Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1181/2023-3

Osijek, Europska avenija 7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća, te suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Kate Čavić, OIB 17105084026, iz Funtane-Fontane, Coki 68, zastupane po punomoćniku Đuri Čubrilu, odvjetniku u Puli-Pola, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Jelačića 10, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tužiteljice i tuženika protiv rješenja i presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj P-1865/2019-20 od 31. ožujka 2023., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-1865/2019-29 od 7. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalbe tužiteljice i tuženika uvažavaju se kao osnovane pa se ukida rješenje i presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj P-1865/2019-20 od 31. ožujka 2023. te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu izjavljene žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

" Odbacuje se tužba u odnosu na tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetna odredba: iz čl. 7. ugovora o kreditu broj: 3206399087 sklopljenim dana 23.05.2006. god., potvrđenim kod javnog bilježnika Đordana Pahovića iz Poreča pod brojem: OU-486/06, u dijelu odredbe koji glasi: "Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.693,71 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.", iz čl. 2. ugovora o kreditu broj 3206399087 sklopljenim dana 23.05.2006., potvrđenim kod javnog bilježnik Đordana Pahovića iz Poreča pod brojem: OU- 486/06, u dijelu odredbe koji glasi, kao i u dijelu odredbe koji glasi: "Korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 236.000,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.""

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana isplati iznos od

230.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 24.05.2006. pa do 31.07.2015. god. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

II Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova.

III Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 570,28 eur / 4.296,77 kn*, sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog."

2. Navedenu presudu i rješenje u cijelosti žalbom pobija tužiteljica zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Presudu suda prvog stupnja u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka (toč. III. izreke) i to u dijelu u kojem tuženiku nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 570,28 EUR pravovremeno podnesenom žalbom pobija i tuženik, s prijedlogom da se odluka o troškovima preinači i tuženiku dosudi trošak postupka u preostalom dijelu traženog iznosa. Traži i trošak žalbe.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe su osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje ovaj sud nalazi da zbog pogrešnog pravnog pristupa u rješavanju spornog odnosa i nepravilne primjene materijalnog prava odlučne činjenice nisu u potpunosti i pravilno utvrđene pa su time počinjene povrede iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. u vezi s čl. 355. i čl. 356. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnim odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu br. 320639087 od 23. svibnja 2006. (dalje: Ugovor) koji je kao korisnik sklopio bivši suprug tužiteljice Milenko Čavić s tuženikom, a tužiteljica je bila sudužnik i koji Ugovor je solemniziran pod poslovnim brojem OU- 486/06 po javnom bilježniku Đordanu Pahoviću iz Poreča, kojim joj je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 236.000,00 CHF na rok otplate od 17 godina. Navedene ugovorne odredbe da su ništetne jer prije i u vrijeme zaključenja Ugovora ona kao sudužnik i bivši suprug kao korisnik nisu bili u cijelosti i na pravilan način davanjem potpune obavijesti informirani o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o sklapanju Ugovora kako u pogledu valutne klauzule u CHF za koju je vezana glavnica tako i visini ugovorene kamatne stope za koju je ugovoreno da je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika, a uvjeti promjenjivosti nisu objašnjeni pa nije bilo moguće ni predvidjeti, a ni provjeriti pravilnost odluke tuženika o promjenjivosti stope ugovorne kamate.

6.1. Tužiteljica u zahtjevu navodi i kako je sa suprugom sklopila novi kredit – ugovorom o međufinanciranju i redovnom kreditu od 15. travnja 2011. kod Prve stambene štedionice d.o.o. na iznos od 78.850,00 EUR, radi zatvaranja kredita kod tuženika. U međuvremenu da se razvela od supruga te da je na temelju ugovora o prijenosu ugovora o kreditu od 4. prosinca 2017. na nju prenesena obveza isplate kredita. Stoga smatra da ima aktivnu legitimaciju za podnošenje predmetne tužbe.

6.2. Nadalje, tužiteljica se pozvala na učinke iz kolektivnog spora u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi pravomoćno okončanog donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnu valutnu klauzulu donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž- 6632/2017 dana 14. lipnja 2018.

6.3. Nastavno, tužiteljica postavlja zahtjev za isplatom iznosa od 30.526,25 EUR s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, sve sa pripadajućim zateznim kamatama te da joj tuženik zbog nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora vrati ono što je stekao bez osnove, budući smatra kako je kredit preplatila.

7. Prvostupanjski sud je odbacio deklaratorni dio tužbenog zahtjeva jer je na temelju izvedenih dokaza zaključio da bivši suprug tužiteljice Milenko Čavić nije na tužiteljicu prenio nikakva prava ni obveze iz ugovora o kreditu pa tako niti svoju eventualnu tražbinu prema tuženiku po osnovi preplate po ugovoru o kreditu, odnosno utvrdio je kako je tužiteljica morala zasnovati pasivno suparničarstvo koje bi obuhvatilo sve subjekte predmetnog materijalnopravnog odnosa tj. ugovora o kreditu pa tako pored tuženika obuhvatiti i Milenka Čavića, kao korisnika kredita u tom ugovoru, jer bi se utvrđenje ništetnosti spornih odredbi odnosilo na sve sudionike predmetnog pravnog posla, zbog čega u sudskom postupku svi oni moraju biti stranke, stoga odsutnost takvih sudionika predstavlja nedostatak pasivne procesnopravne legitimacije za vođenje parnice.

7.1. Osim toga, prvostupanjski sud je zaključio kako tužiteljičina tužba, u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti, predstavlja tužbu za utvrđenje (deklaratornu tužbu) iz čl. 187. st. 1. ZPP-a te se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe, a da podizanje tužbe, s tužbenim zahtjevom kakav je postavila tužiteljica, nije predviđeno posebnim propisima.

7.2. Također, prvostupanjski sud je utvrdio nedostatak pravnog interesa za podizanje tužbe za utvrđenje i da isti u konkretnom slučaju ne postoji, budući se pravna zaštita može postići kondemnatornom tužbom.

8. U pogledu kondemnatornog dijela zahtjeva, prvostupanjski sud je utvrdio kako uplate po ugovoru o kreditu nije vršila tužiteljica, već Milenko Čavić, koji je bio korisnik kredita te da ne proizlazi da je te uplate vršio u ime i za račun tužiteljice, a da ugovorima koje su isti međusobno sklopili nije na tužiteljicu prenio svoju eventualnu tražbinu prema tuženiku po osnovi preplate po ugovoru o kreditu. Pritom da je irelevantno što je tužiteljica izvršila većinu uplata po ugovoru o međufinanciranju, kao i eventualna činjenica da se radi o obvezi nastaloj za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i Milenka Čavića.

8.1. Prvostupanjski sud navodi i kako tužiteljica u ovom predmetu uopće nije navela kada su plaćeni anuiteti kredita, koliko je iznosio svaki plaćeni anuitet i za koliko je svaki plaćeni anuitet preplaćen pa da iz tužbe uopće ne proizlazi osnovanost kondemnatornog novčanog tužbenog zahtjeva s označenim iznosom i da nije dostavila dokaze po toj osnovi, već se pozvala na podatke iz otplatnog plana priloženog tužbi, uz napomenu da će se koliko iznosi preplata utvrditi po vještaku financijske struke. Međutim, da su predmet dokazivanja u parničnom postupku tvrdnje stranaka o postojanju ili nepostojanju određenih činjenica koje su sporne i pravno relevantne, odnosno, odlučne za donošenje odluke u određenom sporu pa se dokazi ne mogu predložiti prije tvrdnje o činjenici, jer se dokazom samo provjerava određena činjenična tvrdnja stranke i nije dopušteno dokazivanje radi pukih izvida tj. provođenje dokaza s neizvjesnim ishodom u pogledu činjenica koje će se dokazom utvrditi.

9. Prethodno iznesena pravna stajališta prvostupanjskog suda se ne mogu prihvatiti kako osnovana.

10. Naime, prvostupanjski sud prvenstveno zanemaruje nespornu činjenicu kako je tužiteljica imala status sudužnika prilikom sklapanja Ugovora sa tuženikom. Dakle, u predmetnom Ugovoru tužiteljica je izričito navela da zajedno s korisnikom kredita odgovara za sve obveze korisnika kredita kao solidarni dužnik tih obveza sukladno odredbama čl. 43. - 53. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. – dalje: ZOO).

11. Sudužništvo u svojoj pravnoj osnovi (za razliku od jamstva) ima karakter i elemente pristupanja dugu (čl. 101. ZOO), s obzirom na to da je riječ o ugovoru između vjerovnika i trećega, kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku i stupa u obvezu pored dužnika. Dužnik se ne oslobađa obveze i njegov položaj se ne mijenja. Pristupatelj dugu (sudužnik) nije s dužnikom u ugovornom odnosu u pogledu duga koji on duguje vjerovniku. On je u odnosu samo s vjerovnikom čiju poziciju poboljšava (pojačava) jer ispunjenje jedne te iste obveze može zahtijevati od obojice. Dakle, i dužnik i sudužnik su u obvezi i odgovaraju vjerovniku potpuno samostalno i neovisno jedan od drugoga. Sudužništvo nije jamstvo (nema supsidijarnosti) čak ni onda kad je ugovoren solidaritet (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 2013/2018-2 od 6. ožujka 2019.).

12. Prema odredbi čl. 322. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13. Iako sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti (čl. 327. st. 1. ZOO), postupanje suda je određeno činjeničnim navodima stranaka, odnosno sud o ništetnosti ugovornih odredbi odlučuje u okviru činjenica iznesenih od strane stranke koja se poziva na ništetnost. Odredbom čl. 3. ZPP-a propisano je da stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u tijeku postupka, a da sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala. Odredba čl. 7. propisuje da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok sud nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3.), ako zakonom nije drugačije određeno.

14. Imajući u vidu navedeno, proizlazi da je tužiteljica kao sudužnik Ugovora, zainteresirana osoba iz čl. 327. st. 1. ZOO-a, koja se izričito pozivala na odredbe ZOO-a ukazujući da u Ugovoru kamata nije određena ni odrediva.

15. Kako je tužiteljica u tužbi i tijekom postupka u okviru činjeničnih navoda iznijela činjenice temeljem kojih tvrdi da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne prema odredbama ZOO-a te postavila zahtjev za utvrđenjem ništetnosti dijela ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu za koju je vezana glavnica i promjenjivost kamatne stope temeljem jednostrane odluke tuženika, to prvostupanjski sud nije mogao odbaciti dio tužbenog zahtjeva (deklaratorni), već je bio dužan u okviru činjenica iznijetih u tužbi ili do kraja prethodnog postupka utvrditi je li odredba tipskog ugovora o kreditu ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a i to neovisno o tome što tužiteljica nije korisnik kredita. Stoga je pogrešno pravno stajalište prvostupanjskog suda da je tužiteljica deklaratornim dijelom tužbenog zahtjeva trebala obuhvatiti, pored tuženika i Milenka Čavića, kao korisnika kredita u tom ugovoru, odnosno da ista nema pravnog interesa za podizanje tužbe za utvrđenje, jer se pravna zaštita može postići kondemnatornom tužbom.

16. Nadalje, a u svezi kondematornog dijela zahtjeva, potrebno ja naglasiti kako je u konkretnom slučaju odlučno je li predmetni kredit otplaćen i na koji način te je li zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tuženik sukladno čl. 323. st. 1. ZOO dužan vratiti iznose koje je primio zbog jednostranog povećanja kamatne stope i povećanje tečaja švicarskog franka.

17. Prvostupanjski sud utvrđuje kako uplate po ugovoru o kreditu nije vršila tužiteljica, već Milenko Čavić, koji je bio korisnik kredita, međutim za isto ne daje nikakve relevantne razloge niti je iz obrazloženja prvostupanjske presude vidljivo na temelju čega je prvostupanjski sud izveo taj zaključak.

18. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke ne proizlazi na koji način je sporni kredit otplaćen, odnosno da li je zatvoren sklapanjem novog ugovora o kreditu, kako to tvrdi tužiteljica, a koji ista samostalno otplaćuje ili je zatvoren uplatama njenog supruga, kako to zaključuje prvostupanjski sud, obzirom da o navedenom prvostupanjski sud nije izvodio bilo kakve dokaze, unatoč tome što ih je tužiteljica predlagala.

19. Stoga je žalbom tužiteljice dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, dok je osnovana i žalba tuženika u svezi pogrešne primjene odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.), suprotno pravnom shvaćanju koje je primijenjeno u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024., kao i nedovoljnom obrazloženju odluke o troškovima postupka.

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će sukladno navedenom u ovoj odluci sporni odnos raspraviti primjenom odredbi ZOO-a i s tog stajališta utvrditi odlučne činjenice u svezi ništetnosti i ispunjenja obveze iz Ugovora, na temelju već izvedenih dokaza, ali eventualno i drugih sve uz primjenu čl. 219. st. 2. ZPP-a pa nakon tako potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz valjanu ocjenu dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku te nastavno odlučiti i o troškovima postupka.

21. Slijedom navedenog, žalbe su uvažene kao osnovane i presuda i rješenje suda prvog stupnja ukinuti na temelju čl. 370. i čl. 380. toč. 3. ZPP-a te odlučeno kako je navedeno u toč. I. izreke ove odluke.

20. Odluka iz toč. II. izreke ove odluke donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Osijek, 6. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš