P-738/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, Stjepana Radića 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po ODO u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, a protiv tuženika RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetnici Lacković Marini iz Daruvara, povodom tužbe radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave od 27. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te donošenjem presude na ročištu za objavu od 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (prije BZP-a zk. ul. br. [broj ZK uloška]) upisana je kčbr. [katastarska čestica] oranica aranga sa 3949 m2 (prije BZP-a oranica u velikom daskašu) što je tuženi VF, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo Republike Hrvatske, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.",

kao neosnovanim.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, Zemljišnoknjižni odjel, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (prije BZP-a zk. ul. br. [broj ZK uloška]) upisana je kčbr. [katastarska čestica] oranica aranga sa 3949 m2 (prije BZP-a oranica u velikom daskašu) kao vlasništvo tuženika VF. Za nekretnine navedene u tužbi, vođen je pojedinačni zk. ispravni postupak pod brojem Z-7526/2023, u kojem je Republika Hrvatska odbijena s prijedlogom u odnosu na ovu česticu, dok je u odnosu na ostale čestice koje čine isti blok poljoprivrednog zemljišta, u kojem se nalazi i sporna čestica, usvojen rješenjem ovog suda broj Z-7526/2023- 36. od 21. siječnja 2025. Predlagatelj, ovdje tužitelj odbijen je iz razloga jer su prednici tuženika FF i ZF, tvrdile da su vlasništvo predmetne čestice stekle nasljeđivanjem iza svojih pravnih prednika, te da je njihovo vlasništvo utvrđeno presudom istog suda broj P-752/14 i da je ista stečena u dobroj vjeri od njihovih pravnih prednika, a da njihovi prednici nikada nisu dobili u zamjenu druge nekretnine, u postupku arondacije, u kojem je formiran poljoprivredni blok pod nazivom "tabla daskaš". Tuženik je po punomoćniku, kao zemljišnoknjižni vlasnik, podnio zahtjev za predaju u posjed kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u kome navodi da je predmetna čestica u neposrednom posjedu Poljodar tima d.o.o. Daruvar, međutim, tužitelj je zahtjev za predaju u posjed odbio kao neosnovan. Tuženik je upisan kao vlasnik sporne čestice, međutim, niti on, a niti njegovi pravni prednici nisu u neposrednom posjedu sporne čestice više od pedeset godina. Naime, predmetna čestica sastavni je dio tehnološke cjeline koju uživa Poljodar tim d.o.o. iz Daruvara. U provedenom upravnom postupku 1965., predmetna čestica koja je tada imala oznaku 393/1-B bila je upisana kao posjed Poljoprivredno prehrambenog kombinata Daruvar, u jednom dijelu, dok je drugi dio, u površini od 482 m2 bio upisan kao javno dobro, sve do 1968. kada na temelju Prijavnog lista dolazi do spajanja u jednu česticu 393/1-B, s današnjom površinom od 3949 m2, u posjedu Poljoprivredno prehrambenog kombinata Daruvar (PPK). Dakle, od 1965., ali i prije, jer je te godine okončan upravni postupak, a već tada je PPK Daruvar bio u posjedu kao neposredni posjednik, što je upravnim postupkom samo potvrđeno, pa sve do 2014. prednici današnjeg Poljodar tima d.o.o., upisani su kao posjednici na spornoj čestici. U međuvremenu 1999. dolazi do prenumeracije čestice 393/1-B u današnju 393/5, ali također u posjedu prednika tužitelja (Podravka OOUR, Poljoprivreda Daruvar, kasnije Poljodar, Poljodjelstvo, promet i usluge d.d.). Sve vrijeme do 2014. nikada nitko se ovom odvjetništvu, kao zakonskom zastupniku Republike Hrvatske, a niti prednicima Poljodar tima, kao neposrednom posjedniku, nije obraćao sa zahtjevom da mu se sporna čestica preda u posjed ili pak da polaže vlasnička prava na spornu česticu. Nesporno je, da je ista bila predmetom parničnog postupka, ali tek nakon što je katastar Daruvar po službenoj dužnosti, proveo promjenu u katastarskoj evidenciji na zemljišnoknjižne vlasnike. U tom trenutku i dolazi do daljnjih postupaka, pa tako i parničnog, iako je i u trenutku vođenja parničnog postupka, kao i danas, Poljodar tim, odnosno njegovi pravni prednici, u posjedu sporne nekretnine, na temelju valjane pravne osnove. Prigovor sadašnjeg zemljišnoknjižnog vlasnika, da njegovi prednici nisu dobili nikakvu naknadu za navedenu česticu, podliježe propitivanju, jer je EF, koji je bio vlasnik ove čestice, bio sudionik arondacije na području k. o. [katastarska općina] i za oduzete nekretnine dobio je naknadu u novcu. Predmetom arondacije, doduše, nije bila sporna nekretnina, ali su bile druge nekretnine u k. o. [katastarska općina], oznake 620/1-A, 620/1-B, 620/1-C, pa je moguće da je za spornu česticu imenovani također dobio naknadu. Međutim, nesporno je, kako je sporna čestica sastavni dio "table daskaš" od 60-tih godina prošlog stoljeća i do 2014. kada po službenoj dužnosti ne dolazi do promjena u katastru, nije bilo znanja o navedenoj čestici, niti upita neposrednom posjedniku, pogotovo ne postupaka za predaju u posjed ili bilo koje druge vrste postupaka. Predmetna čestica zajedno s ostalim nekretninama koje čine "tablu daskaš", dana je u posjed Poljodar timu na korištenje na temelju Potvrde o privremenom korištenju, koju sukladno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 20/18, 115/18, 98/19,57/22), može izdati nadležna Jedinica lokalne samouprave, ovdje Općina Dežanovac. Da se radi o čestici kojoj nisu vidljive međne oznake, utvrđeno je u pojedinačnom zk. ispravnom postupku, odnosno provedenom očevidu, ali isto proizlazi i iz očitovanja katastra Daruvar, u kome stoji da se radi o oranici kao sastavnom dijelu bloka državnog poljoprivrednog zemljišta. Iako ista nije uvedena u potvrdu, jer se vodi kao posjed i vlasništvo fizičke osobe, ovdje tuženika, ona je fizički u istome i kroz period dovoljan za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pa čak i ako se uzme da su presudom prednici tuženika stekli pravo vlasništva 2014., jer je od 1965. do 2014. proteklo 49 godina. Međutim, ovdje treba napomenuti, da se radi o presudi zbog ogluhe, u kojoj nije propitivano činjenično stanje, pa je donesena u konačnici, nezakonita odluka, jer upisani zemljišnoknjižni vlasnici niti tada nisu bili u samostalnom posjedu sporne čestice, već samo formalno upisani u zemljišnim knjigama i katastarskoj evidenciji.

Budući da se predmetne nekretnine nalaze u posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika više od 60 godina, to se predlaže da Sud sukladno odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima donese presudu, a kako je to citirano u točki I. izreke presude.

2. Dajući odgovor na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, jer se sa sigurnošću, ne može se utvrditi da bi tužitelj predmetne nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] oranica aranga sa 3949 m2 (prije BZP-a oranica u velikom daskašu) posjedovao putem svojih pravnih prednika više od 50 godina. Naime, sukladno povijesti promjena na katastarskoj čestici za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] DGU, PU za katastar Bjelovar, Odjel za katastar nekretnina Daruvar od dana 12. 05. 2025. tuženik je upisan kao vlasnik na temelju rješenja Z-4208/2024 i Iskaza promjena KLASA:932-07/24-05/282. Stoga tuženik je nekretninu stekao temeljem valjanog pravnog posla te osim navedene pretpostavke stjecanja prava vlasništva ispunjene su i ostale posebne pretpostavke i to da je predmetne nekretnine dobio od osobe / vlasnika, koje su u to vrijeme bile upisane u zemljišnim knjigama, te sukladno navedenom i svoje pravo uknjižio u zemljišnim knjigama. Vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom u zemljišnoj knjizi, na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika, te su u konkretnom slučaju ispunjeni svi zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva pravnim poslom i to: vlasništvo prednika, valjani pravni posao i valjani način stjecanja. Također, tuženik nije mogao ući u posjed predmetne nekretnine jer je nekretnina bila u posjedu treće osobe koja je nepošteni posjednik s obzirom na činjenicu da je znao da su kao vlasnici upisani pravni prednici tuženika, a sada i sam tuženik što je vidljivo u zemljišnim knjigama. Podrazumijeva se da na istoj stvari ne mogu postojati istodobno dva prava vlasništva koja bi se međusobno isključivala. Tužitelj nije dokazao da je posjed bio pošten, odnosno da je u trenutku stjecanja posjeda imao pravnu osnovu da stječe pravo vlasništva. U postupku nisu predočeni nikakvi vjerodostojni dokazi iz kojih bi proizlazilo da su posjed stekli iz valjane pravne osnove niti su pokazali da su postupali savjesno u pogledu prava trećih osoba. Sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pošten posjed postoji kada posjednik nije znao niti je mogao znati da mu ne pripada pravo koje vrši. Budući da je tužitelj znao da nije vlasnik predmetne nekretnine, ne može se smatrati poštenim posjednikom. S obzirom da je tek 2014. godine riješeno vlasničko pitanje, logično je za zaključiti kako se do tada pravni prednici tuženika nisu obraćali sa zahtjevom da im se sporna čestica preda u posjed, niti su navedeno bili u mogućnosti sve kako nisu bili upisani kao vlasnici sporne nekretnine. Na navedeni način tuženika, sukladno odredbi čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u pogledu njegovog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige. Nesporno da je prednik tuženika EF bio sudionik arondacije na području k. o. [katastarska općina] te je za oduzete nekretnine dobio naknadu u novcu. Međutim, tuženik ističe kako njegovi prednici nisu dobili nikakvu naknadu za predmetnu česticu niti je ista bila predmet arondacije, a niti navedeno tužitelj dokazuje. Kako i sam tužitelj navodi u tužbi, predmetna čestica nije bila predmetom arondacije, stoga nema smisla uopće navoditi da je predmetna nekretnina bila predmetom arondacije ako su neke sasvim druge nekretnine u k. o. [katastarska općina] bile predmetom arondacije. Uz sve navedeno, tužitelj nije nikada dokazao na bilo koji način da je pravni prednik ostvario naknadu za predmetnu česticu, niti da je ista bila predmetom arondacije. Sukladno čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Nesporno je da je predmetna čestica u posjedu Poljodar Tim d.o.o., ali bez valjane pravne osnove. Međutim ista nije dana u posjed Poljodar timu na korištenje na temelju Potvrde o privremenom korištenju, sve zato jer se predmetna nekretnina vodi kao posjed i vlasništvo tuženika i istom tužitelj ne može raspolagati. Naime, zakup je obvezno- pravni odnos kojim zakupodavac daje zakupoprimcu stvar na uporabu uz obvezu plaćanja zakupnine, a bitna pretpostavka za valjanost ugovora o zakupu jest da zakupodavac ima pravo raspolaganja predmetnom stvari. Budući da se radi o nekretnini koja je u vlasništvu treće osobe, osoba koja nije vlasnik niti ovlaštenik raspolaganja ne može valjano dati tu nekretninu u zakup. Davanje tuđe nekretnine u zakup bilo bi suprotno temeljnim načelima obveznog i stvarnog prava, jer nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ih sam ima. Činjenica da se u blizini nalaze nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske ne dovodi nužno do toga da iste imaju pravo polagati i pravo na posjed nekretnina koje su u vlasništvu fizičkih osoba, sve kako su tuženikovi pravni prednici dugogodišnji vlasnici nekretnine koje u naravi predstavljaju oranicu. Sporno je i to što tužitelj navodi kako je u posjedu 49 godina, jer je nova presuda donesena 2014.Tužitelj nije ovlašten propitivati pravomoćnu sudsku odluku, niti oduzimati pravo vlasništva tuženiku, koje je zajamčeno kao ustavna kategorija, temeljem pretpostavki i mogućnosti, a koje je stečeno temeljem pravomoćne sudske odluke. Također tijek dosjedanja na koje se poziva tužitelj je u svakom slučaju prekinut donošenjem pravomoćne sudske presude. Također, Poljodar Tim d.o.o. Daruvar nije pravni slijednik Poljodar poljodjelstvo, promet i usluge d.d., time da u pretvorbu odnosno privatizaciju imovine Poljodar poljodjelstvo, promet i usluge d.d nesporno nije ušla predmetna nekretnina, sve kako je ista bila vlasništvo fizičke osobe.

Slijedom svega naprijed navedenoga, imajući u vidu da je tuženik stekao pravo vlasništva u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige, isti se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te predlaže nakon provedenog dokaznog postupka tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovan uz obvezu tužitelja da tuženiku nadoknadi parnični trošak postupka.

3. U tijeku postupka, sud je izveo slijedeće dokaze:

Uvid u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Daruvaru broj O-951/12-20 od 07. ožujka 2013. (list 10), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Daruvaru broj O-1142/13 od 30. lipnja 2014. (list 13), Rješenje Odjela za katastar nekretnina Daruvar od 09. siječnja 2014. (list 15), Rješenje Odjela za katastar nekretnina Daruvar od 20. listopada 2014. (list 19), Potvrdu Općine Dežanovac o mirnom posjedu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 09. svibnja 2024. (list 24), Preglednik katastarskog plana (list 73), dopise Poljodar-Tima d.o.o. Daruvar od 05. travnja 2024. i 02. lipnja 2025. (list 74 i 75), presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Daruvaru broj P-752/14-18 od 05. veljače 2015. (list 77), povijest promjena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Odjela za katastar nekretnina Daruvar (list 81), identifikacija kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Odjela za katastar nekretnina Daruvar (list 83), povijesni zk. izvadak broj 167 k. o. [katastarska općina] (list 85 i 90), povijesni zk. izvadak broj 1046 k. o. [katastarska općina] (list 96), rješenje Komisije za arondaciju Skupštine Općine Daruvar od 13. travnja 1965. (list 100), posjedovni list broj 470 za k. o. [katastarska općina] (list 102), rješenje Općinskog suda Bjelovar – Stalne službe Daruvar broj Z-7526/2023-36 od 21. siječnja 2025. (list 108), zk. izvadak broj 1046 k. o. [katastarska općina] (list 116), izvadak iz BZP-a broj 2576 k. o. [katastarska općina] (list 117), podaci o kčbr. poljoprivredne table "Daskaš" (list 121), povijesni izvadak iz Sudskog registra za Poljodar-Tim d.o.o. Daruvar (list 131).

4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

Uvidom u zk. izvadak broj 2576 k. o. [katastarska općina] za kčbr. [katastarska čestica], utvrđeno je da se ista sporna nekretnina vodi u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženika. Uvidom u povijest promjena za spornu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da se ista sporna kčbr. ranije oznake 391/1-b od 1965. pa do 1982. vodila u posjedu Poljoprivredno-prehrambenog kombinata Daruvar, a od 1982. pa do 2014. u posjedu Poljodar poljodjelstvo, promet i usluge d.d. i to pod novim brojem kčbr. [katastarska čestica]. Od 2014. pa do 2024. predmetna sporna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se vodila u posjedu na prednicima tuženika (fizičkim osobama), a odi 2024. pa do danas na tuženika. Uvidom u povijesne zk. izvatke za predmetnu spornu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je ista od 1894. bila u vlasništvu fizičkih osoba, odnosno utvrđeno je da se nikada nije vodila kao društveno vlasništvo.

S druge strane tužitelj ničim tijekom postupka nije ni dokazao da bi sporna nekretnina na dan 24. srpnja 1991., tj. na dan stupanja Zakona o poljoprivrednom zemljištu, vodila se u društvenom vlasništvu, pa da bi se temeljem istog Zakona o poljoprivrednom zemljištu tužitelj trebao i smatrati vlasnikom predmetnih spornih nekretnina.

Odnosno tužitelj nije dokazao da bi bio pravni sljednik na spornim nekretninama u društvenom vlasništvu i to iza Poljoprivredno-prehrambenog kombinata Daruvar i kasnije Poljodar poljodjelstva, promet i usluge d.d.

Stoga se tužitelj ne može pozvati na dosjelost na spornim nekretninama putem pravnih prednika.

5. S druge strane, ukoliko se i uzme kao točna tvrdnja tužitelja da je u razdoblju od 1965. pa do 2014. putem svojih pravnih prednika bio u posjedu predmetnih spornih nekretnina, onda je prema stanovištu suda bio nepošteni posjednik.

Naime, iz navoda tužbe proizlazi da se predmetne sporne nekretnine sada nalaze u posjedu Poljodar-Tima d.o.o. Daruvar, a temeljem Potvrde o privremenom korištenju koju sukladno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu daje jedinica lokalne samouprave, u ovom slučaju Općina Dežanovac.

Daljnjim navodima iz tužbe tužitelj navodi da ipak sporna nekretnina nije uvrštena u Potvrdu jer se radilo o posjedu u vlasništvu fizičke osobe.

Tužitelj tijekom postupka isto tako nije dokazao kako se predmetna sporna nekretnina u vlasništvu fizičkih osoba našla u posjedu eventualnog prednika tužitelja u razdoblju od 1965. pa do 2014., odnosno temeljem koje pravne osnove. Očito je stoga da se radilo o uzurpaciji predmetnih spornih nekretnina od strane eventualnog prednika tužitelja.

Stoga prema stanovištu suda, tužitelj i njegovi eventualni prednici su imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetnih spornih nekretnina, pa se stoga i ne mogu smatrati poštenim posjednicima u smislu čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Isto tako tužitelj ničim tijekom postupka nije dokazao svoje tvrdnje da je u pogledu spornih nekretnina provedena arondacija, te da su prednici tuženika dobili naknadu za predmetne sporne nekretnine.

U daljnjim navodima iz tužbe, tužitelj navodi da doduše za predmetne sporne nekretnine nije bila provedena arondacija, da su predmetom arondacije bile druge nekretnine u [adresa], pa je moguće da su prednici tuženika i za tu spornu nekretninu dobili naknadu.

Tužitelj tijekom postupka ni takvu svoju tvrdnju nije dokazao, a uvidom u Rješenje Komisije za arondaciju od 13. travnja 1965. vidljivo je da su arondacijom obuhvaćene druge nekretnine u vlasništvu prednika tužitelja BF, ali i ne predmetne sporne nekretnine.

Ovo sve navodi sud na zaključak da je Komisija za arondaciju pod okriljem svog rješenja od 13. travnja 1965. uzurpirala i sporne nekretnine, koje su ranije bile u vlasništvu prednika tuženika.

Također, ovo sve ukazuje i na činjenicu da su tužitelj i njegovi eventualni prednici od samog početka znali da se radi o spornim nekretninama koje nisu bile u društvenom vlasništvu, već u vlasništvu fizičkih osoba, pa su stoga imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed istih.

Dakle, radilo se o nepoštenom posjedu kako tužitelja, tako i njegovih eventualnih prednika.

Stoga je sud i odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, jer na strani tužitelja ne postoji osnovni uvjet (poštenost posjeda) za stjecanje vlasništva dosjelošću kroz određeno vrijeme, a sve u smislu čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

6. S druge strane, uvidom u Povijest promjena za predmetne sporne nekretnine, utvrđeno je da ih je tuženik stekao temeljem pravnog posla (darovanjem) od ranijih zk. vlasnika FF i ZF, te se shodno tome i uknjižio u zemljišnim knjigama kao vlasnik na istima.

Dakle, tuženik je prilikom stjecanja spornih nekretnina postupio u dobroj vjeri, tj. s povjerenjem u zemljišne knjige, a da pri tome ničim tijekom postupka nije dokazano da je eventualno znao da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara izvanknjižnom stanju ili da darovane nekretnine ne pripadaju darodavateljima, time da se nedostatak dobre volje ne može pripisati tuženiku samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Stoga se tuženik temeljem čl. 123. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik na predmetnim spornim nekretninama.

S druge strane, ukoliko bi na strani tužitelja i bio ispunjen zakonski uvjet za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama temeljem dosjelosti, onda se temeljem čl. 130. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima takvo stjecanje vlasništva temeljem Zakona ne može suprotstaviti pravu onoga (tuženika) koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri upisao pravo vlasništva na nekretninama dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju Zakona nije bilo upisano.

Nesporno je da takvo eventualno pravo tužitelja stečeno na temelju Zakona nije nikada bilo upisano za sporne nekretnine.

Stoga je i po toj pravnoj osnovi, a u korist tuženika i neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

Na osnovu svega iznijetog, sud je i odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

7. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud ga je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i obvezao na naknadu tuženiku u potpunosti parničnog troška i to u iznosu od 500,00 EUR, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude. Dosuđeni parnični troškovi tuženika se sastoje od troška zastupanja tuženika putem odvjetnika, a odnose se na sastav odgovora na tužbu (200,00 EUR), zastupanja tuženika na 1 glavnoj raspravi (200,00 EUR), te PDV-a (100,00 EUR), a koji svi troškovi su bili potrebni za vođenje parnice i u skladu s odvjetničkom tarifom.

8. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve presude.

U Daruvaru 12. studeni 2025.

S U D A C :

Branislav Hunjak

P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. ODO Bjelovar, Stalna služba u Daruvaru na broj P-DO-2017/2025

2. Odvjetnica Lacković Marina, Daruvar