Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1436/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Drage Grubeše, predsjednika vijeća, Snježane Androš, suca izvjestitelja i Sanje Sušilović, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice TU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Parlov, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. svibnja 2023. poslovni broj P-3089/19-23, u sjednici vijeća održanoj 06. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. svibnja 2023. poslovni broj P-3089/19-23.
II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.798,29 EUR zajedno s kamatom od 5% prema članka 9. Uredbe o pretvaranju deviznog depozita građana kod banaka u javni dug Republike Hrvatske (Narodne novine 71/91) koje teku
- na iznos od 17.596,59 DEM počev od 01.01.1992. godine pa do 30.06.1995.godine
- na iznos od 8.798,29 EUR počev od 01.01.2000. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužiteljici TU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trga bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 870,63 eur1/ 6.559,76 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i usvoji tužbeni zahtjev.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u okviru žalbenih navoda kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
6. Suprotno žalbenim navodima u pobijanoj presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika te nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 8.798,29 EURA sa pripadajućim kamatama po osnovi deviznog depozita pravne prednice tužiteljice UU kod banke koja je poslovala na teritoriju Republike Hrvatske, a koji je pretvoren u javni dug Republike Hrvatske.
8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:
- da je tužiteljica kao davateljica uzdržavanja 9. studenoga 2009. sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju s primateljicom uzdržavanja LU ovjeren po javnom bilježniku pod poslovnim brojem OV-8266/09 kojim je primateljica uzdržavanja ostavila tužiteljici svoju imovinu između ostalog i "novac koji se nađe na njenim računima kod banaka",
- da je primateljica uzdržavanja umrla **.**.2009. te se nije provodio ostavinski postupak budući je imovinu rasporedila za života predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju,
- da je pok. LU na dan 26. veljače 1992. na štednoj knjižici račun broj 05/13-85-53813-1 imala novčani iznos od 33.280,05 DEM, a na računu broj 05/13- 8516835-2 iznos od 1.135,87 DEM koji je prenijela na Pomorsku banku d.d .Split (izjava br. 560) čiji je pravni sljednik Zagrebačka banka d.d. sukladno Zakonu o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske te je devizna štednja pretvorena u oročeni depozit i prebačena na račun stare devizne štednje br. 2586462908 koji će se isplaćivati u 20 polugodišnjih rata od kojih prva dospijeva 30. lipnja 1995.,
- da prema nalazu i mišljenju vještaka financijsko-knjigovodstvene struke proizlazi da su prednici tužiteljice isplaćivana sredstva deviznog depozita u 10 polugodišnjih rata te da je stanje računa na dan 01. siječnja 2000. iznosilo 17.207,97 DEM i da nema podataka o daljnjim transakcijama osim da je račun zatvoren isplatom 10. srpnja 2001. i otvoren novi devizni račun broj 2486460982 (novi broj 3230950655 po kojem nije bilo prometa nakon 31. prosinca 2001.), koji je na dan 25. ožujka 2015. na zahtjev tužiteljice zatvoren isplaćen iznos od 5,37 EURA i 2,82 kn,
- da vještak nastavno navodi da iz priložene dokumentacije nema podataka o isplatama nakon siječnja 2000., a kako je račun zatvoren 2001. godine, za pretpostaviti je da je za preostali iznos deviznog depozita korisnica računa zatražila da joj banka preda obveznice Republike Hrvatske,
- da je u trenutku smrti prednice tužiteljice (16. studenoga 2009.) devizni račun koji se odnosi na staru deviznu štednju bio zatvoren isplatom 10. srpnja 2001.
9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz zaključak da tužiteljica nije dokazala da na računu njene pravne prednice postoje novčana sredstva koja potražuje tužbom sve pozivom na odredbu čl. 221.a ZPP-a.
10. Sud prvog stupnja je pri odlučivanju koje će važne činjenice uzeti kao dokazane pravilno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ocijenio sve dokaze koje je smatrao potrebnim izvesti radi utvrđivanja tih činjenica.
11. U konkretnom slučaju radi se o obvezi tuženika kao banke za isplatu deviznog depozita koji je pretvoren u javni dug koji je osigurala Republika Hrvatska te je Zakonom o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 106/93. i 58/95.) koji će se isplaćivati u 20 polugodišnjih obroka od kojih je prvi dospio 30. lipnja 1995. te bi dinamikom isplate zadnja rata bila isplaćena 31. prosinca 2004.
12. Iz rezultata provedenih dokaza razvidno je da je pravna prednica tužiteljice LU imala otvoren račun na ime deviznog depozita (stare devizne štednje) kod Zagrebačke banke i da su u razdoblju od lipnja 1995. do prosinca 1999. isplaćivani obroci u ukupnom iznosu 17.207,95 DEM, da bi prema nalazu i mišljenju vještaka isti račun bio zatvoren 10. srpnja 2001., dakle, za života ostaviteljice, te da je za pretpostaviti da je prednica tužiteljice zatražila da joj za preostali iznos stare devizne štednje banka preda obveznice Republike Hrvatske.
13. Navedeno i po ocjeni ovog suda upućuje na zaključak da pravna prednica tužiteljice nije imala daljnjih potraživanja po osnovi stare devizne štednje jer bi u suprotnom zahtijevala ispunjenje obveze isplate daljnjih obroka zbog mogućnosti nastupa zastare potraživanja u smislu odredbe čl. 361. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).
14. Naime, u konkretnom slučaju radi se o isplati deviznih depozita za koje je bila obvezana banka, a ne o štednim ulozima koji su položeni kod banke temeljem ugovora s bankom pa je pravna prednica ispunjenje obveze posljednjeg obroka koji je dospio 31. prosinca 2004. imala pravo zahtijevati 01. siječnja 2005. slijedom čega je nastupila zastara 01. siječnja 2010., a kako se pravna prednica nije obraćala tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora niti pokretala sudski postupak, to je za zaključiti da je tuženik svoju obvezu ispunio.
15. Kako je pravna prednica tužiteljice u trenutku smrti imala otvoren račun kod tuženika koji je tužiteljica zatvorila isplatom iznosa, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se novčana sredstva koja tužiteljica potražuje tužbom nisu nalazila na računu MU kod Zagrebačke banke d.d., to ista sredstva nije niti mogla prenijeti na tužiteljicu kao davateljicu uzdržavanja jer su predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju novčana sredstva koja se nalaze na računu kod banaka u trenutku smrti primateljice uzdržavanja (čl. 3. Ugovora).
16. Nastavno valja ukazati da u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju nije niti naveden broj računa niti naziv banke kod koje se štedni ulozi nalaze, a koja novčana sredstva se prenose u vlasništvo tužiteljice kao davateljice uzdržavanja.
17. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi presudu suda prvog stupnja te je odlučeno kao pod I. izreke.
18. Odluka o trošku pravilna je i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).
19. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu jer ista radnja nije bila potrebna (čl. 155. ZPP-a).
20. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 06. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća
Drago Grubeša
