Zakon.hr

Republika Hrvatska

Poslovni broj P-546/2021-50

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari, tužitelja IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Saši Pufler, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69., OIB:53056966535, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri d.o.o. iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja ĆH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],zastupana po punomoćniku HH, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate ,nakon rasprave zaključene dana 16. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Željke Ivanušič, odvjetnice u Osijeku, zamjenika punomoćnika tuženika Hrvojke Čolaković, odvjetnice u Osijeku i zamjenika punomoćnika umješača ŠH, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom uredu Tomislava Bogdan, odvjetnika u Osijeku, dana 12.studenog 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528-50-3897445, sklopljenog dana 29.01.2007. godine između tužitelja ĆH HH i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., koji je dana 29.01.2007. godine potvrđen kod javnog bilježnika Lidije Perić pod brojem OU-139/07, a koja u čl. 1. predmetnoga ugovora glasi: „Kunska protuvrijednost CHF...po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“; u čl. 2. predmetnoga ugovora glasi: „...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“; u čl. 7. predmetnoga ugovora glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s osnove preplate uslijed razlike po osnovi valutne klauzule iznos od 4.297,08 eur (četiritisućedvjestodevedesetsedameura i osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa isplaćenog obroka kredita do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god., pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. godine pa do 29. 12. 2023. zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja na iznos od:

- 13,01 € teče od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- 14,34 € teče od 03.03.2009. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 03.05.2009. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 23.05.2009. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 13.06.2009. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 25.07.2009. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 14.08.2009. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 23.02.2010. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 18.03.2010. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 04.05.2010. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 21.05.2010. godine pa do isplate,

- 26,28 € teče od 27.06.2010. godine pa do isplate,

- 30,50 € teče od 27.07.2010. godine pa do isplate,

- 30,50 € teče od 27.08.2010. godine pa do isplate,

- 30,50 € teče od 18.09.2010. godine pa do isplate,

- 30,50 € teče od 03.11.2010. godine pa do isplate,

- 30,50 € teče od 03.12.2010. godine pa do isplate,

- 30,50 € teče od 23.12.2010. godine pa do isplate,

- 43,78 € teče od 18.01.2011. godine pa do isplate,

- 43,78 € teče od 15.02.2011. godine pa do isplate,

- 43,78 € teče od 16.03.2011. godine pa do isplate,

- 43,78 € teče od 19.04.2011. godine pa do isplate,

- 44,75 € teče od 13.05.2011. godine pa do isplate,

- 58,02 € teče od 17.06.2011. godine pa do isplate,

- 58,02 € teče od 19.07.2011. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 17.08.2011. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 17.09.2011. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 18.10.2011. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 10.11.2011. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 17.12.2011. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 18.01.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 13.03.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 17.04.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 17.05.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 19.06.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 18.07.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 14.08.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 18.09.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 16.10.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 17.11.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 18.12.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 15.01.2013. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 12.02.2013. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 12.03.2013. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 17.04.2013. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 21.05.2013. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 18.06.2013. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 17.09.2013. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 16.10.2013. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 19.11.2013. godine pa do isplate,

- 85,30 € teče od 18.12.2013. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 28.01.2014. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 20.02.2014. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 18.03.2014. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 19.04.2014. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 20.05.2014. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 17.06.2014. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 17.07.2014. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 19.08.2014. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 17.09.2014. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 17.10.2014. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 18.11.2014. godine pa do isplate,

- 683,73 € teče od 16.01.2014. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.843,13 EUR, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 12. studenog 2025. sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, naknaditi umješaču ĆH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.500,00 EUR, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 12. studenog 2025. sve do isplate, po stopi koju određuje Europska središnja banka, a koja je istu primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-3897445, sklopljenog dana 29.01.2007. godine koja u čl.10. glasi: “Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.”.

VI. Odbija se u cijelosti prigovor prijeboja koji je istakao tuženik ,kojim tuženik potražuje da mu tužitelj isplati iznos od 61,02 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 0,03 EUR od dana 01.03.2007., pa do isplate

