1              Poslovni broj: I Kž-307/2022-12

Poslovni broj: I Kž-307/2022-12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. B. i drugih zbog kaznenih djela iz članka 190. stavak 3. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog T. B., optužene A. I. i optužene M. B. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj K-1/2021. od 21. siječnja 2022., u sjednici održanoj 8. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, optuženog T. B., optužene A. I. i optužene M. B. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Zadru broj K-1/2021. od 21. siječnja 2022. proglasio je krivima optuženog T. B. zbog dva kaznena djela protiv zdravlja ljudi, omogućavanjem trošenja droge iz članka 191. stavak 3. u vezi stavka 1. KZ/11. opisanim u točki 1. izreke i za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i promet drogama iz članka 190. stavak 1. KZ/11. opisanim u točki 2. izreke, a optuženu A. I. i optuženu M. B. proglasio je krivima za kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, omogućavanja trošenja droge iz članka 191. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u točki 3. izreke prvostupanjske presude.

 

1.1. Nakon toga, optuženom T. B. prvostupanjski sud je utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to, za kazneno djelo omogućavanja trošenja droge iz članka 191. stavak 3. KZ/11. u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 1. KZ/11. u trajanju od 6 (šest) mjeseci pa je optuženi T. B. na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 8 (osam) mjeseci u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. srpnja 2020. do 6. kolovoza 2021.

 

1.2. Na temelju članka 68. KZ/11. optuženom T. B. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, a koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

1.3. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. optuženom T. B. oduzeta je PVC futrola od igle-šprice, metalna drobilica za opojnu drogu, metalna cjevčica, tri PVC ampule, medicinska prazna šprica PVC zelene boje, jedna stabljika nalik na indijsku konoplju-marihuanu, a što je oduzeto prema potvrdi PU zadarske broj 00206177 i 00206178 od 16. srpnja 2020.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.; 126/19. i 80/22 dalje: ZKP/08.), optuženi T. B. je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

 

1.5. Optužena A. I. i optužena M. B. za kazneno djelo iz članka 191. stavak 1. KZ/11. osuđene su na temelju tog zakonskog propisa svaka na kaznu zatvora u trajanju od po 8 (osam) mjeseci svaka te su im izrečene uvjetne osude na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženice u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počine novo kazneno djelo.

 

1.6. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optužena A. I. dužna je naknaditi paušalni trošak provedenog kaznenog postupka u visini od 1.000,00 kuna dok je na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optužena M. B. oslobođena obveze naknade troškova kaznenog postupka.

 

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik, optuženi T. B. osobno i po branitelju T. K., odvjetniku u Z., optužena A. I. po branitelju M. P., odvjetniku u Z. i optužena M. B. po branitelju A. K., odvjetniku u Z.

 

2.1. Državni odvjetnik je podnio žalbu zbog odluke o kazni u odnosu na optuženog T. B. i predložio da se optuženi T. B. osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

2.2. Optuženi T. B. osobno i po branitelju T. K., odvjetniku u Z., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, preinači prvostupanjsku presudu u točki 2. izreke na način da se u odnosu na I optuženika T. B. donese oslobađajuća presuda na temelju članka 453. točka 1. ZKP., a u odnosu na djelo iz točke 1. izreke rješenjem ukine prvostupanjska presuda i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim vijećem".

 

2.3. Optužena A. I. žali se po branitelju M. P., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se "pobijana presuda preinači te da se u odnosu na optuženu A. I. donese oslobađajuća presuda, jer opisano djelo nije kazneno djelo prema zakonu".

 

2.4. Optužena M. B. žali se po branitelju A. K., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se "pobijana presuda preinači i optužena M. B. oslobodi od optužbe za učin kaznenog djela iz članka 191. stavak 1. KZ, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku".

 

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi T. B. po branitelju T. K., odvjetniku u Z. i predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije u cijelosti kao neosnovana.

 

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. U skladu sa zahtjevom iz žalbe optuženika T. B. o sjednici vijeća izvješten je taj optuženik, njegov branitelj i državni odvjetnik. Na zakazanu sjednicu vijeća nisu pristupili optuženi T. B., njegov branitelj T. K. i državni odvjetnik pa je na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08. sjednica održana u odsutnosti stranaka, koje su o njoj bile uredno izvještene.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

7. Optuženi T. B. osobno i po branitelju pod žalbenom osnovom bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08. navodi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, što žalitelj nalazi ostvarenim jer da "prvostupanjski sud nije uopće dao ocjenu proturječnih obrana optuženih, iako je sadržaj tih iskaza optuženih od odlučujućeg značenja za postojanje kvalificiranog oblika djela koje se optuženom B. stavlja na teret pod toč. 1. izreke". Također žalitelj navodi da je sud "pojednostavio" sebi činjenično stanje proglašavajući sporne činjenice nespornima, te navodeći u točki 8.15. obrazloženja kako je usvojio i prihvatio u cijelosti nalaze vještaka patologa, toksikologa, vještaka sudske medicine i vještaka psihijatra, premda nije dao nikakve razloge o spornim pitanjima tih nalaza i mišljenja. Ujedno u žalbi se ističe da je izreka presude nerazumljiva u točki 1. pa i proturječna sama sebi i obrazloženju kada navodi da je optuženi B. "dodatno smrvio jednu tabletu nepoznatog sadržaja koju su svi konzumirali ušmrkavanjem na nos" što je prethodilo smrtnom ishodu, a zatim kao uzrok smrti navodi "uslijed predoziranja drogom kokain".

 

7.1. Međutim, protivno navedenim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je dao ocjenu obrana optuženih, u točki 8.2. i prihvatio obrane optuženih koji ne spore da su optuženice, A. I. i M. B., sa M. P. došle u stan optuženika T. B. da im on sredio kokain za uporabu, te da im je on napravio 4 crte te je svatko "povukao" jednu crtu. Kako je tijekom postupka utvrđeno da je optuženik T. B. bio u vrijeme počinjenja djela bitno smanjeno ubrojiv za razumjeti je da se isti brani i nadalje ističe u svojoj žalbi da nije bio svjestan što se događa u njegovom stanu. Naime, suprotno navodima žalbe, da iskazi optuženih su od odlučujućeg značenja za postojanje kvalificiranog oblika djela koje se optuženom B. stavlja na teret pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude, nedvojbeno je utvrđenje da je oštećenik u stanu optuženika dobio od optuženika T. B. kokain, koji je konzumirao i koji je doveo do njegovog smrtnog ishoda, a koja uzročno posljedična veza se utvrdila temeljem vještačenja.

 

7.2. Prvostupanjski sud nije "pojednostavio" sebi činjenično stanje proglašavajući sporne činjenice nespornima, kako se navodi u žalbi, a kako je navedeno u točki 8.1. prvostupanjske presude, jer nije sporan dolazak u stan optuženika T. B., a kako je navedeno u točki 7.1. ove odluke. Nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud u točki 8.15. obrazloženja usvojio i prihvatio u cijelosti nalaze vještaka patologa, toksikologa, vještaka sudske medicine i vještaka psihijatra, premda nije dao nikakve razloge o spornim pitanjima tih nalaza i mišljenja, jer su oni analizirani u točki 8.13. prvostupanjske presude i to svaki nalaz posebno.

 

7.3. Također, nije nejasno navođenje "tablete nepoznatog sadržaja", jer se njezina konzumacija ne uključuje u uzročnost nastanka smrtne posljedice za M. P.. Naime, izrekom navodi da je uslijed predoziranja kokainom M. P. preminuo, a što se i jasno obrazlaže u točki 8.13. prvostupanjske presude.

 

7.4. Pod točkom 1., je jasno i neproturječno prvostupanjski sud osudio optuženog T. B. da je radi uživanja droge stavio na stol drogu kokain, koju su konzumirali optužena A. I., optužena M. B. i preminuli M. P. pa je s njima isto konzumirao uz alkoholna pića i jednu tabletu nakon čega je M. P. legao na krevet u dnevnoj sobi, zaspao i pao u komu da bi uslijed predoziranja drogom kokain preminuo.

 

7.5. Optuženi T. B. u žalbi osporava da je dao trećim osobama drogu i prostor te poriče da ih je zvao i nudio drogu, a time smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje pa će se o toj osnovi ovaj drugostupanjski sud naknadno izjasniti. O. A. I. i optužena M. B. osporavaju pobijanu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka smatrajući da je presuda izreke nerazumljiva, da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama te da se radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., a što je suprotno jasnim i odrđenim razlozima koje je naveo prvostupanjski sud u točkama 9.5., 9.6., i 9.7. obrazloženja.

 

7.6. Naime, iz sadržaja obrane optužene A. I. i M. B. proizlazi da su upoznale M. P. pa da su svi otišli do stana optuženog T. B. gdje je svatko od njih konzumirao kokain i to zato što ih je M. P. tražio i pitao imaju li kakvu osobu koja im može srediti kokain obzirom da te večeri "nije došao njegov čovjek" koji bi mu donio robu pa su ga one odvele do T. B., kojeg su poznavale, na konzumaciju kokaina, koju su svi zajedno konzumirali.

 

7.7. Optužena A. I. ovu bitnu povredu ne konkretizira, već samo parafrazira dio teksta te odredbe, dodajući da je "iz raspoloživog sud pogrešno zaključio o postojanju bitnih obilježja kaznenog djela za koje se ta optuženica tereti", što predstavlja prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Također u žalbi optuženica A. I. navodi da "opis iz izreke u odnosu na nju niti jasno niti konkretno ne određuje koje bi to bile  okolnosti i radnje koje je moguće podvesti pod zakonski opis omogućavanja trošenja opojne droge", što predstavlja i konkretizaciju pozivanja na navod da je izreka presude nejasna i prigovor povrede kaznenog zakona. Međutim, jasno je prvostupanjski sud utvrdio da su obje optuženice drugome omogućile trošenje tvari koja je propisom proglašena drogom jer su nakon što ih je oštećenik pitao znaju li nekog tko ima drogu odvele oštećenika do optuženika T. B. koji im je dao drogu. Time su i jasno i dovoljno određeni svi elementi bića kaznenog djela iz članka 191. stavak 3.KZ/11.

 

7.8. Žaliteljica M. B. istovrsnu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka konkretizira tvrdnjom da "sud nije uopće iznio razloge za svoje utvrđenje da je III optuženica stvorila odluku da nekom omogući korištenje droge" i "nije iznio niti razloge za svoja utvrđenja da je ta optuženica znala, imala ili držala drogu radi davanja drugom na korištenje", što je suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda pod brojem 9.5. i 9.6.

 

7.9. Drugostupanjski sud je ispitao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom iz osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a po službenoj dužnosti je ispitano postoje li povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 1., 5., 6., 9. do 11. i članka 468. stavak 2. ZKP/08. no takve povrede nisu utvrđene.

 

8. Iako optuženi T. B. navodi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na nepotpuno činjenično stanje isto se ne obrazlaže, ali se ustvari navodi da je optuženi T. B. prije dolaska A. I., M. B. i M. P. konzumirao drogu, da im nije dao šest linija kokaina već četiri, a da su optuženice A. I. i M. B. od njega tražile prostor i drogu i kada su došli već su bili pijani i svojom voljom su uzimali drogu. Ujedno, žalitelj smatra da nije utvrđeno "vrijeme konzumacije kokaina i reanimacije i vrijeme smrti" i da o tome nisu ispitani djelatnici HMP, policajci, mrtvozornik, odnosno da nije provedeno kontrolno vještačenje po medicinskom fakultetu ili drugoj ustanovi u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka M. i N..

 

8.1. Naime, suprotno tvrdnjama optuženog T. B., u odnosu na kazneno djelo omogućavanja trošenja droge sve odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene. Neosnovano optuženik navodi da nema dokaza da bi on davao drogu trećim osobama i da im je stavio na raspolaganje prostor radi njenog trošenja, a kaznenim djelom je prouzročena smrt osobe, kojoj je dao tvar, koja je propisom proglašena drogom. Naime, optuženica M. B. je u svojoj obrani potpuno i jasno navele da su u C. A. te večeri upoznale M. P., a M. P. ih je pitao znaju li neku osobu koja ima kokain pa je A. nazvale T. B. pa su otišli svi zajedno u njegov stan. Optužena A. I. je u svojoj obrani navela da je ona nazvala optuženika T. B. i on im je na stol izvadio kokain koji su konzumirali.

 

8.2. Naime, optuženi T. B. u svojoj obrani navodi da su ovo troje došli kod njega te da su svi zajedno konzumirali alkohol i kokain, a kojeg je on ranije kupio.

 

8.3. Ovo kazneno djelo iz članka 191. KZ/11., kazneno djelo omogućavanja trošenja droge čini osoba koja drugoj osobi da na trošenje drogu i stavi mu na raspolaganje prostor radi njenog trošenja. Žalbeni navod optuženika T. B., da su se optužene, A. I. i M. B., dogovorile sa sudom da tako iskazuju, ne dovodi u sumnju osnovano utvrđeno činjenično stanje, jer su obrane optuženica od prvog trenutka istovjetne do završetka kaznenog postupka, a nisu se mijenjale, kako navodi optuženik, da bi bio dogovor sa sudom.

 

8.4. Ujedno nije u pravu žalitelj kada osporava da nema uzročno-posljedične veze konzumiranja kokaina u njegovom stanu i smrtnog ishoda M. P., jer iz obdukcionog nalaza tijela pokojnog M. P., vještakinje dr. A. K. T. proizlazi da je uzrok smrti kod oštećenika M. P. akutno trovanje kokainom. Provedenim kombiniranim sudskomedicinskim-toksikološkim vještačenjem po vještacima sudske medicine dr. D. M. te vještaku toksikologu M. N., utvrđeno je da je oštećenik umro nasilnom smrću uslijed akutnog trovanja kokainom i etilnim alkoholom te se radilo o zajednički nepovoljnom učinku na središnji živčani sustav što je dovelo do smrtnog ishoda, zatajenja vitalnih funkcija. Vještaci su utvrdili da je za smrt bila presudna kombinacija kokaina i alkohola te da nije moguće izraziti udio doprinosa svake od njih. Stoga je ispravno prvostupanjski sud zaključio da postoji uzročno-posljedična veza između konzumacije kokaina kojeg je optuženi T. B. dao na uživanje oštećenom M. P. te da je zbog toga nastupila njegova smrt.

 

8.5. Nije osnovan prigovor optuženog T. B. da on nije znao da je oštećenik konzumirao alkohol, čime osporava subjektivni element inkriminacije, jer je prema iskazima A. I. i M. B., koje obrane prvostupanjski sud osnovano prihvaća kao vjerodostojne iskaze, kao i dio obrane samog optuženika koji je naveo da je "momak došao s bocom đina", jasno da su zajedno konzumirali i alkohol.

 

8.6. Optuženi T. B. također u žalbi u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodi da je i sam konzumirao drogu prije dolaska oštećenika i ostalih optuženica, čime evidentno aludira na stupanj svoje svijesti. No, svijest optuženika je dokazana prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještakinje psihijatar dr. A. S., koja je navela da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela optuženi T. B. bio bitno smanjeno ubrojiv, a konzumacija alkohola i kokaina je uzrokovala neprimjereno i nesmotreno ponašanje i pogrešnu procjenu realiteta. Navodi žalbe optuženika da su svi posjetioci došli već pijani nije u suprotnosti sa utvrđenim činjeničnim stanjem, ali ne umanjuje optuženikovu radnju, kojom je prouzročena smrt druge osobe. U žalbi optuženik navodi da su svi konzumirali istu količinu droge i da nije napravio 6 nego samo 4 linije kokaina. Prvostupanjski sud je prema obrani A. I. utvrdio da je svatko od njih povukao po "2 crtice", dok je obrana optuženika bila da su svaki uzeli po " jednu crticu", no to nije bitno za utvrđenje da je optuženik T. B. dao oštećeniku da troši kokain u njegovom stanu.

 

8.7. Neosnovano je i problematiziranje optuženika u žalbi o ranijem ponašanju oštećenika tog dana pozivajući se na "navode II i III optuženica o tome kako je oštećenik toga dana s njima ujutro konzumirao kokain", čime očito osporava ispravnost utvrđene uzročno-posljedične veze između kokaina konzumiranog kod optuženog T. B. i smrtne posljedice, jer isto ne odgovara utvrđenom činjeničnom stanju temeljem obrana optuženica. Naime, optuženica A. I. je navela da je te večeri oštećenika M. P. vidjela prvi put, a optuženica M. B. je navela da ih je jedan tip te večeri upoznao i pitao, "imaju li što za srediti?"

 

8.8. Iako se optužena A. I. izjašnjava da je kriva za počinjenje kaznenog djela podnosi žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno zakonskom ograničenju da nema pravo žalbe iz te osnove. Naime, a na temelju članka 464. stavak 7. ZKP/08. žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik u odnosu na optužbu za koju se izjasnio da se smatra krivim.

 

8.9. Nije osnovan navod žaliteljice M. B. da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je vrlo jasno prvostupanjski sud utvrdio da je M. P. pitao A. I. i M. B. znaju li osobu gdje mogu nabaviti drogu kokain pa da su one njemu predložile da odu do stana T. B. koji im je dao konzumirati drogu kokain, što je vrlo jasno da su drugome na drugi način omogućili trošenje tvari koja je propisom proglašena drogom pa nema dvojbe o svim bitnim elementima bića kaznenog djela iz članka 191. stavak 1. KZ/11.

 

8.10. Navodi žalbe optuženice M. B. da je pokojni M. P. "bio u totalnom neredu" kad je ušao u stan u kojem živi optuženi T. B. ne dovode u pitanje počinjenje ovog kaznenog djela.

 

8.11. Prema tome, nije osnovana žalba optuženog T. B. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9. U odnosu na povredu kaznenog zakona optuženi T. B. se žali u odnosu na kazneno djelo neovlaštene proizvodnje tvari koje su propisom proglašene drogom smatrajući da je sud trebao njega osloboditi od optužbe jer da se radi o beznačajnom kaznenom djelu.

 

9.1. U pravu je prvostupanjski sud kada u točkama 9.2. i 9.3. obrazlaže zbog čega smatra da kazneno djelo neovlaštene proizvodnje tvari koje su propisom proglašene drogom nije beznačajno kazneno djelo, obzirom da je istovremeno i dao na korištenje drogu trećim osobama od kojih je jedna osoba umrla pa se s tim u vezi proizvodnja marihuane pa i jedne stabljike ne ukazuje beznačajnom, jer se na radi o osobi za koju ne postoji potreba da bude kažnjena. Stoga je u pravu prvostupanjski sud da postupanje optuženika, kako je navedeno pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude ima sve elemente kaznenog djela te se ne može opravdano ocijeniti kao beznačajno kazneno djelo iz članka 33. KZ/11.

 

9.2. Iako optužena M. B. navodi da se žali i zbog povrede kaznenog zakona isto se ne obrazlaže, a drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti ispitao je li na štetu optuženice povrijeđen kazneni zakon na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., pa isto nije utvrdio.

 

10. Državni odvjetnik i optuženi T. B. žale se zbog odluke o kazni u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1) izreke prvostupanjske presude. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti te da je trebalo izreći kaznu zatvora u duljem trajanju dok optuženik smatra da je izrečena kazna represivne naravi utemeljena isključivo na otegotnim okolnostima dok je kao olakotno sud trebao cijeniti da ima kroničnu bolest, potrebno mu je daljnje ambulantno liječenje, terapije ortopeda, fizijatra, da mu je dijagnosticiran granični poremećaj ličnosti, depresija i ovisnost o opijatima te da je on zvao hitnu pomoć kada je primijetio da M. P. ne diše na koji način mu je pokušao spasiti život.

 

10.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženog T. B. prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice važne za individualizaciju kazne. Kao olakotne okolnosti je cijenio optuženikovu bitno smanjenu ubrojivost, primjereno držanje i stav pred sudom, izraženo žaljenje i kajanje te teško narušeno zdravstveno stanje dok je kao otegotno cijenjena činjenica dosadašnje višestruke osuđivanosti.

 

10.2. Ovako odmjerena kazna zatvora nužna je i pravedna kako bi se njome izrazio odgovarajući prijekor društva prema počiniteljima kaznenih djela te je utjecalo na optuženike da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitih ponašanja, ali da se i tom kaznom upozore drugi građani na štetnost činjenja takvih kaznenih djela.

 

10.3. Kako žalba optužene M. B. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na temelju članka 478. ZKP/08., u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj prvostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu i u tom dijelu te je utvrdio da je za optuženu M. B. kao olakotno cijenjena činjenica primjerenog držanja i stava pred sudom, kajanje i žaljenje, dosadašnja neosuđivanost dok otegotnih okolnosti na strani optuženice prvostupanjski sud nije utvrdio te je za ovo kazneno djelo izrekao kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci što je bliže donjoj granici predviđene kazne zatvora za to kazneno djelo i izrečena joj je uvjetna osuda s vremenom provjeravanja od dvije godine.

 

11. S obzirom na žalbu optužene A. I. iz koje proizlazi da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, a na temelju članka 478. ZKP/08., ista u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu i u tom dijelu te je utvrdio da je za optuženu ispravno prvostupanjski sud cijenio kao olakotno, priznanje kaznenog djela, izraženo žaljenje i kajanje te njezinu neosuđivanost i time pravilno utvrdio kaznu zatvora, koja je bliža minimumu predviđenom za kazneno djelo za koje je proglašena krivom, kao i primjereno je prvostupanjski sud odlučio o vremenu provjeravanja, koje odgovara kako počiniteljici kaznenog djela tako i inkriminaciji.

 

12. Iako se optuženi T. B. u svojoj žalbi ne žali zbog odluke o izrečenoj sigurnosnoj mjeri te oduzimanju predmeta, sukladno članku 478. ZKP/08. ispitana je i osnovanost odluke o sigurnosnoj mjeri i oduzimanju predmeta pa je ocijenjeno da je prvostupanjski sud pravilno optuženiku na temelju članka 68. stavak 1. KZ/11. izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog vještačenja, s obzirom na to da su za to ispunjene zakonske pretpostavke te je pravilno utvrdio i njezino trajanje, al također su pravilno i na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. oduzeti od optuženika predmeti koji su uporabljeni za počinjenje predmetnog kaznenog djela.

 

13. S obzirom na izloženo, na temelju članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 8. veljače 2024.