REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9264/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. JR, zastupan po braniteljima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Matković i Igor Bezjak u Rijeci, zbog djela prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini (NN broj: 87/08, 96/08, 116/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 32/20 i 33/23, dalje:ZT), odlučujući o žalbi okrivljenika AR podnijetoj protiv presude Općinskog sud u Rijeci, Prekršajni odjel, od 12. svibnja 2025., Poslovni broj: Pp-1038/2022-20, u sjednici vijeća održanoj dana 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomičnim prihvaćanjem i povodom žalbe okrivljenika JR, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi, na način da se odluka o oduzimanju imovinske koristi ukida.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika JR i u pobijanom a neukinutom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22- nastavno PZ) okrivljenik je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 530,00 eura (slovima: petsto trideset) eura, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini činjenično opisanog u izreci.

1.1. Na temelju članka 76. Prekršajnog zakona od okrivljenika je oduzeta imovinska korist u iznosu od 9.556,04 eura (devet tisuća petsto pedeset i šest eura i četiri centa), koju je okrivljenik dužan uplatiti u Državni proračun Republike Hrvatske u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Istom presudom okrivljenik je dužan nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 90,00 eura (slovima: devedeset eura).

2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, oduzimanju imovinske koristi i troškovima prekršajnog postupka.

3. U žalbi u bitnom navodi da mu je sud povrijedio pravo obrane i to iz razloga što je održana glavna rasprava i proveden postupak bez sudjelovanja stranaka u postupku, ističe da okrivljenik niti jednom nije ispitan u tijeku glavne rasprave, dakle u konkretnom slučaju nije mu bilo omogućeno da iznese svoju obranu niti usmeno niti pisano. Prvostupanjski sud održao je glavnu raspravu bez sudjelovanja stranaka i sudionika u postupku protivno odredbama zakona. Prvostupanjski sud ne obrazlaže zašto je održao glavnu raspravu bez nazočnosti okrivljenika odnosno zašto je smatrao da njegovo ispitivanje nije potrebno. Daljnju bitno povredu odredaba prekršajnog postupka okrivljenik nalazi u prekoračenju optužnog prijedloga, odnosno smatra da je sud na više mjesta izmijenio i nadopunio s bitnim elementima koje sam optužni prijedlog nije sadržavao. Ističe da se presuda može odnositi samo na osobu protiv koje je podnesen optužni prijedlog i proveden postupak i samo na djelo iz podnesenog ili na raspravi izmijenjenog ili proširenog optužnog prijedloga. Presuda se dakle mora temeljiti na optužnom prijedlogu kojeg je podnio odnosno izmijenio ili proširio ovlašteni tužitelj, a ne na optužnom prijedlogu kako ga je smislio i sastavio sud. Optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja zakonski naziv prekršaja uopće nije sadržavao, sud odlučujući o istome, mogao je samo odbiti optužbu odnosno okrivljenika osloboditi optužbe. Okrivljenik u žalbi navodi da je činjenično stanje u predmetnom postupku pogrešno odnosno nepravilno utvrdio prvostupanjski sud obzirom da je presudu temeljio na iskazu jednog svjedoka i dva ugovora o kupoprodaji motornog vozila, a nije proveo dokaze koji je predložio okrivljenik. Da je sud ispitao okrivljenika ili mu omogućio da iznese svoju obranu, okrivljenik bi sam mogao objasniti razloge kupnje i prodaje spornih vozila te pojasniti da se nije radilo o djelatnosti trgovine. Nadalje je ističe da sud u obrazloženju pobijane presude uopće ne navodi koju dobit je okrivljenik ostvario spornim transakcijama, budući da je svrha trgovine ostvarivanje dobiti, jasno je kako isto predstavlja bitni element prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, a koji bitni element u konkretnom slučaju nije ispunjen niti od strane prvostupanjskog suda obrazloženo. Okrivljenik nije stekao nikakvu dobit i onda je logično da nije obavljao trgovinu niti je imao svojstva trgovca. Dodaje da je u konkretnom slučaju valjalo odbiti odnosno okrivljenika osloboditi optužbe a jasno je kako je odluka o prekršajnoj pravnoj sankciji pogrešna i ista nije trebala biti niti izrečena niti je okrivljeniku trebalo biti naloženo plaćanje troškova prekršajnog postupka. U odnosu na oduzimanje imovinske koristi, naglašava kako je osnovna pretpostavka oduzimanja imovinske koristi da postoji -korist. U pobijanoj presudi uopće nije utvrđeno da je okrivljenik stekao bilo kakvu dobit. Ako okrivljenik nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, ali sve i da jest od istoga nije stekao nikakvu imovinsku korist onda je logično kako je sud pogrešno naložio oduzimanje imovinske koristi budući da iste nema.

