REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-1860/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Mariji Malenica-Marić, uz sudjelovanje Marije Halozar kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice ŽZ, zbog prekršaja iz čl. 112. st.15. i prekršaja iz čl.112. st. 14. u vezi čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, povodom obaveznog prekršajnog naloga PU zagrebačke, II Postaje prometne policije Zagreb, Klasa 211-07/24-4/108108, 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Temeljem čl.182. t. 3. Prekršajnog zakona ( Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18),

Okrivljenica: ŽZ, kći Ž, rođena **.**.1991. u Zagrebu, državljanka RH, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavana,

k r i v a j e

što:

1. dana 24. lipnja 2024 u 11:40 sati, u Zagrebu, upravljajući biciklom broja okvira Y14A006593 biciklističkom stazom koja se proteže istočnim nogostupom [adresa] u smjeru juga, ne krećući se biciklističkom stazom koja se proteže zapadnim nogostupom kolnika u smjeru kretanja,

čime je počinila prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 112. st. 15. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22),

pa joj se na osnovi istog propisa, temeljem čl. . 1. Prekršajnog zakona primjenjuje OPOMENA

II Temeljem čl. . 6. Prekršajnog zakona, okrivljenica se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova postupka iz čl. . 2. t. 1. t. 2. i t. 3. Prekršajnog zakona.

III Temeljem čl.182. t. 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da:

2. u vrijeme i na mjestu kao pod točkom 1. dolaskom do raskrižja sa Zadarskom ulicom pri prelasku kolnika nije obratila pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja joj se približavaju ne prelazeći kolnik tek nakon što se uvjerila da to može učiniti na siguran način, već je s nastavila vožnjom prelazeći kolnik po obilježenom pješačkom biciklističkom prijelazu u smjeru juga, pa je na prednju lijevu bočnu stranu njezinog bicikla, prednjim lijevim dijelom naletjelo osobno vozilo ZG 9409FD, koje se kretalo sjevernom kolničkom trakom Zadarske ulice u smjeru zapada, dolaskom do raskrižja započelo je skretati desno u smjeru sjeverozapada prema istočnom kolniku [adresa], a od navedenog naleta okrivljenica je s biciklom pala na kolnik, na desnu bočnu stranu, zadobivši tjelesne ozljede i liječnička pomoć joj je pružana u KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu,

pa da bi time počinila prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 112. st. 14. u vezi čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22),

Obrazloženje

1. PU zagrebačka, II Postaja prometne policije Zagreb, Klasa: 211-07/24-4/108108 izdala je 4. prosinca 2024. obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenice zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude, koji je temeljem pravovremenog prigovora okrivljenice, stavljen izvan snage i proveden je žurni postupak.

2. Okrivljenica je u pisanoj obrani navela da se u odnosu na prekršaj iz čl. 112. st. 6. i st. 14. Zakona o sigurnosti prometa na cesta oštećenik svojim vozilom kretao sporednom cestom ([adresa]) ulazeći u raskrižje s glavnom cestom ([adresa]), a ona se kretala glavnom cestom ([adresa]) prelazeći preko privoza sporedne ceste ([adresa]). Mjerodavna pravila o prednosti prolaska u raskrižjima, kada je riječ o biciklistima, propisana su Pravilnikom o biciklističkoj infrastrukturi (NN 28/16) Odredbom članka 26. Pravilnika, koja je u konkretnom slučaju mjerodavna, je propisano: Biciklistički promet vodi se u raskrižju izravno preko privoza sporedne ceste biciklističkom trakom (Slika 21.) ili biciklističkom stazom (Slika 22.) u kojem slučaju biciklisti imaju prednost u odnosu na sudionike prometa koji u raskrižje ulaze iz sporedne ceste ili skreću u sporednu cestu. Primjenom citirane odredbe Pravilnika na činjenice konkretnog slučaja posve jasno proizlazi to da je okrivljenica u konkretnom slučaju, vozeći se preko privoza sporedne ceste ([adresa]) imala prednost prolaska u odnosu na oštećenika koji je u raskrižje ulazio iz te sporedne ceste ([adresa]). Smatra da je oštećenik bio dužan zaustaviti svoje vozilo i propustiti je. Dodatno, za ukazati je i to da se, gledano iz perspektive oštećenika, ispred obilježene biciklističke staze kojom se kretala nalazio još i obilježeni pješački prijelaz. S tim u vezi valja ukazati na odredbu članka 38. stavka 2. ZSPC kojom je propisano da kada prilazi obilježenome pješačkom prijelazu, vozač mora upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da u slučaju potrebe, može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza. Dakle, oštećenik ne samo da se nalazio na sporednoj cesti s obvezom propustiti sva vozila na koja nailazi pa i bicikl, odnosno njezin bicikl, već je uslijed činjenice da se na predmetnom mjestu neposredno prije nalazio i obilježeni pješački prijelaz bio dužan upravljati svojim vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da u slučaju potrebe, može pravovremeno zaustaviti svoje vozilo. Ona je pak, s druge strane, imala razloga pouzdati se u to da će oštećenik doista i voziti oprezno te primjerenom brzinom, kao i da će poštivati pravila o prvenstvu prolaska u raskrižje. Polazeći od ovih okolnosti, moglo bi joj se počinjenje prekršaja iz članka 112. stavka 6. i 14. ZSPC eventualno stavljati na teret tek onda ako bi ona svojom posve iracionalnom vožnjom izletjela pred vozilo oštećenika na takav način da on to nikako nije mogao predvidjeti niti se pravovremeno zaustaviti. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi to da je oštećenik mogao uočiti okrivljenicu najkasnije u trenutku kada je stupila na kolnik, kao i to da je mogao zaustaviti svoje vozilo da je počeo kočiti onda kada je mogao uočiti okrivljenicu. Jednako tako, vještak je utvrdio i to da se okrivljenica kretala brzinom od oko 5-10 km/h, što za vozača bicikla znači sporu vožnju. Iz tako utvrđenih okolnosti sukladno nalazu i mišljenju prometnog vještaka nikako ne može proizaći zaključak da bi okrivljenica posve iznenadno i neočekivano izletjela pred vozilo kojim je upravljao oštećenik i tako skrivila predmetnu prometnu nesreću. Naprotiv, a polazeći od toga da je u odnosu, na oštećenika imala pravo prednosti prolaska, te uzimajući u obzir udaljenost i brzinu vozila oštećenika, imala je sve razloge vjerovati u to da ju oštećenik može pravovremeno uočiti, da se oštećenik može, nakon što ju uoči, pravovremeno zaustaviti i propustiti ju, poštujući tako prometnu regulaciju iz koje proizlazi njezino pravo prednosti prolaska. Na temelju toga pravilno je procijepila i uvjerila se da može prijeći kolnik na siguran način. Drugim riječima, vozeći se po obilježenoj biciklističkoj stazi, pri prelasku kolnika obratila je pažnju na udaljenost i brzinu vozila koje joj se približavalo (kojim je upravljao oštećenik) te je započela s radnjom prelaska kolnika tek nakon što se uvjerila da to može učiniti na siguran način. Sudski vještak u svom mišljenju navodi slijedeće: Prometno tehnička analiza prometne nesreće je pokazala da do prometne nesreće ne bi došlo da je oštećenik propustio okrivljenicu, koja se kretala preko obilježene biciklističke koja se pruža preko obilježenog pješačkog prijelaza [adresa]. Pored takvog stanja stvari ne može joj se stavljati na teret počinjenje prekršaja iz članka 112. stavka 6. i 14. ZSPC pa se predlaže sudu donijeti presudu kojom će se osloboditi optužbe u odnosu na predmetni prekršaj. U odnosu na prekršaj iz čl. 47. st. 1. i 3. u vezi s člankom 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cesta, priznaje činjenicu da se u konkretnom slučaju kretala biciklističkom stazom koja se proteže istočnim nogostupom [adresa] u smjeru juga, odnosno da se nije kretala biciklističkom stazom koja se proteže zapadnim nogostupom kolnika u smjeru kretanja. Međutim, osporava primjenu članka 293. stavka 2. ZSPC jer u konkretnom slučaju prema rezultatima dokaznog postupka proizlazi to da ne postoji uzročna veza između te njezine radnje i izazivanja prometne nesreće. Naime, iz ukupnosti dokaza u spisu, a osobito iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka nedvojbeno proizlazi to da je za predmetnu prometnu nesreću kriv oštećenik. Vještak je nedvojbeno utvrdio da do prometne nesreće ne bi došlo da je oštećenik propustio okrivljenicu. S obzirom na to da je imala prednost prolaska pa ju je oštećenik bio dužan propustiti, a da ju je mogao i morao pravovremeno uočiti te da je mogao pravovremeno zaustaviti svoje vozilo, slijedi da ne postoji uzročna veza između njezine radnje i nastanka prometne nesreće pa nije moguće primijeniti odredbu članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Polazeći od takvog stanja smatra da bi ovaj njezin propust sukladno pravilu iz čl. 47. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama sud trebao primijeniti institut beznačajnog prekršaja. Smatra da je potrebno primijeniti odredbu članka 24.a Prekršajnog zakona kojom je propisano: Nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Također smatra da bi sud u konkretnom slučaju trebao cijeniti sljedeće okolnosti konkretnog slučaja, da priznaje činjenicu da je svojom radnjom postupila protivno pravilu iz članka 47. stavaka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izražava i osobito žaljenje zbog navedenog propusta, da svojim postupanjem nije ostvarila obilježja niti jednog drugog, a osobito ne težeg prekršaja, što proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, ukazuje se na to da samim tim postupanjem protivno pravilu iz članka 47. stavaka 1. ZSPC okrivljenica nije izazvala prometnu nesreću već je ona posljedica sasvim drugih okolnosti, a uslijed same prometne nesreće upravo je ona ta koja je pretrpjela tjelesne ozljede, pa je veći samo to za nju dovoljno otegotna posljedica, radi se o osobito lakom prekršaju, što proizlazi već i iz same činjenice da je propisana novčana kazna od 30 eura. Slijedom svega navedenog, predlaže se sudu donijeti presudu kojom će se osloboditi optužbe u odnosu na oba prekršaja koja joj se stavljaju na teret obveznim prekršajnim nalogom.

