P-770/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU

Novo riva 3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Jadranki Jeličić, u pravnoj stvari tužitelja: 1/ RD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2/ ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3/ ĆD, [adresa], 202 10619-122 Str. Edmonton, Alberta T5N 1M7, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4/ LD, [adresa], 5872-168 Ave. Edmonton, Alberta T5Y ON3, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po zajedničkom puno- moćniku Andri Dubokoviću, odvjetniku iz Jelse, protiv tužene PD iz [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Prviniću, odvjetniku iz Staroga Grada, radi utvrđenja stvarne služnosti, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 30. rujna 2025., u nazočnosti tužiteljice ad 1/, tužene i oba punomoćnika, objavio je dana 12. studenog 2025., i

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti pješačkog prolaza i kolnog provoza u korist č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (povlasno dobro), a na teret č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (poslužno dobro),

koja služnost polazi od javne asfaltirane ceste na zapadu pa dalje prema istoku, odnosno jugoistoku, i to baš preko fizičkog dijela č. zem. [katastarska čestica] z ul. 2826 k. o. [katastarska općina] (poslužno dobro) koji je na dopunjenoj skici mjesta spora u mjerilu 1:500 za k. o. [katastarska općina], izrađena od strane vještaka Petra Garmaza, dipl. ing. geod. (a koja je sastavni dio ove presude) prikazan unutar linija margenta boje i točkama od A do H, tako što se prostor za izvršavanje služnosti puta određuje:

- na sjeveru - linijom koja prati sjevernu među č. zem. [katastarska čestica], označenu slovima A, B, C i D, a koju u naravi čini južni rub postojećeg suhozida susjeda,

- a na jugu - zamišljenom crtom koja na udaljenosti od 1,42 m prati prethodno navedenu sjevernu liniju, u čitavoj dužini puta;

pa je slijedom naprijed utvrđenog, ovlašten tužitelj ad 2/, na temelju ove presude u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu zatražiti i postići upis uknjižbe opisanog prava stvarne služnosti pješačkog prolaza i provoza.

II/ Sa više traženom površinom za izvršavanje služnosti puta, tužbeni zahtjev tužitelja ad 2/ se odbija.

III/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ad 1/, ad 3/ i ad 4/, koji glasi:

"Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti pješačkog i kolnog prolaza i provoza autom u korist č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (povlasno dobro), a na teret č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (poslužno dobro), koja služnost polazi od javne asfaltirane ceste na zapadu pa dalje prema istoku, odnosno jugoistoku, i to baš preko fizičkog dijela č. zem. [katastarska čestica] z ul. 1159 k. o. [katastarska općina] (poslužno dobro) koji je na dopunjenoj skici mjesta spora u mjerilu 1:500 za k. o. [katastarska općina], izrađenoj od strane Petra Garmaza, dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju (sastavni dio presude, list broj ...spisa) označen unutar linija margenta boje, kao i točkama od A do H, sve do nekretnine u vlasništvu tužitelja koja nosi oznaku č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (povlasno dobro), pa su slijedom naprijed utvrđenoga ovlašteni tužitelji na temelju ove presude u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu zatražiti i postići upis uknjižbe opisanog pravca stvarne služnosti pješačkog i kolnog prolaza i provoza autom.“

IV/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji su po zajedničkom punomoćniku dana 10.05. 2019., podnijeli tužbu protiv VD, prednika i oca tužene, radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti puta preko nekretnine u njegovom vlasništvu, određujući pravac i širinu puta situacijom terena br. 138/05, izrađenom od strane R iz svibnja 2005. Tom tužbom traže: "pješački i kolni prolaz i provoz, progon stoke i prijevoz tovarnim životinjama i kolicima", u korist svakodobnog vlasnika povlasne nekretnine, odnosno svoje č. zem. [katastarska čestica], jer su u momentu podnošenja tužbe uknjiženi u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to: tužiteljica ad 1/ za ½ dijela, tužitelj ad 2/ za 2/8 dijela, a tužitelji ad 3/ i ad 4/, svaki za po 1/8 dijela.

U tužbi su naveli da se radi o jedinom prilaznom putu njihovoj kući, koji vodi od javnog puta preko dvorišta tužitelja do njihove okućnice, te da se sadržaj služnosti izvršava od strane tužitelja i njihovih prednika u istoj dužini i širini, od kupoprodaje nekretnina 1981. do podnošenja tužbe, više od 30 godina.

Proizlazi da bi sadržaj služnosti puta bio usmeno dogovoren, ali da služnost nije stečena pravnim poslom već na temelju zakona, ispunjenjem svih zakonom predviđenih pretpostavki za dosjelost služnosti po odredbi čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12. 152/14, dalje: ZV), pa tužitelji imaju pravni interes zatražiti i postići uknjižbu, u smislu odredbe čl. 228. st. 2 ZV-a.

Nakon dva očevida i više dopuna nalaza vještaka, tužitelji su na temelju skice mjesta spora od 23.04.2025. (list 298), podneskom od 05.06.2025. (list 300) precizirali tužbeni zahtjev.

