REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-141/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. ZŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 26. lipnja 2023. broj K-488/2020-66 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 17. rujna 2024. broj Kž-897/2023-3, u sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. ZŽ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 26. lipnja 2023. broj K-488/2020-66 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 17. rujna 2024. broj Kž-897/2023-3 ZŽ je proglašen krivim zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca. Na temelju čl. 57. KZ osuđeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen dio kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju osam mjeseci neće se izvršiti ako osuđenik u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Osuđenik je putem braniteljice dr. sc. Lidije Horvat, odvjetnice u Zagrebu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) zbog povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi s čl. 468. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09. ,80/11. ,91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP), teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i toč. 3. ZKP, povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koje su utjecale na presudu. Predlaže da „Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine u cijelosti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.“
3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. ZKP. U odgovoru na zahtjev zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske smatra da je zahtjev osnovan.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Obrazlažući istaknute povrede osuđenik navodi da je obrana na raspravi predložila preslušavanje snimke razgovora između osuđenika i oštećenice „… na okolnost provjere vjerodostojnosti iskaza oštećenice, na kojem sudovi u bitnome temelje osuđujuću presudu.“ što je prvostupanjski sud na raspravi odbio „…pukom konstatacijom da se radi o nevažnom dokaznom prijedlogu bez da ima saznanja o njezinom sadržaju, da bi potom u obrazloženju presude tvrdio da snimke uopće nema u spisu te da mu zbog toga nije uopće poznato što se na toj snimci nalazi.“ Nakon što je ovaj dokazni prijedlog ponovljen i u žalbi protiv prvostupanjske presude, uz prijedlog da žalbeni sud presluša snimku koja je dostavljena uz žalbu, drugostupanjski sud je „…tek u jednom odlomku… u točki 15. utvrdio…“ da je odluka prvostupanjskog suda ispravna. Ističe kako za postojanje kaznenog djela prijetnje nije nevažno je li se između osuđenika i oštećenice „…radilo o uobičajenom agresivnom i prijetećem načinu komunikacije kod kojeg obje strane na takvu komunikaciju pristaju.“ te da je „…pristanak oštećenika razlog isključenja protupravnosti uvriježen u teoriji i praksi.“ Upirući na praksu Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), presude u predmetima Carmel Saliba protiv Malte, Hadjianastassiou protiv Grčke i Anđelković protiv Srbije, u kojima je naglašena dužnost sudova na obrazlaganje svojih odluka, smatra da se i u ovom predmetu radi „…o flagrantnoj uskrati pravde ne samo zato što nema veze između činjenica, pravnih normi i odluke, nego i zato što odlučne činjenice nisu ni utvrđene, a to je primarno da li se oštećeničin iskaz na kojem se temelji osuđujuća presuda može cijeniti vjerodostojnim, jer nisu prevedeni [provedeni] kontrolni dokazi koje je obrana ponudila.“ Stoga drži da je „Uskratom provođenja tih (tog) dokaza došlo …do narušavanja ravnoteže procesnih oružja iz čl. 6.3.d. Konvencije.“ jer je „…dovoljno da se radi i o jednom odlučujućem dokazu što u predmetnom postupku predstavlja upravo navedena snimka razgovora okrivljenika i oštećene.“ koji prikazuje prirodu njihovog odnosa i „…nužno dovodi do oslobađajuće presude…“.
6. Razmotrivši navode iz zahtjeva te sadržaj prvostupanjske i drugostupanjske presude, kao i način na koji je proveden postupak, neosnovani su prigovori osuđenika da mu je odbijanjem dokaznih prijedloga teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to u vidu povrede prava na obrazloženu odluku i prava na jednakost procesnih oružja, kako je to ispravno i argumentirano ocijenio i žalbeni sud.
