REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7355/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog AD, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022., 133/2023. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog AD, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 13. travnja 2025., KLASA: 211-07/25-1/5601, URBROJ: 511-12-36-25-1, u sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog AD, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljenom ŠD, na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec u koju se, na temelju članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme za koje je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta mjerom opreza određenom od strane Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, Naredbom od 13. travnja 2025.

II. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog AD odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni ŠD obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 13. travnja 2025., KLASA: 211-07/25-1/5601, URBROJ: 511-12-36-25-1, okrivljeni ŠD proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 199. stavku 7. tog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 66,36 eura.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od dva mjeseca.

2. Okrivljeni ŠD je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor je djelomično osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, izražava žaljenje zbog učinjenog, navodi kako ranije nije prekršajno kažnjavan te ističe loše socioekonomske prilike u obitelji. Navodi kako mu je vozačka dozvola neophodna zbog posla jer je zaposlen na radnom mjestu skladištara - viličarista i obiteljskih prilika. Iz navedenih razloga smatra da je kazna prestrogo određena i predlaže ublažavanje izrečene novčane kazne ili izricanje opomene i ukidanje zaštitne mjere.

5.1. Okrivljenik je u prilog vlastitim navodima, u skladu s odredbom članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona, dostavio presliku isplatne liste za mjesec ožujak 2025. iz koje je vidljivo da je ostvario neto primanja u iznosu od 1.137,51 eur.

6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura pa novčana kazna u iznosu od 660,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj. Navedena kazna primjerena je stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, posebice imajući u vidu visoku koncentraciju alkohola utvrđenu u organizmu okrivljenika (1,43 g/kg).

6.1. Kod takvog stanja stvari, to što izrečena novčana kazna iznosi 60% mjesečnih primanja okrivljenika, u prilog čemu je okrivljenik dostavio obračunsku listu za ožujak 2025. iz koje proizlazi da prima neto plaću u iznosu od 1.137,51 eur, ne predstavlja naročito izraženu olakotnu okolnost koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne. Okrivljeniku se ujedno ukazuje kako je ranija neosuđivanost osobe okolnost koja se očekuje od svakog građanina, zbog čega navedena okolnost ne može opravdati ublažavanje kazne. Slijedom navedenog ovaj Sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Međutim, okrivljeniku je, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, dana mogućnost da ukoliko plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku, da će se novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti.

6.2. Stoga je ovaj Sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

6.3. U odnosu na prijedlog okrivljenika da se umjesto izrečene novčane kazne primijeni mjera upozorenja opomena, valja reći kako u predmetnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu opomene. Naime, sukladno članku 43. stavku 1. Prekršajnog zakona opomena se kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura, uz uvjet da se ispune i preostale pretpostavke propisane tim člankom. S obzirom da je u predmetnom slučaju riječ o prekršaju za koji je propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura, to nije ispunjena prva zakonska pretpostavka za primjenu opomene prema okrivljeniku.

7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

7.1. Međutim, s obzirom da u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio prekršajno osuđivan niti da bi se protiv njega vodio drugi prekršajni postupak, kao i to da je okrivljenik dokazno potkrijepio vlastite navode o tome da mu je vozačka dozvola neophodna za posao, uz činjenicu da je okrivljenik izrazio svijest o štetnosti svog protupravnog ponašanja, to ovaj sud smatra da je zaštitna mjera u trajanju od dva mjeseca izrečena u predugom trajanju odnosno da će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinom primjenom u kraćem trajanju.

7.2. Stoga je ovaj sud, uvažavajući navedene okolnosti te imajući u vidu ukupne okolnosti na strani okrivljenika, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca, smatrajući da će se naznačenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika te da je navedena mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 205. i člankom 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. studenoga 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.