2. U podnesku tuženika dostavljenom u spis prije no što je tužba poslana na odgovor, a potpisanom od strane "obitelji VD", proizlazi da tuženik tužiteljima ne osporava prolaz preko svog dvorišta, ali da ga smetaju radnje koje tužitelji vrše pri prolasku, kao i što samovoljno šire svoje ovlasti na štetu nekretnine tuženika. Tako npr. bez pitanja "uređuju stazu" nasipavanjem šljunka, režu grane na smokvi i maslini tuženika, a u odsustvu tuženika vrše neograničeni provoz vozilima, što je eskaliralo od iznajmljivanja apartmana u kući tužitelja.

3. U odgovoru na tužbu, od 17.07.2019., tužena je kao punomoćnica oca, uz već rani podnesak „obitelji VD“, priložila fotografije i orto foto snimke prema kojima predmetne nekretnine uopće nemaju zajedničku među, već samo jednu dodirnu točku, koja faktički onemogućava osnivanje bilo kakve služnosti puta, a još manje u obimu iz tužbe.

Priložila je skicu premjeravanja mjernika ŠD od 26.08.1997., prema kojoj proizlazi kako su stranke sporazumno utvrdile da će pomicanjem južne međe č. zem. [katastarska čestica] na štetu č. zem. [katastarska čestica] u vlasništvu treće osobe, dobiti zajedničku među svoje nekretnine (č. zem. [katastarska čestica]) sa nekretninom tuženika (č. zem. [katastarska čestica]) u širini od 1,42 m.

4. Novim podneskom, odgovorom na tužbu angažiranog odvjetnika od 11.09. 2020., tuženik je prigovorio postavljenom tužbenom zahtjevu smatrajući ga nepreciznim, te se usprotivio da se u okviru služnosti odredi kolni prolaz u traženoj širini, jer bi s obzirom na položaj kuće u okviru dvorišta, takav sadržaj služnosti bio osobito otegotan za vlasnika te nekretnine kao poslužne. To više što tužitelji u izvršavanju svoje ovlasti ne postupaju obzirno, tako da što manje opterećuju nekretninu tuženika, već provozom, svojim vozilima prave štetu na okućnici tuženika, kao što je lom okna i poklopca vodomjera, rezanje grana i nasipavanje "puta" po vlastitom nahođenju.

5. Budući je tijekom postupka umro JD, postupak je preuzela PD, nasljednica po rješenju o nasljeđivanju O.2928/2021 od 15.11.2021., te za zastupanje odredila istog punomoćnika (list 84).

6. U dokaznom postupku sud je pregledao svu dokumentaciju spisa, proveo očevide dana 16.03.2023. i 01.04.2025., sa vještakom Petrom Garmazom, saslušao stranke, tužitelje: ad 1/ RD (list 325), ad 2/ ZD (list 321), ad 3/ ĆD (list 224) i ad 4/ LD (list 178), te tuženu: PD (list 181).

Saslušani su svjedoci: KD r. FD (list 186), TD (list 187), ĐD r. MD (list 189), SD (list 192) i RDŠ (list 222). Zbog lošeg zdravstvenog stanja i bolesti, sud je odustao od saslušanja svjedoka HD.

Od Ureda za katastar je pribavljena i pročitana povijest promjena za obje nekretnine, Klasa.36-02/21-05/7, Urbroj 541-28-05/5-21-2 od 20.01.2021 (list 73), te dopuna od 27.09.2022 (list 93 do 128).

Pregledana je preslika kompletnog Prijavnog lista br. 819/97, Klasa:UP/I-932- 06/97-01/109, dostavljena od strane tužitelja podneskom od 11.10.2024., naročito: „Plan za uklop“ mjernika ED od 31.08.1997. (list 241) i skica premje- ravanja br. 41 od 12.12.1997. (list 243), a koje su se već nalazila u dokumentaciji spisa, dostavljene od Katastra (list 121) ili uz odgovor na tužbu (list 53). Pregledani su zemljišnoknjižni izvaci kako oni priloženi uz tužbu za z. ul. [broj ZK uloška] (list 8) i z. ul. [broj ZK uloška] (list 9), tako i oni pribavljeni neposredno prije izrade ove presude od 11.11.2025 .

U smislu pregleda zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], pregledani su arhivski snimci za obje nekretnine i sve isprave koje se u njima spominju, a nalaze se u Zbirci isprava (sve list 315).

Pročitan je nalaz vještaka od 23.03.2023. (list 146), pregledane sve tri skice mjesta spora (list 150, 233 i 298) te fotografije sa očevida od 16.03.2023. (list 151 do 153).

Pročitana je Izjava UD od 24.08.2007.? koju je prilikom davanja iskaza predao tužitelj ad 2/ (list 324), a potom su pregledane i sve fotografije, kako one dostavljene od strane tužitelja (list 69), tako i one dostavljene od strane tužene (list 35 do 40), koje se odnose na devastaciju i oštećenja utvrđenih na "poslužnom" dobru, zbog neobzirnog izvršavanja usmeno dogovorene služnosti.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

8. U postupku nije bilo sporno da su tužitelji uknjiženi suvlasnici kuće u [adresa], izgrađene na č. zem. [katastarska čestica], (sada u z. ul. [broj ZK uloška]), tlocrtne površine 123 m², za koju prema zabilježbi u A listu nije priložena uporabna dozvola, i to tužiteljica ad 1/ za ½ dijela, tužitelj ad 2/ za 2/8 dijela, a tužitelji ad 3/ i 4/ za po 1/8 dijela.

