REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-170/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tužitelja JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Nikoli Kožuharov, odvjetniku u Krku, protiv I. tuženice EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tuženice SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tuženice ĆJM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženice pod II. i III. kao nasljednice iza pokojne ŠJ, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj: P- 809/2020-29, od 22. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba I. tužiteljice ĆJ i II. tužitelja JJ, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj: P-809/2020-29, od 22. travnja 2024.
II. Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Odbija se, tužbeni zahtjev koji glasi:
“I- tužena EJ iz [adresa] , II-tužena SJ iz [adresa] te III-tužena ZJ iz [adresa],dužne su tužiteljima ĆJ i JJ isplatiti ukupni iznos od 30.000,00 kn i to I- tužena Mira Baldigara 15.000,00 kn, II-tužena Silvana Ružić 7.500,00 kn te III- tužena Daira Ružić 7.500,00 kn, sa zakonskim kamatama u skladu sa čl.29 st.2 ZOO-a,a koje počinju teći na iznose od 15.000,00 kn te 7.500,00 kn počev od 13.lipnja 2016. do isplate, te su dužne tužiteljima platiti troškove parničnih troškova i to I-tužena 1/2 dijela, II-tužena ¼ dijela te III-tužena ¼ dijela , sve to u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.”
2. Protiv presude žalbu su pravovremeno podnijeli tužitelji zbog žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Predlažu da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traže trošak žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, obrazloženje presude ne proturječi ispravama u spisu, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženici isplate iznos od 3.981,68 EUR (30.000,00 kn), iz razloga što su tuženicama temeljem kupoprodajnog ugovora od 13. lipnja 2016., isplatili kupoprodajnu cijenu za nekretninu površine 361 m2, a poslije su utvrdili da nekretnina koju su im tuženici predali u posjed temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora ima manju površinu za 40 m2, pa se utuženi novčani iznos odnosi na više plaćenu površinu od kupljene.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je u Ugovoru o kupoprodaji nekretnina zaključenim 13. lipnja 2016., između tužitelja, kao kupaca i tuženica, odnosno pravnih prednika tuženica (dalje u tekstu - Ugovor), navedeno da se prodaje nekretnina opisana kao kuća i dvorište, ukupne površine 361 m2, da je nekretnina prodana za cijenu od 80.000,00 EUR (iako je u Ugovoru navedeno 50.000,00 EUR), da se na nekretnini u vrijeme kupoprodaje nalazio zid koji je izgradio vlasnik susjedne nekretnine, čime je umanjio površinu predmetne nekretnine za 40 m2, da je nekretnina predana u posjed tužiteljima te je, obzirom da su sami tužitelji učinili nespornim da je kupoprodajna cijena od 80.000,00 EUR dogovorena na temelju onoga što im je prikazano u naravi na licu mjesta, odnosno za kuću i dvorište u stanju u kojem se nalaze, zaključio da cijena prilikom kupoprodaje nije bila formirana po m2 već za cijelu nekretninu i dogovorena je na temelju onoga što je tužiteljima prikazano u naravi, pa okolnost što kupljena nekretnina ima manju površinu ne znači da su tuženice stekle dio kupoprodajne cijene bez osnove, zbog čega je pobijanom presudom tužbeni zahtjev odbijen.
9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev.
10. U ovom slučaju se ne radi o stjecanju bez pravnog osnova, kako to tužitelji pogrešno iznose u tužbi, jer je pravna osnova postojala i postoji, a to je valjani Ugovor zaključen između stranaka.
11. Prema odredbi članka 400. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO), prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u času prijelaza rizika na kupca, bez obzira na to da li mu je to bilo poznato. Nedostatak postoji između ostaloga, i kada stvar nema svojstva i odlike koje su ugovorene, odnosno propisane (članak 401. stavak 1. ZOO), a kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku, može zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni ili mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora); sniženje cijene ili izjaviti da raskida ugovor (članka 410. stavak 1. ZOO). Sukladno odredbi članka 420. ZOO, cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari s nedostatkom, u vrijeme sklapanja ugovora.
11.1. Sukladno navedenim zakonskim odredbama, u situaciji kada je kupcu, predana manja površina kupljene nekretnine od površine navedene u Ugovoru, radilo bi se o materijalnom nedostatku u smislu odredbe članka 401. stavak 1. ZOO, pa stoga kupac ima pravo zahtijevati sniženje cijene zbog prodaje nekretnine s nedostatkom, jer je tom odredbom propisano da se cijena snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari s nedostatkom u vrijeme sklapanja Ugovora.
12. Međutim, ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda da, tužitelji kao kupci, i tuženice kao prodavatelji, prilikom formiranja kupoprodajne cijene nisu ugovarali cijenu nekretnine po m2, već je ugovoren fiksni iznos od 80.000,00 EUR, koji predstavlja ukupnu kupoprodajnu cijenu za viđenu, i od strane tužitelja kao kupaca, pregledanu nekretninu, obzirom da su to učinili nespornim i sami tužitelji.
12.1. Kako su se tužitelji i tuženice suglasili o cijeni nekretnine, kao bitnom sastojku Ugovora, ne može se smatrati da su tužitelji kupili predmetnu nekretninu s materijalnim nedostatkom, zbog činjenice što kupljena nekretnina ima manju površinu od one navedene u Ugovoru o kupoprodaji, pa se neosnovano iznosi u žalbi da su tuženice, bez pravne osnove, stekle novac za površinu od 40 m2.
13. Stoga je žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
14. Tužitelji su odbijeni sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe, jer s istom nisu uspjeli, sukladno članku 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a.
15. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 12. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zlatko Pirc
