REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I 947/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice ŽTU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Dragan Antić, odvjetnik u Puli, Marsovog Polja 8, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko- srijemske, Vinkovci, Glagoljaška 27b, OIB: 36162371878, kojeg zastupa ŽT, službena osoba, radi odjave prebivališta, 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike

Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, KLASA: UP/I-220-01/23-06/460, URBROJ: 511-15-06-23-2 od 16. lipnja 2023.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici ŽTU, [adresa], trošak upravnog spora u iznosu od 3.000,00 EUR (slovima: tri tisuće eura) u roku od 60 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-220-01/23-06/460, URBROJ: 511-15-06-23-2 od 16. lipnja 2023. odjavljuje se prebivalište tužiteljici sa adrese [adresa] (točka 1. izreke) te je određeno da je tužiteljica dužna u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja, osobnu iskaznicu broj: [broj osobne iskaznice] izdanu od Policijske postaje Vukovar s rokom važenja od 5. srpnja 2022. do 5. srpnja 2027., vratiti Policijskoj postaji Vukovar (točka 2. izreke rješenja).

2. Tužiteljica u tužbi navodi da vlasnica nekretnine nije mogla podnijeti zamolbu za odjavu prebivališta tužiteljici jer se ne zna tko je vlasnik iste, ali je tužiteljica u posjedu kuće. Ističe da su na adresi [adresa] živjeli tužiteljica i njezin suprug FT te je kuća u zemljišne knjige bila upisana kao vlasništvo FT koji je preminuo **.**.2022., a tužiteljici je izdana osobna iskaznica 5. srpnja 2022. Nadalje, temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju kao vlasnica predmetne kuće upisana je FTU koja je 18. siječnja 2023. podnijela tužbu protiv tužiteljice putem Odvjetničkog društva CVRKOVIĆ & PARTNERI d.o.o. radi predaje u posjed predmetne kuće, a 20. siječnja 2023. zahtjev tuženiku za odjavu prebivališta tužiteljice. Osim toga, dana 6. veljače 2023. tužiteljica je Općinskom sudu u Vukovaru podnijela tužbu radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju te je Općinski sud u Vukovaru donio rješenje kojim se u zemljišnim knjigama zabilježava spor o vlasništvu nad predmetnom kućom.

2.1. Ističe da je dana 10. veljače 2023. tuženik poslao poziv za saslušanje tužiteljici na adresu [adresa] koji je uredno zaprimila i pristupila kod tuženika u zakazano vrijeme dana 21. veljače 2023. te dala izjavu, a na toj adresi zaprimila je i pismena od Odvjetničkog društva CVRKOVIĆ & PARTNERI d.o.o. (koje zastupa FTU), kao i rješenje tuženika od 16. lipnja 2023. Osim toga, na predmetnu adresu zaprimila je i račune za struju, vodu, plin, slivne vode, telefon, internet i dr. koje je uredno podmirila. Stajališta je da tuženik ne može zasnivati odluku o pravima tužiteljice na izjavi neimenovanog susjeda, dok dopisi Policijske postaje nisu dokaz da tužiteljica ne prebiva u predmetnoj kući. Citira odredbu članka 34. Ustava Republike Hrvatske i ističe da tuženik krši ustavna prava tužiteljice na dom uskraćujući joj prijavu boravka i oduzimajući osobnu iskaznicu. Predlaže saslušati kao svjedoke djelatnike tuženika koji su sudjelovali u postupku i susjeda koji je dao izjavu, saslušati tužiteljicu kao stranku u sporu te provesti očevid u predmetnoj kući, a nakon provedenih dokaznih prijedloga, poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iz osporavanog rješenja, citira odredbe članka 2. i 12. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“, broj: 144/12., 153/13., 114/22.) te ističe da se postupci odjave prebivališta pokreću po službenoj dužnosti na temelju podataka koje utvrdi sama Policijska uprava/postaja ili podataka koje joj dostave tijela javne vlasti ili zainteresirane fizičke osobe. Naime, prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta Policijska uprava utvrđuje činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta. Ističe da je terenskim provjerama policijskih službenika nedvojbeno utvrđeno da tužiteljica stvarno ne živi na prijavljenoj adresi u [adresa], koja joj se vodi u službenim evidencijama prebivališta, a operativna saznanja o navedenom su prikupljena kontinuiranim i višestruko temeljitim terenskim provjerama i razgovorima sa osobama sukladno pravilima struke, profesionalno, nepristrano i objektivno te se smatraju temeljitim čime je nedvojbeno utvrđeno činjenično stanje.

3.1. Napominje da odjava prebivališta osobe s adrese nekretnine na kojoj može biti i vlasnik ne utječe na pitanje vlasništva nad nekretninom niti to policijska postaja utvrđuje ili traži taj podatak jer nije mjerodavna, već se u upravnom postupku utvrđuje da li osoba stvarno živi na adresi prijavljenog prebivališta na način da se pribave terenske provjere policijskih službenika. Dodaje da je Policijska uprava/postaja dužna svaku obavijest da osoba ne živi na prijavljenoj adresi prebivališta bez obzira da li je obaviještena od strane tijela javne vlasti, te drugih pravnih ili fizičkih osoba, terenskom provjerom utvrditi i provesti upravni postupak, sukladno utvrđenom činjeničnom stanju. Nadalje, uvidom u evidenciju NMBIS – evidencija osoba nad kojima je provedena granična kontrola utvrđeno je da je tužiteljica u periodu od 5. srpnja 2022. do 27. lipnja 2023. evidentirana 48 puta ulaska/izlaska na graničnim prijelazima Republike Hrvatske, kratko se zadrži i vrati natrag u Republiku Srbiju, što dokazuje da ne živi u [adresa]. Također, tuženik dodaje da je dana 30. lipnja 2023. tužiteljica izvršila promjenu prebivališta na adresu [adresa]. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužiteljica u podnesku od 12. rujna 2023. ponavlja određene navode tužbe te posebice ističe da joj nisu poznati niti predočeni dokazi na temelju kojih je tuženik donio osporavano rješenje, čime su povrijeđene odredbe članka 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku. Navodi da je nakon davanja izjave tužiteljice 21. veljače 2023. izvršena dodatna provjera od strane policijskih službenika 24. veljače 2023., o čemu je tužiteljica saznala iz osporavanog rješenja, a smatra da se rješenje tuženika ne može temeljiti na anonimnim policijskim izvorima nepoznatima tužiteljici. Što se tiče ulazaka i izlazaka tužiteljice na graničnim prijelazima Republike Hrvatske, poziva se na članak 32. Ustava Republike Hrvatske te ističe da se ima pravo slobodno kretati na teritoriju Republike Hrvatske, u bilo koje vrijeme napustiti teritorij države i vratiti se u istu. Naime, razlog odlaska tužiteljice u Republiku Srbiju je taj što se u toj državi liječila i išla na terapije kvantne medicine, a i njezina sestra živi u [adresa], dok nema u vlasništvu niti u najmu nekretnine izvan Republike Hrvatske. Na okolnost da tužiteljica ima prebivalište u [adresa] predlaže saslušati svjedoke DT, MT, ST, IT i JT, kao i njezino saslušanje kao stranke u sporu. Također ističe da su ovakvim postupanjem narušena njena ljudska prava (članak 8.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).

5. Tužiteljica je uz podnesak od 7. studenog 2023. dostavila obavezni prekršajni nalog od 6. studenog 2023. kojim se tužiteljica prekršajno kažnjava jer nije prijavila prebivalište na adresi [adresa], a smatra da je izdavanje predmetnog prekršajnog naloga priznanje tužbenog zahtjeva jer je tuženik utvrdio da tužiteljica ima prebivalište na navedenoj adresi.

6. Tuženik u podnescima od 1. srpnja 2024. i 25. rujna 2024. ističe da je tužiteljica dana 30. lipnja 2023. podnijela PP Vukovar zahtjev za prijavu prebivališta na adresi [adresa]. Dodaje da je iz službene zabilješke policijskih službenika PP Vukovar od 31. siječnja 2023. te službene zabilješke policijskih službenika od 24. veljače 2023. (nadopuna terenske provjere) razvidno kako su isti u više navrata postupili (27., 28., 31.1.2023. i 24.2.2023.) radi terenske provjere prebivališta tužiteljice, pri čemu nitko nije zatečen, te je obavljen razgovor sa susjedom LT iz [adresa] koji je izjavio da tužiteljicu nije vidio duže vrijeme te ne zna gdje se nalazi. Također navodi da je tužiteljica tijekom cijelog postupka imala mogućnost obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta, pa tako izvršiti uvid i u službene zabilješke o obavljenim terenskim provjerama. Napominje da tužiteljica u nadležnoj policijskoj postaji može naknadno prijaviti prebivalište na adresi na kojoj stvarno stanuje, a ukazuje i na mogućnost da tužiteljica ishodi osobnu iskaznicu na inozemnu adresu ukoliko ne živi u [adresa].

7. U podnesku od 7. rujna 2024. tužiteljica citira odredbe članka 3. i 27. Zakona o osobnoj iskaznici te navodi da je morala ishoditi osobnu iskaznicu na adresi [adresa], u stanu u kojem živi sin s djevojkom, jer bi mogla biti novčano kažnjena. Nadalje ističe da je tuženik tijekom upravnog postupka postupao suprotno člancima 8., 11., 30., 52. i 58. Zakona o općem upravnom postupku te dodaje da tužiteljici nije predočena službena zabilješka policijskih djelatnika, dok je ZT morao biti saslušan kao svjedok i tužiteljici je morala biti dana mogućnost postavljanja pitanja istome. Također je stajališta da ako policijski službenici u tijeku 26 dana kada su vršene terenske provjere nisu zatekli tužiteljicu na prijavljenoj adresi, ne znači da na toj adresi nema prebivalište te se poziva na članak 32. Ustava Republika Hrvatske kojim je propisano ustavno pravo slobodnog kretanja i biranja boravišta.

8. Nadalje, uz podnesak od 14. travnja 2025. tužiteljica je dostavila račune iz kojih je vidljivo da je snosila režijske troškove za predmetnu kuću, kao i da se višestruko liječila u Republici Srbiji na način da je duže vrijeme išla na kvantnu medicinu, zatim duže vrijeme popravljala zube na način da joj je implantirano nekoliko zuba te išla u lječilišta u Bosni i Hercegovini.

9. Tuženik u podnesku od 22. listopada 2025. navodi da je tužiteljica bila dužna prijaviti privremeni odlazak izvan Republike Hrvatske zbog liječenja te bi u tom slučaju policijski službenici imali saznanja o toj činjenici, sve uzimajući u obzir članak 3. stavak 9. Zakona o prebivalištu i članak 12. stavak 5. istoga Zakona.

10. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a kako su između stranka sporne odlučne činjenice Sud je sukladno odredbi članka 7. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) u ovom predmetu održao usmene rasprave na kojima su izvedeni dokazi saslušanjem tužiteljice kao stranke u sporu, kao i saslušanjem svjedoka MT, ST, IT, ZT, JT, GT, ŠT i RT. Ujedno je opunomoćenik tužiteljice na raspravi održanoj dana 29. listopada 2025. odustao od predloženog dokaznog prijedloga provođenja očevida na licu mjesta, a zatražio je trošak na ime sastava tužbe, sastava podneska od 13. rujna 2023., 7. studenog 2023., 9. rujna 2024. i 28. listopada 2025. te na ime pristupa raspravama održanima dana 9. listopada 2024. i 9. travnja 2025., sve u iznosima od 1.000,00 EUR, odnosno sveukupno 7.000,00 EUR.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Iz spisa proizlazi kao nesporno da je prema podacima o prebivalištu i boravištu Ministarstva unutarnjih poslova tužiteljica imala prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] te nema prijavljeno boravište.

13. Nadalje, prema evidenciji osobnih iskaznica tužiteljica ima važeću osobnu iskaznicu broj: [broj osobne iskaznice] izdanu u Policijskoj postaji Vukovar, s rokom važenja od 5. srpnja 2022. do 5. srpnja 2027. sa upisanom adresom [adresa].