- 1,05 EUR od dana 01.05.2007., pa do isplate

- 1,95 EUR od dana 01.06.2007., pa do isplate

- 2,57 EUR od dana 01.07.2007., pa do isplate

- 2,04 EUR od dana 01.08.2007., pa do isplate

- 1,59 EUR od dana 01.09.2007., pa do isplate

- 2,96 EUR od dana 01.10.2007., pa do isplate

- 3,14 EUR od dana 01.11.2007., pa do isplate

- 4,19 EUR od dana 01.12.2007., pa do isplate

- 4,61 EUR od dana 01.01.2008., pa do isplate

- 3,05 EUR od dana 01.02.2008., pa do isplate

- 2,17 EUR od dana 01.03.2008., pa do isplate

- 0,68 EUR od dana 01.04.2008., pa do isplate

- 2,86 EUR od dana 01.05.2008., pa do isplate

- 3,72 EUR od dana 01.09.2008., pa do isplate

- 4,63 EUR od dana 01.07.2008., pa do isplate

- 6,15 EUR od dana 01.08.2008., pa do isplate

- 6,03 EUR od dana 01.09.2008., pa do isplate

- 5,04 EUR od dana 01.10.2008., pa do isplate

- 2,56 EUR od dana 01.12.2008., pa do isplate,

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 11.svibnja 2021. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da su tužitelj i tuženik putem svoje podružnice u Osijeku dana 29.01.2007. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 528-50-3897445, koji je potvrđen dana 29.01.2007. godine od strane javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod poslovnim brojem OU-139/07, a temeljem kojega ugovora je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje iznos od 22.000,00 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Predmetnim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 120 mjeseci, odnosno 10 godina. Tijekom otplate kredita su se radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram HRK početno ugovoreni anuiteti povećavali naspram početnog plana otplate. Naime, pored iznosa glavnice od 22.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, tužitelj je sukladno čl. 2. i čl. 7. navedenog Ugovora bio dužan tuženiku platiti i redovnu godišnju promjenjivu kamatu koja se tijekom obveze po Ugovoru mijenjala u skladu s Odlukama tuženika, a na dan sklapanja Ugovora ona je iznosila 4.95 % godišnje. Predmetni ugovor je tužitelj prijevremeno otplatio. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. god. u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, IV-tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt-249/14-02 od 09.04.2015. god., a i Vrhovni sud RH je dana 20.03.2018. svojom revizijskom odlukom br. Rev-2245/17-2 potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 god. u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014. godine (presuda VTS-a donesena 13.06.2014.), kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe (str. 7. do 10.). Nadalje, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. god. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, IV-tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. S obzirom da su pravomoćnim presudama VTS-a utvrđene ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003. - 31.12.2008. god., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.01.2004. -31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a. Također, člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) propisano je: „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“. Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09): „Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača…obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.” (sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN 41/14 i 110/15). Kako tužitelj kao laik ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavio točno određen tužbeni zahtjev s navođenjem svakog pojedinačnog iznosa razlike preplaćene kamate i tečajne razlike u pojedinom anuitetu na koji potražuje zakonsku zateznu kamatu, iznos VPS-a je postavio okvirno, a tek nakon provođenja knjigovodstveno- financijskog vještačenja te drugih predloženih dokaza na okolnost visine dugovanja tuženika prema tužitelju, tužitelj će specificirati tužbeni zahtjev, sve to sukladno odredbi čl.186.b st. 3. ZPP-a, uvažavajući i poštujući načelo „ravnopravnosti oružja“, odnosno davanja mogućnosti i tuženiku da se očituje na predloženi dokaz provođenja vještačenja, a pogotovo radi načela ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka. Za pojasniti je kako je posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF (i u spomenutim presudama VTS-a povodom kolektivnim tužbi, a i u ovom predmetu), de facto anuliranje izmjena anuiteta bilo po osnovi dizanja kamate, bilo po osnovi dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga se ima uzeti da je početno ugovoreni anuitet plaćen u kunama nepromjenjiva stavka otplatnoga plana, odnosno da je početno ugovoren anuitet plaćen po tečaju za CHF na dan korištenja kredita pomnožen s brojem plaćenih anuiteta upravo onaj iznos kojeg je tužitelj bio dužan platiti banci, a razlika koju je platio je preplata i kamatne stope i tečajne razlike te mu je upravo taj iznos banka dužna vratiti zajedno sa zzk. Prema čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15 i 82/16) propisano je kako je „svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“, a s obzirom da tuženik isto odbija, to tužitelj predlaže da nadležni sud donese sljedeću presudu:

I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528-50-3897445, sklopljenog dana 29.01.2007. godine između tužitelja ĆH IH i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., koji je dana 29.01.2007. godine potvrđen kod javnog bilježnika Lidije Perić pod brojem OU-139/07, a koja u čl. 1. predmetnoga ugovora glasi: „Kunska protuvrijednost CHF...po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“; u čl. 2. predmetnoga ugovora glasi: „...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“; u čl. 7. predmetnoga ugovora glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...“, u čl. 10. glasi: “Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.”.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 30.000,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008. godine po stopi od 15%, a od 01.08.2008. god. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve to u roku od 15 dana, a svaki pojedinačni iznos na koji se obračunava zakonska zatezna kamata će tužitelj naknadno specificirati sukladno odredbi čl.186.b st. 3. ZPP-a, tj. nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja na okolnost razlike između plaćene kamate unutar svakoga anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope, kao i razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da skreće pozornost sudu da sukladno mjerodavnim odredbama ZPP-a nije dopušteno pridržati pravo konačnog uređenja tužbenog zahtjeva kako to potpuno pogrešno u točki 8. historijata tužbe navodi tužitelj, te se tuženik navedenome izričito protivi. Navodi da tužitelj u tužbi ističe da nije bio u mogućnosti postaviti točno određen tužbeni zahtjev, već je isti postavio samo okvirno, budući da ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem. S tim u vezi, kao prvo, tuženik ističe da nije točno da tužitelj u konkretnoj pravnoj stvari ne može postaviti određeni zahtjev na isplatu novčanog iznosa. Naime, pretpostavlja se da tužitelj ima podatke o tome je li, kada i na koji način vršio uplate u korist tuženika temeljem predmetnog ugovora o kreditu te je potpuno izvjesno da ima predodžbu o tome koliki mu novčani iznos (navodno) duguje tuženik. Tuženik ističe da sukladno članku 186. ZPP-a tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak, a slijedom čega je tužitelj taj koji je prije podnošenja tužbe bio obvezan poduzeti primjerene radnje, u konkretnom slučaju angažirati osobu koja raspolaže stručnim znanjima i koja je u mogućnosti za tužitelja izvršiti potrebne izračune i sl. koje bi istome omogućile postavljanje točno određenog tužbenog zahtjeva. Imajući u vidu navedeno, jasno je da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postavljanje tužbenog zahtjeva na način na koji to čini tužitelj u svojoj tužbi, te da se radi o zlouporabi procesnih ovlaštenja s ciljem odugovlačenja postupka, odnosno uzrokovanja daljnjih troškova postupka, a slijedom čega se predlaže sudu odbaciti predmetnu tužbu kao nedopuštenu. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Prije upuštanja u daljnje raspravljanje povodom predmetne tužbe, tuženik ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013, od dana 13.06.2014. godine, kao i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž-6632/2017, od dana 14.06.2018. godine, u cijelosti promašeno, i to iz čitavog niza razloga. Naime, navedene presude donesene su u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Takva zaštita se pruža na općenitoj razini, te se njome štiti: „… kolektivni interes i pravo svih potrošača da prije nego dobiju ponudu unaprijed sastavljenog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi kao dobro obaviještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu pojedinačnu odluku…“.Dakle, predmetnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je priznato takvo pravo potrošačima, međutim, na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije u predmetnim postupcima utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora odnosno ugovorne odredbe, već je tek stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne. Da bi sudovi to mogli učiniti, obveza je svakog potrošača, pa tako i tužitelja u ovom postupku, da sukladno mjerodavnim odredbama ZPP-a istaknu određene činjenice za koje smatraju da im idu u prilog, predlože odgovarajuće dokaze i postave određeni tužbeni zahtjev, a što u konkretnoj pravnoj stvari nije učinjeno, već se argumentacija iz tužbe iscrpljuje u paušalnim i općenitim navodima. Naime, sama činjenica da je Visoki trgovački sud donio gore navedene presude nije dovoljna da sud u konkretnom slučaju usvoji tužbeni zahtjev, protivno stavu tužitelja koji se može iščitati iz predmetne tužbe. U vezi s navedenim pod prethodnom točkom, tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Štoviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, odnosno na promjenjivu kamatnu stopu). Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran, i to od strane javne bilježnice Lidije Perić, pod brojem OU- 139/2007, koja je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu (N.N. 78/1993, 29/1994, 162/1998) objasnila strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerila da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao. Tuženik dodatno ističe i da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u datom trenutku bilo poznato. Na navedene okolnosti, kao i na ostale okolnosti navedene pod ovom točkom, tuženik predlaže sudu saslušati zaposlenika tuženika (voditelja regije), gospodina FH, a koji je upoznat s načinom rada i procedurama prilikom odobravanja stambenih kredita, a o kojem kreditu je ovdje riječ, te koji ima saznanja o konkretnom slučaju. Nadalje, iz svih okolnosti povezanih ne samo sa samim sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu, nego i s postupkom koji je prethodio njegovom sklapanju, razvidno je da je tuženik poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužitelj donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope. Sklapajući takav ugovor, tužitelj je nedvojbeno bio dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja valutne klauzule u CHF, kao i promjenjive kamatne stope, slijedom čega nema nikakve osnove da sud tužitelju pruži zaštitu na način kako isti zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari. U prilog navedenome govori i okolnost da je ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka sklopljen na vremensko razdoblje od deset godina, to nije životno uvjerljivo da tužitelj ne bi bio svjestan da u tom periodu neće doći do promjene tečaja, a s obzirom da su u to vrijeme trendovi kretanja tečaja za franak bili vrlo slični onima za druge valute, kao što nije uvjerljivo niti to da je tužitelj očekivao da se kamatna stopa neće mijenjati tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, a iz čega jasno proizlazi da tužitelj ugovaranjem valutne klauzule vezane uz CHF, odnosno promjenjive kamatne stope, samim time nije bio stavljen u nepovoljniji položaj od onoga u kojem su bili ostali potrošači koji su svoje glavnice vezali uz drugu valutu, odnosno ugovorili drugačiji način obračuna kamata. Nadalje, tuženik ovime ističe da tužba tužitelja ima i materijalnopravni nedostatak radi kojeg je sud dužan odbiti tužbeni zahtjev, a sve budući da se uvidom u predmetni ugovor o kreditu jednostavno može ustanoviti da ugovorne strane istoga nisu samo tužitelj i tuženik, kako bi to proizlazilo iz točke I. tužbenog zahtjeva tužitelja, već i ĆH, kao solidarni jamac, a iz čega jasno proizlazi kako tužitelj nije utužio sve stranke ugovora o kreditu, a ništetnost odredaba kojeg ugovora želi utvrditi u ovom postupku. Dakle, radi se o materijalnopravnom nedostatku zbog kojeg se tužbeni zahtjev mora odbiti. Naime, tužitelj u tužbi kojom traži utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora treba obuhvatiti sve sudionike pobijanog obveznopravnog odnosa jer se obzirom na prirodu tog materijalnog pravnog odnosa, a u pogledu kojeg se zahtjeva utvrđenje ništetnosti, spor može razriješiti za sve stranke u tom odnosu samo na jednak način. S tim u vezi, napominje se da je prema stavu iskazanom u sudskoj praksi prilikom utvrđenja ništetnosti određenog ugovora (a time i njegovih pojedinih odredaba) tužbom potrebno obuhvatiti sve njegove ugovorne strane, a ne samo jednu ili neke od njih, i to:- stav Županijskog suda u Varaždinu u rješenju od dana 21.01.2013. godine, posl. br. Gž-1209/12 „Naime prema čl. 201. ZPP-a jedinstveni su suparničari oni prema kojima se ili prema zakonu ili zbog prirode njihovog pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način, što znači da bi onima koji takovom tužbom ne bi bili obuhvaćeni bilo uskraćeno da štite svoje pravne interese iako bi se pravni učinci presude protezali i na njih. Tužitelj je u tužbi, kojom traži utvrđenje ništetnosti Ugovora kojeg su sklopili tuženik i ŠKZ C., morao obuhvatiti sve sudionike tog obvezno pravnog odnosa, jer s obzirom na prirodu tog spornog materijalnopravnog odnosa u pogledu kojeg se zahtjeva utvrđenje ništetnosti spor se može razriješiti samo na obje stranke u tom odnosu na jednak način…“. Tuženik navodi da ovime, opreza radi, a sve ako bi sud unatoč svemu navedenom bilo iz kojeg razloga smatrao da tužitelj ima prema tuženiku potraživanje koje je predmetom ovog postupka, temeljem članka 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005) ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja te osporava u cijelosti visinu potraživanja tužitelja. Tuženik opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja i/ili pasivna legitimacija tuženika, osim činjenica koje je tuženik u ovom odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka izričito učinio nespornima. Nastavno svemu iznesenom, tuženik iznova poriče i osporava sve navode iz tužbe, te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti, i to iz razloga kako je navedeno te predlaže sudu iz gore navedenih razloga odbaciti tužbu, a podredno odbiti isti tužbeni zahtjev, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate.

