Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-977/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Štefici Bukvić, u pravnoj stvari tužiteljice KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zlatko Kovačić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d., [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Capraška ulica 6., kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-28/2024-49 od 27. svibnja 2024., 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-28/2024-49 od 27. svibnja 2024.

- potvrđuje u pobijanoj točki II. izreke,

- ukida u odluci o troškovima postupka iz točke III. i IV. izreke i u tom dijelu predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. O zahtjevima tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 98,44 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. veljače 2018. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu daljnjeg iznosa 299,73 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. veljače 2018. do isplate, u roku 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 385,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova kao neosnovan."

2. Navedenu presudu u točki II., III. i IV. izreke, pravovremenom žalbom, pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se žalba prihvati, presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Traži trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode, predlaže odbiti žalbu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe za odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu, postupak koji je prethodio njezinom donošenju, žalbene navode tužiteljice, kao i navode iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5.1. Presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem odluke u pobijanoj točki II. izreke presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi neosnovano ukazuje tuženik.

6. Od 9. veljače 2022. predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 398,17 EUR-a, (3.000,00 kn), na ime izgubljene zarade za vrijeme bolovanja zbog liječenja ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koja se dogodila 13. studenoga 2017. u Zagrebu.

7. Između stranaka je sporno postojanje uzročno posljedične veze između ozljeda koje je tužiteljica zadobila u prometnoj nesreći i trajanja bolovanja te s tim u vezi osnovanost zahtjeva tužiteljice za isplatu izgubljene zarade.

8. Tužbeni zahtjev u ovom predmetu ne prelazi novčanu svotu od 10.000,00 kn odnosno 1.320,00 EUR-a, pa se radi o sporu male vrijednosti, (čl. 458. st. 1. ZPP-a), te se u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Stoga žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kao i na relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka nisu razmatrani.

8.1. Prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP-a postoje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka kada sud nepravilno primjeni odredbu čl. 8. i čl. 299. ZPP-a, a to je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Kako je naprijed navedeno zbog relativno bitnih povreda se u ovom postupku ne može pobijati presuda.

9. Međutim, s obzirom na žalbene navode, za navesti je da je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe čl. 299. st. 2. i st. 3. ZPP-a kada nije uzeo u obzir liječničku potvrdu od 20. veljače 2020., (list 66 spisa), jer ju je tužiteljica dostavila u spis uz podnesak od 26. veljače 2020., nakon što je na ročištu 18. rujna 2019. zaključen prethodni postupak te nakon što je tijekom postupka izveden dokaz medicinskim vještačenjem; jer je tužiteljica do zaključenja prethodnog postupka imala dovoljno vremena i načina dostaviti u spis navedenu potvrdu svoje liječnice opće medicine; jer se ne radi o situaciji u kojoj tužiteljica bez svoje krivnje, ne bi mogla takvu potvrdu dostaviti u spis u roku iz čl. 299. st. 1. ZPP-a. Ovo osobito imajući u vidu da je tuženik već u odgovoru na tužbu osporio postojanje uzročno posljedične veze između ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći i bolovanja tužiteljice.

9.1. Osim toga trajanje bolovanja iz navedene potvrde u suprotnosti je mišljenju vještaka dr. Joška Filipušića, kirurga i dječjeg kirurga, nalaz i mišljenje kojeg se stranke prihvatile, prema kojem nije uobičajeno da se nakon lakih tjelesnih ozljeda (natučenje glave, prsa i lijevostrani pneumothoraxa) kakve je zadobila tužiteljica u predmetnom štetnom događaju na bolovanju provede nešto više od 3 mjeseca odnosno 93 dana.

9.2. Suprotno žalbenim navodima ne može se smatrati da je navedena potvrda dio medicinske dokumentacije na koju se tužiteljica pozvala u tužbi jer je preslik te medicinske dokumentacije tužiteljica dostavila uz tužbu.

10. Osnovani su navodi iz odgovora na žalbu da se pravni stav iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-235/2022 od 28. studenoga 2023. ne može primijeniti u ovom predmetu jer je trajanje bolovanja odlučna činjenica za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu za naknadu izgubljene zarade posebno jer tuženik već u odgovoru na tužbu osporio uzročno posljedične veze između ozljeda koje je tužiteljica zadobila u prometnoj nesreći i bolovanja, a ne pomoćna činjenica kojom se može utvrditi posredno relevantna činjenica.

11. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) kada je tužiteljici dosudio izgubljenu zaradu za 23 dana bolovanja u iznosu od 98,44 EUR-a i odbio njezin zahtjev za daljnji iznos od 299,73 EUR-a.

11.1. Iako se nije očitovao koliko bi opravdano trajalo bolovanje zbog ozljeda koje je zadobila tužiteljica u predmetnom štetnom događaju stalni sudski vještak smatra da nije uobičajeno da se nakon ovakvih ozljeda na bolovanju provede nešto više od 3 mjeseca odnosno 93 dana. Uvažavajući mišljenje vještaka, na osnovu provedenih dokaza sud je zaključio da je tužiteljica na bolovanju bila najmanje 23 dana jer je uslijed ozljeda zadobivenih u štetnom događaju bila hospitalizirana od 13. do 15. studenoga 2017., (tri dana), i nakon toga se nalazila na kućnom liječenju za vrijeme kojeg joj je bila potrebna pomoć i njega druge osobe kroz 20 dana.

12. Činjenica da je tuženik učinio nespornim visinu izgubljene zarade od 398,16 EUR-a za u tužbi navedeno razdoblje bolovanja od 14. studenog 2017. do 14. veljače 2018., (93 dana), ne znači da tužiteljica ne mora dokazati osnovanost svog zahtjeva i uzročno posljedičnu vezu između ozljeda koje je zadobila u prometnoj nesreći i trajanja bolovanja, niti znači da joj je sud prvog stupnja trebao dosuditi cjelokupni iznos od 398,16 EUR-a bez obzira na trajanje bolovanja.

13. Neosnovano tužiteljica ističe da presuda u pobijanom dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev u točki II. izreke nije pravična jer je upravo na tužiteljici teret da dokaže osnovanost tužbenog zahtjeva i uzročno posljedičnu vezu između ozljeda koje je zadobila u predmetnoj prometnoj nesreći i trajanja bolovanja.

14. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanoj točki II. izreke.

15. Sud prvog stupnja je odluke o troškovima postupka iz točke III. i IV. izreke presude utemeljio na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

15.1. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

16. Sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o troškovima postupka nije pravilno primijenio citiranu zakonsku odredbu jer kod ocjenjivanja uspjeha stranaka u parnici nije vodio računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužiteljica je u pogledu osnove zahtjeva uspjela sa 100%, a po visini je uspjela sa 34,60 %, pa je dakle cjelokupan uspjeh tužiteljice u parnici 134,60% : 2=67,30 %. Kada se od 100% odbije 67,30% dobije se 32,70% koliko je tuženik uspio u spor. Kada se od 67,30% odbije 32,70% dobije se 34,60% koliko je tužiteljica uspjela u sporu.

17. Zbog pogrešno ocjenjenog uspjeha stranaka u spor sud nije odmjerio troškove tužiteljici već tuženiku zbog čega su odluke o troškovima postupka iz točke III. i IV. izreke presude proturječne razlozima presude, pa je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužiteljica poziva u žalbi. Stoga je valjalo uvažiti žalbu tužiteljice kao djelomično osnovanu, ukinuti odluke o troškovima postupka iz točke III. i IV. izreke presude i u tom dijelu predmet vratiti na ponovan postupak u kojem će sud prvog stupnja tužiteljici odmjeriti troškove postupka s obzirom na uspjeh u sporu.

18. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 380. toč. 3 ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove odluke.

19. U nepobijanoj točki I. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

20. Na temelju odredbe čl. 166. st. 4. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

Osijek, 29. listopada 2025.

Sutkinja

Štefica Bukvić