Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-126/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-645/2018-51 od 17. rujna 2025., 12. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-645/2018-51 od 17. rujna 2025. i za navedeno rješava:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja AB za naknadu troška sastava žalbe od 234,75 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.036,90 eur.

2. Navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška postupka, kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,25 kn.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće na ime prekovremenog rada, a u ovoj fazi postupka, nakon što je pravomoćno odlučeno o glavnom zahtjevu tužitelja, ostalo za riješiti pitanje parničnog troška.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi s odredbom čl. 381. st. 1. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tužitelj. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer rješenje sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se rješenje može ispitati.

6. Neosnovano tužitelj pobija i pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Prvostupanjski sud odluku o trošku postupka donosi pozivajući se na odredbe čl. 154. st. 5. ZPP, ističući činjenicu kako je tuženik u ovom postupku učinio neprijepornim osnovu i visinu tužbenog zahtjeva do iznosa od 184,80 eur te je tužitelju dosuđen iznos od 1,13 eur više od navedenog neprijepornog iznosa, to smatra da je tužitelj u obvezi tuženiku isplatiti trošak u cijelosti, jer se radi o neznatnom dijelu u pogledu uspjeha u sporu.

8. Tužitelj osporava odluku o trošku pozivajući se na čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija) prema kojoj odredbi svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Ističe kako predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili čito nerazumna, niti se radi o klasičnom građanskopravnom odnosu između privatnih osoba, kao i da dosuđeni trošak od 1.036,90 eur nije neznatan s obzirom na materijalne prilike i činjenicu da isti premašuje mjesečnu plaću tužitelja. Stoga smatra da odlukom o trošku nije postignuta pravična ravnoteža, odnosno da bi plaćanje navedenog troška predstavljalo prekomjeran teret.

9. Polazeći od pravnog stava izraženog u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 89/2021-2 od 2. ožujka 2021., kako u svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret, ocijenjeni su žalbeni navodi tužitelja te je utvrđeno da su isti osnovani.

10. Tužitelj je tužbu podnio s osnova potraživanja koja bi proizlazila iz činjenice da je zaposlenik tuženika te prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na isplatu bilo potpuno neopravdano, na što osnovano ukazuje u svojoj žalbi. Osim toga, osnovano tužitelj ističe kako se ne radi o klasičnom građanskopravnom odnosu između privatnih osoba, jer su tužitelj i tuženik u odnosu radnika i poslodavca. Osim toga, dosuđeni iznos troškova (1.036,90 eur) koje bi tužitelj trebao naknaditi tuženiku nije neznatan s obzirom na materijalnu i financijsku situaciju tužitelja na koju se osnovano poziva.

11. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, ovaj drugostupanjski sud zaključuje kako odlukom o troškovima postupka nije postignuta pravična ravnoteža odnosno da plaćanje navedenih troškova za tužitelja predstavlja prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

12. Zbog svega navedenog, temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP preinačeno je pobijano rješenje i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Posljedično navedenom i zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe protiv rješenja odbijen je kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 154. st. 5. ZPP).

U Velikoj Gorici 12. studenog 2025.

Sudac

Goran Škugor