3. U pisanom podnesku od 30.lipnja 2021.(stranica 51 spisa) ĆH iz [adresa] navodi da je upoznata s činjenicom da se pred naslovnim sudom u gore navedenom predmetu vodi spor radi utvrđenja ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu br. 528-50-3897445 koji je potvrđen dana 29.01.2007. godine od strane javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod poslovnim brojem OU-139/07, a temeljem kojega ugovora je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje iznos od 22.000,00 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Navodi da je po navedenom ugovoru solidarni jamac, odnosno ugovorna strana istoga, te da zasigurno ima pravni interes da tužitelj uspije u sporu, a također iz razloga što je riječ o bračnom drugu tužitelja te iz tog razloga ĆH ovim putem daje izjavu o stupanju u parnicu u svojstvu umješača na strani tužitelja, a sve sukladno članku 206. Zakona o parničnom postupku. Navodi da glede navoda tuženika toč. VIII. odgovora na tužbu u kojem ističe navodni materijalnopravni nedostatak, odnosno kako je prema stavu tuženika tužitelj trebao tužiti i ovdje umješača kao stranku ugovora o kreditu. Isto ni po čemu nije točno, dapače u odnosu na taj istaknuti kvaziprigovor nedostatka aktivne legitimacije umješač za sud i suprotnu stranu dostavlja relevantnu sudsku praksu Vrhovnog suda br. Revt-299/2012-2,,te navodi da Kao što je vidljivo iz iste odluke, stranke ugovora nemaju svojstvo nužnih suparničara, suprotno navodima tuženika, stoga prigovor tuženika nije utemeljen. Slijedom svega navedenoga, umješač se pridružuje navodima tužitelja danim tijekom postupka u cijelosti i svim dokaznim prijedlozima, te u slučaju usvajanja konačno specificiranog tužbenog zahtjeva predlaže sudu tuženika obvezati na naknadu parničnih troškova umješaču zajedno sa zateznim kamatama uvećanjem prosječe kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke pa sve do potpune i konačne isplate, a sve u roku od 15 dana.

4. U pisanom podnesku od 6.studenog 2024. (stranica 167 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijsko – knjigovodstvene struke, specificira tužbeni zahtjev tako da glasi:

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s osnove preplate uslijed razlike po osnovi valutne klauzule iznos od 4.297,08 eur (četiri tisuće dvjesto devedeset sedam eura i osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa isplaćenog obroka kredita do 31.07.2008. godine teče po stopi od 15 %, a od 01.08.2008. godine do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god., pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. godine pa do 31. 12. 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. sve do isplate po stopi koju određuje Europska središnja banka, a koja je istu primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja na iznos od:

- 13,01 € teče od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- 14,34 € teče od 03.03.2009. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 03.05.2009. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 23.05.2009. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 13.06.2009. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 25.07.2009. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 14.08.2009. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 23.02.2010. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 18.03.2010. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 04.05.2010. godine pa do isplate,

- 13,01 € teče od 21.05.2010. godine pa do isplate,

- 26,28 € teče od 27.06.2010. godine pa do isplate,

- 30,50 € teče od 27.07.2010. godine pa do isplate,

- 30,50 € teče od 27.08.2010. godine pa do isplate,

- 30,50 € teče od 18.09.2010. godine pa do isplate,

- 30,50 € teče od 03.11.2010. godine pa do isplate,

- 30,50 € teče od 03.12.2010. godine pa do isplate,

- 30,50 € teče od 23.12.2010. godine pa do isplate,

- 43,78 € teče od 18.01.2011. godine pa do isplate,

- 43,78 € teče od 15.02.2011. godine pa do isplate,

- 43,78 € teče od 16.03.2011. godine pa do isplate,

- 43,78 € teče od 19.04.2011. godine pa do isplate,

- 44,75 € teče od 13.05.2011. godine pa do isplate,

- 58,02 € teče od 17.06.2011. godine pa do isplate,

- 58,02 € teče od 19.07.2011. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 17.08.2011. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 17.09.2011. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 18.10.2011. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 10.11.2011. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 17.12.2011. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 18.01.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 13.03.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 17.04.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 17.05.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 19.06.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 18.07.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 14.08.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 18.09.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 16.10.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 17.11.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 18.12.2012. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 15.01.2013. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 12.02.2013. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 12.03.2013. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 17.04.2013. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 21.05.2013. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 18.06.2013. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 17.09.2013. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 16.10.2013. godine pa do isplate,

- 84,56 € teče od 19.11.2013. godine pa do isplate,

- 85,30 € teče od 18.12.2013. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 28.01.2014. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 20.02.2014. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 18.03.2014. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 19.04.2014. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 20.05.2014. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 17.06.2014. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 17.07.2014. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 19.08.2014. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 17.09.2014. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 17.10.2014. godine pa do isplate,

- 58,76 € teče od 18.11.2014. godine pa do isplate,

- 683,73 € teče od 16.01.2014. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

5.U pisanom podnesku od 31.ožujka 2025. (stranica 188 spisa) tuženik po punomoćniku navodi da specificira prigovor radi prijeboja kojeg je istaknuo na pripremnom ročištu održanom dana 17.09.2024. godine sukladno nalazu i mišljenju vještaka, te potražuje iznos od 61,02 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 0,03 EUR od dana 01.03.2007., pa do isplate

- 1,05 EUR od dana 01.05.2007., pa do isplate

- 1,95 EUR od dana 01.06.2007., pa do isplate

- 2,57 EUR od dana 01.07.2007., pa do isplate

- 2,04 EUR od dana 01.08.2007., pa do isplate

- 1,59 EUR od dana 01.09.2007., pa do isplate

- 2,96 EUR od dana 01.10.2007., pa do isplate

- 3,14 EUR od dana 01.11.2007., pa do isplate

- 4,19 EUR od dana 01.12.2007., pa do isplate

- 4,61 EUR od dana 01.01.2008., pa do isplate

- 3,05 EUR od dana 01.02.2008., pa do isplate

- 2,17 EUR od dana 01.03.2008., pa do isplate

- 0,68 EUR od dana 01.04.2008., pa do isplate

- 2,86 EUR od dana 01.05.2008., pa do isplate

- 3,72 EUR od dana 01.09.2008., pa do isplate

- 4,63 EUR od dana 01.07.2008., pa do isplate

- 6,15 EUR od dana 01.08.2008., pa do isplate

- 6,03 EUR od dana 01.09.2008., pa do isplate

- 5,04 EUR od dana 01.10.2008., pa do isplate

- 2,56 EUR od dana 01.12.2008., pa do isplate,

sve po kamatnoj stopi i to, za razdoblje od 01.03.2007. do 31.12.2007. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 31.07. 2015. sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Tuženik ističe kako se tužitelju kao korisniku kredita i jednoj ugovornoj strani ne može dosuditi ništa više od onoga što je on stvarno platio tuženiku, a što je opće pravilo kod vraćanja onoga što je svaka ugovorna strana primila temeljem ništetnog ugovora, odnosno pojedinih odredbi, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005)(u daljnjem tekstu: ZOO). Naime, činjenica je da ugovor o kreditu predstavlja cjeloviti ugovorni odnos između parničnih stranaka te, isto tako, eventualno utvrđenje ništetnosti odredaba istog djeluje na obje ugovorne strane. Dakle, za slučaj da sud utvrdi odredbe o valutnoj klauzuli ništetnima, tuženik ističe da je prije zaključenja prethodnog postupka izjavio prigovor radi prijeboja, koji je specificirao sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Tuženik nadalje ustraje kod prigovora zastare potraživanja tužitelja. S obzirom na sve navedeno, tuženik te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti, i to iz razloga kako je navedeno te predlaže sudu iz gore navedenih razloga odbiti isti tužbeni zahtjev, a sve uz obvezu da tužiteljica naknadi tuženiku troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate.

6.U pisanom podnesku od 16. travnja 2025. (stranica 191 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da se protivi se prigovoru radi prijeboja te ističe kako je potraživanje tuženika uslijed kojega traži prijeboj zastarjelo, s obzirom da je od dospijeća svake pojedine tražbine tuženika proteklo više od pet godina. Predlaže da sud navedeni prigovor odbaci. Navodi da podredno, ukoliko sud smatra kako tražbina tuženika nije zastarjela, tužitelj se protivi bilo kakvom daljnjem prijeboju koji tužitelj već nije iskazao u uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 06.11.2024. godine, koji je tužitelj temeljio, odnosno uredio na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka. Predlaže da sud u cijelosti prihvati tako uređeni tužbeni zahtjev tužitelja kao i da obveže tuženika na naknadu proizašlih parničnih troškova tužitelja.

7.Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u ugovor o kreditu, Otplatni plan, Prijepis knjigovodstvene kartice, Suglasnosti za zapljenu primanja, Zadužnice, Zahtjev za prijevremenu djelomičnu /konačnu otplatu kredita, Izjavu sudužnika/jamca, proveo vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, izvršio uvid u pisano očitovanje vještaka, saslušao vještaka financijsko-knjigovodstvene struke i saslušao tužitelja u svojstvu stranke.

8.Dakle predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu, u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu tečajne razlike.

9.Uvidom u ugovor o kreditu broj 528-50-3897445 (str.8 spisa) utvrđeno je da je sklopljen između Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao kreditora i korisnika kredita IH dana 29.siječnaj 2007. Solidarni jamac po navedenom ugovoru o kreditu je ĆH iz [adresa]. Navedenim ugovorom tuženik je tužiteljici odobrio kredit u iznosu od 22.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1).

Člankom 2. ugovora ugovorena je redovna kamata od 4,95% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Interkalarna kamata jednaka je redovnoj kamati i naplaćuje se prilikom korištenja kredita (stavak 1).

Kamata po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate,koja u trenutku sklapanja ovog ugovora iznosi 15,00% godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose koje korisnik kredita duguje temeljem ovog ugovora, osim u slučajevima kada je to zabranjeno prinudnim zakonskim propisima.

Rok otplate kredita je 120 mjeseci (čl.4.).

Namjena kredita je stambeni kredit za ostale namjene (čl. 6 ugovora).

Člankom 7. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća a prema otplatnom planu koji kreditor uručuje korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu(st.1.). Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 31.05.2007. godine (st.2.).Kredit se otplaćuje u korist računa banke navedenog u ugovoru (st.3.) Uplate po kreditu valutiraju se sa danom odobrenja računa banke (st.4.).

U čl. 10. Ugovora o kreditu navedeno je da na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.

10.Navedeni ugovor solemniziran je po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka dana 29.siječnja 2007. broj OU- 139/07 (str 11 spisa).

