Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-2973/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice IĐ, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 8. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (''Narodne novine“ broj: 61/2011 i 66/2019), odlučujući o prigovoru okrivljenice podnijetom protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Klasa: 336-02/25-02/124, Urbroj: 443-02-01-25-5 od 17. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenice IĐ kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenica je dužna platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenica IĐ proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 690,00 eura, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 8. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, činjenično opisanog u izreci, koju novčanu kaznu ima platiti u roku od 8 dana, te ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

2. Istim prekršajnim nalogom okrivljenica je obavezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 13,28 eura.

3. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenica je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne, u bitnom navodeći da zbog njenog lošijeg imovnog stanja kao studentice tako i njenih roditelja moli da ju se oslobodi plaćanja novčane kazne. Ovaj postupak i sam razgovor sa inspektorom ju je potresao i uplašio, ponajviše zbog neznanja da radi nešto kažnjivo, te smatra da joj je cijeli ovaj proces dovoljna kazna i da neće činiti takve prekršaje. Moli da je se oslobodi od plaćanja troškova postupka.

3.1. Okrivljenica predlaže da se iz razloga u prigovoru, prigovor prihvati.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. članka 238. stavak 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nije našao da bi pobijanim prekršajnim nalogom bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da bi na štetu okrivljenice bile povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, niti da bi u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Ispitujući dalje pobijani prekršajni nalog u odnosu na odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenici za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 10.000,00 kuna (663,61 do 1.327,23 eura), pa izrečena novčana kazna u iznosu od 690,00 eura predstavlja iznos neznatno veći od zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj. I po ocjeni ovog suda, imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

7. Svakako je potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenica bila dužna podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinila pa su navodi prigovora u pogledu lošijeg imovnog stanja (studentica) ostali na razini paušalnog isticanja.

8. Odluka o troškovima postupka je na zakonu utemeljena, a sud nije našao u konkretnom slučaju okolnosti da se okrivljenicu oslobodi plaćanja istih.

9. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora okrivljenice.

10. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezna okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

11. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 205. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 12. studenog 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.