Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž R-82/2025-2

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, po sucu Ireni Lenić, kao sucu pojedincu, pravnoj stvari tužitelja PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Mirku Kovaču, iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja o troškovima postupka sadržanim u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-16136/2021-50 od 28. kolovoza 2025., dana 4. studenog 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužene odbija se kao neosnovana, te se rješenje o troškovima postupka sadržanim u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-16136/2021-50 od 28. kolovoza 2025. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda je naloženo tuženoj Republici Hrvatskoj da na ime razlike plaće isplati tužitelju iznos od 280,46 EUR bruto zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2016. po stopi koja se do 31. prosinca 2022., za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Istim rješenjem je naloženo tuženiku plaćanje tužitelju troška parničnog postupka u iznosu od 976,30 eura zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku od 28. kolovoza 2025. pa do isplate (točka I.), dok je zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog iznosa te zahtjev tužene za naknadu parničnog troška, odbijen kao neosnovan (točke II. i III.).

2. Protiv rješenja o troškovima postupka je žalbu zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava podnijela tužena. Iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija dio odluke kojim je obvezana na plaćanje troškova postupka. Predlaže preinaku odluke o troškovima na način da sud odbije zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška te dosudi tuženoj naknadu troškova postupka uvećanih za trošak sastava žalbe.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane i potvrđivanje prvostupanjske odluke.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pravilno je prvostupanjski sud donio odluku o troškovima parničnog postupka pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP), vodeći računa o odredbi članka 155. ZPP-a po kojoj odredbi se uzimaju u obzir troškovi koji su potrebni radi vođenja parnice.

6. Visina troška je pravilno odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje u tekstu - Tarifa), što se žalbom posebno ne osporava.

7. Tužena se u žalbi poziva na odredbu članka 156. stavak 1. ZPP-a, ističe da nije dala povoda za vođenje parničnog postupka s obzirom da je povodom podnesenog zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelju ponuđeno sklapanje nagodbe, što tužitelj nije prihvatio navodeći da se na prijedlog nagodbe nije niti očitovao već je pokrenuo parnični postupak u kojem je utvrđeno da njegova tražbina iznosi 280,46 eura bruto. S obzirom da je tužitelj nakon provedenog parničnog postupka ishodio ovršnu ispravu koju je mogao ishoditi i bez vođenja postupka za isti iznos koji mu je dosuđen u parničnom postupku, tuženik smatra da neovisno o ishodu spora tužitelj nema osnove potraživati troškove parničnog postupka.

8. Prema odredbi članka 156. stavak 1. i 2. ZPP-a stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom, odnosno sud mora odlučiti da punomoćnik stranke nadoknadi suprotnoj stranci troškove po osnovi krivnje.

9. Suprotno žalbenim razlozima tuženika, u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe članka 156. ZPP-a.

10. Naime, iz stanja u spisu proizlazi da je tužena u odgovoru na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora naveo da je u razdoblju koje je obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ostvario 35 prekovremenih sat,i ali nije navedeno u kojoj visini smatra osnovanim potraživanje, te unatoč tome što je predložio sklapanje izvansudske nagodbe nije tužitelju ponuđen određeni novčani iznos.

11. U odgovoru na tužbu su ponovljeni navodi iz odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora o osporavanju tužbenog zahtjeva preko iznosa od 1.922,04 kune, međutim, u odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka tužena nije izričito navela da priznaje tužbeni zahtjev u određenom iznosu niti je taj nesporni iznos isplatila.

12. U odnosu na utvrđenje visine tužbenog zahtjeva je provedeno vještačenje, te s obzirom na primjedbe stranaka dopuna vještačenja.

13. U tijeku postupka je punomoćnik tužitelja predlagao sklapanje nagodbe sukladno izračunu vještaka do kojega nije došlo, a na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava je tužena ostala kod odgovora na tužbu i svih navoda navodeći da ne spori visinu zahtjeva iz podneska tužitelja od 25. studenog 2024., međutim, predložila je zaključenje glavne rasprave i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

14. S obzirom da je tuženica tužitelju samo predložila sklapanje nagodbe s tim da u mirnom postupku a niti tijekom ovog parničnog postupka nije, niti djelomično izričito priznala tužbeni zahtjev, niti isplatila nesporni iznos, po stavu ovoga suda ne može se smatrati da je tužitelj neosnovano podnio tužbu slijedom čega mu i pripada pravo na naknadu troškova postupka. Stoga za odlučivanje o naknadi parničnog troška ne dolazi u primjenu odredba članka 156. stavak 1. ZPP-a jer se ne radi o troškovima koje bi tužitelj uzrokovao tuženoj svojom krivnjom.

15. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odluku o naknadi troškova postupka utemeljio na odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a.

16. Budući ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska odluka o troškovima, te kako žalitelj posebno ne osporava dosudu pojedinog troška, a pri ispitivanju odluke je sud utvrdio da ne postoje niti povrede parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, žalba tužene je odbijena kao neosnovana, te odluka o troškovima postupka sadržana u presudi je potvrđena u smislu odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

17. U nepobijanom dijelu odluke kojim je odlučeno o glavnom tužbenom zahtjevu sa kamatama presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena.

18. Zahtjev tužene za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspjela.

Vukovar, 4. studeni 2025.

SUDAC

Irena Lenić