3. Nadalje, sud je u svojstvu svjedoka ispitao DZ i KZ, proveo prometno vještačenje sa stalnim sudskim vještakom za cestovni promet mr. sc. Robertom Spudićem, dipl. ing., pročitao zapisnik o očevidu, izvješće o poduzetom, bolničku prijava za ŽZ, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za KZ, zapisnik o vještačenju uz analizu alkohola u krvi i mokraći za KZ, razgledao skicu mjesta događaja i fotografije, te pročitao izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenicu.

4. Svjedok DZ iskazao je da se 24. lipnja 2024. nalazio kao suvozač u osobnom vozilu kojim je upravljao HZ [adresa], sjećajući se da su došli do raskrižja sa [adresa], gdje se isti zaustavio ispred raskrižja, provjerio prometnu situaciju, jer je na tome mjestu pješački prijelaz, a potom biciklistička staza. Nakon toga je krenuo međutim, tada je vidio vozačicu na biciklu koja je doslovno izletjela pred vozilo, a dolazila je iz smjera sjevera, krećući se u smjeru juga, kratko se zadržala na biciklu, a potom je pala na tlo. Na pitanje branitelja okrivljenice svjedok je odgovorio ,da je vozačicu na biciklu vidio tek u trenutku kada je izletjela pred vozilo, nije gledao u desnu stranu, ali pretpostavlja, da je gledao da bi vidio. Po njegovoj slobodnoj procjeni vozačica bicikla se kretala od oko 15 km/h obzirom da se pojavila odmah pred vozilom, te je na pitanje branitelja okrivljenice još pojasnio da se okrivljenica vozila manjom brzinom od ove, vidio bi njezino kretanje prije, a i ona bi se zaustavila prije vozila.

5. Svjedok HZ iskazao je da je 24. lipnja 2024. upravljao osobnim vozilom [registarska oznaka] [adresa], a kada je došao do raskrižja sa [adresa], kod trgovačkog centra Lidl, zaustavio se ispred pješačkog prijelaza, provjerio prometnu situaciju, lijevu i desnu stranu, te kako je mogao dalje krenuti došao je do biciklističke staze koja je nakon pješačkog prijelaza, gdje je opet provjerio prometnu situaciju pa kako nitko nije nailazio biciklističkom stazom, lagano je krenuo, ali kako je krajičkom oka vidio da nailazi vozačica na biciklu iz smjera sjevera, zakočio je, međutim vozačica bicikla je stala i nakon toga pala na tlo. Na pitanja branitelja okrivljenice svjedok je odgovorio da se zaustavio ispred pješačkog prijelaza, provjerio prometnu situaciju, nakon toga krenuo prema biciklističkoj stazi, bio je zaustavljen oko par sekundi, jer nije bilo prometa, pogledao je lijevo i desno, te niti s jedne strane nije nailazio bicikl.

6. Prometni vještak mr. sc. Robert Spudić. dipl. ing., nakon što je proučio spis predmeta dao je svoj nalaz i mišljenje u kojemu je naveo da na temelju oštećenja na osobnom automobilu oštećenika i bicikla okrivljenice, proizlazi da je osobni automobil oštećenika prednjim dijelom vozila naletio na lijevu bočnu stranu bicikla okrivljenice. Kako na kolniku nisu ostali materijalni tragovi koji bi upućivali na mjesto kontakta, tehničkim putom nije moguće odrediti točno mjesto kontakta. Način kretanja osobnog automobila i bicikla upućuje da je mjesto kontakta bilo na obilježenoj biciklističkoj stazi koja se pruža preko obilježenog pješačkog prijelaza [adresa]. Usporedbom oštećenja na osobnom automobilu, naletna brzina osobnog automobila na bicikl iznosila je oko 10 km/h. Okrivljenica je osobnom automobilu oštećenika dolazila s desne strane. Prema načinu kretanja osobnog automobila brzina kretanja osobnog automobila oštećenika neposredno prije prometne nesreće iznosila je oko 10-15 km/h. Da se osobni automobil zaustavljao intenzivnim kočenjem, mogao se pri brzini od 10- 15 km/h, zaustaviti na putu od oko 3,3 m. Okrivljenica se kretala preko obilježene biciklističke staze koja se pruža preko obilježenog pješačkog prijelaza [adresa] tako da je oštećenik mogao uočiti okrivljenicu najkasnije u trenutku kada je stupila na kolnik. Okrivljenica se na biciklu kretala prosječnom brzinom od oko 5-10 km/h. Brzina kretanja od 5-10 km/h za vozača bicikla znači sporu vožnju. Od stupanja u zonu pješačkog i biciklističkog kretanja do mjesta naleta okrivljenica je prešla put od oko 3,0 m. Za prelazak navedenog puta okrivljenici na biciklu je bilo potrebno vremenski oko 2,4 s. U trenutku kada je okrivljenica stupila s biciklom u zonu pješačkog i biciklističkog prometa, osobni automobil se nalazio udaljen od mjesta naleta oko 4,9 m. Da je tada oštećenik reagirao intenzivnim kočenjem, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije naleta jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio oko 3,3 m. Prometno tehnička analiza prometne nesreće je pokazala da do prometne nesreće ne bi došlo da je oštećenik propustio okrivljenicu koja se kretala preko obilježene biciklističke koja se pruža preko obilježenog pješačkog prijelaza [adresa]. Na pitanje branitelja okrivljenice kada je vozač osobnog vozila mogao najranije uočiti vozačicu bicikla, prometni vještak je odgovorio da je vozač osobnog automobila mogao najranije uočiti vozačicu bicikla kada se kretala po biciklističkoj stazi, odnosno, kada još nije stupila na pješački prijelaz s biciklističkom stazom. U nalazu je napisao da je vozač osobnog automobila mogao uočiti najkasnije vozačicu bicikla kada je stupila na obilježen pješački prijelaz s biciklističkom stazom, jer je u tom trenutku nastupila opasnost za vozača osobnog automobila.

