Poslovni broj: Pr-2504/2021-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Rijeka, Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Lani Hess Vukoša, u pravnoj stvari tužiteljice ŽV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], N. [adresa] zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Vanja Peh i ĆV iz [adresa] protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka iz Rijeke, Krešimirova 42, OIB: 40237608715 zastupan po punomoćnici Ani Holjar, odvjetnici iz Rijeke, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 2. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice VV, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika DV, odvjetnički vježbenik, 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Klinički bolnički centar Rijeka (OIB: 40237608715) dužan je tužiteljici ŽV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime razlike plaće za razdoblje od 1. veljače 2016. do 26 siječnja 2017. isplatiti bruto iznos od 1.152,40 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 16. ožujka 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, koja teče:

- na iznos od 100,76 EUR-a počev od 16.03.2016. do isplate,

- na iznos od 98,39 EUR-a počev od 16.04.2016. do isplate,

- na iznos od 93,09 EUR-a počev od 16.05.2016. do isplate,

- na iznos od 101,96 EUR-a počev od 16.06.2016. do isplate,

- na iznos od 111,58 EUR-a počev od 16.07.2016. do isplate,

- na iznos od 101,28 EUR-a počev od 16.08.2016. do isplate,

- na iznos od 94,74 EUR-a počev od 16.09.2016. do isplate,

- na iznos od 99,02 EUR-a počev od 16.10.2016. do isplate,

- na iznos od 90,70 EUR-a počev od 16.11.2016. do isplate,

- na iznos od 93,87 EUR-a počev od 16.12.2016. do isplate,

- na iznos od 92,78 EUR-a počev od 16.01.2017. do isplate,

- na iznos od 70,23 EUR-a počev od 16.02.2017. do isplate,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

II. Tuženik Klinički bolnički centar Rijeka (OIB40237608715) dužan je tužiteljici ŽV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.312,50 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 12. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je zaposlen kod tuženika u razdoblju od 1. veljače 2016. do 26. siječnja 2017.

1.1. U spornom razdoblju tužiteljeva plaća definirana je Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) koji u članku 4. propisuje da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža.

1.2. U tom razdoblju osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 36/09, 124/09) kojim je u članku 2. utvrđeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.

1.3. U spornom razdoblju na snazi je i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13) i sporazum Vlade RH i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama i to: Sporazum o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006., kojim je osnovica za obračun plaće od 2009. iznosila 5.415,37 kn, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. kojim je određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. sa 5.415,37 kn na 5.108,84 kn i vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja BDP-a, te Izmjene i dopune Dodataka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. kojim je određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn, bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH (dalje DSZ) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).

1.4. Dana 27. studenog 2015. DZS objavio je priopćenje za javnost iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. realni rast BDP-a iznosio 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. realni međugodišnji rast iznosio je 2,8 %, iz kojih podataka slijedi da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2 %.

1.5. Nakon objave službenih podatak DZS Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016., jer je na snazi bio TKU i sporazumi o osnovici kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. bila određena na 5.415,37 kn (sukladno čl. 2. Zakona o osnovica). Unatoč tome tuženik je tužitelju svu plaću u 2016. obračunavao s osnovicom od 5.108,04 kn.

1.6. Na obračun tužiteljeve plaće u spornom razdoblju primjenjuje se KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) prema kojemu je osnovica za obračun plaće temelj za obračun svakog elementa tužiteljeve plaće (plaćanje redovnog rada, obračun svakog dodatka i uvećanja plaće, obračuna naknade plaće itd.), pa je obračunom plaće s nižom osnovicom tuženik pogrešno obračunao svaki element tužiteljeve plaće za rad u 2016.

1.7. Sukladno navedenom, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za 2 tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

1.8. Tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće za razdoblje od 1. veljače 2016. do 31. prosinca 2016. i to na način da je sve plaće pogrešno obračunavao sa osnovicom od 5.108,84 kn, a za siječanj 2017. sa osnovicom od 5.211,02 kn umjesto sa osnovicom od 5.415,37 kn odnosno umanjio osnovicu za 6 %.

