Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-261/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić, kao članice vijeća, u parničnom postupku tužitelja JF, vl. obrta "[obrt]", OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege, protiv tuženika LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-83/2021- 34 od 9. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-83/2021-34 od 9. siječnja 2023., potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo poslovni broj P-83/2021-34 od 9. siječnja 2023. odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženom LF, da isplati tužitelju JF vl.obrta „[obrt]„ iznos od 114.064,60 kuna sa zakonskom zateznom kamatom sukladno članku 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koja teče počev od 31. kolovoza 2019. do isplate, te je dužan i tužitelju platiti parnične troškove također sa zakonskom zateznom kamatom sukladno članku 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima počevši od dana donošenja presude do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. II Odbija se i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

" II. Utvrđuje se da je tužitelj JF vl.obrta „

JF „suvlasnik u jednoj desetini (1/10) dijela nekretnina i to na kč. broj [katastarska čestica] [adresa] (bazen povr. 32 m2, bazen pov. 32 m2, dvorište pov. 772 m2, kuća, [adresa], 11. povr. 229 m2 ) površIne 1065 m2 upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] [adresa], što je tuženi LF, [adresa] dužan priznati i dozvoliti tužitelju stupanje u posjed njegovog dijela suvlasništva te mu izdati valjanu tabularnu ispravu radi upisa njegovog prava suvlasništva na ovoj nekretnini u navedenom omjeru jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda i to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženik je dužan tužitelju platiti parnične troškove također sa zakonskom zateznom kamatom sukladno članku 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima počevši Posl. br. 30 P-83/2021-34 od dana donošenja presude do isplate, a sve to u roku od

15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III Dužan je tužitelj tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu 4.770,72 eura/35.945,00 kuna*, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 04. siječnja 2023. do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje ZOO) u roku 15 dana., i

r i j e š i o  j e

I Određuje se zabilježba spora na 1/10 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o [katastarska općina], koji se kod ovog suda vodi pod posl. br. P-83/2021.

II Odbija se prijedlog tužitelja da sud odredi zabilježbu spora još i na 9/10 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

III Provedba odluke iz točke I rješenja nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč."

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu (ne i rješenje) pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), kao i zbog odluke o trošku. Tužitelj ističe da je ugovorene radove bilo nemoguće stručno – tehnički poštivati radi tehnološkog procesa za izvođenje tih radova na objektu te veličine. Smatra da se radi o nemogućoj činidbi jer da izvršenje takvih radova u tom roku (3 mjeseca) nije moguće, a što bi se utvrdilo provođenjem građevinskog vještačenja. Ističe da je plaćanjem privremenih situacija 17. veljače 2018. i 27. srpnja 2028. tuženik prešutno produžio ugovoreni rok gradnje. Navodi da je na te okolnosti prvostupanjski sud trebao provesti očevid i građevinsko vještačenje. Ističe da je sud proveo nepotrebno financijsko vještačenje koje je tražio tuženik na okolnost navodno njegovog gubitka zarade jer objekti nisu završeni u ugovorenom roku te da je sud obvezao tužitelja da plati trošak tog nepotrebnog vještačenja. Smatra da sud restriktivno tumači ugovoreni rok gradnje imajući u vidu da tužitelj nije sastavio ugovor. Tužitelj navodi da bi tuženik da je bio pošten prekinuo suradnju sa tužiteljem i angažirao drugog izvođača, ali da je tuženik i dalje nastavio suradnju s tužiteljem, s namjerom da tužitelj izvrši radove koje mu u konačnici tuženik nije namjeravao platiti, niti je platio, imajući u vidu ugovorenu klauzulu. Odluku o trošku pobija navodeći da nije trebalo odlučiti kao u točki I i II prvostupanjske presude pa da onda takva odluka o trošku ne bi bila donesena, a posebno ističe da tužitelj nije tuženiku prouzrokovao trošak financijskog vještačenja. Predlaže da drugostupanjski sud preinači točku I prvostupanjske presude i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati spis prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz uputu provođenja građevinskog vještačenja. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 114.064,60 kn (15.138,97 EUR) temeljem Ugovora o građenju koji je zaključio sa tuženikom **.**.2017. te eventualno kumulirani zahtjev kojim tužitelj traži da ga se utvrdi vlasnikom 1/10 dijela kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište s bazenom upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Prema članku 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda. Nije počinjena ni apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

7. Tužitelj ne osporava u žalbi zaključak prvostupanjskog suda da su obzirom na djelomično suglasne iskaze stranaka u vrijeme sklapanja Ugovora o građenju 23. kolovoza 2017. ugovorile radove u vrijednosti 1.417.448,60 kn (neovisno o manjem iznosu koji je unesen u ugovor) te da je prema prethodnim privremenim situacijama tužitelju kao izvođaču plaćeno 1.302.384,50 kn. Nesporno je da tužitelj tužbom potražuje neisplaćeni iznos u visini od 114.064,60 kn (dakle nešto manje od razlike izvedenih i plaćenih radova), a koji iznos mu tuženik nije isplatio zato što mu je obračunao ugovornu kaznu u iznosu od 84.043,26 kn (11.154,46 EUR) zbog prekoračenja rokova iz članka 10. Ugovora o građenju, zatim zbog nedostatka u radovima u iznosu od 7.087,00 kn (940,61 EUR) te na ime naknade štete za trošak nadzora u iznosu od 38.500,00 kn (5.105,83 EUR), odnosno ukupno 129.630,50 kn (17.204,92 EUR). Pritom u žalbi tužitelj ne dovodi u pitanje osnovanost i točnost obračunate ugovorne kazne, saniranih nedostataka i troška nadzora.

7.1. Tužitelj u žalbi upire da je bilo nemoguće u ugovorenom roku izvršiti izgradnju objekata.

7.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj uveden u posao 4. rujna 2017. (nije sporno) i da tužitelj u ugovorenom roku iz članka 4.1. Ugovora o građenju od 23. kolovoza 2017. nije dovršio radove i sagradio predmetni objekt, što je bio dužan izvršiti do 15. prosinca 2017. Ovi zaključci prvostupanjskog suda su po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dokazani provedenim dokazima, osobito iskazima saslušanih svjedoka, ali i dokumentacijom dostavljenom u spis iz koje je vidljivo da su se radovi povremeno izvršavali od strane tužitelja kroz 2018. godinu pa sve do siječnja 2019., nakon čega tužitelj više nije dolazio na gradilište, time da je objekt u konačnici dovršen s drugim izvođačem u lipnju 2019.

7.3. Žalbenim navodima nije doveden u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da ne prihvaća iskaz tužitelja da je bio usmeni dogovor između stranaka da će se objekt izgraditi do Roh-Bau faze do 15. prosinca 2017., a ostalo do kraja 2018. Pravilno zaključuje na temelju izvedenih dokaza da je u tom dijelu vjerodostojan iskaz tuženika da je ugovoreni rok za dovršetak objekta bio sukladno Ugovoru o građenju 15. prosinca 2017.

7.4. Žalbenim navodima nije doveden u pitanje niti zaključak suda da ugovorna odredba o roku dovršetka radova nije ništetna iz razloga iz članka 296. stavak 1., članka 322. stavak 2. i članka 329. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje ZOO) a na koje okolnosti je prvostupanjski sud dao dostatne i obrazložene razloge.