7. Nakon ovako provedenog postupka, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenica počinila djelo prekršaja opisano pod točkom 1. izreke presude.

8. Naime, nesporno je utvrđeno da se upravljajući biciklom nije kretala biciklističkom stazom u smjeru kretanja, postupivši na taj način protivno odredbi čl. 112. st. 15. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

9. Stoga je sud okrivljenicu za ovo prekršajno djelo i proglasio krivim, te joj temeljem čl. . 1. Prekršajnog zakona primijenio opomenu umjesto novčane kazne koja je propisana Zakonom, imajući u vidu činjenicu da je priznala počinjenje prekršaja, da je iskazala žaljenje, okolnost da su prekršajem samo za nju nastupile posljedice, a osobito cijeneći pri tome činjenicu da do sada nije bila nikada kažnjavana, što je vidljivo iz izvatka iz prekršajne evidencije, koji je sud pročitao, čime se ukazuje da nije sklona činjenju prekršaja, te da je ovo izolirani slučaj u dosadašnjem discipliniranom ponašanju okrivljenice kao sudionika u prometu, pa se može opravdano očekivati da će se i ubuduće kloniti činjenja prekršaja, tako da će se primjenom ovakve mjere upozorenja okrivljenici postići svrha prekršajnih sankcija.

10. Temeljem u izreci citiranih propisa, okrivljenica je oslobođena dužnosti naknade troškova postupka u cijelosti, jer ih ne bi mogla naknaditi bez štete za svoje nužno uzdržavanje.