Iz suglasnih iskaza tužitelja proizlazi da se radi o kući sa više samostalnih uporabnih cjelina, pri čemu između tužitelja nije sporno što je čije, a nije sporno ni da je dvorište zajedničko.

Također nije sporno da navedena kuća nema vlastiti pristup na javni put, pa je pitanje, odnosno, osnivanje ili utvrđivanje služnosti puta korisno za tužitelje. Nije sporno da tužitelji do svoje kuće prolaze uz sjevernu među nekretnine tužene, te da nikada nije zaključen ugovor o osnivanju prava služnosti puta, pa stjecanje služnosti temeljem pravnog posla nije moglo biti ni uknjiženo.

9. Stoga bi jedini pravni osnov stjecanja prava služnosti na nekretnini tuženika bilo stjecanje na temelju zakona, odnosno dosjedanjem. Prema odredbi čl. 218. st. 3. ZV-a, pravo služnosti dosjedanjem je osnovano, kada se ispune sve pretpostavke određene zakonom, pri čemu je teret dokaza na tužiteljima.

10. Također, u postupku nije bilo sporno da bi tužena PD bila uknjižena vlasnica za cijelo č. zem. [katastarska čestica] u površini od 380 m², na kojoj je (sada u z. ul. [broj ZK uloška]) izgrađena kuća tlocrtne površine 57 m², za koju je zabilježeno postojanje pravo- moćnog Rješenja o izvedenom stanju iz 2012.

Nije sporno da tužena ne osporava tužiteljima služnost puta – staze, uz sjeverni rub njezine nekretnine, ali prostorno samo onoliko koliko je ranije usmeno dogovoreno i koliko je nužno da bi se ta služnost izvršavala obzirno. Protivi se povećanju, odnosno preinaci služnosti na način da se ranije dogovoreni „put“ proširi, a kako to tužitelji traže u tužbi, te u konačno preciziranom tužbenom zahtjevu.

11. Dakle u ovom postupku treba utvrditi da je vlasnik ili posjednik povlasne nekretnine izvršavao sadržaj stvarne služnosti u trajanju od 20 godina, a da se vlasnik povlasne nekretnine tome nije protivio (čl. 229. st. 1. ZV), pri čemu do 01.01.1997. (dan stupanja na snagu ZV-a) nije trebalo poštenje posjeda prava služnosti.

12. Kako se po odredbi čl, 388. st 2. ZV-a, stjecanje stvarnog prava (kakvo je i služnost) do stupanja na snagu ZV-a, prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, konkretno odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima iz 1980., koji je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN: 53/91, dalje: ZOVO), to se na rok od 20 godina koji je počeo teći prije 01.01.1997. i do toga datuma nije istekao, ima i nakon stupanja na snagu ZV-a, primijeniti ZOVO (čl. 388. st. 3. ZV).

Izvršavanje sadržaja stvarne služnosti je trebalo vršiti u kontinuitetu 20 godina, i po odredbi čl. 54. st. 1. ZOVO i po odredbi čl. 229. st. 1. ZV-a. Po odredbama oba Zakona je za stjecanje prava stvarne služnosti nužna istinitost stjecanja, odnosno da služnost nije stečena vi, clam ili precario.

13. Budući se stvarna služnost osniva u korist povlasne nekretnine, a nakon što je stečena, više se ne može razdvojiti od vlasništva te nekretnine, pripada toj nekretnini i prenosi se zajedno sa njom.

Stoga u postupku treba utvrditi jesu li svi tužitelji ili samo neki od njih, u trajanju od 20 godina izvršavali služnost puta preko č. zem. [katastarska čestica] kao poslužne nekretnine, odnosno, tko je od njih dosjelošću stekao pravo služnosti prolaza (staze) ili provoza (kolnika), u korist č. zem. [katastarska čestica] kao povlasne nekretnine, a ukoliko je i samo jedan od njih stekao tu stvarnu služnost, mogao ju je npr. darovanjem dijela povlasne nekretnine prenijeti na drugog kao suvlasnika.

14. Tužitelj ad 2/ CD, star 86 godina, je na ročištu dana 16.09.2025 naveo da je zbog sporta – hrvanja, 1959. godine preselio u Njemačku, ondje godinama imao stolarsku radnju, te stekao materijalnu mogućnosti da 1981. kupi u [adresa] zemljište za gradnju kuće, u kojoj bi se njegova čitava šira obitelj mogla sastajati, a imao je dvije sestre i dva brata, a oni svoje obitelji. U dogovoru sa članovima svoje obitelji, te naročito sestrom UD, majkom tužene, sam je financirao kupovinu zemljišta za obje kuće, a potom prepustio sestri UD izbor da gradi manju kuću ili stan u budućoj zgradi, a nakon što je ona izabrala kuću, sa ostalom braćom i sestrom je izgradio četiri zasebna stana, od kojih je jedan zadržao za sebe, a preostala tri dao braći: ND i Z, te sestri TD.