1.9. U postupku koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem Pr- 36/2019 tužitelju je pravomoćnom presudom od 14. srpnja 2020. na ime dodataka na plaću dosuđen bruto iznos od 5.423,17 kn koji dodaci su također obračunati primjenom umanjene osnovice za 6% odnosno 3,9% čime je tužitelju obračunat umanjeni iznos od 317,22 kn na ime dodataka i naknade plaće za prekovremeni rad.

1.10. Stoga je tužitelj nakon zaprimljenog izračuna tuženika u pismenom podnesku od 14. travnja 2025. konačno precizirao tužbeni zahtjev na način da je zbrojio iznose razlike plaće sukladno potvrdama tuženika dostavljenim u sudski spis podneskom od 28,. ožujka 2025. i 18. travnja 2024. te je obračunatoj razlici plaće u razdoblju od 1. veljače 2016. do 26. siječnja 2017. zbrojio utvrđenu razliku iz pismenog podneska od 28. ožujka 2025. u visini od 42,17 EUR-a.

1.11. Stoga je tužitelj predložio donošenje presude sadržaja kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.1. Tuženik je naveo kako je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika. Tuženik drži da nije osnovan navod tužitelja da mu je obračun plaće izvršen na pogrešnoj visini osnovice za obračun plaće u iznosu od 5.415,37 kn koji obračun je izvršen sukladno Temeljnom kolektivnom ugovoru i Sporazumu Vlade i Sindikata o osnovici plaće.

2.2. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12 (u daljnjem tekstu TKU) propisano je da se ovim ugovorom utvrđuju prava i obveze iz rada i po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama.

2.3. Zakonom o plaćama u javnim službama (NN br.27/01, 39/09) određeno je da se osnovica za izračun plaće utvrđuje kolektivnim ugovorom, ako se osnovica za izračun plaće ne utvrdi do donošenja državnog proračuna, osnovicu utvrđuje Vlada.

2.4. Člankom 51. Temeljnog kolektivnog ugovora propisano je da plaće zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0.5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodatci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanje plaća. Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te se njegove izmjene dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanje i znanost od 25. studenog 2006. važeći dokument koji se primjenjuje na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

2.5. Vlada Republike Hrvatske je 23. studenoga 2006. sa Sindikatima javnih službi sklopila Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je uređeno da se osnovica za izračun plaće javnim službama povećava za 6 % u odnosu na osnovicu za izračun plaće od prošle godine, početno s 2007. Dodatkom Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. 5. 2009. određeno je smanjenje osnovice sa 5.415,37 kn na 5.108,18 kn. Temeljem članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora od 26. listopada 2011. Vlada i sindikati javnih službi zaključili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama sukladno kojima su potpisnici suglasni da se primjenjuje osnovica za izračun plaće u visini od 5.108,84 kn. Navedenim izmjenama se isto tako utvrđuje da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnje realnog tromjesečnog BDP-a za 2 tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne do isplate) prosječno 20 i više posto (mjereno aritmetičkom sredinom 2 stope realnog rasta međugodišnji tromjesečnog BDP 2 uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama. Sporazumom iz 2006. je de facto stavljen izvan snage Zakon o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj 27/01) kojim stupanjem na snagu su prestale važiti odredbe članka 5. stavak 2. i 3. Zakona i sve odredbe drugih Zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojim je propisana osnovica plaće u javnim službama odnosno način njenog određivanja a koji su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju. Dodatak Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama 13.05.2009. kojim se utvrđuje da je 23. 11. 2006. zaključen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama je nevažeći.

2.6. Iz odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora i potpisanog Sporazuma i dodatak Sporazumu evidentno je da Vlada određuje visinu osnovice Odlukom odnosno Sporazum sa sindikatima ukoliko ista nije utvrđena kolektivnim ugovorom. Vlada Republike Hrvatske je sukladno Zakonu o osnovici plaće javnim službama donijela 29.12.2016. Odluku o visini osnovica za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine 123/16) koja je stupila na snagu 01.01.2017. Početkom primjene nove Odluke prestaje vrijediti Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine 40/09) koja se primjenjivala od 1. 4. 2009. i kojom je osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđena u visini od 5.108,84 kn u bruto iznosu počevši s plaćom za mjesec travanj 2009. koja je bila isplaćena u svibnju 2009. Odluka iz 2009. primjenjuje se i u siječnju 2017. budući da je na temelju iste plaća u javnim službama isplaćena za prosinac 2016. Prema novoj Odluci (NN 123/16) osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje se u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje se od 01.01.2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. Navedene Odluke su jedine pravovaljane.

2.7. Stoga tuženik ističe da Vlada RH donosi Odluku o visini osnovice plaće zaposlenicima javnim službama i tuženik ne može niti ima ovlasti ni na bilo koji način utjecati na izračun osnovice. Slijedom iznesenog razvidno je da tuženik primjenjuje sve pozitivne pravne propise što dokazi primjenom Centralnog obračuna plaće (Cop- a), a koji je odlukom Vlade obvezan za primjenu u svim javnim službama.

2.8. Tuženik je opreza radi istaknuo prigovor zastare i prigovor promašene pasivne legitimacije.

2.9. Stoga je tuženik predložio odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u izračun izgubljene zarade (list 61 i 89 spisa).

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužitelja konačno preciziran u podnesku od 14. travnja 2025. osnovan.

5. Među strankama je nesporno da je tužitelj djelatnik tuženika, te je jedino od svog poslodavca (ovdje tuženika) ovlašten potraživati razliku manje isplaćene plaće.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi isplate razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

7. Iz dokumentacije priložene spisu utvrđeno je:

- da je tužitelj u razdoblju od 1. veljače 2016. do 26. siječnja 2017. bio zaposlen kod tuženika,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama (dalje Sporazum) kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., u 2008., i u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje Dodatak) temeljem kojeg su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice i to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te su člankom IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen člankom III. Dodatka te članka IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u člancima III. do V. Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP- a (u odnosu na isto razdoblje prethodne do isplate) trajao,

- da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. odnosno 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4.12.2015.,

- da je visina osnovice u 2016. bila određena u visini od 5.415,37 kn,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. počev s plaćom za mjesec siječnja 2017. koja će biti isplaćena u veljači 2017.,

- da je tužitelju pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj Pr-36/2019 od 14. srpnja 2020. dosuđen bruto iznos od 5.423,17 kn na ime razlike plaće i naknade plaće izračunat temeljem umanjene osnovice od 6% odnosno 3,9%,

- da je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev sukladno dostavljenom obračunu razlike plaće od strane stručne službe tuženika (list 61 i 89 spisa).

8. Ovaj sud nije prihvatio prigovor zastare obzirom da je tužitelj konačno preciziranim tužbenim zahtjevom u pismenom podnesku od 14. travnja 2025. zatražio utuženu naknadu počev od 1. veljače 2016. dospjelu 16. ožujka 2016., a tužba je podnesena 12. ožujka 2021., te se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok iz odredbe članka 139. Zakona o radu (NN 94/13 i 127/17) kojim je propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina.

9. U utuženom razdoblju (od 1. veljače 2016. do zaključno 26. siječnja 2017.) bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12 - dalje: TKU/12), koji u članku 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. Stavkom 4. je propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

9.1. Odredbom članka 9. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR) propisano je da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenog između Radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

9.2. Dana 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U članku III izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne do isplate) prosječno dva ili više % (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu/14 primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.

9.3. Naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se član III mijenja na način da propisuje kako osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosi 5.415, 37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne do isplate prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopuna.

9.4. Člankom IV. Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i Dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Članom V Izmjena i Dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II i IV Izmjena i Dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5 %. Vlada RH donijela je Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne novine broj 25/13), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

10. Ovaj sud nije prihvatio navode tuženika da je Sporazum stavljen izvan snage donošenjem Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine, broj 39/09, u daljnjem tekstu: Zakon o osnovici) budući je nesporno odredbom članka 3. Zakona o osnovici propisano da danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti odredbe članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, broj 27/01.) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju, no za valjanost visine osnovice utvrđene kroz Dodatak Sporazumu valja uzeti u obzir da je taj Zakon izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj 124/09, u daljnjem tekstu: ZID Zakona o osnovici) i to na način da je u članku 2. propisano da se članak 2. mijenja na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom, dok je stavkom 3. propisano da do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. ovoga Zakona primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009., čime su kriteriji i parametri za utvrđivanje osnovice za obračun plaća, koji su utvrđeni u Dodatku Sporazumu, postali i dio zakonske odredbe, sve dok kolektivnim ugovorom ne bude utvrđeno drugačije.