7.5. Ovo vijeće ne prihvaća žalbeni razlog tužitelja da je građevinskim vještačenjem prvostupanjski sud trebao utvrditi je li bilo moguće sagraditi predmetni objekt u ugovorenom roku, tj. do **.**.2017. Naime, ovu okolnost je prvostupanjski sud raspravio saslušanjem svjedoka i stranaka. Pritom je saslušanjem svjedoka ČF i ZF utvrđeno da su radovi pali u zakašnjenje već u listopadu 2017. kada je već trebala biti pripremljena krovna ploča što se nije dogodilo jer na gradilištu nije bilo dovoljno radnika, da su drugi izvođači (vodoinstalateri i električar) obavili posao u roku i njih da se nije čekalo, da je razlog kašnjenja radova s kamenom bio nedostatak materijala, dinamika plaćanja njihovog rada od strane tužitelja te angažman tih radnika i na drugim gradilištima, da su se radovi razvukli jer je falilo radnika na gradilištu, da su podizvođači angažirani od investitora (tuženika) uglavnom radili na završnim radovima i da o njihovom radu tužitelj kao glavni izvođač nije ovisio pri čemu podizvođači tuženika vezano za vodu, kanalizaciju i struju nisu kasnili, da je glavni vod bio na rubu parcele i da ga je trebalo izmjestiti izvan parcele, a što je bilo vrlo daleko od bazena i kuće pa da to nije moglo ometati glavnog izvođača (tužitelja) da bi mogao izvoditi radove kako je trebalo, da je početkom prosinca 2018. tek bila dovršena fasada po tužitelju koja se radila mjesecima, da je tada tuženik odlučio angažirati drugog izvođača da dovrši ogradni zid, da tužitelj poslije siječnja 2019. nije dolazio na gradilište, da glavni inženjer ŠF koji je imenovan po tužitelju nije koordinirao i organizirao rad na gradilištu, da ga svjedok ČF koji je radio nadzor građenja nije ni vidio na gradilištu, da terminski plan izvođenja radova po tužitelju nije napravljen, da do povećanja obujma radova nije došlo i da je u konačnici objekt dovršen i s manje novaca nego je bilo predviđeno jer je bilo smanjenje radova. Stoga je pravilno zaključio prvostupanjski sud da je razlog kašnjenju bilo to što gradilište nije bilo dobro organizirano, a koja organizacija sukladno odredbi članka 3. Ugovora o građenju je bila na tužitelju, koji je trebao imenovati voditelja radova (inženjera gradilišta) koji bi zatim bio odgovoran za međusobno usklađivanje radova, a sve tim više jer u pojedinim razdobljima do siječnja 2019. tužiteljevi radnici uopće nisu bili na gradilištu za što opravdane razloge tužitelj ne navodi.

8. Slijedom iznesenog, obzirom da je prvostupanjski sud provedenim dokazima pravilno utvrdio i obrazložio da je za izvođenje građevinskih radova izvan ugovorenog roka u cijelosti odgovoran tužitelj, to nije osnovan žalbeni razlog da je za potpuno utvrđenje činjeničnog stanja bilo još potrebno izvesti građevinsko vještačenje.

9. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja kojim upire da predmetni Ugovor o građenju njega ne bi trebao obvezivati jer tužitelj nije sam sastavio ugovor. Predmetni ugovor tužitelja obvezuje jer je ugovorna strana.

10. Neosnovano smatra tužitelj da je prvostupanjski sud restriktivno tumačio ugovoreni rok gradnje, obzirom da je provedenim dokazima utvrđeno da je rok za dovršetak radova bio **.**.2017., i da nije dokazano da bi bilo ugovoreno produljenje tog roka (koji nije samo malo promašen, nego radovi nisu dovršeni niti do siječnja 2019. kada je tužitelj prestao dolaziti na gradilište, pa je tuženik morao angažirati drugog izvođača da dovrši radove).

11. Odluku iz točke II prvostupanjske presude tužitelj nije osporio niti jednim konkretnim žalbenim navodom.

12. Odluku o trošku prvostupanjski sud je pravilno utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu. Pritom je prvostupanjski sud pravilno priznao tuženiku i trošak financijskog vještačenja jer je taj trošak nastao vezano uz dokazivanje osnovanosti i visine procesnopravnog prigovora radi prijeboja u slučaju da tužitelj uspije dokazati osnovanosti i visinu svog tuženog zahtjeva.

13. Slijedom svega iznesenog, obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem članka 168. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I ove drugostupanjske odluke.

14. Obzirom da je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana, to je temeljem članka 166. stavak 1. u svezi članka 154. stavak 1. ZPP-a valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, pa je odlučeno kao pod točkom II ove drugostupanjske odluke.

U Karlovcu 12. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Britvec