Zbog različitog državljanstva, prijenos vlasništva putem darovnih ugovora je izvršio kasnije, kada je to bilo moguće, pa je tako tužiteljima ad 3/ i ad 4/, kanadskim državljanima, a djeci brata ND, darovao jedan stan, a sestri TD dva stana, jer joj je svoj stan ustupio brat Z.

Naveo je da svoju kuću ne bi gradio na č. zem. [katastarska čestica], da od početka nije imao osiguran put preko č. zem. [katastarska čestica].

Smatra da se u vrijeme izgradnje kuća, predmetni put koristio na jednaki način kako ga tužitelji i danas koriste, da se je preko nekretnine sestre UD vozio materijal za gradnju, da su tuda svi prolazili svojim vozilima kada bi dolazili u [adresa], uz izuzetak Domovinskog rata, kada je u kuću u [adresa] jedino on mogao doći jer je jedini imao hrvatsko državljanstvo. Prije Domovinskog rata je na svoju nekretninu dolazio svojim vozilima koja su bila široka preko 2 m, a posljednji put je ondje došao vozilom 2023.

Za suhozid koji je na očevidu zatečen uz sjevernu među poslužne nekretnine, je naveo da u vrijeme kupnje zemljišta nije postojao, a pozvan da se očituje o širini i položaju puta prije tog suhozida, naveo je da je put uvijek bio na istom mjestu, da su njime bivši vlasnici zemljišta prolazili do vinograda, kasnije, kada su gradili, da im je tim putem dolazio sav građevinski materijal od pristupne ceste. I osobno je tim putem direktno do svoje kuće prevezao stolariju koju je napravio u Njemačkoj za obje kuće. Za tužiteljicu ad 1/ je naveo da je u kuću dolazila prije Domovinskog rata, a kako se udala za Ć, dolazili su njegovim vozilom sve do kuće; da za vrijeme Domovinskog rata ona nije dolazila u [adresa] jer su u Njemačkoj imali restoran i skrbili o bližoj rodbini, pa su tek po odlasku u mirovinu ponovo počeli dolaziti i dulje boraviti u [adresa].

15. Tužiteljica ad 1/ DD, stara 78 godina, je u svom iskazu navela kako su odnosi u njezinoj obitelji između braće i sestara bili uvijek dobri, što je rezultiralo kupovinom zemljišta u [adresa] radi izgradnje 2 kuće. Potvrdila je da je svo zemljište i gradnju financirao najstariji brat CD, da je sestra UD izabrala sebi zemljište za samostalnu kuću, te da su se istovremeno izvodili radovi na obje kuće, pri čemu su radove na njihovoj kući izvodili braća ND i Z, a na kući tužene njezin otac VD i djed, Nikolin otac, koji je po struci bio zidar.

Prve godine se uređivao teren, slijedeće su se postavljali temelji kuća i zidala ciglom, a treće godine je kuća bila podignuta do krova, pa je svako opremao svoj stan. Prve dvije godine gradnje je ljetovala privatno u [adresa], a treću godinu (1984.) se kuća već mogla koristiti za ljetovanje. Upisala se kao suvlasnica kuće 2014. kada joj je brat CD darovao njezin dio.

Navela je da je prije rata posljednji put bila u [adresa] u ljeto 1991., a nakon Domovinskog rata tek 2000. ili 2001. kada je u svom stanu još imala od strane Općine Sućuraj useljenu obitelj (RDŠ zv. L).

I prije Domovinskog rata i nakon 2000., dolazila je automobilom sa suprugom, vozila su mijenjali, a zbog potrebe restorana u Njemačkoj, uvijek su imali velika vozila. Navela je kako istovremeno nisu svi došli sa svojim vozilima, ali su svake godine kada su mogli ljetovati u [adresa], pred kućom imali najmanje 2 do 3 automobila .

Nikada sa sestrom UD i njezinom obitelji nisu imali problema oko prolaza preko njihove nekretnine.

Za brata ND je navela da je zadnji put bio u [adresa] prije Domovinskog rata, da je umro u Trebinju 1999., dok su njegova djeca, tužitelji ad 3/ i ad 4/, nakon punoljetnosti otišli u Kanadu, gdje su stekli kanadsko državljanstvo.

Njezin otac GD je prije Domovinskog rata dok je boravio u [adresa] koristio stan sina P, koji je sada njezin.

Navela je kako je JD rano otišao u mirovinu i tijekom godine naj- duže boravio u [adresa], Sa sestrom UD se dobro slagala sve do 2018., kada je UD htjela prodati kuću i kupiti sinu stan u [adresa].

Od tada su smatrali da se služnost puta mora pravno urediti, da ne bi imali problema sa budućim vlasnikom, pa su pokrenuli ovaj postupak.

Za na očevidu zatečeni ogradni zid koji se nalazi na sjevernoj međi poslužne nekretnine, navela je da ga u vrijeme gradnje kuća nije bilo, da je prije Domovinskog rata sa suprugom vozila cestom koja tada nije bila asfaltirana i bila uža nego danas, a da je i danas tako uska da se u slučaju nailaska vozila iz suprotnog smjera, vozila ne bi mogla mimoići, već se jedno mora skloniti.

Osporila je da bi ikada sjekla smokvu ili maslinu, koju je posadio otac tužene, te navela da su ogradni zid sa južne strane njihove parcele izgradili njihovi južni susjedi (sa kojima su u dobrom odnosu) nakon Domovinskog rata, a da je i prije ondje bio neki niski zidić postavljen tako da se moglo prolaziti.

Potvrdila je da je za vrijeme Domovinskog rata (od 1991. do 1997.) u [adresa] dolazio samo brat CD sa suprugom i djecom, i to uglavnom ljeti, a samo ponekad za Uskrs.

16. Tužitelica ad 3/ ĆD, stara 48 godina, i tužitelj ad 4/ AD, star 51 godinu, su djeca brata ND, koji od 1990 više nije dolazio u [adresa], pa su iskazivali o vremenu kada su kao malodobni boravili u [adresa] i onome što su čuli.

Za vrijeme Domovinskog rata su boravili u [adresa] od 1990 do 1985., kada su otišli u Kanadu, te se u [adresa] vratili tek 2004. ili 2005.

O ulaganjima i gradnji kuća znaju ono što su čuli u obitelji, pa tako tvrde da je i njihov otac zajedno sa stricem CD i tetkom VD, kupio zemlju za gradnju, da je manje zemljište pripalo tetku, a veće ostalima zajedno, da se prvo počela graditi njihova kuća, a kada se izgradila prva etaža da se počela graditi i mala, te su se nastavile graditi zajedno. Uselili su se 1984. ili 1985. nakon što su se osposobile dvije stambene jedinice u prizemlju.

O putu su iskazivali da je 80-tih bio djelomično betoniran, a o skidanju betona tuženik ad 4/ je naveo da je skinut 1990 i neke, a tužena ad 3/ da je do toga došlo 2008., jer ju je dok je bila u Kanadi teta TD obavijestila da je zatekla tetka VD kako ruši i ravna postojeći put jer tužitelj ad 2/ dolazi iz Njemačke sa širim kombijem, pa da mu kotač ne zapne. Oboje tužitelja smatraju da je intervencija na putu izvršena da bi svima bilo bolje, pa kako su svi novčano sudjelovali u troškovima poravnavanja puta, njihov zaključak je bio da je put familijarno vlasništvo svih koji su prvotno kupili 2 građevinske čestice i njihovih potomaka.

Tužitelj ad 3/ je dozvolio mogućnost da bi posjekao granu smokve, a tužena ad 4/, potvrdila da je micala lanac kojim im je tužena pregradila put.

17. U odnosu na fotografije označene brojevima 2 i 7, za snimljeno dijete (list 69), tužiteljica ad 3/ je navela da se radi o FD, sinu V i Š, te da je vrijeme snimanja moralo biti prije Domovinskog rata, 1985, 1986 ili 1987. godine, te da se na fotografiji nalazi vozilo tužiteljice ad 1/.

18. Radi utvrđivanja vremena kada su te fotografije doista nastale, sud je po krat- tkom postupku pribavio putem JRO pretrage MUP RH podatke za FD sina V, te utvrdio da se radi o osobi koja je rođena u [adresa] dana 14.04.1989., ima hrvatsko državljanstvo, te prema dobi djeteta i odjeći roditelja, zaključio da se radi o ljetu 1990., kada je navedena beba imala malo više od godinu dana.

19. Tužena PD, stara 48 godina, je kao i tužitelji ad 3/ i ad 4,/ do 1990. bila malodobna, pa informacije o kojima je iskazivala, a koje se odnose na pravne poslove vezane za kupovinu zemljišta u [adresa] i izvođenja građevinskih radova 1980-tih, može imati od svojih roditelja ili iz sadržaja dokumentacije koju je priložila uz odgovor na tužbu „obitelji PD“.

Navela je kako je prije [adresa] sa svojom užom obitelji ljetovala u Drveniku kod strica ID, pa je ondje njezina majka UD, saznala za zemljište koje se prodaje u [adresa], te u njegovu kupovinu uložila svoju svoju ušteđevinu. Prodavateljica MD je njezinoj majci ponudila više zemlje, pa je uključila braću, koji su se odlučili kupiti to susjedno zemljište, iako još nije bilo pravno sređeno.Za pravno sređivanje nekretnina su angažirali odvjetnika Ruževića, koji je pravio ugovore. Pretpostavlja da se svo zemljište obuhvaćeno jednim ugovorom, isključivo iz razloga da bi se platio manji porez.

Od početka nije bilo sporno da je njihova manja, pravno sređena nekretnina, jer su namjeravali graditi malu kuću, kakvu su si jedino mogli priuštiti prema svojim prihodima, a radove je vodio i u svemu pomagao njezin djed J, po struci građevinar. Navela je kako se uopće nije moglo početi graditi, bez da se prethodno izravna teren, a građevinski materijal se dovozio na plažu, a potom kariolama prenosio do nekretnina. Sve se prenosilo preko gomila, a kamen se lomio i mljeo na licu mjesta.