4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista usvoji.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome je utvrdio da nije bilo uvjeta za oduzimanje imovinske koristi, budući da iz činjeničnog utvrđenja prekršaja (opisa djela) nije vidljivo da je okrivljenik pribavio imovinsku korist, pa u konkretnom slučaju takva odluka nije mogla niti biti donijeta.

6. Slijedom navedenog, ovaj sud je, prihvaćanjem žalbe okrivljenika u tom dijelu ukinuo odluku prvostupanjskog suda o oduzimanju imovinske koristi. Naime, iz izvedenih raspoloživih dokaza, na temelju kojih je utvrđena krivnja okrivljenika ne proizlazi da je isti ostvario počinjenim prekršajem imovinsku korist. Nadalje, pri utvrđivanju je li i u kojem iznosu okrivljenik počinjenim prekršajem ostvario imovinsku korist prvostupanjski sud vodit će računa i o odredbi članka 559. Zakona o kaznenom postupku koji daje mogućnost sudu da visinu iznosa imovinske koristi odmjeri po slobodnoj ocjeni te da krećući se u granicama iznosa koji tužitelj navodi u činjeničnom opisu djela od ukupno primljenog iznosa ostvarenog kupoprodajom narečenih vozila odbije dio koji se ne odnosi na okrivljenikovu stečenu imovinsku korist. Imovinskom korišću od djela smatra se neposredna imovinska korist ostvarena počinjenjem djela, imovina u koju je promijenjena ili pretvorena neposredna imovinska korist od počinjenog djela, kao i svaka druga korist koja je ostvarena od neposredne imovinske koristi od počinjenog djela ili imovine u koju je promijenjena ili pretvorena neposredna imovinska korist. Dakle, okrivljenik je Audi reg. oznake [registarska oznaka] kupio za tadašnjih 30.000,00 kuna i prodao za 30.000,00 kuna, dok je vozilo [registarska oznaka] kupio za tadašnjih 50.000,00 kuna i prodao za 42.000,00 kuna, te nije ostvario imovinsku.

7. Ispitujući dalje prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.

8. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Prvostupanjski sud dao je valjano obrazložene razloge za krivnju okrivljenika. Okrivljeniku nije povrijeđeno pravo obrane a kako to ističe u žalbi, jer je pozvan na ročište, na kojemu su provedeni dokazi nije se odazvao pozivu niti je prema stanju spisa svoj izostanak ispričao ročište od 03.02.2025.) te isto tako okrivljenik se nije odazvao pozivu na ročište od 08.05.2025., a na koje ročište iako uredno pozvani nisu pristupili svjedoci predloženi od strane okrivljenika, dok je braniteljica okrivljenika u završnoj riječi navela da je okrivljenik nakon navedenog događaja poduzeo mjere kako bi se registrirao za ovlaštenu prodaju vozila, a što je vidljivo iz činjenice da je otvorio salon za prodaju vozila. Okrivljenik je na taj način propustio aktivno sudjelovati u postupku. Isto tako suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud dao je jasno obrazložene razloge za krivnju okrivljenika. Naime, odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

9. Prema tome, ako žalitelj smatra da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Isto tako suprotno tvrdnje okrivljenika prvostupanjski sud nije prekoračio optužni prijedlog na način kako je to navedeno u žalbi jer isti u činjeničnom opisu djela prekršaja nije intervenirao na bitna obilježja predmetnog prekršaja počinjenog od strane okrivljenika. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.

10. Međutim, svi naprijed navedeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žalitelji samo otkrivaju nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika, za što je sud dao valjane razloge.

11. Dakle, prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje u tom dijelu, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

12. Nadalje, neosnovano žalitelj prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog prekršajnog postupka, prvenstveno provedenih materijalnih dokaza i zaokruženih indicija, čemu u bitnome neproturiječi niti iskaz svjedoka DR, zasnovao svoju odluku o krivnji okrivljenika, što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud valjano obrazložilo, radi čega se okrivljenik zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge pobijane presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud u tom dijelu.

13. Činjenice koje terete okrivljenika su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.

14. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da je prvostupanjski sud dao valjano obrazložene razloge kod odmjere novčane kazne, a kako okrivljenik u tom dijelu nije ponudio nikakove dokaze o svojem materijalnom stanju i obiteljskim prilikama ovaj sud nije našao uvjeta za ublažavanje novčane kazne.

15. Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.

16. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi u neukinutom dijelu.

17. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 13,27 eura/100,00 kuna do 663,61 eura/5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Zagrebu, 12. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić, v. r.

Tomislav Tomašić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.