14. Predmetni postupak je pokrenut po službenoj dužnosti, radi provjere stvarnog življenja tužiteljice na prijavljenoj adresi, u koju svrhu su provedene terenske provjere.

15. Uvidom u službenu zabilješku KLASA: 210-02/23-14/761, URBROJ: 511-15- 07-23-1 od 31. siječnja 2023. i KLASA: 210-02/23-14/761, URBROJ: 511-15-07-23-4 od 24. veljače 2023. o izvršenoj terenskoj provjeri, razvidno je da na adresi prebivališta tužiteljice 27., 28. i 31. siječnja 2023., kao i 24. veljače 2023. nitko nije zatečen te je obavljen razgovor sa susjedom LT kojom prilikom je isti izjavio da poznaje tužiteljicu te da ju nije vidio duže vrijeme, oko 4-5 mjeseci, a ne zna gdje se nalazi.

16. U skladu s odredbom članka 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) tužiteljica je dala izjavu na zapisnik u kojoj je navela da stvarno prebiva na adresi u [adresa]. Naime, u toj kući je živjela sa pokojnim suprugom AT, ocem od FTU s kojom vodi sudski spor oko predmetne nekretnine. Na adresu se prijavila kada je zaključila brak sa pokojnim suprugom. Također je izjavila da je u trenutku kada ju policija nije zatekla, možda bila u trgovini ili obavljala druge životne potrebe, a povremeno se i brine o starijim osobama u okviru projekta „Zaželi“.

17. Prema članku 12. stavku 1. Zakona o prebivalištu, Policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj će dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba. Stavkom 3. istog članka je propisano da prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta.

18. Člankom 1. stavkom 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15., 42/20., 144/20., 114/22.) je propisano da je osobna iskaznica elektronička javna isprava kojom hrvatski državljanin dokazuje identitet, hrvatsko državljanstvo, spol, datum rođenja i prebivalište u [adresa].

19. Prema članku 15. stavku 1. točki 4. Zakona o osobnoj iskaznici, osobna iskaznica prestaje važiti i prije isteka roka na koji je izdana ako je osoba odjavljena po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u [adresa]. Stavkom 2. istog članka je određeno da osoba mora osobnu iskaznicu vratiti policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji koja ju je izdala odmah nakon nastupanja razloga iz stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga članka, a kod nastupanja razloga iz stavka 1. točke 4. ovoga članka u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o odjavi po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u [adresa].

20. Tuženik je primjenom članka 12. stavka 1. i 3. Zakona o prebivalištu donio rješenje o odjavi prebivališta jer je u upravnom postupku utvrđeno da tužiteljica stvarno ne živi na adresi prijavljenog prebivališta na adresi u [adresa]. Posljedično, tuženik je na temelju Zakona o osobnoj iskaznici utvrdio da je tužiteljica dužna vratiti osobnu iskaznicu u roku od osam dana.

20.1. Zaključak tuženika da tužiteljica na adresi prebivališta ne stanuje temelji se terenskim provjerama koje su provedene 27., 28. i 31. siječnja 2023. te 24. veljače 2023., dok su policijski službenici u razgovoru sa susjedom LT saznali da isti tužiteljicu nije vidio već duže vrijeme te ne zna gdje se nalazi.

21. Suprotno tome, tužiteljica tvrdi da stvarno prebiva na adresi u [adresa], čemu je u prilog dostavila račune iz kojih je vidljivo da je snosila režijske troškove za kuću na predmetnoj adresi, da se višestruko liječila u Republici Srbiji na način da je duže vrijeme išla na kvantnu medicinu, zatim duže vrijeme popravljala zube na način da joj je implantirano nekoliko zuba te išla u lječilišta u Bosni i Hercegovini, a u svrhu dokazivanja svojih navoda predložila je njezino saslušanje kao stranke u sporu i saslušanje svjedoka MT, ST, IT i JT.

22. S druge strane, tuženik je predložio saslušanje svjedoka ZT i policijskih službenika koji su obavljali terenske provjere, GT, ŠT i RT.

23. S obzirom na navedeno Sud je tijekom upravnog spora, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja nadopunio dokazni postupak odnosno utvrđivao je odlučne činjenice kako bi na taj način izvršio kontrolu zakonitosti osporavanog rješenja.

24. Tako je sukladno prijedlozima tužiteljice i tuženika, na ročištu održanom 9. travnja 2025. izveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke u sporu te su saslušani svjedoci MT, ST, IT, ZT, JT, TT, HT i RT (članci 69. i 86. ZUS-a).

24.1. Tužiteljica je u iskazu navela da je u drugoj polovici 2019. godine započela zajednički život s AT s kojim je bračnu zajednicu sklopila 18. travnja 2020., a isti je umro **.**.2022. Odmah po započinjanju zajedničkog života počela je živjeti na adresi u [adresa] te je na toj adresi živjela i u vrijeme donošenja osporavanog rješenja, sve do 4. veljače 2025. kada je sklopila nagodbu sa FTU. Prije 2020. godine živjela je na adresi u [adresa] zajedno sa sinom, a i danas živi na toj adresi. Dodala je da posjeduje sve račune o podmirenim režijskim troškovima za 2021., 2022., 2023. i 2024. godinu te siječanj 2025. godine iz kojih je razvidno da su se uredno podmirivali režijski troškovi, što govori u prilog tome da je stanovala na predmetnoj adresi. Također je iskazala da često prelazi državnu granicu i odlazi u Republiku Srbiju obzirom da je odlazila na liječenje kvantne medicine te popravke zuba, a također je išla i u Bosnu i Hercegovinu (Teslić), u toplice.

24.2. Svjedokinje MT, ST, IT i JT su u bitnome iskazale da im je osobno poznato kako je tužiteljica nakon udaje za pokojnog supruga Zlatka Havličeka 2020. godine živjela na adresi u [adresa], sve dok se 2025. godine nije preselila na adresu u [adresa]. Također imaju saznanja da je tužiteljica često prelazila državnu granicu radi liječenja zdravstvenih problema.

24.3. Nadalje, svjedok ZT izjavio je da tužiteljicu poznaje iz viđenja, ali joj nije znao ime i prezime sve do prošle godine kada je tužiteljica zastala sa svojim automobilom pored njega i požalila se da ju je netko prijavio i da se susjedi loše odnose prema njoj. Dodao je da je tužiteljicu viđao u [adresa] nakon što se udala za pokojnog supruga, a nakon što je isti umro, tužiteljicu je rjeđe viđao te se ne može izjasniti da li je tužiteljica 2023. godine živjela na adresi u [adresa].

24.4. Svjedoci TT, HT i RT su u bitnome naveli da su tijekom 2023. godine u nekoliko navrata obavljali terensku provjeru na adresi u [adresa] te tužiteljica nije zatečena na predmetnoj adresi, a obavili su razgovor i sa susjedom koji im je rekao da tužiteljicu već duže vrijeme nije viđao na istoj.

25. Uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje tijekom upravnog spora, Sud smatra da je tužiteljica dovela u dvojbu činjenična utvrđenja iz provedenog upravnog postupka, a u pogledu toga da li je ista u spornom razdoblju doista živjela na adresi prebivališta, a koje činjenice nisu na jasan i nedvosmislen način utvrđene u provedenom postupku.

25.1. Naime, svjedoci MT, ST, IT i JT su u bitnome iskazali da im je osobno poznato kako je tužiteljica nakon udaje za pokojnog supruga Zlatka Havličeka 2020. godine živjela na adresi u [adresa], sve dok se 2025. godine nije preselila na adresu u [adresa]. Osim toga, tužiteljica je tijekom spora dostavila dokaze o redovno podmirenim režijskim troškovima za predmetnu kuću što također dovodi u sumnju zaključak tuženika da tužiteljica u sporno vrijeme nije živjela na adresi u [adresa], kao i dokaze da se višestruko liječila u Republici Srbiji na način da je duže vrijeme išla na kvantnu medicinu, zatim duže vrijeme popravljala zube na način da joj je implantirano nekoliko zuba te išla u lječilišta u Bosni i Hercegovini. Također, ne manje bitno je da je tužiteljica osobno zaprimila pozive i rješenja tuženika na predmetnoj adresi, kao i pismena od Odvjetničkog društva CVRKOVIĆ & PARTNERI d.o.o. (koje zastupa FTU), a tužiteljica je zatečena na predmetnoj adresi i prilikom izdavanja obaveznog prekršajnog naloga od 6. studenog 2023.

26. Nužan preduvjet odjave prebivališta je utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta (članak 12. stavak 3. Zakona o prebivalištu).

27. Pri tome valja naglasiti da postoji niz okolnosti zbog kojih osoba može biti privremeno odsutna iz mjesta prebivališta, pri čemu takva odsutnost ne znači nužno da je osoba odustala od namjere trajnog stanovanja na toj adresi.

28. Sud smatra da je u konkretnom slučaju pravilno utvrđeno da tužiteljica u razdobljima vršenja terenskih provjera nije zatečena na prijavljenoj adresi, što proizlazi kako iz obavljenih terenskih provjera, tako i iz iskaza svjedoka GT, ŠT i RT.

29. Međutim, priloženi dokazi ne daju pouzdanu osnovu za zaključak da tužiteljica u spornom razdoblju nije prebivala na predmetnoj adresi, s koje joj je odjavljeno prebivalište, a što ima za posljedicu da činjenično stanje na temelju kojega je trebalo donijeti zakonitu odluku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, a niti se u postupku vodilo računa o relevantnim odredbama Zakona o prebivalištu, sve uzimajući u obzir iskaze saslušanih svjedoka tijekom upravnog spora, dokaze o redovno podmirenim režijskim troškovima za predmetnu kuću, dokaze o liječenju u inozemstvu i činjenicu da je tužiteljica na adresi s koje joj je odjavljeno prebivalište zaprimila sva pismena tuženika.

30. Okolnost, naime, da tužiteljica povremeno ne stanuje na prijepornoj adresi (na kojoj nije zatečena prilikom terenske provjere), odnosno da povremeno odlazi u Republiku Srbiju i Bosnu i Hercegovinu radi liječenja i posjeta sestri u [adresa] nije sama po sebi dostatna za zaključak da tužiteljica u predmetnoj kući ne živi. Ovo osobito imajući u vidu definiciju prebivališta iz članka 2. stavka 1. Zakona o prebivalištu, prema kojoj je prebivalište mjesto i adresa u [adresa] na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.

31. Zbog toga Sud ne može kao pravilno prihvatiti utvrđenje tuženika da tužiteljica nedvojbeno u vremenu prije donošenja osporavanog rješenja nije živjela na adresi prijavljenog prebivališta pa stoga nije bilo mjesta donošenju pobijane odluke, budući nisu ispunjeni uvjeti koje propisuju odredbe Zakona o prebivalištu, odnosno Zakona o osobnoj iskaznici.

32. Slijedom navedenog, ovaj Sud je utvrdio da je osporavano rješenje nezakonito te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke presude sukladno odredbi članka 117. stavka 1. ZUS-a, čime je stvar meritorno riješena.

33. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor, Sud je odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnoga spora odluku utemeljio na citiranoj odredbi ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., 107/25., dalje: Tarifa). Tako je tužiteljici, u skladu sa zahtjevom za naknadu troška navedenoga u Troškovniku zaprimljenom na Sudu 9. travnja 2025., priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 23/1. Tarife) u iznosu od 1.000,00 EUR te za zastupanje na raspravama 9. listopada 2024. i 9. travnja 2025. (Tbr. 23/2. Tarife) u iznosu od po 1.000,00 EUR, odnosno ukupno priznati trošak iznosi 3.000,00 EUR. Tužiteljici nije priznat trošak na ime sastava podnesaka od 13. rujna 2023., 7. studenog 2023., 9. rujna 2024. i 28. listopada 2025. jer isti suštinski ne sadrži bitnija činjenična i pravna razlaganja od onih navedenih u tužbi. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 12. studenog 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici, putem opunomoćenika

2. Tuženiku