Prije Domovinskog rata, cesta na ulici Put mačka nije bila asfaltirana već se radilo o makadamu, pa su vozila sa materijalom mogla doći samo do njihove kuće. Smatra da se njihova kuća gradila desetak godina, a sigurna je da je bila završena pred Domovinski rat..

Od sada pok. ŽD, koja je bila sestra vlasnice nekretnine sjeverno od njezine, je u vrijeme podnošenja ove tužbe saznala da u vrijeme kupoprodaje (1981), na spornom mjestu nije postojao nikakav put, pa čak niti za tovara.

Osobno ona i njezina majka, a za života ni otac nikada nisu priječili, niti osporavali prolaz pješice i vozilima tužitelja preko njihovog zemljišta uz sjevernu među, ali da je prvi puta 2005. godine to učinio njezin otac JD tužiteljici ad 1/, kada je angažirala mjernika za izradu skice puta na njegovom zemljištu. Od podnošenja tužbe, odnosi u široj obitelji su se poremetili.

Posebno upitana, zbog čega negira postojanje puta, kada je u odgovoru na tužbu priznala put, tužena je navela, da prolazak pješice tužiteljima nitko nikada nije osporavao, ali se osporavao prolazak vozilima, pogotovo nakon njihovog bahatog ponašanja i oštećenja okućnice (smokve i masline).

20. Ocjenjujući sve iskaze stranaka, a vezano za ispunjenje pretpostavke koja se odnosi na rok dosjedanja prava služnosti puta, sud je utvrdio da tužiteljica ad 1/ kao posjednica "povlasne" nekretnine od 1983 do 1990, te nakon 2001, nije mogla steći to stvarno pravo, jer je nedvojbeno imala prekid od 12 godina.

Jednako tako ni tuženi ad 3/ i 4/, posjed prava služnosti nisu mogli steći. Ukoliko bi se njima i priznao posjed prije Domovinskog rata njihovog oca ND (jer su oni tada bili mldb, a K od 1990 do smrti 1999 godine nije dolazio u [adresa]), i oni su imali prekid dosjedanja od 1990 do 2005., a što je punih 15 godina.

21. Slijedom navedenog, utvrdivši nepostojanje pretpostavke koja se odnosi na vrijeme dosjedanja, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja ad 1/, 3/ i 4/, kao pod III/ izreke, onako u cijelosti kako je preciziran u novoj (naručenoj) skici vještaka Garmaza.

Zbog navedene odluke, izostala je potreba obrazlaganja iskaza saslušanih svjedoka, a koji su se uglavnom stavljali na stranu tih tužitelja ili tužene.

22. U postupku je ostalo još utvrditi je li tužitelj ad 2/ ostvario pretpostavke za stjecanje prava služnosti puta.

Posebno treba imati u vidu da služnost puta (staze) daje pravo hodati po stazi ne samo vlasniku povlasnog dobra, veći i drugim osobama koje k njemu dolaze, ali da u toj služnosti npr staze, nije sadržano pravo voziti se biciklom ili voziti se automobilom (služnost kolnika).

23. Navedeno znači, da je sud tužitelje ad 1/, ad 3/ i ad 4/ smatrao "drugim osobama" koje su dolazile vlasniku kuće, sve dok te osobe provedbom darovnih ugovora i same nisu postale suvlasnici "povlasnog dobra". Dakle, u momentu podnošenja tužbe, ti tužitelji kao uknjiženi suvlasnici "povlasne" nekretnine, postaju ovlaštenici izvršavanja stvarne služnosti puta, unatoč odluke pod III/ izreke.

24. Kako bi se utvrdio dvadesetogodišnji rok potreban za dosjedanje služnosti od strane tužitelja ad 2/, sud je uz iskaze svih stranaka cijenio svu materijalnu dokumen- taciju, kako onu priloženu u spis, tako i onu pribavljenu iz Zbirke isprava.

25. Pregledom zemljišne knjige, te zemljišno knjižnih predmeta iz Zbirke isprava (koja je sastavni dio zemljišne knjige) sud je utvrdio uvidom u Arhivski snimak za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]:

- da je č. zem. [katastarska čestica], nastala provedbom prijavnog lista od 12.02.1981. (Z.115/81), cijepanjem od č. zem. [katastarska čestica], u površini od 380 m²;

- da je ista, zbog provedbe Kupoprodajnog ugovora od 2.06.1981. (na kojemu su prodavatelji ovjerili potpise tek 01.04.1986.). upisana u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tek 1986 godine (Z.262/86),i to na ime AD ND (prednika tužitelja ad 3 i 4), AD CD (tužitelja ad 2) i JD VD (oca tužene), za po 1/3 dijela;

- da je kuća tužene uplanjena Prijavnim listom iz 1997. (Z.721/98) kao kuća i dvorište;

- da je temeljem Ugovora o diobi od 11.12.1986., a koji je proveden zajedno sa Ugovorom o diobi od 12.08.2000. (sve Z.929/2000), kao vlasnik č. zem. [katastarska čestica] upisan na č. zem. [katastarska čestica] za cijelo JD, otac tužene.

