Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2211/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Biserki Trstenjak-Opačak, u pravnoj stvari tužiteljice IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jaša Kraus, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Psp- 2/2025-22 od 29. kolovoza 2025., 3. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Psp-2/2025-22 od 29. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tuženik BK smetao tužiteljicu IK u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu pokretnine – psa u tipu engleskog koker španijela imena „I“, alfanumeričke oznake [broj], broj putovnice za kućne ljubimce [broj putovnice], na način da je dana 17.12.2024. oduzeo posjed predmetne stvari tužiteljici IK.

II. Nalaže se BK uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da vrati psa u tipu engleskog koker španijela imena „I“, alfanumeričke oznake [broj], broj putovnice za kućne ljubimce [broj bankovnog računa], tužiteljici IK uz zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja ubuduće, u roku 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku BK da tužiteljici IK naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 519,92 EUR, u roku 15 dana."

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnio je tuženik ne navodeći određeno žalbene razloge. Predlaže ukinuti pobijano rješenje, odnosno preinačiti u njegovu korist.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji je prethodio i navode žalbe tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod ove posjedovne parnice. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Tuženik žalbenim navodima kojima sada u žalbenom postupku tumači sadržaj svog iskaza danog u postupku pred prvostupanjskim sudom te vlastitom ocjenom izvedenih dokaza, nije doveo u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da ju je tuženik smetao u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu psa imena I, alfanumeričke oznake [broj], broj putovnice za kućne ljubimce [broj bankovnog računa], na način da je posjed psa oduzeo 17. prosinca 2024., uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da predmetnog psa vrati tužiteljici uz zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

8. Prvostupanjski sud je o predmetu spora odlučivao u okviru odredbe čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09; 143/12; 152/14; 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - ispravak; dalje: ZV) prema kojoj sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo posjeda, pravni temelj posjeda, poštenje kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9. Dakle, u parnicama zbog smetanja posjeda isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjednika ili o zahtjevima za naknadu štete, već je raspravljanje ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja (čl. 441. ZPP-a). Stoga nisu relevantni navodi tuženika u žalbi i ukazivanje na dokaze koji su usmjereni na dokazivanje vlasništva predmetnog psa, jer ta činjenica nije odlučna za pružanje posjedovne zaštite. Kako je već navedeno, za pružanje posjedovne zaštite bitna pretpostavka je da se štiti posljednji mirni posjed, pri čemu nisu od utjecaja pravo na posjed, pravna osnova i savjesnost posjednika, što znači da tužiteljica mora dokazati činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i činjenicu smetanja posjeda.

10. Posjed je faktičko stanje zaštićeno pravom, a odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o zaštiti životinja ("Narodne novine" broj: 102/17., 32/19.) propisano je da je posjednik životinje svaka pravna ili fizička osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili skrbnik stalno ili privremeno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinje.

11. Iz provedenih dokaza i to prvenstveno saslušanjem stranaka proizlazi nesporno da se predmetni pas od srpnja 2022. nalazi na adresi tužiteljice, da su stranke u lipnju 2023. prekinuli vezu i da je pas ostao kod tužiteljice te da je tužiteljica pristala da tuženik može viđati psa jednom tjedno i takav dogovor je funkcionirao tri tjedna.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio iskaz tuženika kada je zaključio da tuženik svojim iskazom nije učinio spornim da se pas cijelo vrijeme nalazio kod tužiteljice i da ga je bez suglasnosti tužiteljice odlučio zadržati kod sebe, jer kako je u iskazu naveo: "...jer sam ja vidio da sa tužiteljicom se ne može ništa dogovoriti s obzirom na situaciju od tjedan ranije".

13. Također neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da mu nije omogućeno postavljanje pitanja svjedocima koje je tužiteljica predložila, budući da iz sadržaja zapisnika sa glavne rasprave od 17. srpnja 2025. na kojoj su saslušani svjedoci, proizlazi upravo suprotno. Također je pravilno prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženika da se od Ministarstva poljoprivrede zatraži podatak tko je i temeljem čega izvršio promjenu evidencije vlasnika jer pitanje vlasništva nije odlučno u ovoj posjedovnoj parnici. Nadalje, svjedoci su iskazivali na okolnost da su tužiteljicu viđali u šetnji s psom, a s obzirom da ni tuženik nije osporavao činjenicu da se pas nalazio kod tužiteljice sve do 17. prosinca 2024., neosnovano u žalbi osporava vjerodostojnost njihovih iskaza.

14. Činjenice koje tuženik navodi u žalbi, da je nakon prekida veze postojao dogovor između njega i tužiteljice da pas privremeno bude kod nje, ali da se ona nije pridržavala dogovora i s vremenom počela praviti probleme oko vraćanja psa, tuženik nije isticao u odgovoru na tužbu niti u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom pa one nisu niti bile predmet raspravljanja. Stoga se na te činjenice ne može prvi puta pozivati u žalbi ( čl. 352. st. 1. ZPP-a).

15. Kako je prema rezultatima provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je pas bio u posljednjem mirnom posjedu tužiteljice te se jasno može zaključiti da je tuženik 17. prosinca 2024. psa zadržao kod sebe bez dopuštenja tužiteljice, što tuženik i ne osporava, stoga se poduzimanje takve radnje od strane tuženika nedvojbeno mora smatrati samovlasnim smetanjem posjeda tužiteljice u smislu odredbe čl. 20. st. 2. ZV-a. Navedenom odredbom je propisano da je samovlasno smetanje posjeda ono koje je poduzeto bez volje posjednika, dok je odredbom čl. 20. st. 1. ZV-a propisano da je samovlast zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed.

16. Prema tome, u činjeničnoj i pravnoj situaciji utvrđenoj po prvostupanjskom sudu pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tužiteljici pružena posjedovnu zaštita.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

Osijek, 3. studenog 2025.

Sutkinja

Biserka Trstenjak-Opačak