Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice CS, zbog prekršaja iz članka 172. stavak 1. točka 24. i stavak 3. Zakona o poljoprivredi ("Narodne novine" broj: 118/2018, 42/2020, 52/2021.), i članka 34. stavak 1. alineja 14. i stavak 3 Zakona o hrani ("Narodne novine" broj: 81/2013, 14/2014, 115/2018.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba poljoprivredne inspekcije, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru od 29. travnja 2025., broj: Pp-1295/2023-4, na sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba poljoprivredne inspekcije, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenica CS

oslobađa se od optužbe

1 - što je, kao vlasnica obrta za ugostiteljstvo „[obrt]“, **.**.2022., sa sjedištem u [adresa] – [adresa], u jelovniku navela proizvod "Dalmatinski pršut" koji je proizvod sa registriranim nazivom, a koji se nije nalazio u objektu već se nalazio sušeni svinjski but bez deklaracije, na kojem nije bio utisnut vrući žig, zajednički znak "Dalmatinski pršut", zatim u jelovniku je bio naveden proizvod "Paški sir", također proizvod sa registriranim nazivom, a iz otpremnice je bilo razvidno da se radi o siru "Pecor Sardo fioretto stag", te je u jelovniku naveden proizvod "Paška janjetina", koji je proizvod sa registriranim nazivom, a iz otkupnog bloka je bilo razvidno da se radi o proizvodu "janje",

dakle, u jelovniku koristila neistinite nazive za proizvode sa registriranim nazivima,

čime je učila prekršaj u smislu odredbe čl. 13 st. 1. Uredbe EU broj 1151/2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode, iz čl. 51. st. 1. Zakona o poljoprivredi ("Narodne novine" broj: 118/18, 42/20, 52/21.), kažnjiv po čl. 172. st. 1. toč. 24. st. 3. istoga Zakona,

2 - što je u isto vrijeme i na istom mjestu kao kod učina 1 koristila jedan cijeli sušeni svinjski but bez deklaracije, tj. proizvod nije bio označen niti na bilo koji drugi način identificiran kako bi se omogućila slijedivost putem odgovarajućih isprava,

dakle, nije omogućila slijedivost proizvoda putem odgovarajućih isprava

čime je učinila prekršaj iz članka 18. stavku 4. Uredbe (EZ) br. 178/2002, kažnjiv po čl. 34. st. 1. alineji 14. st. 3. Zakona o hrani ("Narodne novine" broj: 81/13, 14/14, 115/18.).

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba tužitelja je bespredmetna.

III. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenica CS proglašena je krivom i kažnjena ukupnom novčanom kaznom od 680,00 eura, zbog prekršaja iz članka 172. stavak 1. točka 24. i stavak 3. Zakona o poljoprivred i članka 34. stavak 1. alineja 14. i stavak 3 Zakona o hrani i, činjenično opisanih pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

3. Protiv te presude pravodobno je žalbu podnio tužitelj zbog odluke o kazni, navodeći da je okrivljenici za navedena djela utvrđena novčana kazna manja od najniže propisane, s prijedlogom da se presuda preinači te izrekne kazna u najnižem propisanom iznosu

4. Žalba je bespredmetna.

5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je u ovom predmetu počinjena povreda odredbi materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenice, jer oba djela za koja je proglašena krivom, kako su činjenično opisana, nisu prekršaji.

6. Odredbom članka 172. stavka 1. točke 24. i stavka 3. Zakona o poljoprivredi propisano je kažnjavanje fizičke osobe obrtnika ako na tržište stavi proizvod označen registriranim nazivom ZOI, ZOZP ili ZTS, za koji nije izdana Potvrda o sukladnosti i/ili nije označen pripadajućim znakovima Unije, što je protivno članku 90. stavku 18. navedenog Zakona.