7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je osuđenik podignutom optužnicom prvotno terećen za tri kaznena djela (nasilje u obitelji, prijetnja i tjelesna ozljeda), a nakon izmjene optužnice izrekom prvostupanjske presude proglašen je krivim zbog kvalificiranog oblika kaznenih djela prijetnje i tjelesne ozljede jer je 10. kolovoza 2020. oštećenici prijetio i udario je u palac lijeve noge, a potom i 13. kolovoza 2020. prijetio fizičkim nasiljem ukoliko ga prijavi policiji zbog kršenja zaštitne mjere koja mu je izrečena u prekršajnom postupku zbog nasilja počinjenog na njezinu štetu zbog čega je oštećenica 17. kolovoza 2020. u strahu za vlastiti život u policijskoj postaji izjavila da želi povući prijavu od 13. kolovoza 2020. zbog kršenja zaštitne mjere, a koje cjelokupno ponašanje je kod oštećenice izazvalo osjećaj straha za život i sigurnost. Time su radnje kaznenih djela jasno određene i opisane što je bilo od značaja za ocjenu i utvrđenje odlučnih i drugih dokazno važnih činjenica u postupku.
7.1. Nadalje, tijekom prvostupanjskog postupka obrana je aktivno sudjelovala u predlaganju dokaza i drugim postupovnim radnjama (ispitivanje svjedoka i vještaka očitovanje o izvedenim dokazima).
7.2. Osuđenik je djela poricao tvrdeći da je oštećenica njega zlostavljala i da je upravo ona ta koja je dolazila k njemu kršeći tako zaštitnu mjeru koja mu je izrečena u prekršajnom postupku. Nakon što je oštećenica ispitana neposredno na raspravi upravo po prijedlogu obrane (premda je ispitana na dokaznom ročištu u prisutnosti osuđenika i branitelja), osuđenik je osporio istinitost tog iskaza i obrana je predložila da se „osim ispitivanja ĐŽ presluša i snimka razgovora između oštećene i okrivljenika i to upravo na okolnost navoda da je cijela situacija bila suprotna onome kako to tvrdi oštećena“ te da se zatraže podaci o broju policijskih intervencija koje je zatražio osuđenik. Prvostupanjski sud je pribavio podatke o policijskim intervencijama po pozivu osuđenika, a nakon što je ispitao svjedokinju IŽ, po prijedlogu obrane dopunski je ispitao oštećenicu. Obrana je na raspravi 19. travnja 2021. ponovila prijedlog da se „presluša snimka razgovora između okrivljenika i oštećene iz koje bi proizlazilo da je oštećena ta koja je zlostavljala okrivljenika“, kao i na raspravi 8. veljače 2023., kada je predložila i druge dokaze (ispitivanje policijskih službenika koji su intervenirali 10. srpnja 2020. i sutkinje prekršajnog suda, traženje podataka o intervencijama PP Imotski po pozivu osuđenika, ispisima telefonskih kontakata između osuđenika i oštećenice, podataka o najmu stanova) a sve zaključno „zbog okolnosti da se cjelokupna optužba temelji na oprečnim iskazima okrivljenika i oštećene“. Na toj je raspravi prvostupanjski sud prijedloge obrane odbio uz konkretno obrazloženje za svaki pojedini prijedlog (list 363 i 364 spisa), koje obrazloženje je sadržano i u razlozima prvostupanjske presude (odlomak 25. do 25.7.). Odmah valja istaknuti da je unatoč odbijenom prijedlogu za ispitivanje policijskih službenika sa intervencije dana 10. srpnja 2020., u nastavku rasprave (rasprava 16. ožujka 2023. list 392 spisa) ispitan kao svjedok policijski službenik FŽ te su u daljem tijeku rasprave pregledane fotografije i platne liste koje je obrana priložila u spis predmeta.
7.3. Što se tiče odbijenog prijedloga za preslušavanje predmetne snimke prvostupanjski sud navodi da „spisu predmeta ne prileži snimka bilo kakvog razgovora između okrivljenika i oštećene, tako da nije jasno niti kada je ta snimka nastala niti na koje okolnosti je predloženo preslušavanje te snimke, niti je poznato što se na toj snimci uopće nalazi pa je stoga stav ovog suda da se tim dokazom ne bi utvrdile ikakve nove činjenice.“
7.4. Drugostupanjski sud je u odnosu na ovaj dokazni prijedlog obrane, problematiziran i ponovljen u žalbi zaključio da je osnovano odbijen prijedlog za preslušavanje snimke „privatnog razgovora optuženika i oštećenice, koju je na neutvrđen način sačinio optuženik, a iz koje, prema tvrdnji žalitelja, proizlazi priznanje oštećenice da je 10. srpnja 2020. prijetila optuženiku jer ovaj događaj nije predmet postupka.“
8. Sagledavajući tako razloge nižih sudova glede odbijenog dokaznog prijedloga obrane za preslušavanje predmetne snimke ne može se zaključiti da obrazloženje ima takve nedostatke da ga čini arbitrarnim. Naime, prema raspravnim zapisnicima razvidno je da se ovaj dokazni prijedlog obrazlagao potrebom provjere vjerodostojnosti iskaza oštećenice u cilju potvrde temeljne teze obrane da je oštećenica zlostavljala i provocirala osuđenika. Prije nego je prvostupanjski sud odbio ovaj prijedlog provedeni su drugi dokazi obrane također u biti usmjereni kontroli iskaza oštećenice odnosno jačanju pozicije obrane, a kako obrana u raspravnoj fazi postupka nije posebno objasnila značaj upravo tog dokaza utoliko su i razlozi prvostupanjskog suda za odbijanje prijedloga bili dostatni. Budući da je u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude obrana podrobnije ukazala na važnost tog dokaza, razlozi o osnovanosti njegova odbijanja u drugostupanjskoj presudi su još dodatno pojašnjeni (dokaz se ne odnosi na inkriminirane događaje).
9. Nadalje, prvostupanjski sud je dao detaljno obrazloženje za činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza te zaključak o krivnji osuđenika uz temeljitu analizu njegove obrane konfrontirane iskazu oštećenice za koji iskaz je, u odnosu na odlučne činjenice determinirane inkriminacijom (odlomak 7. ove odluke) našao potporu u nizu provedenih dokaza (medicinska dokumentacija, sudsko medicinsko te psihijatrijsko psihologijsko vještačenje, policijsko izvješće od 18. kolovoza 2020.). Drugostupanjski sud je ocijenio sve bitne žalbene navode, uključujući i zamjerke o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju zbog odbijanja dokaznih prijedloga obrane, a s tim u vezi i prigovore o teškoj povredi pravičnosti postupka, kako to nalaže mjerodavna odredba čl. 487. st. 1. ZKP. U odnosu na temeljnu postavku obrane valja primijetiti da iz obrazloženja drugostupanjske presude jasno proizlazi ocjena suda kako je odnos osuđenika i oštećenice „…bio kompleksan, opterećen međusobnim sukobima, oboje su bili emocionalno angažirani…“ ali da „ostanak oštećenice u toksičnoj zajednici … unatoč prethodnim sukobima, ne ukazuje, a kako to žalitelj nastoji sugerirati, da iz ponašanja žrtve proizlazi njezina isključiva odgovornost za inkriminirano ponašanje…optuženika, odnosno da je žrtva svjesno izazvala počinitelja…a što bi ga, prema tvrdnji žalitelja, trebalo ekskulpirati.“ (odlomak 11.). Potom je posebno ocijenio žalbeno osporavanje vjerodostojnosti iskaza oštećenice u kontekstu obilježja terećenih kaznenih djela što sve treba sagledati u povezanosti sa odlukom o odbijenom dokaznom prijedlogu, kako je to uostalom i koncipirao žalbeni sud. Drugim riječima, žalbeni sud je temeljito razmotrio sve posebnosti predmeta i shodno tome dao dostatne i relevantne razloge za odbijanje dokaznog prijedloga.
10. Slijedom navedenog, budući da mjerodavne odredbe čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/97. -pročišćeni tekst, 113/00., 124/00.-pročišćeni tekst, 28/01., 41/01.-pročišćeni tekst, 55/01.-ispravak, 76/10., 85/10.-pročišćeni tekst i 5/14.) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. -pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.) ne jamče obrani neograničeno pravo na prihvaćanje svih dokaznih prijedloga, te da je prema čl. 421. st. 1. ZKP raspravni sud ovlašten odbiti izvođenje dokaza uz valjano obrazloženje, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske da odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, kako u odnosu na odbijene dokazne prijedloge obrane tako i u odnosu na meritum stvari nisu arbitrarne niti je zbog odbijanja dijela dokaznih prijedloga obrane narušena procesna ravnopravnost stranaka odnosno povrijeđeno pravo obrane na raspravi.
11. Stoga, kako nisu ostvarene povrede zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP trebalo je na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP zahtjev odbiti kao neosnovan.
Zagreb, 12. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo
