Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-1034/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mašić, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vinke Vrančić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MJS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, protiv tuženika OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Gorana Veljovića, MJ, ZJS, Vladimira Veljovića i Alana Alagića, odvjetnicima u Puli, radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj P-3/2022-15 od 5. srpnja 2024., u sjednici vijeća 12. studenog 2025.

p r e s u d i o

i r i j e š i o  je

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice, te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-3/2022-15 od 5. srpnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-3/2022- 15 od 5. srpnja 2024. odlučeno je:

"I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva utvrđenje ništetnosti Ugovora o [broj kredita], koji je dana **.**.2005. sklopljen između tužiteljice MJS, OIB: [osobni identifikacijski broj], i HVB Splitske banke d.d. kao pravnog prednika tuženika OTP banke d.d., OIB: 52508873833, osim u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti:

- odredbe čl. 4. Ugovora o [broj kredita], u dijelu koji glasi: "Kamatna stopa je promjenljiva..."

- odredbe čl. 10.1. Ugovora o [broj kredita], koja glasi: "Redovna kamata je promjenljiva a utvrđuje se Odlukom u visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora. O izmjeni kamatne stope Kreditor se obvezuje pravodobno i pouzdano obavijestiti Korisnika kredita, te mu dostaviti izmijenjeni iznos anuiteta."

- odredbe čl. 1.2. Ugovora o [broj kredita], koja glasi: "Kredit će se isplatiti prema kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja."

- odredbe čl. 11.d) Ugovora o [broj kredita], koja glasi: "1. Mjesečni anuiteti plaćaju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća. 2. Ukoliko Korisnik kredita zakasni sa uplatom mjesečnog anuiteta kreditor će na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima a na prijevremene uplate primijeniti će prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan dospijeća."

- odredbe čl. 15.1. Ugovora o [broj kredita], koja glasi: "Korisnik kredita potpisom ovog ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenljivošću tečaja izabrane valute Ugovora koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK a kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora."

u kojem dijelu se tužba odbacuje kao nedopuštena.

II. Odbacuje se, kao nedopuštena, tužba u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva utvrđenje ništetnosti Odluke o otkazu/raskidu Ugovora o [broj kredita] koji je sklopljen između tužiteljice MJS, OIB [osobni identifikacijski broj], i HVB Splitske banke d.d. kao pravnog prednika tuženika OTP banke d.d., OIB 52508873833.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

IV. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura sa zateznom kamatom od 6. srpnja 2024. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.".

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu i rješenje pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalbu usvoji te pobijana presuda preinači usvajanjem u cijelosti tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je ugovor o kreditu ništav u cijelosti. Žalba ne sadrži prijedlog o postupanju višeg suda u odnosu na rješenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništavosti Ugovora o namjenskom [broj kredita] (u daljnjem tekstu: Ugovor) koji je zaključen između tužiteljice i prednika tuženika **.**.2005., kao i zahtjev za utvrđenje ništavosti Odluke tuženika o otkazu Ugovora o kreditu od **.**.2009. Tužiteljica smatra da je Ugovor ništav u cijelosti obzirom na utvrđenu ništavost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti koje odredbe čine bitni element Ugovora, bez kojih Ugovor ne može opstati.

6. Između stranaka je tijekom prvostupanjskog postupka i sada, u žalbenoj fazi, prijeporno je li uslijed ništavosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF čitav ugovor ništav. Nadalje je prijeporno jesu li stekli uvjeti za odbačaj dijela tužbenog zahtjeva.

7. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tužiteljice i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice pobijane odluke su jasne i razumljive i sadrže valjanu i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, čime nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kojeg tužiteljica opisno ističe u žalbi.

9. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1.u vezi s odredom iz članka 220. stavak 2. ZPP-a, kojeg tužiteljica ističe u žalbi tvrdnjom kako prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze (odnosno kako prvostupanjski sud u postupku nije proveo financijsko vještačenje).

10. Naime, prema odredbi iz članka 220. stavak 2. ZPP-a sud je ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti, a neprovođenje dokaza financijskim vještačenjem u konkretnoj pravnoj situaciji nije bilo od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

11. Prvostupanjski sud je ocjenom svih izvedenih dokaza, svakog zasebno i svih u zajedništvu, pravilno utvrdio činjenice bitne za donošenje zakonite odluke u predmetu.

12. U predmetu je, osim ranije navedene nesporne činjenice postojanja ugovornog odnosa između parničnih stranaka, još utvrđeno, te iz stanja spisa proizlazi:

- da je Ugovor o [broj kredita] (dalje: Ugovor) zaključen između tužiteljice i prednika tuženika otkazan po tuženiku dana **.**.2009.,

- da je tužiteljica **.**.2019. podnijela pred istim prvostupanjskim sudom tužbu protiv tuženika (predmet poslovnog broja P-1434/2019) i to radi utvrđenja ništavosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (te radi plaćanja novčanog iznosa za koji je kredit preplatila uslijed ništavosti),

- da je tužiteljica u predmetu P-1434/2019 podneskom od 23. rujna 2020. pored ranije istaknutog tužbenog zahtjeva istakla i zahtjev za utvrđenje ništavosti Odluke o otkazu Ugovora o kreditu,

- da je tuženik u predmetu P-1434/2019 podnio odgovor na tužbu 24. kolovoza 2020. (što znači da je tužbu primio najkasnije ovog datuma),

- da se tuženik u predmetu P-1434/2019 na podnesak tužiteljice kojim se traži i utvrđenje ništavosti Odluke o raskidu Ugovora od **.**.2020. primio 14. listopada 2020.,

- da iz navoda tužbe i navoda iznesenih tijekom postupka u predmetu P- 1434/2019 proizlazi da tužiteljica zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli temelji na utvrđenjima iz postupka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

Sva ova činjenična utvrđenja između stranaka zapravo i nisu sporna.

13. Odredbom iz članka 1021. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) ugovorom o kreditu se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni novčani iznos, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuju banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

14. Dakle, svrha konkretnog Ugovora bilo je da tužiteljica stekne određena novčana sredstva (bez navođenja namjene – nenamjenski kredit), te je tužena svoju ugovornu obvezu ispunila stavljanjem na raspolaganje tužiteljici novčani iznos od 30.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja, a tužiteljica je navedeni iznos bio dužan vraćati u kunama uz ugovorenu valutu u obvezi CHF na dan vraćanja uvećan za ugovornu kamatu koja na dan zaključenja ugovora iznosi 6,99%, te je promjenjiva.

15. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno utvrdio kako tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti Ugovora o kreditu nije osnovan (izuzev u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbačen), pravilno nalazeći kako ništavost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF ne dovodi do ništavosti cijelog ugovora, obzirom ugovor može opstati bez njihovog izuzimanja u primjeni, jer on sadrži sve bitne elemente koji su potrebni za njegovo postojanje i pravnu valjanost.

16. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda navedene nepoštene odredbe u cijelosti ne obvezuju potrošača i to od trenutka zaključenja njegovog ugovora na temelju samog zakona, te se utvrđenjem ništavosti navedenih ugovornih odredaba potrošač, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, dovodi u položaj koji je imao prilikom zaključenja ugovora, kao da nije ni bilo nepoštenih odredaba, obzirom je cilj zaštite koja se potrošaču pruža i koja mu je pružena odlukom donesenom po kolektivnoj tužbi Udruge Franak da se uspostavi pravična ravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka.

17. Utvrđenjem ništavosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužiteljica je dovedena u činjeničnu i pravnu situaciju kao da navedenih odredaba nije niti bilo, odnosno pripada joj pravo na obeštećenje u visini razlike naplaćivane kamate prema početno ugovorenoj kamati, te u visini razlike nastale zbog promjene tečaje valute CHF u odnosu na prvotni tečaj.

18. Ugovor o kreditu, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, može egzistirati bez navedenih ugovornih odredaba obzirom se, ponovno se ističe, kod utvrđenja ništavosti navedenih ugovornih odredba obveza tužiteljice izračunava prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i prema početnom tečaju valute CHF.

19. Prema odredbi iz članka 87. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003. – dalje: ZZP/03) proizlazi da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači i ništavost samog ugovora ako on može opstati bez takve ništave odredbe.

20. Prema odredbi iz članka 324. ZOO-a proizlazi da ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe ako ona nije bila niti uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

21. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda utvrđenjem ništavosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka na način da je tužiteljica kao potrošač dovedena u poziciju kao da je ugovor bio zaključen bez ništavih ugovornih odredaba.

22. Ugovor o kreditu, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima tužiteljice može opstati i bez tih ništavih odredaba, jer je utvrđenjem djelomične ništavosti potrošačima (pa tako i tužiteljici) omogućeno zahtijevati od banke po pravilima o stjecanju bez osnove preplaćene iznose po osnovi utvrđenih ništavih ugovornih odredaba, a tužiteljica je takav zahtjev i istakla u ranije spominjanom predmetu koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-1434/2019.

23. Slijedom navedenog, neosnovano tužiteljica tvrdi kako Ugovor o kreditu nije mogao opstati zbog utvrđene ništavosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kao bitnim sastojcima ugovora.

24. Valja još navesti kako se žaliteljica neosnovano poziva na pravno shvaćanje suda Europske unije u predmetima C 260/18 i C 70/17. U predmetu C 260/18 polazi se od stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi ugovora s valutnom klauzulom koji u sebi sadrži tečajni rizik upitna, ali se istovremeno iznosi shvaćanje da članak 6. Direktive Vijeća EEZ/13 ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih stranaka, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe, kao i da takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredaba ako to proizlazi iz odredaba nacionalnog prava. Da takvi ugovori mogu nastaviti vrijediti bez nepoštenih ugovornih odredaba proizlazi iz ranije citirane odredbe iz članka 324. ZOO- a, kao i iz odredbe sadržane u članku 55. Zakona o zaštiti potrošača.

25. Osim toga, u odluci suda Europske unije C 70/17 istaknuto je načelno stajalište tog suda o primjeni članka 6. stavak 1. Direktive Vijeća EEZ/13 prema kojem nacionalni sudovi nisu ovlašteni dopuniti ugovor uz izmjenu sadržaja ugovorne odredbe, ali se od ovog stajališta može odstupiti iznimno i to u situaciji kada nacionalni sud zbog nepoštenosti pojedinih odredaba cijeli ugovor mora utvrditi ništavim, čime bi se potrošača izložilo za njega nepovoljnim posljedicama. Toj odluci je upravo u cilju zajamčene zaštite potrošača izraženo stajalište da nacionalni sud može iznimno nepoštenu odredbu zamijeniti dopunskom odredbom nacionalnog prava ako se takvom zamjenom izbjegavaju za potrošača nepovoljne posljedice ništavosti cijelog ugovora.

26. Ponovno se ističe da je uvrđenjem djelomične ništavosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli (utvrđenja po kolektivnoj tužbi Udruge Franak) omogućeno tužiteljici da zahtijeva povrat onog što je preplatila temeljem ništavosti takvih ugovornih obveza.

27. Obzirom na izneseno tužiteljica je pravilno obvezana i na naknadu troškova postupka, pa je valjalo žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu te pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a.

28. Neosnovano tužiteljica osporava i pravilnost odluke kojom je dio tužbenog zahtjeva odbačen kao nedopušten. Naime, odredbom iz članka 194. ZPP-a normirano je da parnica počinje teći dostavom tužbe tuženiku, a u pogledu zahtjeva koji je stranka postavila u tijeku postupka parnica počinje teći od trenutka kada je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka. Dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta sud će tužbu odbaciti.

29. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom citirane odredbe odbacio dio zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništavosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te utvrđenja ništavosti Odluke o otkazu Ugovora o kreditu. Parnica je u odnosu na ovaj dio zahtjeva (utvrđenje ništavosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli, te Odluke o otkazu Ugovora o kreditu) u predmetu P-1434/2019 počela ranije teći, u odnosu na početak tijeka parnice u ovome predmetu pa je valjalo je na temelju odredbe iz članka 380. stavak 2. ZPP-a i u ovome dijelu žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

30. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. ZPP-a).

31. Obzirom na sve izneseno odlučeno je kao u izreci.

U Karlovcu 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Ivana Mašić