Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1781/2025-2

U  I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužiteljice UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Kurcinaku, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Kunštić i Kurcinak iz Koprivnice, protiv tuženika PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Meliti Ranilović - Ferenc, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Melita Ranilović – Ferenc, Darko Ranilović i Jelena Ferenc Kovačić u Koprivnici, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o naknadi parničnog troška sadržanog u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-131/2025-8 od 29. rujna 2025., 12. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o naknadi parničnog troška sadržano u točki II. izreke presude zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-131/2025-8 od 29. rujna 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom zbog ogluhe u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice, te naloženo tuženiku da tužiteljici izda ispravu podobnu za upis prava suvlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u 1/3 dijela koju će u protivnom zamijeniti presuda temeljem koje je tuženik dužan trpjeti i dozvoliti da se tužiteljica upiše kao suvlasnica na navedenoj nekretnini, sve pobliže navedeno kao u toj točki izreke.

2. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 429,16 eur sa zateznom kamatom.

3. Protiv odluke o naknadi parničnog troška sadržane u točki II. izreke citirane presude zbog ogluhe, koja se smatra rješenjem žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje o naknadi parničnog troška preinači odbijanjem zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka te obveže tužiteljicu na naknadu tuženiku žalbenog troška.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prvostupanjska presuda zbog ogluhe u točki I. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice postala je pravomoćna budući da tuženik citiranu presudu zbog ogluhe u tom dijelu žalbom ne pobija.

7. Prvostupanjski sud je odlučujući o naknadi parničnog troška, te cijeneći da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 331.b ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe, budući da tuženik u roku od 30 dana u kojem je prema nalogu suda trebao podnijeti odgovor na tužbu, to nije učinio, zaključio da tužiteljica ima pravo na naknadu parničnog troška u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, pri čemu je prema vrijednosti predmeta spora od 13.270,00 eur, naznačenoj u tužbi tužiteljici priznao za sastav tužbe iznos od 200,00 eur, za PDV 50,00 eur te za trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu zbog ogluhe, za svaku u iznosu od po 89,58 eur, odnosno sveukupan iznos od 429,16 eur.

8. Tuženik u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost odluke o naknadi parničnog troška navodi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

9. Tuženik smatra da za odlučivanje o naknadi parničnog troška u primjenu dolazi odredba čl. 157. ZPP-a, ukazujući da nije dao povoda za tužbu, jer da tužiteljici nikada nije osporavao njezin udio na predmetnoj nekretnini, kao ni njezinoj sestri U u vezi čega da je poštivao sve odredbe ugovora o uzdržavanju koji je sklopio s bakom, ŠĆ, te da u takvim okolnostima tužiteljica nije imala potrebu pokretati predmetni parnični postupak koji da predstavlja obijesno parničenje tužiteljice pa da je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška trebalo odbiti kao neosnovan.

10. Opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

11. Tuženik nije u pravu kada u žalbi ističe da u konkretnom slučaju, s obzirom da je o zahtjevu tužiteljice odlučeno donošenjem presude zbog ogluhe, za odlučivanje o naknadi parničnog troška dolazi u primjenu odredba čl. 154. st. 1. ZPP-a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, a ne odredba čl. 157. ZPP-a, kako to tuženik pogrešno navodi u žalbi.

12. Odredba čl. 157. ZPP-a propisuje da ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je prije nego što se je upustio u raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

13. Tuženik nije u pravu kada u žalbi ističe da nije dao povod za tužbu, budući da je tuženik prema stanju u spisu upisani vlasnik predmetne nekretnine. Iako u žalbi navodi da tužiteljici nikada nije osporavao njezino pravo suvlasništva u 1/3 dijela, tuženik je imao mogućnost sastaviti tabularnu ispravu kojom tužiteljici priznaje pravo suvlasništva u 1/3 dijela na predmetnoj nekretnini što tuženik nije učinio. Isto tako tuženik tužbeni zahtjev tužiteljice nije priznao, budući iako je uredno primio poziv (nalog) suda za podnošenje odgovora na tužbu u određenom roku, tuženik u tom roku tužbeni zahtjev nije priznao, kada bi sud imao mogućnost donijeti presudu na temelju priznanja. Okolnost da tuženik nije podnio žalbu protiv točke I. izreke citirane presude zbog ogluhe ne znači da je time priznao tužbeni zahtjev tužiteljice.

14. U takvim okolnostima, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužiteljici parnični trošak primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

15. Visina parničnog troška u ukupnom iznosu od 429,16 eur tužiteljici je dosuđena uz pravilnu primjenu materijalnog prava s obzirom na vrijednost predmeta spora naznačenu u tužbi u iznosu od 13.270,00 eur, a kojoj vrijednosti predmeta spora tuženik također nije prigovorio.

16. Slijedom obrazloženog žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

17. Prvostupanjska presuda zbog ogluhe u točki I. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 12. studenog 2025.

Sudac

Duško Abramović