6.1. Člankom 90. stavkom 18. Zakona o poljoprivredi propisano je da pravna ili fizička osoba može staviti na tržište proizvod označen registriranim nazivom zaštićene oznake izvornosti (ZOI), zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla (ZOZP) ili zajamčeno tradicionalnog specijaliteta (ZTS) samo ako je za taj proizvod potvrđena sukladnost sa Specifikacijom proizvoda i ako je označen u skladu s propisima Europske unije, osobito s odredbama članka 12. i 23. Uredbe (EU) br. 1151/2012, članka 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 664/2014 i članka 13. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 668/2014, koji propisuju uvjete stavljanja proizvoda na tržište, pravila označavanja i uporabe simbola Unije.

6.2. Članak 12. i 23. Uredbe (EU) br. 1151/2012 uređuju uvjete uporabe registriranih naziva i simbola Unije, članak 2. Delegirane uredbe br. 664/2014 propisuje oblik i upotrebu simbola Unije na proizvodima, dok članak 13. Provedbene uredbe Komisije br. 668/2014 detaljno propisuje pravila označavanja proizvoda s registriranim nazivom, uključujući ambalažu, reklamiranje i druga predstavljanja proizvoda. Ove odredbe osiguravaju da potrošač dobije proizvod čije je podrijetlo i autentičnost provjerena.

6.3. Dakle, zakonska odredba članka 172. stavka 1. točke 24. i stavka 3. Zakona o poljoprivredi predstavlja blanketnu normu čija se potpuna primjena ostvaruje tek primjenom navedenih EU Uredbi, jer one konkretnije definiraju obveze proizvođača i distributera te kriterije za prekršaj.

6.4. Međutim, u činjeničnom opisu djela u izreci pobijane presude nisu navedene konkretne odredbe Uredbe (EU) br. 1151/2012, niti članka 13. Provedbene uredbe br. 668/2014, kojima je propisano označavanje i uvjeti stavljanja proizvoda na tržište. Uredba 1151/2012 navedena je samo u okviru pravnog opisa djela, bez navođenja koji su konkretni elementi prekršeni.

6.5. Kako bi prekršaj bio utvrđen, činjenični opis mora sadržavati sve odlučne činjenice koje pokrivaju konstitutivne elemente prekršaja, uključujući konkretne odredbe EU uredbi koje su povrijeđene. U nedostatku tih elemenata, djelo ne sadrži sva zakonom propisana obilježja prekršaja.

6.6. Stoga je ostvarena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice, budući da je proglašena krivom za djelo koje po svom činjeničnom opisu ne ispunjava zakonske uvjete prekršaja, jer iz opisa ne proizlazi koje su konkretne odredbe EU uredbi povrijeđene niti kako je povrijeđeno pravilo o označavanju proizvoda.

6.7. Slijedom navedenog, sud je, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu presudu i, temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio okrivljenicu od optužbe za predmetno djelo (točka I. izreke).

7. Odredbom članka 34. stavka 1. alineje 14. i stavka 3. Zakona o hrani, važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja, propisano je kažnjavanje fizičke osobe ako ne označi ili na drugi način ne identificira hranu ili hranu za životinje, kako bi se omogućila sljedivost prema članku 18. stavak 4. Uredbe (EZ) br. 178/2002.

7.1. Svrha ove odredbe je osigurati da svi subjekti u lancu hrane vode potpunu i točnu sljedivost proizvoda.

7.2. Člankom 18. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 178/2002 propisano je da hrana koja se stavlja na tržište mora biti označena ili na drugi način identificirana radi omogućavanja sljedivosti putem dokumentacije i drugih informacija.

7.3. Ova zakonska norma također je blanketna, jer činjenični opis prekršaja mora odražavati konkretne povrede obveza iz navedenog članka Uredbe 178/2002.

7.4. Međutim, u činjeničnom opisu djela u pobijanoj presudi nije navedena odredba članka 18. Uredbe 178/2002, niti je precizirano u čemu se sastoji povreda te obveze.

7.5. Budući da iz činjeničnog opisa djela ne proizlaze sva zakonom propisana obilježja prekršaja, sud je, postupajući po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu i, temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio okrivljenicu od optužbe i za ovo djelo (točka II. izreke).

8. Uslijed odluke o oslobađanju od optužbe za oba djela, žalba tužitelja je bespredmetna.

9. O troškovima prekršajnog postupka odlučeno je tako da isti, temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

10. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 12. studenog 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.