Poslovni broj: K-177/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Ulica S. Radića kbr. 81.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Josipu Klisoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Josipe Crnjak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženoga UP, zbog kaznenog djela iz čl. 155. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, - dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice ODO Šibenik br. K-DO-194/2017 od 26. siječnja 2018. godine, na raspravi održanoj i zaključenoj te odluke objavljene 10. studenog 2025. godine, u prisutnosti zamjenice ODO Šibenik VP i punomoćnice oštećenika, odvjetnice Nikoline Crnogaća Grubišić, te bez prisutnosti optuženika

p r e s u d i o  j e

I. OPT. AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. U i majke pok. V rođene A, rođen **.**.1955. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa] na adresi: [adresa], ranije Raslinska ulica II. br. 27, državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, sa završenom NSS, sa mirovinom u iznosu od eura mjesečno, oženjen, otac dvoje djece, vlasnik obiteljske kuće,

k r i v  j e

1. što je neutvrđenog dana u ožujku 2016., u Šibeniku, na makadamskom putu u blizini hotela "Panorama", u osobnom automobilu marke "Opel Corsa" reg. oznake [registarska oznaka], u kojem se na mjestu suvozača nalazila žrtva JP , dok na stražnjem središtu njena majka OP, koristeći okolnost što je žrtva JP (rođena **.**.1996.) osoba s umjerenom duševnom zaostalosti te kao takva štićenica Centra za odgoj i obrazovanje "Šubićevac", u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona, znajući da mu se ista zbog svog stanja ne može oduprijeti, najprije uhvatio žrtvu rukama za grudi, a potom je počeo rukom dirati po spolovilu, pa unatoč tome što ista to nije željela i rekla mu da je ne dira, nastavio je dirati rukom po spolovilu,

što je, dakle, počinio bludnu radnju, a djelo je počinjeno prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine teške duševne smetnje,

2. što je neutvrđenog dana tijekom prosinca 2016., u Šibeniku, na makadamskom putu u blizini hotela "Panorama", u osobnom automobilu marke "Opel Corsa" reg. oznake [registarska oznaka], u kojem se na mjestu suvozača nalazila žrtva JP, dok na stražnjem središtu njena majka OP, koristeći okolnost što je žrtva JP (rođena **.**.1996.) osoba s umjerenom duševnom zaostalosti te kao takva štićenica Centra za odgoj i obrazovanje "Šubićevac", u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona, znajući da mu se ista zbog svog stanja ne može oduprijeti, počeo rukom dirati žrtvu po spolovilu dok drugom rukom skinuo svoje hlače i rekao žrtvi da ga dira po spolovilu, pa kada ista to nije učinila, ponovno zatražio da ga dira po spolovilu, a što je ponavljao sve dok ista to nije učinila,

što je, dakle, počinio bludnu radnju, a djelo je počinjeno prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine teške duševne smetnje.

II. Time je počinio u stjecaju dva kaznena djela protiv spolne slobode, bludnom radnjom iz čl. 155. st. 3. u vezi čl. 154. st. 1. t. 2. KZ/11.

III. Opt. UP se uz primjenu odredbe čl. 51. st. 1. KZ/11 prethodno utvrđuju kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo iz čl. 155. st. 3. i to kazne zatvora od po 8 (osam) mjeseci.

IV. Stoga se opt. AP na temelju čl. 51. st. 2. KZ/11

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA OD 1 (jedne) GODINE.

V. Na temelju čl. 56. KZ/11 opt. UP se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te kazna zatvora od 1 (jedne) godine na koju je optuženik osuđen neće biti izvršena ako on u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženik se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

O b r a z l o ž e nj e

1. Optužnicom ODO u Šibeniku broj K-DO-194/2017 od 26. siječnja 2018. godine tužen je opt. AP za učin u stjecaju dva kaznena djela bludne radnje iz čl. 155. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. toč. 2. KZ-a na način pobliže označen u izreci presude.

2. Optuženik se u svom domu u [adresa] u prisutnosti zamjenice ODO Šibenik i uredujućeg suca očitovao da se ne smatra krivim za učin utuženih kaznenih djela te je izjavio da u potpunosti ostaje pir svojoj obrani koju je iznio na ročištu održanom 07. lipnja 2021. godine, a koji iskaz je u njegovoj prisutnosti pročitan, a na koji on nije imao primjedbi.

