Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1488/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić- Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ingrid Barić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika 1. UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vedrani Čabrijan, odvjetnici iz Rijeke, 3. ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Harunu Bašagiću, odvjetniku iz Rijeke i 4. SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Odvjetničkom uredu Goran Marjanović i KČ iz [adresa], radi utvrđivanja, diobe i upisa u zemljišne knjige, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3164/2018-27 od 5, srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3164/2018-27 od 5. srpnja 2022. u odnosu na 4. tuženika u točki I.1., I.2., I.3. izreke te točki II. izreke u dijelu u kojem je tužiteljici naloženo 4. tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 12.812,50 kuna u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3164/2018-27 od 5. srpnja 2022. u točki I.2. i I.3. izreke u odnosu na 1.tuženicu UČ, 2.tuženika ŽČ i 3.tuženicu NČ.

III. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3164/2018-27 od 5. srpnja 2022.u točki I.1. izreke u odnosu na 1.tuženicu UČ, 2.tuženika ŽČ i 3.tuženicu NČ i točki II. Izreke u dijelu u kojem je tužiteljica obvezana naknaditi 2.tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.500,00 kuna i 3. tuženici u iznosu od 12.812,50 kuna i sudi:

Nalaže se zemljišnoknjižnom odijelu brisanje prava suvlasništva ŠČ pokojnog U u 1/2 u ZK ulošku [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] upisane 2/3 idealna dijela te se na predmetni idealni suvlasnički dio u vlasništvu ŠČ uknjižbom upisuje UČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/3 idealna suvlasnička dijela.

Tužiteljica, 2. tuženik i 3. tuženica snose svaki svoj dio troška.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tužiteljice djelomično se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3164/2018-27 od 5. srpnja 2022. u točki I.4 izreke i u tom dijelu se tužba odbacuje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" Odbija se konačno postavljen tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu brisanje prava suvlasništva TČ, pokojnog U, u ½ u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane 2/3 idealna dijela te se na predmetni idealni suvlasnički dio u vlasništvu ŠČ uknjižbom upisuje UČN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u 1/3 idealna suvlasnička dijela.

2. Utvrđuje se da tužiteljici UČN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] pripada pravo vlasništva na točno određenom dijelu nekretnine stan na prvom katu, sastojeći od dvije sobe, kuhinje i dnevnog boravka, kupaone i hodnika, balkona te garaže, u naravi prvi kat s desna, gledajući od ulaznih vratiju stana na prvome katu i ostave nalazeće u desnom dijelu zgrade povezano sa pripadajućim pravom suvlasništva na čitavoj nekretnini s kojom je pravo vlasništva na stanu i garaži i ostali neodvojivo povezano sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u 2 Poslovni broj: P- 3164/2018-27 z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri Općinskom sudu u Rijeci, zemljišno knjižni odjel Rijeka, površine 510 m2.

3. Nalaže se tuženicima 1. UČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ŽČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. LČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 4. SČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici UČN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljište knjige, odnosno takvu će tabularnu ispravu zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana.

4. Utvrđuje se da se tužiteljica u odnosu na prvotuženika, drugotuženika, trećetuženicu ima pravo služiti jednim ukopnim grobnim mjestom u zajedničkoj grobnici na Groblju Kozala označeno kao polje ..., sekcija ..., broj ... (obiteljski grob).

5. Nalaže se tuženicima 1. UČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ŽČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. LČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 4. SČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici UČN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknade trošak ovog parničnog postupka u roku od 15 dana."

6. Tužiteljica je dužna naknaditi drugotuženiku prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 10.500,00 kn, trećetuženici u ukupnom iznosu od 12.812,50 kn i četvrtotuženiku u ukupnom iznosu od 12.812,50 kn, sve u roku od 15 dana."

7. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. U žalbi navodi da je nejasno zbog čega bi predloženi dokaz građevinskim vještačenjem radi utvrđenja doprinosa u izgradnji kuće bio nepotreban. Ponavlja da je uz pomoć majke, oca, supruga i ostale rodbine gradila predmetnu nekretninu u koju su uselili nakon tragične smrti tužiteljičinog brata. Navodi da se za gradnju kuće prodalo naslijeđeno imanje majke tužiteljice pokojne OČ nedaleko od Rijeke. Činjenica da je tužiteljica prvotnim zahtjevom istakla zahtjev za brisanje prava suvlasništva u dijelu kojim je bila zakinuta za dio koji predstavljao bračnu stečevinu iza njene majke pokojne OČ. Međutim, pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena je pogreška Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci te je vraćen upis na oca tužiteljice u dijelu koji bi trebao pripasti tužiteljici. Razlog zbog čega sud ne poštuje pravomoćne sudske odluke je tužiteljici nejasan s pravnog stajališta jer je to suprotno zakonu i Ustavu Republike Hrvatske. Navodi da je međusobni dogovor bivših supružnika OČ i FČ (ABC) bio da njihova kći, ovdje tužiteljica, koristi stan u kojem je živjela sa suprugom i da ga koristi s majkom jer majka nije željela iseliti iz potkrovlja u koji je uselila nakon kćerine udaje. Navodi da je tužbu podnijela iz razloga što pokojna OČ nije za života tražila upis svog vlasništva, a prema odredbi čl. 114. Zakona o zemljišnim knjigama za stjecanje odlukom državnih tijela nije odlučna što nije izvršen upis u zemljišne knjige već slijednik ima pravo tražiti upis na svoje ime. Ističe da je sud u ovom postupku trebao utvrditi da je pravo tužiteljice kumulirano na temelju prava njene majke na suvlasništvo ½ od 2/3 dijela nekretnine jer nije moguće da mrtva osoba pokrene sudski spor ili bilo koji drugi spor na što ukazuje već isključivo njeni nasljednici što u ovoj pravnoj stvari samo jedino tužiteljica. Navodi daje tužbeni zahtjev postavila sukladno zahtjevu kao nasljednica svoje majke i nije točno da bi istovremeno postavila dva zahtjeva kako to tumači sud već samo isključivo onaj dio kojim se koristi već više od 30 godina. Također osporava da ona ne bi imala pravni interes, svoju majku pokopati pored sina njenog biološkog brata. Smatra nedopustivim na ovaj način kćeri uskratiti pravni interes da majku pokopa pored vlastitog sina, s obzirom da u širem smislu prava na osobnosti u najmanju ruku isto spada pod pravo na njenu osobnu čast i dostojanstvo.

9. Predlaže pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

10. Odgovor na žalbu nije podnesen.

11. Žalba je djelomično osnovana.

12. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužiteljica u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

13. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica kći pok. ŠČ iz njegovog braka s OČ, dok je prvotuženica kći pok. Ž iz braka sa LČ, ovdje trećetuženicom,

- da je prema rješenju o nasljeđivanju broj O-1152/2011 utvrđena ostavinska imovina pok. Ž, a koju čini 1/3 nekretnine kč. br. [katastarska čestica] kuća broj ... garaža i dvorište u [adresa], ukupne površine 510 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a njegovim nasljednicima su proglašeni temeljem oporuke zakona UČ kćer ostavitelja u 2/6 dijela, ŽČ u 2/6 dijela, LČ, supruga ostavitelja 1/6 dijela te UČN, kćer ostavitelja u 1/6 dijela,

- da je četvrtotuženik nesrodna osoba s drugim strankama, za vrijeme života pok. ŠČ zaključenim pravnim poslom (kupoprodaja) stekao pravo suvlasništva na prijepornoj nekretnini,

- da se kod istog prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-3864/01 vodio postupak po tužbi OČ ( bivše supruge ostavitelja ŠČ), na koji postupak je bila upućena iz ostavinskog postupka iza pok. ŠČ radi utvrđenja ostavinske imovine protiv ŽČ, UČ, UČN i LČ,

- da je pravomoćnom presudom poslovni broj P-3864/01 od 5. veljače 2007. usvojen tužbeni zahtjev te utvrđeno da u ostavinu iza pok. ŠČ ne ulazi ½ suvlasničkog dijela od 2/3 dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz obrazloženje da ½ od 2/3 dijela uknjižena na ime ŠČ bračna stečevina tužiteljice, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-5421/2007 od 8. travnja 2007.,