11. Sud je nakon provedenog postupka, analizirajući obranu okrivljenice i sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, okrivljenicu temeljem čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe za prekršajno djelo opisano pod točkom 2. izreke presude, jer ne nalazi dokazanim da je okrivljenica počinila opisano djelo prekršaja. Naime, okrivljenica je u svojoj obrani u potpunosti porekla počinjenje terećenog prekršaja, otklanjajući svaku mogućnost da bi svojim postupanjem isto počinila, dok se iz iskaza, tijekom postupka, ispitanih svjedoka DZ i KZ, nije moglo sa sigurnošću potvrditi na koji način je došlo do prometne nesreće, odnosno, da li je to bilo iz razloga jer okrivljenica upravljajući biciklom pri prelasku kolnika nije obratila pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja joj se približavaju ne prelazeći kolnik tek nakon što se uvjerila da to može učiniti na siguran način. Sud je nadalje proveo prometno vještačenje sa stalnim sudskim vještakom mr. sc. Robertom Spudićem, dipl. ing., čiji je nalaz i mišljenje u potpunosti uvažio cijeneći ga objektivnim, logičnim, stručnim i nepristranim, te danim po pravilima znanosti i vještine, budući je uzeo u obzir sve elemente relevantne za utvrđivanje materijalne istine. Naime, prometni vještak je u svojemu nalazu i mišljenju je naveo da kako na kolniku nisu ostali materijalni tragovi koji bi upućivali na mjesto kontakta, tehničkim putom nije moguće odrediti točno mjesto kontakta, međutim način kretanja osobnog automobila i bicikla okrivljenice upućuje da je mjesto kontakta bilo na obilježenoj biciklističkoj stazi koja se pruža preko obilježenog pješačkog prijelaza [adresa], dakle, biciklističkom stazom kojom se kretala okrivljenica. Nadalje je prometni vještak u svojemu nalazu i mišljenju naveo da se okrivljenica na biciklu kretala prosječnom brzinom od oko 5-10 km/h, koja brzina za vozača bicikla znači sporu vožnju, a od stupanja u zonu pješačkog i biciklističkog kretanja do mjesta naleta okrivljenica je prešla put od oko 3,0 metra, te joj je za prelazak navedenog puta bilo potrebno vremenski oko 2,4 sekundi, te se u trenutku kada je okrivljenica stupila s biciklom u zonu pješačkog i biciklističkog prometa, osobni automobil nalazio udaljen od mjesta naleta oko 4,9 metra, pa da je tada oštećenik reagirao intenzivnim kočenjem, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije naleta, jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio oko 3,3 metra, zaključujući da je prometno tehnička analiza prometne nesreće pokazala da do prometne nesreće ne bi došlo da je oštećenik propustio okrivljenicu koja se kretala preko obilježene biciklističke koja se pruža preko obilježenog pješačkog prijelaza [adresa]. Prema tome prometni vještak mr. sc. Robert Spudić, dipl. ing. svojim nalazom i mišljenjem u potpunosti je isključio navode iz obaveznog prekršajnog naloga da je do prometne nesreće došlo iz razloga jer okrivljenica dolaskom do raskrižja sa [adresa] pri prelasku kolnika nije obratila pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja joj se približavaju, ne prelazeći kolnik tek nakon što se uvjerila da to može učiniti na siguran način, nastavjajući vožnjom prelaziti kolnik po obilježenom pješačkom biciklističkom prijelazu u smjeru juga, već je do iste došlo iz razloga, jer vozač osobnog vozila ZG 9409FD Juraj Lütze, nije propustio okrivljenicu koja se biciklom kretala preko obilježene biciklističke staze koja se pruža preko obilježenog pješačkog prijelaza [adresa].

12. Prema tome, kako okrivljenica u svojoj obrani poriče počinjenje prekršaja, negirajući svaku mogućnost da je postupala na način kako joj se to stavlja na teret, dok se prometnim vještačenjem, provedenim po prometnom vještaku mr. sc. Robertu Spudiću, dipl. ing., isto tako, isključuje da bi okrivljenica postupila protivno odredbi čl. 112. st. 14. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, niti to proizlazi, iz drugih, tijekom postupka, provedenih dokaza, to i sud ne nalazi dokazanim, da je okrivljenica počinila terećeno djelo prekršaja, pa ju je u skladu s načelom in dubio pro reo, po kojemu se u slučaju sumnje u pogledu odlučnih činjenica rješava u korist okrivljenika, temeljem čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona za isto i oslobodio optužbe.

13. Tužitelj je djelo prekršaja opisano pod točkom 2. izreke obaveznog prekršajnog naloga pravno okvalificirao kao prekršaj iz čl. 47. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, međutim iz činjeničnog opisa djela prekršaja proizlazi da se radi o prekršaju iz čl. 112. st. 14. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

U Zagrebu 12. studenog 2025.

Zapisničar

Sudac

Marija Halozar

Marija Malenica-Marić

Protiv ove presude žalba nije dopuštena

Ova presuda je pravomoćna

Dostavna naredba:

1. okrivljenici, ŽZ, [adresa]

2. branitelju okrivljenice, odvjetniku Ivanu Emeru, Zagreb, Vončinina 2/V

3. tužitelju, PUZ, I Postaji prometne policije Zagreb, Klasa: 211-07/24-4/108108

4. pismohrana, ovdje