Pregledom tabularnih isprava uloženih u Zbirku, ne može se utvrditi na koji način je nestao ND, a očito je kako niti jedan Ugovor o diobi nije potpisao. Također se iz prethodno navedenih ugovora, ne može utvrditi što su kupili 1981. kao "½ č. zem. [katastarska čestica]", a od te nekretnine je nastala nekretnina tužitelja (č. zem. [katastarska čestica]).

26. Uvidom u Arhivski snimak za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da su se pro- vedbom Kupoprodajnog ugovora od 2.06.1981., na cijeloj č. zem. [katastarska čestica], tada u površini od 733 m², najprije upisale sve stranke iz obvezno-pravnog odnosa u jednakim suvlasničkim dijelovima od po 1/6 dijela;

- provedbom prijavnog lista Z.1139/97, izvršeno je cijepanje č. zem. [katastarska čestica] na podčestice 547/3 i 547/7, pri čemu je istovremeno uplanjena kuća, koja sa dvorištem ima površinu od 367 m²;

- novoformirana čestica je zadržana kao jedina u ovom ulošku, a druga,osnov- na čestica 547/3 se otpisuje u drugi zk.uložak;

- da su u vlastovnici (Z.262/86) najprije upisani: OD, BD, JD VD, MD, ČD i F, svaki za po 1/6 dijela, a provedbom ugovora o diobi od 11.12. 1986 i 12.08.2000. (Z..929/2000), na kući i dvorištu, sada č. zem. [katastarska čestica] ostao uknjižen za cijelo samo BD, tužitelj ad 2/.

27. Navedeno znači da je tužitelj ad 2/ postao vlasnik "povlasne" nekretnine 19.10.2020., na dan kada je zaprimljen prijedlog za provedbu ugovora o diobi (Z.929/2000)

Kako je BD sudjelovao u cijepanju nekretnine 547/3, kada je na dijelu te nekretnine već bila izgrađena kuća i dana 31.08.1997. osobno potpisao Prijavni list cijepanja (Z.1139/97), može ga se smatrati poštenim posjednikom prava stvarne služnosti, u smislu odredaba ZV-a, koji je već stupio na snagu 01.01.1997. i koji bi se ipak imao primijeniti u ovom predmetu.

28. Slijedom navedenog, pretpostavke za dosjedanje prava služnosti puta sud je za tužitelja ad 2/ cijenio po odredbi čl. 229. st. 1. ZV, od momenta kada je Prijavni list pod Z.1139/97 predan na uknjižbu, a to je prema zemljišno knjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] bio dan 16.12.1997.

U postupku je dakle trebalo utvrditi, da je do 16.12.2017. tužitelj ad 2/, prolazio pješice i, ili vozilom, preko točno određenog dijela nekretnine tada prednika i oca tužene. Navedeno bi bilo dovoljno za dosjedanje, jer je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut 10.05.2019.

29. Cijeneći iskaze tužitelja ad 1/, ad 3/ i ad 4/, iskaz tužitelja ad 2/ i sadržaj izjave koju je priložio, a prema kojoj zajednička sestra tužitelja ad 1/ i ad 2 UD (istovremeno i majka tužene), priznaje da je 1981. godine, na njezin devizni račun tužitelj ad 2/ uplatio 10.000,00 DEM u korist zajedničkog oca i braće OD i P, a na kojoj izjavi je svoj potpis ovjerila u [adresa] dana 24.08.2007., sud smatra utvrđenim da je tužitelj ad 2/ dolazio u [adresa] od momenta kada je kuća bila izgrađena za stanovanje sve do dana kada je dao iskaz u ovom postupku, i to uglavnom tijekom ljeta u trajanju od 14 dana, a ponekad i za Uskrsne blagdane, kao i da je kao hrvatski državljanin, to činio i tijekom Domovinskog rata, jer bi to proizlazilo prema datumima kada se potpisivao na Ugovorima i Prijavnim listovima, koji se nalaze u Zbirci isprava (list 315).

Za pristup svojoj kući, morao je prolaziti uz sjeverni rub nekretnine tužene, a bio je ovlašten to pravo prolaza dati i svima koji su k njemu dolazili, pa tako, onima koji su njegovu kuću gradili i rođacima, pri čemu se nitko od njih nije smio neobzirno ponašati, a niti je itko mogao povećati po obimu površinu na kojoj se to pravo služnosti izvršavalo. Sud smatra utvrđenim da su tužitelj ad 2/ i otac tužene, pravo služnosti puta u granicama kao pod I/ izreke, sporazumno dogovorili na temelju "Plana uklopa" od 31.08.1998. (list 121) mjernika ŠD.

30. Slijedom navedenog, utvrđeno je samo kod tužitelja ad 2/ postojanje pretpo- stavki za stjecanje prava služnosti dosjedanjem, jer je utvrđeno postojanje potrebne duljine vremena izvršavanja te služnosti (periodično) od strane istog, u vidu pješačkog i eventualno kolnog provoza jer drugog puta do javne ceste nije imao, ali u maksimalnoj širini koja je sporazumno i usmeno određena sa svim potpisnicima prijavnog lista M-819/97, a među kojima je bio i JD. Stoga postoji i suglasnost vlasnika poslužnog dobra, a da širina puta iznosi 1,42 m, proizlazi iz skice premjeravanja br. 41 mjernika ŠD ED od 12.12.1997.

Prema toj skici "povlasna" i "poslužna" nekretnina imaju zajedničku među u duljini od 1,42 m.

Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev, ali samo u širini koja je određena te 1997. godine.

31. Budući da tužitelj ad 2/, kao ovlaštenik prava stvarne služnosti, može ovlasti koje mu to njegovo pravo daje izvršavati po svojoj volji, ali ih ne može širiti, već dapače stezati koliko to dopušta narav i svrha služnosti (čl. 177.st. 1. ZV), u izvršavanju svojih ovlasti mora postupati obzirno.

Otac tužene je kao vlasnik poslužnog dobra, znao i morao znati, da je tužitelj ad 2/ odlučio graditi zgradu za potrebe vlastite šire obitelji, koja bi se jednom godišnje i to uglavnom ljeti ili češće, sastajala i družila, pa je činjenica da se gradi veći broj stanova, ukazivalo na mogućnost više suvlasnika, a time i na vjerojatnost da se postojeće pravo služnosti proširiti.

Širenje postojeće služnosti bi se odnosilo i na učestalije dolaske u [adresa], izvan sezone, te korištenja kuće u duljem razdoblju (npr, pri odlasku u mirovinu), a naročito u slučaju iznajmljivanja stambenih jedinica trećim osobama.

32. Što se tiče pravnog stajališta (Okružni sud u Rijeci, Gž-1458/81) prema kojemu sud udovoljavajući tužbenom zahtjevu da je netko dosjelošću stekao pravo služnosti provoza i prolaza, ne mora odrediti način i granice izvršavanja služnosti, jer to uređuju vlasnici povlasnog i poslužnog dobra dogovorom, a ukoliko ne dođe do dogovora da to određuje vlasnik poslužne nekretnine, u ovom slučaju je već utvrđen spor o načinu i granicama utvrđene služnosti.

Stoga je po ocjeni suda ekonomično, utvrditi te granice kao pod I/ izreke, a sve traženo preko navedene površine odbiti, smatrajući više traženo preinakom dosada- šnjeg načina izvršavanja prava stvarne služnosti (čl. 178. ZV), za koju preinaku je trebala suglasnost oca tužene.

33. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, posebno cijeneći da tražena širina puta izmjerenom, širinom od 2,45 m do gotovo 4 m na zapadu, prelazi širinu asfaltirane pristupne ceste zv Put Mačka (prema iskazima svjedoka širine od 2,30 m), a što se može utvrditi prema grafičkom prikazu na skici, koja je sastavni dio presude, pa ju je upotrijebio na način što je odredio površinu unutar površine.

Sud smatra da se jednako tako služnost kakva je utvrđena pod I/ izreke, mogla utvrditi i opisno, to više što je takva zabilježba uobičajena u zemljišnoj knjizi, kao put u dužini čitave sjeverne međe poslužnog dobra i širini od 1,42 m, a kojim su svakodobni vlasnici povlasnog dobra mogli hodati (pravo staze), ili voziti kariolu, ili biciklu i motor, pa i prevozit se manjim vozilom (možda ubuduće, nekim dostavnim električnim i sl.) ali do širine od 1,40 m.

34. Budući je tužiteljica ad 1/ DD kao državljanka Republike Njemačke postala vlasnica ½ suvlasničkog dijela povlasne nekretnine provedbom Darovnog ugovora od 30.04.2014. (Z.1878/14), a tužitelji ad 3/ i ad 4/ provedbom Ugovora o darovanju od 02.06.2014. (Z.33543/16) zajedno za ¼ dijela, to im od uknjižbe prava vlasništva na povlasno dobro, kao "svakodobnim vlasnicima povlasnog dobra" pripada pravo služnosti u opsegu kako je utvrđeno u točki I/ ove presude.

35. Međutim, kako je notorno da su sva nova vozila sve šira, za očekivati je da će se stranke u ovom postupku morati sporazumijevati u pogledu potrebe širenja utvrđene služnosti u ovom postupku (ili parkirati negdje dalje), osim, ukoliko suvlasnici povlasnog dobra ne pronađu drugi način da u ovom postupku utvrđenu služnost puta prošire prema sjeveru na nekretninu treće osobe, ili da netko od njih samih kupi poslužno dobro.

36. Ocjenjujući rezultat postupka, odnosno da su stranke djelomično uspjele, sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove a temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a.

U Starom Gradu, dana 12 studenog 2025.

S u d a c : Jadranka Jeličić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana i to stranke koje su uredno obaviještene o ročištu za objavu odluke od dana objave odluke, stranke koje nisu uredno obaviještene o ročištu za objavu odluke od dana primitka pisanog otpravka presude.

Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- punomoćnik tužitelja, odvj. Andro Duboković

- punom. tužene, odvj. Igor Prvinić

po pravomoćnosti: Poreznoj upravi Split, Ispostava Hvar