11. Tužitelj KH saslušan u svojstvu stranke izjavio je da 2007. godine trebala su mu sredstva za adaptaciju stana, te se odlučio podići kredit na iznos od 100.000,00 kuna. Obilazili su više banaka, te se odlučio za Raiffeisen banku iz razloga jer su uvjeti bili najpovoljniji. Kada je došao u navedenu banku i izrazio želju za podizanje kredita, ponuđen mu je kredit u valuti CHF i valuti EUR, a preporučen mu je kredit u valuti CHF kao povoljniji. U tom kreditu je kamata bila povoljnija. Rekli su samo da je kamata promjenjiva, ali nije rečeno da će se značajno mijenjati. Nije upozoren na rizik tečaja CHF. Ugovor koji mu je bio predočen je bio na špranci i nešto kratko je objašnjavano, ali se zbog proteka vremena ne može sjetiti detalja. Nije mu rečeno da će se nešto bitno mijenjati u tom ugovoru. Znao je kolika je rata no međutim nije znao da će se rata povisivati. U vrijeme podizanja kredita bio je zaposlen u HEP d.o.o., na radnom mjestu rukovodni radnik u montaži. Nije imao privatnu firmu niti obrt. Sredstva kredita je utrošio za adaptaciju stana. Na pitanje tužitelju da li je nakon sklapanja ugovora išao kod javnog bilježnika, tužitelj je izjavio da se ne može sjetiti zbog proteka vremena. Rata kredita je u početku bila 800,00 do 900,00 kuna, da bi narasla na iznos od 1.200,00 kuna, što mu je predstavljalo financijski problem. Kada je bilo rečeno da će rata kredita ponovno narasti s obzirom na rast tečaja CHF na 7,2, odlučio se kredit prijevremeno otplatiti, na način da je od roditelja pozajmio novac za prijevremeno zatvaranje kredita. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu, ugovor je pročitao ali je sadržavao pravne formulacije koliko ih je mogao shvatiti kao laik. Nije ništa mogao promijeniti u tom ugovoru. Kredit mu je uredno isplaćen. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li razumije što znači valutna klauzula, tužitelj je izjavio da ne razumije, niti mu je to pojašnjeno u banci (stranica 179 spisa).

12.Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Posrednik d.o.o. koji je dao pisani nalaz i mišljenje u kojem je naveo:

Tužitelj KH po osnovu povećanja kamatne stope po predmetnom kreditu više je uplatio tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. od dana zaključenja Ugovora do dana otplate kredita u cijelosti iznos od 185,28 EUR-a. Razlika tečaja CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF koji je primjenjivao tuženik na dan isplate kredita i to tečaja 4,541390 iznosi 4.297,08 EUR- a.

Iz navedenog proizlazi da je tužitelj KH uplatio po Ugovoru o kreditu broj 528-50-3897445 sklopljenog dana 29. siječnja 2007. godine od prvotno zaključenog kredita više za iznos od 4.482,36 EUR-a, a u navedenom iznosu oduzeti su iznosi kada je kamatna stopa i tečaj bio niži od početno ugovorenog.

Svakomjesečni pregled utvrđenih razlika u kunama pobrojao je na stranicama 28. do

30. ovog pismenog Nalaza i mišljenja.

Datumi uplata tužitelja KH IH pobrojani su na stranicama 18. do 21. ovog pismenog Nalaza i mišljenja.

12.1.U pisanom očitovanju na primjedbe tuženika vještak je naveo da u ovoj pravnoj stvari dana 21. listopada 2024. godine izradio je pismeni Nalaz i mišljenje koji je istoga dana putem e-komunikacije dostavljen sudu. Na navedeni pismeni Nalaz i mišljenje očitovao se punomoćnik tuženika svojim Podneskom od 28. listopada 2024, godine u kojem navodi kako nije suglasan s istim u dijelu koji se odnosi na izračun preplaćenih iznosa odnosno razlike iznosa plaćenih temeljem Ugovora o kreditu te iznosa izračunatih za slučaj da se kamata ugovorena kao promjenjiva, odnosno da se tečaj nije mijenjao. U svom Podnesku punomoćnik tuženika pojašnjava da predmetni izračun nema smisla jer je Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te je stoga razumno bilo za očekivati promjenu iste. Punomoćnik tuženika nadalje navodi kako je Ugovor o kreditu sklopljen s valutnom klauzulom u CHF, a slijedom čega je bilo razumno i logično očekivati određena kretanja tečaja. Isto tako punomoćnik tuženika u svom Podnesku navodi kako je prethodno bilo ugovoreno voljom tužitelja te je istom u nekoliko navrata obrazloženo značenje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule kao i promjene istih u tijeku otplate kredita. S toga punomoćnik tuženika ovakvo vještačenje smatra bespredmetnim. Vještak je naveo da je pismeni Nalaz i mišljenje sačinio sukladno zadatku iz Rješenja suda, te su prigovori punomoćnika tuženika iskazanih u Podnesku od 28. listopada 2024. godine pravne prirode o čemu odlučuje sud (stranica 166 spisa).

12.2.Stalni sudski vještak Darijo Dumančić iz Posrednik d.o.o., saslušan na ročištu kod suda (stranica 185 spisa) izjavio je da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja. U svezi primjedbi tuženika ostaje kod pisanog očitovanja. Sud mu je uz poziv za raspravu dostavio i zapisnik sa zadnje rasprave iz kojeg je vidljivo da tuženik i dalje navodi kako je pisani nalaz i mišljenje nejasan, odnosno da iz istog nije vidljivo da je u obračunu i konačnom rezultatu izuzeo razdoblje kada su tečaj i kamata bili niži od početno ugovorenih. Na stranicama 13 i 14. pisanog nalaza i mišljenja vidljivo je da je tečaj niži od početno ugovorenog iz kojeg razloga je na stranici 28 razliku u tečaju utvrdio tek od 31. lipnja 2008. godine, a ne od početka odnosno dana sklapanja ugovora. Isto tako na stranici 6 danog nalaza, vidljivo je da su kamate niže tek od početka 2014. godine, iz kojeg razloga su iskazane samo do kraja 2013. godine što je vidljivo na stranici 30 danog nalaza. Iz svega navedenog vidljivo je da je u pisanom nalazu i mišljenju jasno vidljivo kada su kamate i tečaj bile niži, te da isto nije uzeto prilikom obračuna prilikom davanja konačnog rezultata. Vještak je izjavio da na temelju njegovog nalaza i mišljenja i podataka na naprijed navedenim stranicama navedenog nalaza i mišljenja može se utvrditi da prilikom izračuna nisu uzete u obzir negativne tečajne razlike i razdoblje kada je kamata bila niža od početno ugovorene. Ukoliko tuženik traži da se izračuna ukupna negativna razlika tada je potrebno da dostavi poseban izračun, koji će dovesti do istog rezultata. Izračun je dao na datume uplata koji su vidljivi iz nalaza i mišljenja. Izvršio je uvid u specificirani tužbeni zahtjev od 06. studenog 2024. godine te izjavljuje da je isti postavljen na način da su zatražene kamate dan nakon izvršene svake pojedinačne uplate (stranica 185 spisa).

13.Dakle, kako je navedeno, tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te isplatu preplaćenih iznosa po osnovu tečajne razlike.

14.Odredbom čl.322. ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

15.Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen(st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

16.Temeljem odredbe čl.327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. 328. ZOO propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

17.Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o kreditu dana 29.siječnja 2007. godine, koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku dana godine istog dana. Iz provedenih dokaza proizlazi da je u predmetni ugovor o kreditu unijeta formulacija glede promjenjive kamatne stope, koja buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva, niti razumljiva prosječnom potrošaču, niti iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelju na valjani i razumljiv način objašnjen postupak formiranja kamatne stope, a niti rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak, te je s obzirom na navedeno tužitelju kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze, te su stoga s obzirom na izloženo navedene odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne.

18.Glede dokaznog prijedloga tuženika za saslušanjem u svojstvu svjedoka javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu, sud navedeni dokazni prijedlog nije prihvatio s obzirom da javni bilježnik solemnizaciju vrši temeljem odredbe čl.59.st.2 te čl. 24,57 i 58 Zakona o javnom bilježništvu, što znači da za te isprave vrijedi presumpcija istinitosti dok se ne dokaže suprotno (VTS RH Pž-7129/13-4 od 13.06.2014.god.).Za napomenuti je da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem u svojstvu svjedoka zaposlenika tuženika JH i IHC (stranica 89 spisa).

19.Nadalje, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

20.S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne (čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. ZOO, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 96/03).

21.Dakle, odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

22.Točkom 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene po kolektivnoj tužbi broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013. utvrđeno je da je tužena banka u razdoblju od 01.siječnja 2004. do 31.prosinca 2008.godine povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita kod sklapanja ugovora o potrošačkim kreditima koristeći ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa.

23.Dakle, predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, o predmetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije se pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj predmetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli definiranih od strane tuženika, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedenih odredbi.

24.Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

25.Odredbom čl. 323. st.1. ZOO, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora,a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

26.S obzirom da je provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio, jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano, utvrđeno u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli - preplatio tuženiku ukupno iznos od 4.297,08 EUR ( 32.376,35 HRK),to je stoga sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju navedeni iznos sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne preplaćene iznose, tekuće od dospijeća do isplate kako je to navedeno u izreci presude (čl.1115. ZOO; čl.29.,čl.1165 ZOO/05,čl.3. ZID ZOO-NN 78/2015). Naime, s obzirom da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tijekom otplate kredita nepoštene, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

27.Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika da sud službenim putem pribavi podatke od HNB o povijesnom kretanju LIBOR-a za CHF,CDS-a i 6- mjesečnog troška regulacije radi usporedbe navedenog s promjenom i visinom kamatne stope konkretnog kredita (stranica 72 spisa),jer navedeno nije ugovoreno predmetnim ugovorom o kreditu.

28. U odnosu na navod tuženika da je tužbom trebala biti obuhvaćena ĆH , kao solidarni jamac (stranica 30 spisa), odnosno da tužba zbog navedenog ne bi bila podobna za postupanje, za navesti je da ti navodi nisu osnovani jer jamac (koji je potpisnik predmetnog ugovora) nema pravni položaj stranke po Ugovoru o kreditu (čl.1021. ZOO), zbog čega nije morao biti obuhvaćen tužbom u smislu čl.201. ZPP (ŽS u Zagrebu broj Gž-485/2023-3 od 10.travnja 2024.,ŽS u Rijeci broj Gž- 3556/2020-3 od 4.svibnja 2022 Gž-1725/2022-6 od 17.travnja 2025.).

29.U odnosu na navode tuženika kojima osporava tužitelju status potrošača za navesti je da iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita – stambeni kredit za ostale namjene (čl.6. ugovora), te da je korisnik kredita (tužitelj) naznačen kao fizička osoba, dakle, izvan eventualne profesionalne djelatnosti ili djelatnosti slobodnog zanimanja, jer bi to moralo biti navedeno u sadržaju ugovora, s napomenom da je tužitelj saslušan u svojstvu stranke, te upozoren na dužnost kazivanja istine i posljedice davanja lažnog iskaza, izjavio da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio zaposlen u HEP d.o.o. na radnom mjestu rukovodni radnik u montaži, da nije imao niti privatni firmu, niti obrt, te je kredit iskorišten u svrhu u koju je podignut. Stoga, s obzirom na izloženo nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu imao status potrošača. Stoga a imajući u vidu sve naprijed navedeno sud nije provodio dokaz saslušanjem supruge tužitelja ĆH na navedenu okolnost, a niti pribavljao podatke od Porezne uprave kako je to predložio tuženik, jer bi se time postupak samo nepotrebno odugovlačio (čl.3.ZZP/03; presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-344/2021-6 od 20.srpnja 2021.godine, presuda Županijskog suda u Puli broj Gž1098/2021-3 od 21.travnja 2022.).

30.U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

30.1.U konkretnom slučaju utužena je tražbina za isplatu razlike tečaja dospijeća kako je naprijed navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012.godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova (čl. 245.s.t.1. ZOO) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12,dakle nakon 13. lipnja 2014. godine, a u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14.lipnja 2018.god. (Pž-6632/2017), pa s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 11.svibnja 2021. navedeni prigovor zastare nije osnovan.

30.2. Dakle, zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kako je naprijed navedeno, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, pa s obzirom na izloženo prigovor zastare u konkretnom slučaju nije osnovan ( VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel, Objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV- 33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

31.Glede preostalog dijela tužbenog zahtjeva u točki I petita tužbe a glede utvrđenja ništetnim čl. 10.ugovora o kreditu u dijelu o primjeni Općih akata kreditora, za navesti je da tužitelj nije naveo postojanje pravnog interesa, razloge i dokaze za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora u navedenom dijelu, već samo glede zahtjeva za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te isplate preplaćenih iznosa po osnovu tečajne razlike, te je stoga sud u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. ZPP; ŽS u Varaždinu broj Gž-1243/2024-3 od 27.02.2025.).

32.Tuženik po punomoćniku na ročištu od 17.rujna 2024. (stranica 121 spisa) istakao je prigovor radi prijeboja u visini eventualno utvrđenih negativnih razlika i naveo da si pridržava pravo naknadno specificirati isti nakon provedenog vještačenja, te je u pisanom podnesku od 31.svibnja 2025. (stranica 188 spisa) nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja i saslušanja vještaka specificirao navedeni prigovor kojim potražuje isplatu negativne razlike u iznosu od 61,28 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a za razdoblje dospijeća od 01.03.2007. do 01.12.2008. U svezi navedenog za navesti je u ovoj pravnoj stvari da navedeni prigovor radi prijeboja nije osnovan jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za prijeboj. U konkretnom slučaju tužitelj kao ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu nije odgovoran za ništetnost citiranih ugovornih odredbi u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, već je tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kako je naprijed navedeno tj. zaključujući ugovore o kreditu korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi, te eventualna korist koju smatra da je izgubio zbog ugovaranja nepoštenih ugovornih odredbi i vlastitih obračuna ne može teretiti potrošača (čl.323.st.2. ZOO),pri čemu se napominje da se restitucijski zahtjev u ovom postupku temelji na pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite u kojem je utvrđeno da su tužena i ostale banke povrijedile prava potrošača tj. u tom postupku je upravo potrošačima, a ne bankama pružena pravna zaštita od nezakonitih postupanja prilikom sklapanja ugovora o kreditu vezanih uz valutu CHF. Stoga, s obzirom da tuženik nema pravo na isplatu tražbine radi koje je istakao prigovore radi prijeboja, to je sud navedeni prigovor odbio kao neosnovan (Županijski sud u Varaždinu broj Gž-1216/2021-5 od 5.svibnja 2022.,Županijski sud u Vukovaru broj Gž-240/2023-3 od 26.listopada 2023.).

33.Za navesti je da je tužitelj po provedenom vještačenju po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke 6.studenog 2024. (stranica 167 spisa) specificirao tužbeni zahtjev u skladu s izračunom vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, pri čemu je iz iste činjenične osnove zahtijevao novčane iznose sukladno izračunu vještaka, te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl.191.st.2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R-469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužitelj o egzaktnoj visini svoje tražbine mogao saznati tek nakon provedenog vještačenja, da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl.190.st.2. ZPP (čl.39.,čl.117.st.2.ZID ZPP.

34.Za napomenuti je u odnosu na činjenicu da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka, a po provedenom vještačenju po vještaku financijsko – knjigovodstvene struke specificirao tužbeni zahtjev za isplatu kako je to navedeno, da glede utuženog iznosa za isplatu preplaćenih iznosa tečaja nije nastupila zastara, jer tako postavljen tužbeni zahtjev nema karakter novog zahtjeva u pogledu početka i tijeka roka zastare u odnosu na prvotni zahtjev koji je pravodobno podnesen (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-231/04; Županijski sud u Puli broj: Gž-1405/21-2 od 06. prosinca 2021. godine; pravno shvaćanje VSRH broj: Su-IV-123/2024-5 Zagreb, 27. svibnja 2024. koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

35.U pisanom podnesku od 30.lipnja 2021. (stranica 51 spisa) ĆH iz [adresa] po punomoćniku dala je izjavu o stupanju u parnicu u svojstvu umješača na strani tužitelja, navodeći da je solidarni jamac po predmetnom ugovoru o kreditu te bračni drug tužitelja, zbog čega ima pravni interes da tužitelj uspije u sporu.

36.Sud je dana 16.listopada 2025. donio rješenje broj P-546/21-48 kojim se dopušta stupanje u parnicu ĆH iz [adresa] u svojstvu umješača na strani tužitelja, s obzirom da smatra su ispunjene pretpostavke iz čl.206. ZPP za navedeno (stranica 197 spisa).

37.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.5. ZPP (čl.155 ZPP).

37.1.S obzirom na uspjeh tužitelja u postupku, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.843,13 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe po (Tbr. 7.t.1.) u visini od 100 bodova,

sastav pisanih podnesaka od 28.07.2021.,25.10.2022.06.11.2024. i 16.04.2025. po Tbr. 8.t.1. u visini od po 100 bodova,

te za zastupanja na ročištima od 03.06.2022.,17.09.2024.,26.11.2024.,24.03.2025. i 16.10.2025. po Tbr.9. t.1. u visini od po 100 bodova,

koji trošak je odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV,

troška vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke u iznosu od 300,00 EUR,

kao i troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,13 EUR.

38.Temeljem odredbe čl.154.st.1. ZPP (čl.155 ZPP) naloženo je tuženiku naknaditi umješaču ĆH prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.500,00 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav pisanog podneska od 30.06.2022..po Tbr.8.t.1. u visini od 100 bodova, te za zastupanja na ročištima kod ovog suda dana 03.06.2022., 17.09.2024.,26.11.2024., 24.03.2025. i 16.10.2025. po Tbr.9. t.1. u visini od po 100 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV.

39.Na dosuđeni iznos troška tužitelju i umješaču pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).

40.S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.

Osijek,12. studenog 2025.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe posebna žalba nije dopuštena (čl.190. ZPP).

DOSTAVITI:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte