REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4749/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr.sc. Senije Ledić i Jadranke Anić-Matić članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Ljubičiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-376/2025-2 od 9. travnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3161/2019-30 od 5. veljače 2025., u sjednici održanoj 4. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.
II. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Prijedloge za dopuštenje revizije podnijeli su tužiteljica i tuženik protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-376/2025-2 od 9. travnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3161/2019-30 od 5. veljače 2025.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da su stranke podnijele prijedloge za dopuštenje revizije na temelju čl. 385.a st. 1. ZPP te su naznačile pravna pitanja kao i razloge važnosti za naznačena pitanja.
3. Tužiteljica je naznačila sljedeće pravno pitanje:
„Je li sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) gubi pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu ili korisnik kredita i dalje zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu ako takva razlika postoji?
Odnosno
Imaju li potrošači s konverzijama imaju pravo na puno obeštećenje uz uvažavanje preplate utvrđene konverzijom u slučaju kada je financijskim vještačenjem utvrđeno da im prilikom izračuna konverzije nije priznata cjelokupno izvršena pretplata temeljem ništetnih odredbi osnovnih ugovora te može li sam čin konverzije biti temelj za odbijanje potrošačkih tužbi iako je utvrđeno da potrošač izvršenom konverzijom nije u cijelosti obeštećen?
Odnosno
Ima li korisnik kredita pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji i nakon sklapanja dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15)?“
4. Međutim, u pobijanoj presudi suđeno je sukladno shvaćanju koje je izrazio ovaj sud na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 13. i 20. prosinca 2022. i odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev- 925/2023-2 od 8. travnja 2025. stoga naznačeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i valjalo je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke odluke.
6. Tuženica je naznačila sljedeća pravna pitanja:
„1. Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke s osnove možebitno ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, odnosno odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15 zaključili Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?
2. Obzirom na primijenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
3. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?
4. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?“
7.1. U odnosu na prvo naznačeno pitanje, u pobijanoj presudi suđeno je sukladno shvaćanju koje je izrazio ovaj sud na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 13. i 20. prosinca 2022. i odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025. stoga naznačeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7.2. U odnosu na drugo naznačeno pitanje treba reći da se, kao razlog važnosti za to pitanje, tuženik pozvao na shvaćanje koje je izrazio dr.sc. Marko Baretić u znanstvenom radu „Stjecanje bez osnove“ što se ne smatra odgovarajućim razlogom važnosti jer prema odredbi čl. 385.a ZPP razlog važnosti podrazumijeva samo pravomoćnu sudsku odluku drugostupanjskog suda ili odluku Vrhovnog suda, odluku Ustavnog suda ili Europskog suda, a osim toga to pitanje polazi i od pogrešne pretpostavke da tuženik nije bio nepošten prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu (tako i u Revd-2421/2024-2 od 9. srpnja 2024. i druge). Stoga to pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7.3. U odnosu na treće naznačeno pitanje tuženiku se ukazuje na ustaljeno pravno shvaćanje ovog suda o tom pitanju i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. kao i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.
7.4. U odnosu na četvrto naznačeno pitanje treba reći da pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev- 3142/18 od 19. ožujka 2019. i druge, a nije riječ o pravnog pitanju zbog kojeg bi trebalo preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i u Revd-2421/2024-2 od 9. srpnja 2024. i druge).
8. Slijedom iznesenog pravna pitanja koja je naznačio tuženik nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tuženika za dopuštenje revizije trebalo odbiti kao u točki II. izreke odluke.
Zagreb, 4. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