3. Na raspravi održanoj 10. studenog 2025. pročitan je zapisnik o saslušanju optuženoga od 09. rujna 2025. godine na njegovoj kućnoj adresi kada se optuženik očitovao o krivnji i iznio svoju obranu i izjavio da u potpunosti ostaje pri svom iskazu kojeg je dao pred sudom 07. lipnja 2021. godine, a u kojem je naveo da ga se neosnovano tereti, da i oštećenu i njezinu majku dugi niz godina poznaje, da je sa majkom od žrtve OP bio čak neko vrijeme i u intimnoj vezi. Kako se radi o njegovim sumještanima, puno puta je majku od oštećene vozio u grad, vozio je i samu oštećenu do Šubićevca gdje je pohađala školu, odnosno Centar za odgoj i obrazovanje, a i majku od oštećene je znao odvesti iz [adresa] u [adresa] po kćerku. Omaškom je navedeno da bi se ovi događaji zbili u ožujku i prosincu 2016. godine, radilo se o 2017. godini, a to sa sigurnošću tvrdi jer je od listopada 2016. do listopada 2017. godine bio „u vezi“ sa gospođom OP, tako da nikako ne bi mogao kroz ožujak 2016. i prosinac 2016. godine biti počinitelj navedenih djela. U vezi događaja iz točke 1. optužnice optuženi je naveo da je on tada JP i njezinu majku vozio iz [adresa] u [adresa], one su rekle da su gladne i da bi nešto pojele, na što im je on ponudio da bi li jele pizzu, na što su one pristale te se sjeća da je u [adresa], nasuprot Doma zdravlja u pekari „Dalma“ kupio pizze. Upravo su one tražile da se maknu iz grada da ih nitko ne vidi, pa na putu za [adresa], stali su nasuprot Hotela „Panorama“ na Šibenskom mostu na makadamskom putu. Tu su pojeli pizzu i popili Coca Colu, ništa se nije dogodilo i nastavili su put prema [adresa]. Upravo je JP u jednome trenutku uzela njegovu ruku i imao je dojam da je htjela da je on dira, odnosno mazi. Odgovorio joj je da „to nije za njega“ i da ga pusti na miru. To je sigurno vidjela njezina majka koja je sjedila iza njih i to je očito razlog zašto je ustvari ona njega teretila, očito zbog te situacije sa njezinom kćerkom, jer je ta cura bolesna i očito ne zna što radi. U vezi kaznenog djela pod točkom 2. optužnice, optuženi je naveo da nema nikakve riječi o tome, vozio ih je par puta do [adresa] i nazad ali nema riječi o tome da bi bio događaj pod točkom 2. Vozio ih je u tri navrata u svome autu i to je bilo 2017. godine. Optuženi se nije mogao decidirano izjasniti o mjesecu ili danu kada ih je vozio, obzirom je prošlo dosta vremena, i nije bilo potrebe da to pamti. Napomenuo je da je inače bio u Domovinskom ratu, zdravstvenih problema da ima od 1992. godine, pojavile su se smetnje u donjim ekstremitetima, a ima i dijabetes. Stanje mu se od 1992. godine počelo svakodnevno pogoršavati i uzelo je maha otprilike od 2010. godine nadalje. U prijateljskim odnosima sa majkom od oštećene bio je godinu i po dana, otprilike kroz 2017. godinu, možda mjesec-dva prije, to se sve tako dogodilo spontano. Povremeno bi je vozio i pomagao joj, ona je inače udovica, pa se između njih razvilo neko prijateljstvo. Ne zna tko ga je prijavio i kako je išla ta procedura, a prijateljstvo sa gospođom OP je prekinuo jer su mu jednog dana, na njegovo veliko iznenađenje, na vrata došli djelatnici policije i tada je saznao što mi se stavlja na teret i za što sam ustvari prijavljen. Nikada nije bio sa oštećenom JP sam u tom vozilu. Isto tako, nije znao u početku da JP ima nekakvih duševnih problema i da zbog toga pohađa ovaj Centar na Šubićevcu i to je naknadno saznao, dakle kada je policija došla po njega i dala mu na znanje da se tereti za nekakva kaznena djela.