10.1. Odmjera je ovog suda kako je mogućnost samostalnog određivanja osnovice plaće prepuštena Vladi Republike Hrvatske samo u slučaju da kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, no istovremeno je izričito propisano da će se do tada primjenjivati osnovica utvrđena prema Dodatku Sporazumu.

10.2. Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine, broj 40/09) Vlada Republike Hrvatske donijela je temeljem Zakona o osnovici, a prije donošenja ZID Zakona o osnovici. No, donošenjem ZID Zakona o osnovici došlo je do promjene u načinu određivanja osnovice za obračun plaća pa je od stupanja na snagu ZID Zakona o osnovici (1. travnja 2009.) propisano da se visina osnovice za obračun plaće utvrđuje prvenstveno kolektivnim ugovorom (samo podredno odlukom Vlade Republike Hrvatske), a do zaključenja kolektivnog ugovora propisana je izravna primjena Dodataka Sporazumu.

10.3. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su sklapanjem Dodatka Sporazumu o osnovici 13. svibnja 2009., a zatim i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 115/10) sklopili kolektivni ugovor koji je predviđen u članku 2. ZID Zakona o osnovici, u kojemu su ponovno uputili na primjenu Dodatka Sporazumu, čime je osnovica za obračun plaće određena sukladno zakonskoj odredbi iz članka 2. ZID Zakona o osnovici.

10.4. Na taj način Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine broj 40/09) stavljena je izvan snage samim stupanjem na snagu ZID Zakona o osnovici.

11. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09). i isplata plaće tužitelju regulirana je odredbom članka III. Izmjena i dopuna Dodatku sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. do isplate i Arbitražne odluke od prosinca 2011.

11.1. Stoga je ovaj sud utvrdio da u razdoblju od 1. veljače 2016. do 31. prosinca 2016. je tuženik bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću tužitelju prema visini osnovice od 5.415,37 kn odnosno 5.211,02 kn od 1. siječnja 2017. počev sa plaćom za siječanj 2017. dospjelom u veljači 2017.

11.2. Pravo na isplatu temeljem navedene odredbe potvrđuju i Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. do isplate sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno osnovica) za po 6 % u 2007., 2008. i 2009., te Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 12. svibnja 2009. sklopljen između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a Izmjene dodatka sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011.

11.3. Sukladno članku XI. stavak 4. Izmjena dodatka sporazumu ugovoreno trajanje istoga je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu (NN 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.

11.4. Stoga ovaj sud drži kako Izmjene dodatka sporazumu predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) temeljem koje se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10), kojom je bila utvrđena primjena Dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama, kako i odredbe članka 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama.

11.5. Ovo sve potvrđuje i činjenica da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5. u vezi članka VII. stavak 1. Izmjena dodatka sporazumu. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016. Odredbom članka III. Izmjene dodataka sporazumu ugovoreno je da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu da poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama.

11.6. Državni zavod za statistiku objavio je 28. kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od dana 4. prosinca 2015., iz čega proizlazi da je aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP iznosi upravo 2 %, pa je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena dodatka sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a.

11.7. Budući je odredbom članka VII. c. stavak. 3. Izmjena dodatka sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec, da se u prvom slijedećem vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

11.8. DZS objavio je dana 4. ožujka 2016. procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9 % u odnosu na isto tromjesečje 2014., a dana 20. listopada 2016. do isplate objavio je Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP od prvog tromjesečja 2014. do drugog tromjesečja 2016. prema BDP za 2014. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP za drugi kvartal 2015. iznosila 1,24561 %, dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247 %. Stoga, revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz članka III. Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni krajem studenog 2015.

11.9. Potpisnici naprijed citiranog Sporazuma a osobito Vlada RH, nije u zakonom predviđenom postupku osporila valjanost, odnosno dokazala ništetnost Izmjena i dopuna sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama.

12. Uvidom u obračun razlike plaće utvrđeno da je tuženik za razdoblje od 1. veljače 2016. do 26. siječnja 2017. tužitelju isplaćivao umanjenu plaću u ukupnom iznosu od 1.152,40 EUR-a (list 61 i 89 spisa), odnosno ukoliko bi se primijenila osnovica od 5.415,37 kn, odnosno 5.211,02 kn za siječanj 2017. budući mu je plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn.

13. Sukladno svemu navedenome, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne do isplate (prosječno 2 ili više posto) a kako proizlazi iz obračuna plaće dostavljene po tuženiku, pa iz istog proizlazi da razlika bruto plaće tužitelja za sporno razdoblje iznosi 1.152,40 EUR-a.

14. Ovaj sud je prihvatio navode istaknute u postupku kako je tužitelju ovosudnom presudom poslovnog broja Pr-36/2019 pravomoćnom presudom od 14. srpnja 2020. na ime razlike plaće dosuđen bruto iznos od 5.423,17 kn koji iznos se odnosi na ime neobračunatih dodataka na plaću za prekovremeni rad koji izračun je sačinjen temeljem umanjene osnovice od 6% odnosno 3,9%.

14.1. Kako je ovaj sud iz naprijed detaljno obrazloženih razloga utvrdio da u razdoblju od 1. veljače 2016. do 31. prosinca 2016. je tuženik bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću tužitelju prema visini osnovice od 5.415,37 kn, a od 1. siječnja 2017. prema visini osnovice od 5.211,02 kn počev sa plaćom za siječanj dospjelom u veljači 2017. valjalo je prihvatiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu razlike primjenom više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju dosuđena razlika plaće zbog prekovremenog rada postupku koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem Pr-36/2019.

14.2. Sukladno svemu navedenome, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju dosuđena naknada plaće u postupku koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem Pr-36/2019, budući je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne do isplate (prosječno 2 ili više posto) a kako proizlazi iz obračuna plaće dostavljene po tuženiku, pa iz istog proizlazi da razlika bruto plaće tužitelja sa tog osnova za sporno razdoblje iznosi 42,17 EUR-a.

15. To više što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci broj Revr- 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. iznio pravno shvaćanje prema kojem je dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. dodatka sporazumu o osnovici plaće za javne službe u javnim službama nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i ispunjenje uvjeta iz čl. III. nije preduvjet primjene članka IV., a ispunjenje uvjeta čl. III. i čl. IV. nije preduvjet primjene čl. V., a čl. VII. i članci III-V na sve faze koja se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008. i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njezinog dosezanja (konvergenciji) te da odredbom čl. VII. IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada 2011. nije odgođena primjena odredbe čl. III. "o povratu" osnovice jer se odredba čl. VII. IDDS-a odnosi na način "usklađivanja pariteta (iz čl. IV. i čl. V. IDDS).

16. Stoga je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja koji je postavljen sukladno izračunu tuženika, a na koji stranke u smisli matematičkog izračuna nisu imale primjedbi.

16.1. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. ZOO-a u visini propisanoj važećom uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbe članka 26. i 29. ZOO-a počev od dospijeća do isplate s time da nije dosudio zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 – u daljnjem tekstu ZPD) kojim je propisano da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. ZPD-a ili sam porezni obveznik, i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbom članka 45. stavak 4. i stavak 5. ZPD-a kao i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06 i 68/07 – u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članka 11., članka 12. i članka 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i stavak 2. ZPD-a. Pri tome isplatitelj obračunati predujam poreza obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Slijedom navedenog, obzirom da porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, uz neto plaće i doprinose, dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak. Kako tužitelj nije izostavio potraživanje zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, jer se obzirom na predenje navedeno na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju to ih je sud odbio s neosnovanim zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke 1. izreke ove presude.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav tužbe (Tbr.7.t.1) u iznosu od 200,00 EUR-a, sastava obrazloženog podneska od 14. travnja 2025. (Tbr.8.t.4.) u kojem precizira visinu tužbenog zahtjeva sukladno dostavljenom obračunu tuženika u iznosu od 50,00 EUR-a, zastupanja na ročištima 28. ožujka 2024., 14. ožujka 2025., 15. svibnja 2025. i 2. listopada 2025. (Tbr. 9.t.1.) u iznosu od po 200,00 EUR-a, sve odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i uvećano za PDV slijedom čega je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 1.312,50 EUR-a.

18.1. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

19. Stoga je odlučeno kao u točci II. izreke presude.

U Rijeci 12. studenog 2025.

Sudac:

Lana Hess Vukoša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika