Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1287/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jasni Bratek, u pravnoj stvari tužitelja ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Željku Lubini i Jeleni Mandarić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. Split, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 194/2023-11 od 22. travnja 2025., 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužene odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-194/2023-11 od 22. travnja 2025.

- potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke kojim se nalaže tuženoj da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 37,16 Eur-a (trideset sedam eura šesnaest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 2. veljače 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- potvrđuje pod točkom II. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženoj da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 12,60 Eur-a (dvanaest eura šezdeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- preinačava u pobijanom dosuđujućem dijelu u točki I. izreke kojim je naloženo tuženoj da tužitelju isplati preko iznosa od 37,16 Eur-a do iznosa od 135,00

Eur-a s zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženoj da tužitelju isplati iznos od 97,84 Eur-a sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. pa do isplate, i to za razdoblje od 10. travnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2023. g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 31. prosinca 2023. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- preinačava u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženoj da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate koje teku na dosuđeni iznos od 37,16 Eur-a nakon 2. veljače 2023. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od 37,16 Eur-a od 3. veljače 2023. do isplate.

- preinačava odluka o trošku pod točkom II. izreke i rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova u iznosu od 92,48 Eur-a (devedeset dva eura četrdeset osam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 135,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. pa do isplate, i to za razdoblje od 10. travnja 2020. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2023.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 31. prosinca 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se zahtjev tužitelja odbija u dijelu kojim traži isplatu više zatraženih zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 135,00 eura te u dijelu kojim traži isplatu iznosa od 210,29 eura (preko dosuđenog iznosa od 135,00 eura do iznosa od 345,29 eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. ožujka 2010. do isplate.

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 105,08 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13.,89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i toč. 14. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tužene utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a. Okolnost da je tužitelj u zahtjevu podnesenom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade kao procesne pretpostavke za podnošenje tužbe zahtijevao isplatu iznosa od 66,36 Eur-a po danu provedenom u zatvoru, a da konkretnom tužbom potražuje iznos od 345,29 Eur-a za jedan dan proveden u zatvoru, ne čini tužbeni zahtjev nedopuštenim za iznos od 278,93 Eur-a kao razlike navedenih iznosa niti meritorno odlučivanje o navedenom iznosu predstavlja bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP-a jer se tužitelj obratio Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o neimovinskoj šteti koja mu je nastala uslijed neosnovanog lišenja slobode koju temelji na identičnim činjenicama kao i ovu tužbu, pa protivno žalbenim navodima postoji identitet zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe.

6. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužena, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

7. S obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 Eur-a, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Dakle, u sporovima male vrijednosti presuda se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što znači da je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi vezan za činjenični supstrat spora koji je utvrdio sud prvog stupnja.

8. Predmet ovog spora je zahtjev radi isplate naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na slobodu, ugled, čast i dostojanstvo zbog neosnovanog lišenja slobode u smislu čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 110/1997., 27/1998., 58/1999., 112/1999., 58/2002., 143/2002., 178/2004., 115/2006., 152/2008., 76/2009., 80/2011., 143/2012., dalje: ZKP/97), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju čl. 573. alineja 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 126/2019., 80/2022.) u vezi s čl. 19. st. 2. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/2021., 114/22. i 156/22. dalje: ZOO).

9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06. i 110/07.) te je protiv njega pred Županijskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem K-13/18 vođen kazneni postupak u kojem je presudom od 16. listopada 2018. oslobođen optužbe;

- da je ista presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-679/2018 od 17. prosinca 2019.;

- da je tužitelj po branitelju naprijed navedenu drugostupanjsku odluku primio 3. siječnja 2020. a tužitelj osobno 9. siječnja 2020.,

- da je tužitelj bio u pritvoru od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013., odnosno ukupno 1240 dana,

- da se tužitelj 10. travnja 2020. obratio zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sukladno članku 495. stavak 2. ZKP/97 čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe,

- da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora za svaki dan koji je proveo u zatvoru zatražio isplatu iznosa od 500,00 kuna, odnosno 66,36 Eur po danu sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dana provedenog u pritvoru do isplate,

- da je Ministarstvo pravosuđa u dopisu KLASA: UP/I-702-03/20-01/52 od 2. veljače 2023. odgovorilo na zahtjev tužitelja i priznalo mu štetu u iznosu od 46.078,40 Eur-a za ukupno 1240 dana što po danu iznosi 37,16 Eur-a,

- da je tužba u ovom predmetu podnesena 17. svibnja 2023.

10. Na temelju tako utvrđenog (dijelom i nespornog) činjeničnog stanja te uzimajući u obzir iskaz tužitelja dan u predmetima koji su se vodili pred Općinskim sudom u Splitu poslovni broj Pn-269/2023 i Pn-321/2023, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju na temelju čl. 480. st. 1. ZKP/97 u vezi čl. 1100. ZOO-a pripada naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu 135,00 EUR za jedan dan (8. ožujka 2010.) neutemeljenog boravka u zatvoru, a da je neosnovan ostatak tužbenog zahtjeva u iznosu 210,29 Eur-a. Prvostupanjski sud prigovor zastare odbija kao neosnovan s obrazloženjem da je podnošenjem zahtjeva za naknadu štete Ministarstvu pravosuđa 10. travnja 2020. došlo do zastoja zastarijevanja u smislu čl. 238. st. 2. ZOO-a, te da je zastara nastavila teći u veljači 2023. nakon što je tužitelj primio očitovanje Ministarstva pravosuđa s time da se vrijeme od idućeg dana kada je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-679/2018 postala pravomoćna (10. siječnja 2020.) do podnošenja zahtjeva za naknadu štete (10. travnja 2020.) uračunava u propisani trogodišnji rok zastare pa računajući vrijeme koje je proteklo nakon pravomoćnosti kaznene presude do nastupa zastoja i vrijeme nakon kojeg je zastara nastavila teći, da prije podnošenja tužbe 17. svibnja 2023. nije protekao trogodišnji zastarni rok.

11. Prvostupanjski sud ističe da i u situaciji da se zauzme stav da je zastara počela teći protekom tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva Ministarstvu pravosuđa, dakle od 10. srpnja 2020. da ni u tom slučaju nije nastupila zastara tužiteljevog potraživanja, jer je tužba podnesena 17. svibnja 2023., unutar roka od tri godine.

12. Tuženik u žalbi ustraje kod prigovora zastare u bitnom navodeći da s obzirom da je tužitelj zahtjev za mirno rješenja spora podnio 10. travnja 2020., što je dovelo da zastoja zastare te s obzirom da je protekom tri mjeseca od podnošenja zahtjeva za mirno rješenja spora zastara nastavila teći 11. srpnja 2020., da je od trenutka od kada je tužitelj zaprimio odluku višeg suda kojom je oslobođen optužbe (3. siječnja 2020.) do podnošenja tužbe (17. svibnja 2023.) protekao trogodišnji zastarni rok, slijedom čega je tražbina tužitelja u cijelosti zastarjela.

13. Prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi čl. 14. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., dalje: ZKP/08), osoba koja je neosnovano uhićena ima, među ostalim, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna. Sukladno odredbi čl. 573. ZKP-a, stupanjem na snagu ZKP/08 prestaje važiti ZKP/97, osim, među ostalim, odredbi glave XXX. ZKP/97 (Postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba) koje se primjenjuju jer posebni zakon nije donesen. Prema odredbi čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP/97 pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a pravomoćnom je presudom oslobođena optužbe.

13.1. Pravo na naknadu štete u skladu s odredbom čl. 477. st. 1. ZKP/97 zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda. Prema odredbi čl. 477. st. 2. ZKP/97, prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik je dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

14. Odredbom čl. 478. st. 1. ZKP/97, propisano je da ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete, a ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva, dok prema stavku 2. tog članka, dok traje taj postupak (po zahtjevu za naknadu štete pred Ministarstvom pravosuđa), ne teče zastara, što je, s obzirom na očitu omašku zakonodavca i pozivanje na članak 481. ZKP/97, dodatno obrazloženo odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH), poslovni broj Rev-1709/2014-2 od 17. srpnja 2019.

15. U okolnostima konkretnog slučaja to znači da je zastara počela idući dan nakon što je tužitelj zaprimio odluku kojom je pravomoćno oslobođen optužbe (10. siječnja 2020.), zatim da je do zastoja došlo 10. travnja 2020. (kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora) i zastara je nastavila teći nakon što je protekao rok od 3 mjeseca iz članka 478. stavak 1. ZKP/97. Prema tome, zastara je nastupila 4. travnja 2023., a tužitelj je tužbu podnio 17. svibnja 2023.

16. Međutim, kako nije sporno da je tuženik dopisom od 2. veljače 2023. djelomično priznao zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 Eur-a po danu, to je za taj iznos, sukladno čl. 240. st. 1. ZOO-a nastupio prekid zastare, koja je ponovno počela teći od dana priznanja, dakle od 2. veljače 2023. (čl. 245. st. 2. ZOO/05) pa za taj iznos od 37,16 Eur-a tražbina tužitelja nije zastarjela.

17. Dakle, zastarjela je tražbina tužitelja u preostalom dijelu zahtjeva koji je dosuđen prvostupanjskom presudom (u iznosu 97,84 Eur-a sa zateznima kamatama tekućim od 10. travnja 2020.) pa je u tom dijelu osnovana žalba tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

18. Osnovano tuženik u žalbi osporava prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je tužitelju na iznos od 37,16 Eur-a dosuđena zakonska zatezna kamata nakon 2. veljače 2023.

19. Naime, sukladno odredbi čl. 169. st. 2. ZOO-a vjerovnik je dužan primiti djelomično ispunjenje novčane obveze, osim ako ima poseban interes da ga odbije.

20. Odredbom čl. 184. st. 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi.

21. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka niti tvrdi niti dokazuje da je tužitelj odbio primiti ispunjenje nespornog dijela zahtjeva tužitelja podnesenog Ministarstvu pravosuđa u iznosu od 37,16 EUR za jedan dana neosnovanog lišenja slobode koji je tuženik djelomično priznao dopisom od 2. veljače 2023.

22. S obzirom da se tužitelj sa zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe u smislu čl. 477. st. 2. ZKP/97 obratio 10. travnja 2020., tuženik je bio u zakašnjenju s isplatom pravične novčane naknade u iznosu od 37,16 EUR od podnošenja pisanog zahtjeva do 2. veljače 2023. kada je djelomično priznao zahtjev tužitelja za navedeni iznos, slijedom čega je zakonska zatezna kamata na navedeni iznos prestala teći 2. veljače 2023.

23. Slijedom navedenoga, valjalo je na temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi točku I. izreke pobijane presude za iznos od 37,16 Eur-a sa zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023., dok je u preostalom dijelu pobijani dio prvostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a valjalo preinačiti i odlučiti kao pod točkom I. alineja 3. i 4. izreke presude.

24. Obzirom da je preinačena odluka o glavnoj stvari preinačena je i odluka o troškovima postupka primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a.

24.1. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud je uzeo u obzir da je tuženik u tijeku cijelog postupka osporavao ne samo visinu, već i osnovanost tužbenog zahtjeva. Kako je tužitelj s osnovom tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, a s visinom u omjeru od 11% (tužitelj je uspio s visinom u iznosu od 37,16 Eur-a u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev radi isplate 345,29 Eur-a), to je tužitelj uspio u postupku u omjeru od 56%, a tuženik u omjeru od 44% pa kada se u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, to je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 12%. Stoga, imajući u vidu razmjeran uspjeh u sporu prema kojem je tužitelj nakon prebijanja postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, uspio s 12%, od dosuđenog troška u iznosu od 105,08 Eur-a, priznaje mu se u visini od 12,60 Eur-a dok je za iznos od 92,48 Eur-a odbijen.

25. S obzirom da je razmjeran uspjeh tužitelja u sporu veći od razmjernog uspjeha tuženika, na temelju čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik nema pravo na naknadu troškova za sastav žalbe, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Osijek, 30.listopada 2025.

Sutkinja

Jasna Bratek