3.1. U fazi istrage optuženi je 03. listopada 2017. godine porekao da je počinio terećena kaznena djela, potvrdio je da je jedne prigode bio sa oštećenom i njezinom majkom u automobilu, ali da su jeli pizzu i pili Coca Colu ali da je sama žrtva JP tada povukla njegovu ruku i stavila je na njene grudi, prilikom čega joj je rekao da on nije za to. Također je pritom izjavio da je još dva puta bio sa oštećenom i njenom majkom, ali da tada nije bilo nikakvog diranja. Poznato mu je da je žrtva štićenica "Centra za odgoj i obrazovanje Šubićevac".

4. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi čitanjem obavijesti Centra za odgoj i obrazovanje "Šubićevac" broj 244/2017 od 04. travnja 2017., izvještaja o događaju odgojiteljice TP od 22. prosinca 2016., izvatka iz KE za opt. AP, zapisnika o ispitivanju svjedoka LP od 16. lipnja 2017., zapisnika o ispitivanju žrtve JP od 11. srpnja 2017., zapisnika o ispitivanju svjedoka OP od 13. srpnja 2017., zapisnika o prvom ispitivanju osum. AP od 03. listopada 2017. sa pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom, medicinske dokumentacije Opće bolnice Šibensko-kninske županije Odjela psihijatrije za žrtvu JP, iskaz svjedokinje LP sa zapisnika od 09. rujna 2021. godine, socijalne anamneze koja glasi na ime JP, potvrde Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Odjela za zaštitu vulnerabilnih skupina od 09.06.2022., nalaza i mišljenja Centra za socijalnu skrb od 07.07.2009. godine te rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Šibenik od 06.06.2024. godine.

5. Iz obavijesti Centra za odgoj i obrazovanje "Šubićevac" broj 244/2017 od 04. travnja 2017. proizlazi da je žrtva JP, koja je korisnica tog Centra, vezana uz sumnje za seksualno iskorištavanje od strane starije muške osobe iz [adresa], spominjala da je početkom 2016. godine, po [adresa], znao pratiti neki stariji čovjek na način da vozi auto za njom i kada je sustigne pokušava je pridobiti da uđe u auto na što je ona reagirala na način da je bježala od njega. 30.03.2016. godine, u večernjim satima, ispred škole, uočila je parkirani automobil u kojem je sjedio čovjek kojeg se prepala i to je bio onaj čovjek koji je prati po [adresa]. Sutradan kada je zajedno sa drugim korisnicima u pratnji stručnog suradnika krenula u grad, ona i njen brat J su pokazali automobil ispred zgrade Centra u kojem je sjedio čovjek koji nju uznemirava, a vozilo je bilo marke Opel Corsa, zlatno-smeđe boje, registarskih oznaka [registarska oznaka]. Kako je taj automobil i u narednim danima bio viđan ispred zgrade Centra, polaznici su to rekli osoblju Centra, nakon čega se automobil prestao pojavljivati. U obavijesti je također navedeno da je u prosincu 2016. godine bila u kući samo dva vikenda i da su djelatnici Centra po povratku od jednog od tih vikenda uočili ugriz na Martininom vratu, a sama JP im je rekla da joj je to učinio taj muškarac kojeg je tada nazvala O. JP je također djelatnicima Centra tada rekla da su ona i majka bile s njim u automobilu dok ju je dirao a majka sjedila na zadnjem sjedalu. Tada mu je njena majka rekla da je prestane dirati i on je to učinio. 18. ožujka 2017. godine, majka je u pratnji tog muškarca došla u posjet Martinu Centar i kad je medicinska sestra iz Centra vidjela da se JP i njena majka približavaju upaljenom automobilu u kojem je sjedio taj čovjek, medicinska sestra je pozvala JP a ona se vidno uzbuđena vratila u Centar.

6. Iz iskaza žrtve JP od 11. srpnja 2017. godine proizlazi da je početkom 2016. godine njena majka OP nju odvela sa majčinim prijateljem, kojeg poznaje po imenu O i koji vozi auto sive boje i živi u [adresa], da su pritom u pekari kod Doma zdravlja u [adresa] kupili pizze sa Čajinim novcem, nakon čega su otišli s tim vozilom u šumu blizu hotela Panorama gdje su pojeli pizze. O ju je tada odmah uhvatio za grudi i počeo je dirati što nije htjela i rekla mu je da je ne dira ali ju je on nastavio dirati. Njena majka koja je sjedila na stražnjem sjedalu rekla mu je da prestane ali ju je O nastavio dirati. Ne može se sjetiti kad ju je prestao dirati ali nije ht jela da je dira i jako se loše osjećala radi toga. Te iste godine, u ljetnim mjesecima, isti muškarac je ponovno odvezao nju i njenu majku u [adresa], ponovno su kupili pizze kod Doma zdravlja u [adresa] te ponovno otišli u šumu kraj hotela Panorama, gdje ju je O nakon što su pojeli pizzu počeo dirati dolje a drugom rukom je sebi skinuo hlače te joj rekao da ga dira za pišu. Nije to htjela ali je O i dalje to govorio i tražio da ga dira. Žrtva se ne može sjetiti koliko dugo ga je dirala ali to nije htjela. Zna da se O preziva AP, da živi u [adresa] i vozi sivi automobila, a tijekom 2016. godine, nakon tih događanja, dolazio je do Centra koji pohađa i kad bi ga vidjela u autu prestrašila bi se.

7. Iz izvještaja o događaju odgojiteljice TP od 22. prosinca 2016. proizlazi da je ona u tom izvještaju konstatirala da je vidjela ugriz na vratu žrtve i da joj je žrtva rekla da joj je to učinio čovjek imena O, ali i da joj je žrtva ispričala kako je u automobilu on ljubio njenu majku a potom nju te da ju je dirao po genitalijama. Iz izvještaja o događaju također proizlazi da je sve to žrtva ispričala i odgoji teljicama UPP te RP.

8. Iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da optuženik nije osuđivana osoba.

9. Iz iskaza svjedokinje LP od 16. lipnja 2017. godine koji je pročitan na raspravi proizlazi da je ona ravnateljica Centra za odgoj i obrazovanje Šubićevac koji je oštećena pohađala i da su ona i djelatnici Centra početkom 2016. godine od žrtve JP saznali da JP po [adresa] prati stariji čovjek u automobilu marke Opel Corsa, registarskih oznaka [registarska oznaka] i pokušava je nagovoriti da uđe u njegov auto, da su taj isti automobil djelatnici Centra vidjeli ispred zgrade Centra, da su 20. prosinca 2012. godine na Martininom vratu uočili ugriz za koji im je JP rekla da joj je to učinio optuženi, da ju je optuženik dirao dok je s majkom i s njim bila u automobilu, da ju je prestao dirati kad je majka rekla da to prestane raditi.

10. Iz iskaza svjedokinje OP od 13. srpnja 2017. proizlazi da je svjedokinja iskazala identično kao i žrtva JP u vezi događaja iz ožujka 2016. godine te da se nije mogla sjetiti da bi bio još jedan takav sličan događaj.

11. Iz medicinske dokumentacije Opće bolnice Šibensko-kninske županije, Odjela za psihijatriju proizlazi da je JP osoba sa psihičkim poteškoćama te da boluje od nespecificirane neorganske psihoze i umjerene duševne zaostalosti.

12. Nesporno je da je su u obadvije sporne prigode u vozilu u vlasništvu opt. AP bili on, ošt. JP i njena majka ŽP, da je otprije utuženih događaja poznavao žrtvu i njenu majku, da je znao da žrtva pohađa "Centar za odgoj i obrazovanje Šubićevac", da je znao za njeno psihičko zdravstveno stanje i da su tada jeli pice, dok spornim ostaje da li je tada opt. počinio bludne radnje na štetu ošt. opisane u izreci presude.

13. Obrana opt. nije osnovana. Naime, tvrdnji opt. da je u optužnici omaškom navedeno da bi se ovi događaji zbili u ožujku i prosincu 2016. godine i da se radilo se o 2017. godini, sud nije poklonio vjeru, budući on to s ničim nije potkrijepio, dok iz svih izvedenih dokaza u postupku proizlazi da su se utuženi događaji dogodili upravo u vrijeme navedeno u optužnici. U vezi događaja iz točke 1. optužnice, tvrdnji optuženoga da je upravo žrtva u jednome trenutku uzela njegovu ruku i da je imao dojam da je htjela da je on dira, odnosno mazi, sud nije poklonio vjeru. Prije svega treba istaknuti da on tu svoju tvrdnju s ničim nije potkrijepio niti dokazao. Štoviše, pozvao se na žrtvinu majku koja je sve to navodno vidjela i koja je sjedila iza njih, a u upravo je žrtvina majka ŽP svjedočila da je jasno i iz neposredne blizine vidjela da je opt. dirao tada žrtvu po grudima, iako žrtva na to nije pristala . Štoviše, iskaz svjedokinje OP u potpunom je suglasju s iskazom same žrtve, ali i sa svim ostalim dokazima izvedenim u postupku. Isto tako, u vezi kaznenog djela pod točkom 2. optužnice, tvrdnji opt. da nije ni tada počinio terećeno kazneno djelo, sud također nije poklonio vjeru. Naime, iako ga svjedokinja OP nije teretila za to kazneno djelo, iskaz same žrtve u pogledu počinjenja tog kaznenog djela potpuno je jasan, ali i u suglasju s svim ostalim izvedenim materijalnim dokazima, posebno s Obavijesti i Izvještaju "Centra za odgoj i obrazovanje Šubićevac" te iskazima svjedokinja LP i TP. Kako opt. ni tu svoju tvrdnju s ničim nije dokazao i kako je svjedokinja OP posvjedočila da je prethodno opt. počinio bludnu radnju nad njenom kćerkom i to u istom vozilu i na istom mjestu, svjedočenje svjedokinje o prvom utuženom događaju jaka je indicija da je opt. i sljedeće utužene prigode nastavio s istim protupravnim ponašanjem na štetu žrtve. Nadalje, tvrdnji opt. da nije znao u početku da žrtva ima nekakvih duševnih problema i da zbog toga pohađa "Centar" i da je to naknadno saznao tek kada je policija došla po njega i dala mu na znanje da se tereti za nekakva kaznena djela, sud također nije poklonio vjeru, budući je nesporno da je on sam priznao da je znao voziti žrtvu do te ustanove, da su i žrtva i njena majka to potvrdile te je opće poznato da tu ustanovu u gradu [adresa] pohađaju upravo osobe s psihičkim poteškoćama. Kako opt. s ničim nije dokazao niti tu svoju tvrdnju i kako iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je on znao u vrijeme počinjenja kaznenih djela da žrtva pohađa navedenu specijaliziranu ustanovu, sud je cijelu obranu optuženika ocijenio kao neosnovanu te je zaključka da je ta obrana dana isključivo kao pokušaj da opt. sa sebe otkloni kaznenu odgovornost i posljedice počinjenja kaznenog djela.

14. Suprotno iskazu opt., iskazu žrtve JP, sud je poklonio punu vjeru. Naime, njen iskaz je prikladan njenoj životnoj dobi i psihičkom stanju u trenutku kada su počinjena kaznena djela na njenu štetu i vremenu kada je davala iskaz pred nadležnim tijelom gonjenja. U tom smislu i kontekstu, taj iskaz je dan na uvjerljiv i istinit način. Štoviše, njen iskaz u potpunom je suglasju s ostalim izvedenim dokazima, posebice s iskazima svjedokinja LP i TP, ali u bitnome i s iskazom njene majke, koja je bila neposredni svjedok utuženih događaja. Štoviše, žrtva nema motiv za eventualno svjedočenje te je stoga sud njenom iskazu poklonio punu vjeru.

15. Isto tako, iskazima svjedokinja LP i TP sud je također poklonio vjeru, budući su ti iskazi u potpunom suglasju s njihovim stručnim izvještajima i obavijestima, koji materijalni dokazi su po ocijeni suda također uvjerljivi i stručni. Štoviše, ti iskazi su u potpunom suglasju s iskazom same žrtve. Kako opt. s ničim nije doveo u pitanje vjerodostojnost tih iskaza, tim iskazima sud je poklonio punu vjeru.

16. Dijelu iskaza OP u kojem ona tereti opt. da je dirao po grudima njenu kćerku utužene zgode, iako ona na to nije pristala, sud je poklonio punu vjeru, budući je taj dio njenog iskaza u potpunom suglasju s svim ostalim izvedenim dokazima, posebno u suglasju s iskazom same žrtve, dok dijelu njenog iskaza u kojem ona tvrdi da se ne sjeća da bi se tako nešto slično ponovo dogodilo, sud nije poklonio vjeru. Naime, nesporno je da je svjedokinja bila u ljubavnoj vezi s opt., koji je sam to naveo i što proizlazi i iz izvještaja o događaju odgojiteljice TP, u kojem stoji da su se opt. i svjedokinja ljubili u automobilu u kojem je tada bila i žrtva i upravo ta činjenica ukazuje da je svjedokinja OP u ovom postupku i zainteresiran svjedok, koja je s takvim svjedočenjem, a radi se o događaju kada je opt. skinuo hlače i tražio da ga žrtva dira po spolovilu, što je žrtva i učinila, pokušala otkloniti dio kaznene odgovornosti s optuženika.

17. Bludnje radnje su spolna ponašanja koja prema usvojenim društvenim gledanjima, predstavljaju grubo zadiranje u seksualnost te povređivanje stida i morala u namjeri da se pobudi ili zadovolji vlastita ili tuđa pohota te se kazneno djelo bludnje radnje ostvaruje samo onda kada radnja postoji na tijelu ili dodirom tijela druge osobe.

18. Dakle, kada se analiziraju iskazi optuženoga, žrtve te iskazi svih saslušanih svjedoka, kada se ti iskazi dovedu u vezu izvedenim materijalnim dokazima, kada nema nikakve dvojbe da su opt. i žrtvina majka bili u ljubavnoj vezi u vrijeme kada su počinjena kaznena djela te da su se i ljubili u prisustvu žrtve, kada je nesporno da je opt. znao da je žrtva osoba s psihičkim poteškoćama i da stoga pohađa navedeni Centar i imajući na umu očit motiv za počinjenje kaznenog djela od strane optuženoga, a to je zadovoljenje njegovih seksualnih nagona od strane osobe posebno ranjive zbog njene dobi, ali i prije svega duševne smetnje, tada se iskaz žrtve MP, iskazi svjedokinja TP i LP te dio iskaza svjedokinje OP u kojem ona tereti optuženoga, ukazuje posve logičnim, životnim i uvjerljivim. Prema tome, temeljem svih prednje izloženih zaključaka i utvrđenja ovog, tada je nesumnjivo da je optuženik utužene zgode počinio bludnje radnje u cilju zadovoljenja pohote, sve na štetu žrtve JP, koja je posebno ranjiva.

19. Stoga, sud smatra, da su se u ponašanju optuženoga AP ostvarila sva obilježja terećenih kaznenih djela protiv spolne slobode, bludne radnje iz čl. 155. st. 3. u vezi čl. 154. st. 1. u vezi st. 2. KZ/11, za što ga je ovaj sud i oglasio krivim.

20. Pri odlučivanju o vrsti i visini kaznene sankcije za optuženika i polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, sud je istome od olakotnih okolnosti uzeo u obzir da sud nema podataka da bi opt. nakon počinjenja ovog kaznenog djela kršio zakon te posebno činjenicu da nije osuđivan po bilo kojem osnovu, iz čega proizlazi da je počinjenje ovih kaznenih djela bila iznimka, a ne pravilo, dok od otegotnih okolnosti uzo u obzir njegovo jako loše zdravstveno stanje, u što se uredujući sudac neposredno uvjerio kada je opt. davao svoj iskaz u kući te da je žrtva, osim što se radi o osobi koja boluje od duševnih smetnji i maloljetna, pa je cijeneći težinu počinjenih kaznenih djela i stupanj krivnje i kaznene odgovornosti optuženika te jačinu ugroze, istome za kazneno djelo iz čl. 155. st. 3. u vezi čl. 154. st. 1. i 2. KZ/11, za koje je propisana kazna zatvora šest mjeseci do pet godina, izrekao kaznu zatvora od jedne godine, ali i izvršenje ta kazne uvjetovao sa rokom kušnje od četiri godine, sve u uvjerenju da će se upravo s tako izrečenom sankcijom u konkretnom slučaju ostvariti ciljevi i svrha kako generalne, tako i specijalne prevencije ovog oblika kriminaliteta. Izrečena kazna u potpunosti može izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na svijest počinitelja, ali i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela te utjecati na svijest optuženika i građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljnom i da je kažnjavanje počinitelja pravedno.

21. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženik je oslobođen od plaćanja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda , budući bi ti troškovi, obzirom na njegovo zdravstveno i imovno stanje, ugrozili njegovo redovno uzdržavanje.

U Šibeniku, 10. studenog 2025. godine

SUDAC

Josip Klisović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pismenog opravka istog.

Žalba se podnosi ovom sudu, za nadležni Županijski sud, u pismenom obliku i u dovoljnom broju primjeraka.

DN-a:

1. ODO Šibenik

2. opt. AP

3. žrtva JP preko Hrvatskog zavoda za socijalni rad Šibenik

4. opunomoćenica žrtve, odvjetnica Nikolina Crnogaća Grubišić