1., a u svezi s člankom 8. ZPP, kao i povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP te povredu iz članka 354. stavak 1., a u svezi s člankom 338. stavak 4. ZPP. Predlaže da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno da se ista ukine i vrati na ponovno suđenje.
3. Tužena nije podnijela odgovor na žalbu.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, dani su jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, kao niti povrede iz članka 354. stavak 1., a u svezi sa člankom 8. ZPP, odnosno povrede iz članka 354. stavak 1., a u svezi sa člankom 338 stavak 4. ZPP.
5.1. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP. Također činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno i materijalno pravo.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tužena isplati naknadu s osnova prekovremenog rada za neiskorištene sate dnevnog odmora (stanke) za sporno razdoblje od **.**.2013. do **.**.2018., kada je tužiteljica radila na radnom mjestu carinika u Službi za RGP Zračne luke Split.
7. Prvostupanjski sud u pobijanoj odluci utvrđuje da se vrijeme odmora (stanke) ubraja u radno vrijeme, a ne u prekovremeni rad, kako to pogrešno smatra tužiteljica, jer da sati neiskorištenog odmora (stanke) nisu sati prekovremenog rada budući da tužiteljica na poslu nije ostajala dulje od propisanog radnog vremena. Dalje utvrđuje da ako carinik nije imao mogućnost koristiti stanku zbog potrebe službe to predstavlja povredu prava na odmor zbog čega se eventualno može tražiti naknada štete, a ne naknadu s osnova prekovremenog rada kako to traži tužiteljica, radi čega je prvostupanjski sud zahtjev tužiteljice za isplatom neiskorištenih sati dnevnog odmora (stanke) u spornom razdoblju odbio kao neosnovan.
8. S naprijed navedenim utvrđenjem i primjenom materijalnog prava slaže se i ovaj sud.
9. Prije svega valja navesti da se činjenični navodi žalbe svode u bitnom da tužiteljica u spornom razdoblju radeći na radnom mjestu carinika u Službi za RGP Zračne luke Split nije mogla koristiti dnevnu stanku (pauzu) zbog opsega poslova i manjka izvršitelja poslova tog radnog mjesta, a što se nesporno potvrdili brojni svjedoci koji su saslušavani tijekom postupka, dok je provedenim financijskim vještačenjem utvrđen opseg sati neiskorištenih dnevnih stanki u spornom razdoblju,a koji je preračunat u prekovremene sate.
10. Međutim, takvi žalbeni navodi žaliteljice su u cijelosti neosnovani. Naime, po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da se vrijeme odmora (stanke) ubraja u radno vrijeme, jer je člankom. 52. stavak 3. Zakonu radu (Narodne novine broj 149/2009., 61/2011., 82/2012., 73/2013. dalje: ZR/13) i člankom 73. stavak 4. ZR propisano da radnik koji radi najmanje šest sati dnevno ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje 30 minuta.
10.1. Isto tako, niti iz članka 44. stavak 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 104/2013., 104/2013. – Dodatak 1, 150/2013. – Dodatak 11. i 71/2016. – Dodatak III – dalje: KU/13) i članka 38. stavak 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 112/2017., 12/2018. – dalje: KU/17) ne proizlazi da vrijeme neiskorištene dnevne stanke predstavlja prekovremeni rad, jer je istim odredbama propisano da se prekovremenim radom smatra kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
10.2. Također i člankom 89. stavak 6. Zakona o carinskoj službi (Narodne novine broj 68/2013., 30/2014., 115/2016. – dalje: ZCZ) je regulirano što se smatra prekovremenim radom carinskih službenika u slučaju smjenskog rada ili rada u smjenama po kojem se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
11. Slijedom naprijed navedenih zakonskih odredbi i odredbi KU, a kako to pravilno i utvrđuje prvostupanjski sud sati neiskorištenog odmora (stanke) tužiteljice nisu niti mogu biti sati prekovremenog rada, jer tužiteljica na poslu nije ostajala dulje od propisanog redovnog radnog vremena, a činjenica ostvarenih broja sati s osnova neiskorištene dnevne stanke zbog potrebe službe, po ocjeni predstavlja povredu prava na odmor zbog čega se eventualno može tražiti bilo naknada štete, bilo isplata po osnovi cijene sata redovnog rada. Isto tako po ocjeni ovog suda pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da iako je tužiteljica u nekoliko mjeseci spornog razdoblja ostvarila slobodne dane, međutim iz drugih izvedenih dokaza (saslušanja tužiteljice, svjedoka GU) proizlazi da korištenje tih slobodnih dana nije bilo iz osnove neiskorištene stanke za sporno razdoblje.
12. Isto tako, sud je vezan činjeničnim navodima tužbe, tim više što sud prema članku 2. stavak 1. ZPP odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, te cijeneći članak 7. stavak 1. ZPP, ocjena je ovog suda da je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, obzirom da je tužiteljica tijekom cijelog postupka, kao i u Zahtjevu za mirno rješenje spora tvrdila, dokazivala i na koncu tražila isplatu prekovremenih sati zbog neiskorištene dnevne stanke. Stoga su neosnovani žalbeni navodi žaliteljice da je prvostupanjski sud prilikom odnošenja pobijane odluke počinio povredu iz članka 354. stavak 1., a u svezi s člankom 8. ZPP, jer je sud savjesno i brižljivo ocijenio sve izvedene dokaze u postupku temeljem kojih je i na koncu po ocijeni ovog suda donio pravilnu odluku.
13. Nadalje, neosnovano žaliteljica tvrdi u žalbi da je prvostupanjski sud počinio i povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje žaliteljica. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, odnosno izreka presude nije u suprotnosti sa obrazloženjem. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.
14. Isto tako, obrazloženje presude je izrađeno u skladu s člankom 338. stavak 4. ZPP, odnosno prvostupanjski sud je na jasan i nedvojben način izložio zahtjev stranke, činjenice koje je utvrđivao i dokaze koje je cijenio, a sve sukladno članku 8. ZPP pa je ocjena ovog suda da je i taj žalbeni razlog žaliteljice u cijelosti neosnovan i paušalan.
15. Nejasan je žalbeni navod žaliteljice da je predmetnim tužbenim zahtjevom tražila utvrđenje da je između pravnih prednika stranaka izvršena materijalna dioba nekretnina koje su predmet ovog postupka, budući da je predmet ovog tužbenog zahtjeva isplata s osnova prekovremenog rada, te u niti jednoj fazi ovog postupka nije postavljen takav tužbeni zahtjev.
16. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno članku 368. stavak 1. ZPP, radi čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.
U Karlovcu 12. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Vesna Stokrp