- da je tužiteljica utvrđena nasljednicom iza pok. majke u ostavinskom postupku koji se vodio pred istim sudom pod poslovnim brojem O-2576/2010 u kojem postupku nije raspoređena predmetna nekretnina kao ostavinska imovina,

- da je prema stanju zemljišne knjige u vrijeme pokretanja tog parničnog postupka nekretnina – kuća broj ..., garaža i dvorište u [adresa], upisana na kč. br. [katastarska čestica] ukupne površine 510 m2 u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bila upisana kao suvlasništvo u idealnim dijelovima stranaka i to četvrtotuženika od 3/9 dijela, prvotuženice u 2/9 dijela, drugotuženika u 2/9 dijela, trećetuženika u 1/9 dijela i tužiteljice u 1/9 dijela,

- da je presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1111/2019-12 od 23. ožujka 2020. utvrđeno da je povrijeđeno pravo vlasništvo tužiteljice UČN iz [adresa] uknjižbom prava vlasništva na 2/3 idealnog dijela u korist tuženika ŽČ, LČ i UČ pod brojem Z-6671/2015 Općinskog suda u Rijeci od 23. lipnja 2015. u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te naloženo brisanje uknjižbe prava suvlasništva tuženika na način da se briše pogrešan upis na temelju rješenja Z-6671/2015 Općinskog suda u Rijeci od 23. lipnja 2015. u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kojim je pogrešno upisano 2/3 idealnog dijela nekretnine (1/2) iza pok. ŠČ što u naravi predstavlja 1. ŽČ u 2/6 dijela, 2. LČ u 1/6 dijela i 3. UČ u 2/6 dijela i tužiteljica UČN u 1/6 dijela u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te nalaže uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja do ½ od upisanih 2/3 idealnog dijela nekretnine i vraća prijašnji upis na ime ŠČ pok. U,

- da je istom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevala upis prava vlasništva na ½ od 1/3 idealnog dijela nekretnine na ime ŠČ Trebo temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od O-2576/2010 od 7. rujna 2016. na način da se uknjiži na ime UČN, te se nalaže novi upis suvlasništva na nekretnini kuća broj ... garaža, dvorište u [adresa] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem se omjeri suvlasništva podijeljeni na tuženika 1. ŽČ u 2/18 dijela, 2. LČ u 1/18 dijela i 3. UČ u 2/18 dijela i tužiteljicu UČN u 7/18 dijela da je rješenjem o nasljeđivanju javne bilježnice Vesne Čuzele iz Rijeke broj O-2576/2010 raspoređena naknadno pronađena ostavinska imovina iza pok. OČ i to pravo na ½ suvlasničkog dijela od 2/3 dijela nekretnine upisane u k. o [katastarska općina] na jedinu nasljednicu ostaviteljice, ovdje tužiteljicu u cijelosti,

- da je nakon zatražene sudske zaštite, predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasništvo četvrtotuženika u 6/8 dijela, ŠČ u 6/18 dijela, prvotuženice u 2/18 dijela, drugotuženika u 2/18 dijela, trećetuženice u 1/18 dijela te tužiteljicu u 1/18 dijela.

14. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da tužbeni zahtjev istaknut u točki I.1. izreke po svom sadržaju predstavlja brisovnu tužbu iz odredbe čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13; dalje ZZK) za koju tužiteljica nije legitimirana iz razloga jer nije bila nositelj knjižnih prava prije spornog upisa pa joj takvo pravo nije moglo biti ni povrijeđeno uknjižbom u korist 1. -3 tuženika. Pritom sud prvog stupnja ocjenjuje neosnovanim prigovor pravomoćno presuđene stvari iz razloga što nema objektivnog identiteta spora. Naime, utvrđuje da je tužiteljica u postupku pod poslovnim broj P-1111/2019 istakla brisovnu tužbu, kao i utvrđenje prethodno tome da je povrijeđeno stvarno pravo uknjižbom prava vlasništva na 2/3 idealna dijela u korist tuženika na prijepornoj nekretnini, dok je postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila brisanje upisanog prava na ime tuženika u odnosu na navedeni segment te ponovnu uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja do ½ dijela od upisanih 2/3 idealna dijela nekretnine u smislu vraćanja prijašnjeg upisa na ime ŠČ, njezinog oca.

15. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da tužiteljica kao osnovu svih stvarnopravnih potraživanja ističe nasljeđivanje dijela nekretnine koja je predstavljala bračnu stečevinu njene majke iz ranije postojećeg braka sa njezinim ocem zbog čega je ista, sudskim putem, odnosno javnobilježničkim putem pokušala ostvariti to svoje pravo. Međutim utvrđuje da pravna prednica tužiteljice pok. OČ nikada nije utvrđena suvlasnicom predmetne nekretnine i to s osnova stjecanja imovine za vrijeme trajanja bračne zajednice budući da (da je OČ stekla stvarno pravo na predmetnoj nekretnini) navedeno ne proizlazi iz izreke presude tog suda poslovni broj P-3864/01. Također ne proizlazi niti iz rješenja javne bilježnice o naknadno pronađenoj ostavinskoj imovini iza pok. OČ, s obzirom da se kao imovina navodi pravo na ½ suvlasničkog dijela od 2/3 nekretnine, a koje pravo po stavu suda čini nešto eventualno, buduće.

16. Također sud prvog stupnja i ovdje prigovor presuđene stvari smatra neosnovanim jer nema objektivnog identiteta spora između zahtjeva kojeg je tužiteljica postavila s osnova upisa prava suvlasništva u 6/18 dijela nekretnina sa zahtjevom iz točke II gdje je istakla zahtjev za utvrđenje da joj pripada pravo suvlasništva na točno određenom dijelu nekretnine i to stanu na prvom katu, ostavi u desnom dijelu zgrade te garaže s desne strane gledajući od ulaznih vrata stana na prvom katu, a sve sa pripadajućim pravom suvlasništva na čitavoj nekretnini opisano k. o. [katastarska općina] koje pravo se odnosi na dio kuće (stan na prvom katu) garažu i ostavu, neodvojivo povezano sa cijelom česticom, odnosno da se radi o različitim stvarnopravnim zahtjevima. Sud prvog stupnja smatra da je tužiteljica de facto postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila na istoj nekretnini istovremeno vlasništvo na realnom dijelu koji bi se odnosio na stan na prvom katu, garaži, ostavi te ujedno na istoj nekretnini sa svim dijelovima opisanim u petitu zahtjeva i pravo suvlasništva gdje ističe cjelokupnu nekretninu kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 510 m2, a što ne može zahtijevati istovremeno.

17. Pritom ističe da tužiteljica ni postavljenim zahtjevom u ovom postupku, a niti pokretanjem nekog drugog sudskog postupka nije istakla zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva OČ na 1/3 suvlasničkog dijela pok. ŠČ, te ista kao njezina vlasnica tražila pravo vlasništva u svoju korist.

18. Neosnovanim smatra i zahtjev za izdavanje tabularne isprave radi upisa stvarnog prava u zemljišne knjige jer prema teoriji stvarnog prava i zemljišnoknjižnog prava sadržajno predstavlja posljedicu pozitivnog ishoda tužbenog zahtjeva pod točkom 2. Kako je sud ocijenio isti neosnovanim, ocjenjuje takvim i zahtjev za izdavanje tabularne isprave tuženika u korist tužiteljice.

19. U odnosu na zahtjev za utvrđenje da ima pravo služiti se jednim ukopnim grobnim mjestom u zajedničkoj grobnici na groblju ... sud prvog stupnja smatra da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje takve tužbe. To zato jer nasljednici, pa tako i sama tužiteljica na temelju donesenog rješenja o nasljeđivanju, ostvaruju pravo korištenja predmetnog grobnog mjesta, a koje pravo korištenja po svom opsegu obuhvaća sasvim sigurno i pravo služenja. Kako je tužiteljica rješenjem o nasljeđivanju pozvana kao jedna od nasljednica koristiti se takvim pravom, po stavu suda, ista nije opravdala pravni interes za donošenjem odluke o tako postavljenom tužbenom zahtjevu.

20. Činjenica da bi preostali nasljednici, ovdje 1. -3. tuženici istoj onemogućili ukop treće osobe, odnosno njezine pok. majke u navedenu obiteljsku grobnicu je irelevantan za navedenu ocjenu suda, jer je tužiteljica kao nasljednica naslijedila pravo korištenja grobnog mjesta, koje pravo je osobno te se odnosi na nju samu. Ukoliko bi ista imala namjeru u grobno mjesto položiti posmrtne ostatke svoje majke, ista je pozvana zatražiti dopuštenje odnosno suglasnost preostalih nasljednika koji su također naslijedili pravo korištenja.

21. Prema stajalištu ovog suda radi ocjene osnovanosti ili neosnovanosti kondemnatornog zahtjeva kojim se traži upis prava vlasništva odnosno suvlasništva nije nužno voditi poseban postupak u kojem bi se utvrđivalo kako ½ dijela upisanih 2/3 idealnog dijela predstavlja bračnu stečevinu sada pokojne OČ.

22.Za ocjenu pravnog temelja stjecanja prednice tužiteljice u konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji moguće je primijeniti odredbu čl. 12. st. 1. ZPP-a.

23. U konkretnom slučaju iz podataka u spisu proizlazi da su sada pokojna OČ i sada pokojni IČ sklopili brak 1950. godine, a koji je razveden 1986. godine. Predmetna kuća je izgrađena za vrijeme trajanja bračne zajednice i to na zemljištu kojeg su kupili nakon prodaje prizemnice na [adresa] u [adresa], u kojoj su do tada živjeli. Pokojni IČ od 1960. godine do srpnja 1979. godine bio je bez stalnih prihoda u smislu mirovine i radnog odnosa, a povremeno je znao obavljati pojedine građevinske poslove bez veće zarade s tim da je pravo na mirovinu stekao 1979. godine. Sada pokojna OČ kao domaćica i povremenim šivanjem doprinijela je stjecanju zajedničke imovine. Na temelju navedenog proizlazi da su sada pokojna OČ i sada pokojni S zajedničkim sredstvima kupili gradilište i izgradili kuću, te da predstavlja bračnu zajednički stečenu imovinu i da je njihov doprinos u stjecanju te imovine podjednak zbog čega primjenom odredbe čl. 277. i 278. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/98; dalje ZBPO) je utvrđeno da 1/2 od 2/3 dijela predmetne nekretnine u naravi predstavlja bračnu stečevinu sada pokojne OČ. U prilog navedenom govori i činjenica da je upravo za navedeni suvlasnički dio od 1/2 od 2/3 dijela predmetne nekretnine pravomoćno utvrđen da ne ulazi u ostavinsku imovinsku iza pokojnog TČ.

24. Dakle, 1/2 od 2/3 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine predstavlja bračnu stečevinu sada pokojne OČ. Obzirom da je tužiteljica jedina nasljednica sada pokojne OČ, to je primjenom odredbe čl. 114. i 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) valjalo udovoljiti tužbenom zahtjevu u točki I.1. izreke, ali samo u odnosu na 1.- 3. tuženike kao nasljednike sad pokojnog ŠČ.

25. Naime, kada je utvrđeno da je pravo (suvlasništva) prednice tužiteljice odnosno tužiteljice stečeno na temelju zakona (bračna stečevina ) i nasljeđivanjem, dio tužbenog zahtjeva kojim se tužiteljica ovlašćuje ishoditi uknjižbu stečenog prava vlasništva uz brisanje tog prava s upisanog imena ŠČ što su tuženici dužni trpjeti, nije neosnovan odnosno protivan zakonu. Istovremeno je tužbeni zahtjev pod točkom I.1. neosnovan u odnosu na 4. tuženika, budući da isti nije nasljednik sada pokojnog ŠČ, već je nekretninu stekao na temelju pravnog posla - kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa sada pokojnim ŠČ te se temeljem toga upisao kao suvlasnik predmetne nekretnine u 1/3 dijela.

26. Naime, u konkretnom slučaju utvrđeno je da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava suvlasništva na temelju zakona. U tom slučaju, a budući da je riječ o izvornom stjecanju prava vlasništva, nije osnovan zahtjev za izdavanje tabularne isprave, obzirom da se ne radi o derivativnom stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla i s tim u vezi upisa stjecanja vlasništva u zemljišnoj knjizi kao konstitutivnom pretpostavkom za stjecanje tog prava. Tužiteljica je u smislu odredbe čl. 130. st. 1. ZV-a ovlaštena ishoditi upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi ali nije ovlaštena zahtijevati od tuženika izdavanje tabularne isprave za upis stečenog prava suvlasništva jer je zahtjev za izdavanje tabularne isprave po svojoj prirodi obveznopravni zahtjev koji pretpostavlja postojanje određenog građanskopravnog odnosa između stranaka, kojeg u slučaju stjecanja prava vlasništva na temelju zakona nema.

27. U odnosu na zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na točno određenom dijelu nekretnine stana na prvom katu ( točka I.2. izreke ), valja reći da u smislu odredbe čl. 66.-99. ZV-a temelj vlasništva posebnog dijela nekretnina čini suvlasništvo tako da vlasništvo posebnog dijela nekretnina proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim (idealnim) dijelom nekretnine na kojem je uspostavljeno. Naime, suvlasnici nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili prava građenja sa zgradom, a sadrži samostalne uporabne prostorije, mogu uspostaviti etažno vlasništvo na toj nekretnini, tako da, pod pretpostavkama koje Zakon određuje, sa suvlasničkim dijelom povežu vlasništvo određenog posebnog dijela te nekretnine (čl. 43. ZV-a). Vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) tako proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim (idealnim) dijelom nekretnine na kojem je uspostavljeno, pa ga se samo zajedno s njim može ograničiti, opteretiti ili otuđiti, ali ovlašćuje suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno da upravljajući tim posebnim dijelom nekretnine umjesto svih suvlasnika, izvršava sve vlasničke ovlasti i dužnosti kao da je posebni dio samo njegovo vlasništvo te da, ako nije drugačije određeno, s tim dijelom i koristima od njega čini što ga je volja te svakog drugog iz toga isključuje (članak 66. st. 1. i 2. ZV-a). Vlasništvo posebnog dijela nekretnine može se uspostaviti samo na posebnom dijelu suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasničkih ovlasti (članak 67. st. 1. i 2. ZV-a), a može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugim samostalnim prostorijama.

28. Međutim, vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine pa i sporednih dijelova na koje se preteže nije uspostavljeno niti u okolnostima kada su (kao u konkretnom slučaju) faktično ispunjene sve pretpostavke njegovog osnivanja (članak 71.-75. ZV-a) bez ispunjenja predviđenog načina (modusa stjecanja) uspostave- upisom u zemljišne knjige, a koja pretpostavka nije ispunjena. Naime, prema odredbi 72. ZV-a i čl. 24. ZZK-a vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine uspostavlja se upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine. Upisuje se u vlasničkom listu na suvlasničkom dijelu onog suvlasnika za kojeg je osnovano vlasništvo posebnog dijela, uz navođenje posebnog dijela nekretnine i sporednih dijelova na koji se proteže, dok se u posjedovni list stavlja natpis etažno vlasništvo.

29. No, bez obzira na navedeno, u postupku je utvrđeno da nema dokaza da je dioba između prednika stranaka bila izvršena a taj teret dokazivanja bio je na strani tužiteljice, pa kada nema ni sigurnih podataka o tome da bi prednici stranaka o tako mogućoj diobi sačinili pisani ugovor niti dokaza da bi njihov eventualni usmeni ugovor o diobi bio realiziran, sud prvog stupnja i po mišljenju ovog suda uz pravilnu primjenu materijalnog prava je osnovano odbio zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica vlasnica posebnog dijela pobliže opisanog u točki I.2. izreke.

30. Suprotno mišljenju tužiteljice, ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno odbio provođenje dokaza građevinskim vještačenjem na okolnosti doprinosa tužiteljice u izgradnji predmetne nekretnine. To prije svega iz razloga što je tužiteljica uredno sudjelovala u ostavinskom postupku iza pok. ŠČ i pok. OČ, da je dala nasljedničku izjavu kojom se prihvatila nasljedstva na temelju Zakona i potom je preuzela rješenje o nasljeđivanju na koje se nije žalila, pa slijedom toga proizlazi da je tužiteljica vezana pravomoćnošću predmetnih rješenja o nasljeđivanju i njima utvrđenog opsega ostavinske imovine.

31. Osim toga tužiteljica tijekom postupka nije niti postavila zahtjev kojim bi tražila da se utvrdi da je vlasnica predmetne nekretnine u većem opsegu od onog koji joj pripada iza smrti pok. majke i oca.

32. Nadalje, nije sporno da su tužiteljica, 1. tuženica, 2. tuženik i 3. tuženica naslijedili pravo korištenja grobnog mjesta. Odredbom čl. 18. st. 2. Zakona o grobljima ("Narodne novine" broj 80/25) je propisano da pravo korištenja grobnog mjesta predmet je nasljeđivanja pa iz navedenog proizlazi da je pravo korištenja grobnog mjesta posebno subjektivno i imovinsko pravo koje obuhvaća pravo raspolaganja grobnim mjestom, pravo ukopa u grobno mjesto i pravo uređenja grobnog mjesta. Stoga je tužiteljica na temelju rješenja o nasljeđivanju stekla pravo korištenja grobnog mjesta, pa nema pravni interes za postavljanje zahtjeva kojim traži da se utvrdi da tužiteljica u odnosu na 1.tuženika, 2.tuženika, 3. tuženicu ima pravo služiti se ukopnim grobnim mjestom u zajedničkoj grobnici na groblju ... označeno kao polje ... sekcija ... broj ... (obiteljski grob) , budući da je to pravo stekla već nasljeđivanjem. Drugo je pitanje prava ukopa u grobno mjesto, a koje pravo ima korisnik grobnog mjesta i članovi njegove obitelji osim ako korisnik grobnog mjesta ne odredi drugačije (čl. 19. st. 1. Zakona o grobljima), s tim da se članom obitelji korisnika grobnog mjesta koji imaju pravo ukopa smatraju njegov bračni drug ili izvanbračni drug, životni ili neformalni životni partner, potomci i posvojena djeca i njihovi bračni i izvanbračni drugovi, životni i neformalni životni partneri te njegovi roditelji (čl. 19. st. 2. Zakona o grobljima) pa kada pravo korištenja grobnog mjesta ima više korisnika, potrebna je suglasnost svih korisnika. U ovom postupku tužiteljica to nije tražila.

33. Međutim, odbijajući dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje da tužiteljica u odnosu na prvotuženika, drugotuženika, trećetuženicu ima pravo služiti se jednim ukopnim grobnim mjestom u zajedničkoj grobnici na ... označeno kao polje ..., sekcija ..., broj ... (obiteljski grob), ovaj sud je primjenom odredbe čl. 366 st. 1. ZPP-a u tom dijelu rješenjem ukinuo donesenu odluku i odbacio tužbu. Tužba se u tom dijelu odbacuje zbog nedostatka pravnog interesa, jer je odbacivanje povoljnije od odbijanja za tužiteljicu.

34. Konačno, bez obzira što je tužiteljica uspjela s manjim djelom zahtjeva, ne smije zanemariti činjenica da je pretežni dio troškova postupka nastao upravo u postupku dokazivanja osnove stjecanja suvlasništva, pa imajući u vidu sve navedene okolnosti, ovaj sud smatra da se u konkretnom predmetu treba primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a, i odrediti da tužiteljica, 2. tuženik i 3. tuženica svako snosi svoje troškove postupka.

35. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točki I.2. i I.3. izreke u odnosu na sve tuženike 1.-4.), kao i točki I.1.. izreke i točki II izreke samo u odnosu na 4.tuženika, a kako je odlučeno u točki I i II izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

36. Istovremeno je djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice presuda suda prvog stupnja preinačena u točki I.1. izreke u odnosu na 1.tuženicu UČ, 2.tuženika ŽČ i 3.tuženicu NČ i točki II. izreke u dijelu u kojem je tužiteljica obvezana naknaditi 2.tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.500,00 kuna i 3. tuženici u iznosu od 12.812,50 kuna na način kako je odlučeno u točki III izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a, dok je presuda ukinuta u točki I.4. izreke i tužba u tom dijelu odbačena pozivom na odredbu iz čl.366. st. 1. ZPP-a

U Rijeci 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan